Pet glazbenih osamnaestica i kraljevska frizura

Riječ klavirski kvintet ima isti učinak na mene, strastvenog pijanista amatera, kao ispuh F16 na projektil s toplinskim navođenjem. U Bangkok Postu od petka, 16. kolovoza, pročitao sam da će klavirski kvintet 18 nastupiti sljedeće nedjelje u Goethe institutu.

Tamo bi svirao jedan od mojih najdražih: klavirski kvintet Roberta Schumanna. Ali što je značilo tih 18? Kojih 18?? To je otkriveno na kraju objave: svaki član kvinteta ima 18 godina (!) Ne samo da je svih pet mladih tajlandskih glazbenika, svi imaju točno 18 godina. Sve je to, naravno, potpuno irelevantno s glazbenog gledišta, ali ipak vrlo značajno i zanimljivo.

Dovoljan razlog da dotičnu nedjelju otputujem u Bangkok i oko sedam sati uđem u gotovo rasprodanu dvoranu Goethe Instituta. Predstavljen nam je vrlo raznovrstan program, s dijelovima gudačkih kvarteta Borodina i Mendelssohna, violinskim duetima Wieniawskog i Suntraporna/Sakkana Sarasapa, skladbom za violinu i klavir Čajkovskog te Chopinovom baladom za klavir solo. Konačno, Schumannov klavirski kvintet o kojem je riječ.

Divio sam se programskoj fleksibilnosti grupe: očito sviraju ne samo glasovirske kvintete nego i sva druga djela koja su moguća za sve zamislive kombinacije ovih pet, uključujući sve gudačke kvartete, sve klavirske trije, sve sonate za violinu i klavir, violončelo i klavir, itd. Prihvatljiva su čak i sva solo djela za klavir, violinu i violončelo. Na taj način pokrivate otprilike tri četvrtine cjelokupne komorne glazbe. Vrlo pametno od njih!

Ipak, mislim da bi bilo dobro da se koncentriraju na klavirske kvartete i kvintete. No, ne želim ih zbog toga kuditi jer je to bio i njihov prvijenac i pretpostavljam da će u budućnosti dodatno doraditi i koncentrirati izbor repertoara.

Glazbeni užitak nije bio ništa manji. Glazba nam je predstavljena u debi primjerenoj mješavini glazbenog žara i nervoze, uz lako praštave sitne nedostatke i traljavost. Također moram napomenuti da im kruta akustika dvorane nije baš išla na ruku.

U programskoj knjižici sam pročitao da je troje od pet glazbenika počelo pohađati satove glazbe kada su imale četiri godine: pijanistica Natnaree Suwanpotipra, violinist Sakkan Sarasap i violončelist Arnik Vephasayanant. Drugo dvoje, violinist Runn Charksmithanont i altist Titipong Pureepongpeera, počeli su malo kasnije, u dobi od sedam odnosno jedanaest godina. S osamnaest godina više nisi čudo od djeteta, nego još uvijek vrlo mlad glazbenik.

Schumannov klavirski kvintet datira s kraja 1842. i najpoznatiji je po svom drugom stavku, In modo d'una Marcia, pogrebnoj koračnici sa srceparajućom temom s oštrim disonancama (mol sekunde). Pogrebni marš prekida divlja pasaža u kojoj klavir kao da ratuje sa gudačima, te nježni, lirski intermezzo u kojem sve dolazi do rezignacije i harmonije. Predivno!

Ali također čujemo romantični genij Roberta Schumanna u ostala tri stavka kvinteta, čak i kad piše fugu, kao u posljednjem stavku. Priznajem: čuo sam i bolje izvedbe, ali ono što je ovih pet mladih Tajlanđana pokazalo u meni je svejedno učinilo zahvalnim i punim nade.

Brijač

Sljedeće jutro otišla sam kod frizera u hotel na frizuru koja je bila predugo odgađana. Bespomoćan, jer bez naočala, sjedio sam pred ogledalom i malo razmišljao o mehanizmu glazbe: suočavanju slušatelja s oštrim disonancama tako da on počinje žudjeti za njihovim rješenjem u harmoničnom suzvučju, i to opet i opet, sve dok završni akord (uvijek suglasnik!).

Odjednom sam se suočio s disonancijom sasvim drugog reda: ne glazbenom nego spoznajnom. Kognitivna disonanca nastaje kada ste suočeni s činjenicama koje su u suprotnosti s vašim stavovima ili s onim što ste do sada znali.

Pogled mi je odlutao iznad zrcala, do stare fotografije koja je tamo visila i na kojoj sam sa šokom prepoznao mladog kralja Bhumiphola i njegovu majku, kraljicu majku. Šok je izazvao kad je vidio što se tamo događa: bila je vrlo koncentrirana i pozorno ga šišala!

Što sada?? Nezamislivo je da postoji štedljivost ili nedovoljno povjerenje u umijeće rezanja tajlandskih figara! Što onda? Što se tamo događa?

Pokušao sam to shvatiti i odjednom sam pomislio da znam.

"Znam zašto ga je ošišala", rekla sam svojoj frizerki. Pogledala me s iščekivanjem. "Zato što nitko drugi ne može dotaknuti kralja!" Nasmiješila se i kimnula u znak slaganja. Disonanca je riješena, moj svjetonazor je ponovno bio ispravan.

S oštro podrezanim krilima i u potpunom skladu, platio sam, dao joj velikodušnu napojnicu, fotografirao ovu dirljivu fotografiju i krenuo na povratak u Jomtien.