Otvoreno pismo Dance4lifeu
Poštovana gospođo Eveline Aendekerk,
U Algemeen Dagbladu (a možda iu drugim novinama i časopisima) nedavno je objavljena poruka s fotografijom vaše “veleposlanice” Doutzen Kroes, koja je bila u Tajland bio zaključan u zahodu na trenutak. Joj, joj, kakva drama! Dobro, pomislio sam, to je loš pokušaj privlačenja pozornosti medija za RTL4 emisiju "Kanjers van Goud", koja će biti prikazana na nizozemskoj TV negdje u jesen.
Budući da živim na Tajlandu, članak mi je privukao pažnju i zato sam prvi put čuo nešto o vašoj organizaciji “Dance4Life”. Zatim sam pogledao okolo po Internetu i primijetio vašu doista vrlo impresivnu web stranicu. Grubo rečeno, namjera vaše organizacije je smanjiti zarazu AIDS-om i HIV-om u svijetu te intenzivirati ili čak inicirati informiranje mladih o sprječavanju neželjenih trudnoća i prije svega kako bi seks bio "zabavan". To pokušavate postići putem informativnog programa s glazbom i plesom kako bi ciljevi bili jasni.
To je plemenit i stoga hvale vrijedan pothvat iu tom kontekstu izuzetno dobro pristaje Konfucijeva izjava koju koristite: “Reci mi i zaboravit ću, pokaži mi i možda ću se sjetiti, uključi me i shvatit ću”.
Radite u 26 zemalja svijeta, a ove godine je prvi put u program uključen i Tajland. Vaše godišnje izvješće za 2011. govori o vašem radu u svim tim zemljama, gdje je do sada “doprijeto” nekoliko stotina tisuća mladih ljudi. To “dostignuće” je i jedini rezultat vaših aktivnosti, jer drugih mjerljivih rezultata jednostavno nema. Možete se samo nadati da je dano informacije traje i da će se u ovoj maloj mjeri dogoditi manje neželjenih tinejdžerskih trudnoća i manje infekcija HIV-om.
Sada vaša organizacija nije prevelika s proračunom od gotovo 4 milijuna eura, koji je samo 80% ostvaren i razumijem da činite ono što možete s raspoloživim resursima. Ne može vam se osporiti ambicija, jer unatoč tome što niste realizirali 4 milijuna eura, vaš proračun za ovu godinu je postavljen na 5 milijuna, ne smanjenje, već povećanje od 20% u odnosu na 2011. Odakle će taj novac doći, nije posve jasno. Računate s fiksnim vrijednostima većih doprinosa sponzora kao što su Nacionalna lutrija poštanskih brojeva, Durex (!), Orangina pa čak i subvencije od strane vlade i “Europe” i pokušavate to nadopuniti vlastitim kampanjama prikupljanja sredstava od privatnih osoba i poduzeća korištenjem navedenih televizijskih emisija na RTL4.
Od razvojne organizacije, izraz koji ne volite koristiti, s proračunom od 4 milijuna eura očekivala bi se skromnost u djelovanju, ali to je sve samo ne slučaj s Dance4Lifeom. Čitajući web stranicu, a još više čitajući uglađeno napravljeno godišnje izvješće, oko glave vam lete ciljevi, ciljevi, strategija i pristup, politika, komunikacije, menadžerske i direktorske pozicije itd., a koristi se vuneni i okrugli jezik. , više podsjeća na komercijalni marketing novog potrošačkog proizvoda nego na organizaciju koja samo pruža informacije o seksualnim životima mladih. Možda je to dobro za vaše postupke prema sponzorima i sl., ali vjerujte mi da dionici u svim tim zemljama ne razumiju ni riječ od toga.
Ove ćete godine raditi u 26 zemalja i nadate se da ste "doprli" do približno 500.000 ljudi. Također znate da je taj broj samo mali dio svih mogućih zainteresiranih strana na ovom planetu i da je stoga vaš rad manji od dobro poznate kapi u moru. Ne možete reformirati cijeli svijet i svako malo pomaže, zar ne? Zapravo, to je moja prva zamjerka vašoj organizaciji, previše je rascjepkana i zbog toga se nepotrebno troši puno energije i novca. Bilo bi bolje usredotočiti se na određeni broj „fokusnih zemalja” kako bi se djelovanje moglo intenzivirati i tako postići bolji rezultati.
Hoće li se mnogo novca nepotrebno izgubiti? Pa, mislim da jesam. U vašem godišnjem izvješću stoji da je od raspoloživih 3,2 milijuna eura 2,5 milijuna potrošeno na projekte. To znači da “ostaje” gotovo 25%. To je puno. Nemam problema s vašom plaćom od otprilike 75.000 eura godišnje (NRC Handelsblad), zapravo, kako kažete, manjom od sličnih pozicija u drugim organizacijama. Ali kad, primjerice, pročitam da je 2011. godine na “putne troškove” potrošeno više od 300.000 eura, pitam se nije li sav novac koji vam je stavljen na raspolaganje mogao bolje i učinkovitije iskoristiti.
Nije mi sasvim jasno kako vaš rad zapravo izgleda. Uzmimo Tajland kao primjer. U Tajlandu je također ozbiljan problem neželjenih dječjih trudnoća, HIV infekcija i AIDS-a. U studenom 2011. bio je zanimljiv članak o tome u novinama na engleskom jeziku Bangkok Post, koji se u prijevodu pojavio na ovom blogu. Preporučujem da pročitate: Svijeća na kiši
Ovaj članak pokazuje da nekoliko organizacija u Tajlandu prepoznaje ovaj rastući problem tinejdžerskog seksa i pokušavaju učiniti nešto po tom pitanju kroz informativne kampanje itd. Pitao sam se nekoliko stvari o pripremama za tvoj rad u Tajlandu. Na primjer, jeste li razgovarali ili čak surađivali s tim organizacijama? Također sam se pitala je li dio “Ples i glazba” prilagođen tajlandskoj djeci, koja jednostavno nisu previše navikla na zapadnjačke oblike glazbe i plesa. Također me zanima jeste li prilikom davanja informacija koristili dokumentaciju na tajlandskom jeziku jer, naravno, poznavanje engleskog ili bilo kojeg drugog jezika u Tajlandu općenito nije baš najbolje. Ako to (još) nije slučaj, molim vas da moja pitanja razmotrite u kontekstu vaših lijepih riječi: "Dajte mi ideju i ja ću je učiniti velikom" (NRC Handelsblad)
Da ga sada ima putovanje na Tajland od strane Doutzen Kroes kao veleposlanice s TV ekipom u pratnji, moglo bi biti odlično za televizijski program u Nizozemskoj da prikupi više novca. I ja mislim da je ona jako lijepa žena, ali vjerujte mi kad kažem da to neće imati neki poseban utjecaj na posao u Tajlandu. Djeca će također misliti da je ona lijepa Farang dama, ali ništa više. U tom kontekstu, jeste li razmišljali o uključivanju tajlandske "slavne osobe", jer bi to imalo značajan utjecaj?
Nećete štedjeti da stavite rad i imidž Dance4Lifea u središte pozornosti. Uključujem istraživanje koje ste naručili od Kraljevskog tropskog instituta o utjecaju programa dance4life. Zaključak istraživanja bio je: program radi!
Citiram: Istraživanje pokazuje da mladi imaju više samopouzdanja kroz spolni odgoj i vještine kojima se uče. Samopouzdanje je jedan od važnih prediktora sigurnog seksualnog ponašanja. Istraživanje također pokazuje da pristup dance4life djeluje. Kontakt s mladima se ostvaruje kroz glazbu, ples i uzore u svrhu prenošenja informacija i stvaranja svijesti.
To je lijep poticaj i dobro ga iskoristite u svom godišnjem izvješću. Ono što ne stavljate u godišnje izvješće je da postoji veliki broj područja za poboljšanje u izvješću. Od tih točaka za poboljšanje, mislim da je kontinuitet najvažniji. Jer, gospođo, Vi i Vaša organizacija možete dati informacije u bilo kojem trenutku u jednoj ili drugoj zemlji, onda možete brojati koliko ste mladih ljudi "doprli", ali onda odlazite na sljedeću destinaciju. Sljedeće godine milijuni mladih ljudi bit će spremni primiti informacije i jesu li te informacije djelovale na prethodne generacije? Je li bilo manje trudnoća i je li se smanjila infekcija HIV-om?
Informacije o odgovornom tinejdžerskom seksu trebale bi biti stalan proces, fiksna vrijednost u školama, sveučilištima, klubovima mladih itd. i ne mogu se slati iz strane zemlje, u ovom slučaju Nizozemske. Imate dobar program, ali pobrinite se da ste vi obučili lokalne organizacije kako bi mogle nastaviti svoj rad uz subvenciju vas i/ili lokalne samouprave.
S poštovanjem,
stranac
Tajland
Gut Gringo, tekst nalikuje "dragi potrošaču, imam pritužbu". Rekao bih da Gringo doprinosi tajlandskoj zajednici po pitanju spolnog odgoja.
Gut Wilma,
Kakva čudna reakcija. Jeste li svjesni Gringovog doprinosa tajlandskoj zajednici???? Ne. Možda si prvo trebao pitati.
Gringo, ti si mi nevjerojatan. Ne samo glup komentar ili reći da vam se nešto ne sviđa, već vrlo jasno i jasno reći što mislite o tome na dobro artikuliran način. Da nisam pročitao vaš članak, ne bih znao ništa o organizaciji, baš kao što mnogi ljudi u Nizozemskoj ne znaju, mislim.
Dakle, Gut Wilma, razgovaraj s Gringom, pošalji mu e-poštu i pitaj što radi za Tajland, Tajlanđane i Nizozemce u Tajlandu.
Ne poznajem ga osobno, ali ovaj blog pratim već duže vrijeme. Poštujem ga.
A Gut Wilma koji je tvoj doprinos ??????
Ruud
Gud Ruudje, poboljšaj svijet i počni od sebe, nikad ne upiraj prstom u druge ljude. To je bio moral iza moje priče.
PS Ruudje moje ime je ispisano na raznim sljepoočnicama, to dovoljno govori. Bez daljnjih objašnjenja s moje strane, ja nisam pisac otvorenog pisma!
Poštovani gospodine Gringhuis,
Kako je lijepo što vas je jedna od vijesti o dance4lifeu od prošlog tjedna potaknula da dublje istražite našu organizaciju i kako je divno što ste odvojili vrijeme da nam napišete otvoreno pismo. Stoga bih želio odgovoriti na neke od vaših stavova.
Da, kako je smiješno da je tweet o Doutzeninom posjetu WC-u tako široko popraćen u nizozemskom tisku. Bojim se da samo žude za nekim vijestima tipa 'ništa loše'. Pa neka tako bude.
Mislim da je važno obavijestiti vas da radimo samo s lokalnim organizacijama u svim zemljama u kojima poslujemo. Uostalom, oni poznaju lokalni kontekst i kulturu te stoga sami prevode program prema lokalnim potrebama i običajima. Upravo zato što radimo s postojećim organizacijama, optimalno iskorištavamo postojeću infrastrukturu i to nam daje mogućnost da radimo što učinkovitije i, kao što ste primijetili, da možemo raditi s ne prevelikim budžetom. Naša uloga prema našim partnerima doista je osposobiti i ojačati te organizacije. U Tajlandu, naš lokalni partner je organizacija Path. A unutar nastavnog plana i programa dance4life, Path ponovno koristi 'Up to me', što ste također spomenuli u svom ranijem blogu.
U svom pismu spominjete naš komercijalni pristup. Tako je, ponašamo se i kao komercijalni brend. Činimo to vrlo svjesno jer vjerujemo da je to najbolji način, bilo gdje, da dopremo do tinejdžera. Ne samo da to čini naš program učinkovitijim, već nas čini i manje ovisnima o državnim subvencijama. Mislim da iskreno podcjenjujete naše dionike izjavom da vjerojatno 'ne shvaćaju'. Rad s veleposlanicima također je važan dio ovog pristupa. Surađujemo s lokalnim veleposlanicima koji su uzor mladima u toj zemlji i na taj način doprinose učinkovitosti našeg rada. To je ono što Doutzen Kroes radi za nas u Nizozemskoj. Kako bi dobro obavljala svoj posao, s njom obilazimo i naše inozemne projekte. Doutzen i mi, naravno, nismo u iluziji da ona može ispuniti istu ulogu za tajlandsku mladež kao što to čini za nizozemsku mladež. U Tajlandu stoga još uvijek tražimo lokalnog veleposlanika. Ako imate prijedloge, rado ćemo ih čuti.
Vaši zaključci o našem proračunu za 2011. nisu točni. Čisti opći troškovi u 2011. godini iznosili su samo 5%. A bilo bi jako loše da smo potrošili 300.000 eura na putovanja. Kako stoji u našem izvješću, to je samo 5% našeg ukupnog proračuna, odnosno gotovo 149.000 eura. A ti troškovi nastaju isključivo u svrhu obuke i edukacije naših partnera. Uvijek mi je zanimljiva riječ 'mašna'. Ako komercijalna organizacija ima režijske troškove manje od 20%, kaže se da je to nezdravo za jamstvo dobrog, profesionalnog poslovanja. U dobrotvornoj organizaciji to bi odjednom trebalo biti nula%. Čudno, jer profesionalno poslovanje je bitno, pogotovo kada se radi s donacijama. Po mom mišljenju, u ovom kontekstu treba ukinuti riječ luk. Smatram ga beznadno staromodnim i vrlo negativnim.
Učinak rada dobrotvornih organizacija je još jedan. Naravno, sanjam da mogu reći 'zahvaljujući našem radu, tinejdžerske trudnoće pale su za x% u Tajlandu'. Kad bih to želio dokazati, mislim da bih godišnje morao potrošiti milijun eura na istraživanje. A i tada je teško dokazati. Dakle, to nije mudro. Iz tog razloga sektor, pa tako i mi, radimo s okvirom koji ispituje koji se pokazatelji najbolje mogu mjeriti kako bi se moglo reći nešto o krajnjem učinku. A uz to, ispitivanje ciljne skupine je naravno vrlo dobar način da se dobije uvid u učinak. To znači da s jedne strane mjerimo ono što postižemo kvantitativno, a s druge strane provodimo kvalitativna istraživanja s neovisnim istraživačima (kao što je istraživanje s Royal Tropical Institute). Ponosan sam što se ovime tako temeljito bavimo. Naravno, uvijek može bolje i naprednije i na tome kontinuirano radimo!
Želio bih zaključiti srdačnim pozivom da prisustvujete dance4life programu u Tajlandu, tako da možete vlastitim očima vidjeti učinak dance4life programa na tajlandske učenike. Rado ćemo vas povezati s našom partnerskom organizacijom Path.
Met vriendelijke groet,
Eveline Aendekerk
Istina je da je vaš odgovor gosp. Gringhuis, ali ipak želi odgovoriti na ovo.
Sve u svemu, bolje ovako nego svi oni koji religiozno pedantnim prstom žele upirati u mladež kako se HIV može spriječiti seksualnom apstinencijom, a ujedno ih žele preobratiti na ova ili ona religijska uvjerenja.
Poštujte i nastavite s dobrim radom u svojoj organizaciji!
Prekrasni Gringo! Kako bi tajlandska djeca znala Doutzen Kroes, hahaha kako joj je to palo na pamet.
Onda je upoznaju, nema ništa s 'našom' Doutzen. 🙂
Jedini nedostatak kojeg se mogu sjetiti je da će njezina prekrasna bijela koža još više potaknuti mnoge tajlandske djevojke i žene da počnu koristiti proklete kreme za izbjeljivanje kako bi kamuflirale svoju jednako lijepu smeđu kožu.
Ključno pitanje na kraju je: koliko je dugo Doutzen Kroes bila zaključana u tom zahodu i kako je konačno izašla?
Gringo, sve si lijepo rekao. Još jedan tipičan primjer aktivnosti iza stola. Brojke gledanosti za Dance4life bit će važnije od rezultata koji su temelj. Neka prebace novac Mechai Viravaidya, čovjeku koji je vrlo cijenjen i djeluje mnogo izravnije na terenu. Rezultat će sigurno biti mnogo učinkovitiji, što su on i njegova organizacija sada dokazali na Tajlandu.
U potpunosti se slažem s ovim odgovorom; Kao Tajlanđanin, Mechai je fenomen na ovim prostorima.
Da, humanitarna industrija, o njoj se puno pisalo i govorilo, ali bojim se da se nikad neće popraviti. Menadžment većine organizacija zaradi bogatstvo, kao i dobro poznata imena, režijski troškovi su nevjerojatni i na kraju relativno mali dio vaše donacije završi kod ljudi kojima je potrebna.
Možete se kladiti da se Tajlanđani ugledaju na tako lijepu kremasto bijelu ljepoticu plave kose i da mnoge tajlandske djevojke sanjaju da žele izgledati poput nje, ali doista je upitno hoće li to pomoći u razbijanju tabua temeljenog na HIV-u u Tajlandu.
Pitanje je hoće li tajlandska slavna osoba biti voljna to posuditi jer, kao što smo spomenuli, na to je veliki tabu, možda i fini zadatak za njegovu sestru.
Međutim, osim toga, nadamo se da je to daljnji poticaj da se seks učini otvorenijim za raspravu u školama, itd., i da dobar spolni odgoj dugoročno postane trajni dio tajlandskog obrazovnog sustava.
Samo potonje može biti korisno protiv mnogih neželjenih trudnoća koje se događaju u Tajlandu.
U tom smislu, ima još mnogo toga što se može dobiti s obzirom na brojne napore koje Zaklada Mechai Viravaidya ulaže, ne samo protiv HIV-a i AIDS-a, već i oko HIV-a i AIDS-a posebno.
Velik dio svog života davao sam novac u dobrotvorne svrhe. I sama sam 2,5 godine volontirala u Društvu za zaštitu životinja u Apeldoornu, potpuno nesebično. Također sam bio član odbora u nacionalnoj radnoj skupini Društva za zaštitu životinja. Oduzelo mi je dosta vremena, ali nikad nisam dobio ni centa za to, niti sam to želio.
Otkako se otvorilo oko plaća direktora i administratora dobrotvornih udruga, više ništa ne doniram. Bio sam član UNICEF-a. Direktor Unicefa je 2010. primio 117.000 eura plaće. Odmah sam otkazao članstvo.
Visoke plaće brane tvrdnjom da inače ne bi mogli dobiti dobre kandidate za čelna mjesta. Gluposti naravno. Ako netko želi puno zaraditi, trebao bi raditi u poslovnom svijetu. Godišnja plaća od maksimalno 60.000 € je pristojna i trebala bi biti dovoljna.
Sada nešto dajem samo kolekcionarima koji dođu na vrata. Te takozvane dobrotvorne organizacije, dosta mi ih je...
Svaka čast za vaš trud.
Šteta je vaša razumljiva odluka da prestanete s tim, ali ima ljudi koji to nažalost zlorabe.
Što se transparentnosti tiče, to je vrlo razočaravajuće.
Razmislite i o paketima dionica, još se sjećam da je Jantje Beton imao dionice u tvornici koja je proizvodila ručne bombe (greška, hvala)
I Crveni križ je imao svoje neobične investicije za postizanje većih prinosa, ali da, pohlepa nikome ne koristi.
Pa svatko je slobodan da daje gdje hoće ili ne. Gringo ističe neke dobre točke, a razumijem i Khun Petera, ali možda bi bilo dobro istaknuti i drugu stranu.
Dobro organizirana velika dobrotvorna organizacija je kao posao. S emotivnog stajališta kaže se 'što je moguće više do zacrtanog cilja'. Kada kupujete auto ili šampon, gledate li i koliko ide u proizvod, a koliko u marketing? I zašto mislite da te tvrtke, koje NE moraju ostvarivati profit, toliko ulažu u komunikaciju i marketing? Vrlo jednostavno – jer dugoročno stvara više kupaca.
Sada to prevedite na dobar cilj - ako se mojih 100 eura za dobar cilj stavi u marketing, umjesto da ide izravno na cilj, i kao rezultat toga 100 drugih donatora bude angažirano za 100 eura, onda je to vraški dobra investicija - čak i ako ništa od moje donacije ne ide izravno u dobrotvorne svrhe. Malo se ljudi potrudi pročitati godišnje izvješće ili dugoročne ciljeve; oni se radije usredotoče na plaću, režijske troškove ili komunikacijske troškove, a zatim odluče ne davati više. Razumljivo, ali kratkovidno, iako doista postoje dobrotvorne organizacije koje čine razliku.
Troškovi plaća su druga priča – nije vlada ili Khun Peter taj koji određuje što je 'normalna' plaća, to čini tržište. Baš kao što trgovac pivom ne mora biti pivopija, netko tko radi za dobrobit ne mora biti filantrop, čak i ako je Peterova zasluga što je to učinio besplatno. Da biste vodili profesionalnu tvrtku ili dobro organiziranu dobrotvornu organizaciju i da biste mogli, na primjer, optimizirati taj marketinški proračun na takav način da dobijete maksimalan povrat ulaganja, morate imati nešto u kući i onda se jednostavno natječete s poslovna zajednica.
Opet, svatko za sebe mora znati da li i gdje daje. No unatoč činjenici da manji ili privatni projekt često može pružiti više osobnog emocionalnog zadovoljstva, velika profesionalna organizacija često postiže puno, puno više, unatoč ili upravo zbog tih visokih plaća i marketinških proračuna. Razmislite o tome i donesite svoju odluku na temelju ispravnog tumačenja svih činjenica. Sretno i činite dobro!
Logično, razumijem i da netko gleda na tržište i misli da ja u poslovnom svijetu zarađujem toliko i toliko, onda i ja to želim zaraditi u humanitarnoj organizaciji, inače neću raditi za to...
No, na taj ste način nadmašili svoju dobrotvornu ustanovu i jednostavno postali tvrtka. Nejasna granica koja se tada prelazi.
Pomalo isto kao i sa Balkenende standardom, koji su također premašili oni tipovi, s nejasnim bonusima i dodacima.
Ali to publici stvara pomalo mučninu, pogotovo u ovim vremenima kada treba stezati remen, i ne mogu im to zamjeriti.
Čovjek s kutijom za prikupljanje i velikodušni darivatelj čine to s ljubavlju i ideologijom ili ljudskošću, i to je frapantno...
Zapravo, svi su ovdje pomalo umorni od dobrotvornih organizacija.
Ove stvari danas samo izmišljaju reklamne agencije
Medvjed s prstenom kroz nos.
Tužni psi u Španjolskoj.
Spasite žohara…….
Ili ne, ovaj zadnji tek dolazi 🙂
Vrijeme je da sve dobrotvorne organizacije moraju osigurati transparentnost.
Kako bi se kasnije u godišnjem izvješću moglo pročitati što se s tim novcem dogodilo i koji su od zadanih ciljeva ostvareni!
Onda poslije ne moraš po tko zna koji put čitati u novinama kako je bilo bolje da si te novčiće bacio u vjetar, uz malo sreće odletio bi u dobrom smjeru.
U ovom trenutku općenito manje od 15 centi od svakog Eurriea doseže željeni cilj. (ostalo su troškovi, upravljanje i ostale nevolje)
Jan, oni su već dužni to učiniti, zbog čega sada konačno znamo kolike su (ponekad pretjerane) plaće direktora većine dobrotvornih organizacija.
No, još uvijek ima onih koji tu obvezu ne ispune, ali nema nikakvih sankcija.Svi koji žele mogu osnovati i “dobrotvornu akciju” ispunjavanjem obrasca s 10 pitanja i to će biti automatski odobreno. Ove vrste organizacija prirodno nestaju jednako brzo kao što su i počele, nakon naravno dobivanja potrebnih sredstava.
Tako je Miek, ali imate transparentnost i transparentnost, i sve dok se ne mora pridržavati smjernica ili nema sankcija...
Sada oglašivač samo kalkulira,
Troškovi na TV-u, toliki
Tužna priča o mačjoj kugi na Sjevernom polu...
Prihodi toliko……
Profit,,, mačka u čaši…… 🙂