Bio je pametan čovjek, a imao je i kozu. Zapalio je hrpu smeća, a sljedećeg jutra rasuo topli pepeo i žeravicu po zemlji, a zatim ih bacio u rijeku. Živio je blizu rijeke Ping. Zatim je pomeo zemlju.
Na kraju je zabio štap u zemlju i za njega privezao kozu. Zatim je legao na pod, koji je još bio lijep i topao. I upravo tada su prošle tri proste duše.
'Oh! Reci, nije li prehladno samo ležati na podu?' – Ne, uopće nije hladno. "Kako to?" »Zato što imam životinju koja odaje toplinu. Ona koza tamo. Kad putuješ radi trgovine i imaš takvu zvijer, ne moraš razmišljati o dekama i slično.'
Životinja koja odaje toplinu? Link Michel! Htio je prodati svoju kozu. Uglavnom, trojica momaka su ga pitala "Zar ne želiš to prodati?" I kupili su kozu za dvije stotine i dali mu sve svoje deke jer im više nisu trebale... Ponosno su koračale dalje sa svojom kozom.
Došla je večer. Zabili su štap u zemlju, vezali kozu i legli oko nje. Ali ljudi, bilo je hladno! 'Jesi li zgodna?' Nikome nije bilo vruće. Zubi su im cvokotali kao da žvaču sjemenke tamarinde. 'Životinja koja odaje toplinu', rekao je! Moje dupe!'
Uredništvo: Pon Songbundit / Shutterstock.com
Onda riba?
Nastavili su svojim putem i susreli čovjeka koji je nosio prepune košare za pecanje. Bio je krcat ribom. Ribarnica je imala malu mačku i također je bila ljevak….
"Kako ste nabavili sve te ribe?" - pitale su ga proste duše. – Pa bacit ću svoju mačku u vodu. Čovjek je također bio uglađen govornik. 'Ali zašto?' Moja mačka lovi ribu. Zatim mu otvorim usta i izvadim svu ribu. Pogledaj samo u moje košare!'
'Pogledaj! On stvarno ima hrpu ribe. Prava zbrka, zar ne? Zar ne želiš prodati svoju mačku?' Trojica gospodina platiše dvije stotine za mačku i krenuše svojim putem. A onda su ugledali bivola! Pa, mislili su da je bivol… Nije bio bivol. Čovjek je stavio glavu vodenog bivola, s još pričvršćenim rogovima, u rupu u blatu.
Ali čovjek je u njega stavio zmijoglavu ribu, velikog grgeča, i kad se riba pomaknula, pomaknula se i glava bizona. I sjeo je pokraj njega da čuva svog bivola. 'Što radite ovdje?' upitala su trojica muškaraca. "Ja ću se pobrinuti za svog bivola." 'Oh, a gdje je onda?' – Ovdje, u onoj blatnoj lokvi. "Želiš li ga prodati?"
Vidjeli su kako se glava pomiče i pomislili da je pravi bivol. Posljednji novčić platili su prodavaču koji je pobjegao. Zatim su pokušali natjerati bivola da ustane uz 'kst, kst', ali nije reagirao. Izvukli su mu glavu ali više od mrtve glave i ribe iz zemlje nije izašlo. Nije im ostalo ni lipe!
Poslovica kaže: Nije dobro tri čovjeka u polju. A ni šest ljudi zajedno u čamcu. Ovi ljudi nisu imali sreće. Ili bolje rečeno, bili su glupi...
Izvor:
Zanimljive priče sa sjevernog Tajlanda. White Lotus Books, Tajland. Engleski naslov 'The three foolish fellows'. Preveo i priredio Erik Kuijpers. Autor je Viggo Brun (1943.); vidi za više objašnjenja: https://www.thailandblog.nl/cultuur/twee-verliefde-schedels-uit-prikkelende-verhalen-uit-noord-thailand-nr-1/