Tajlandske (ne)istine

Autor: Joseph Boy
Geplaatst u Kolona, Joseph Boy
Oznake: , ,
6 lipnja 2018

Ako prvi put idete u neku zemlju, pripreme nisu samo obavezne, već i nimalo neugodna aktivnost da naučite nešto više o zemlji i stanovništvu o kojoj se radi.

Mnogi koji po prvi put Tajland posjetio, ili je posjetio, pročitat će nekoliko savjeta koji su, pobliže promatrajući, bili manje korisni ili mnogo manje važni nego što se isprva mislilo.

Sjedenje na podu u hramu sa stopalima okrenutim unatrag, izuvanje cipela i pokazivanje poštovanja gotovo je samo po sebi razumljivo. Tajlanđanin vas pozdravlja s dobro poznatim 'Wai' umjesto da se rukuje s nama. No, pomalo je zastario dodatak da što su ruke podignute na bradi to pokazuje više poštovanja. Nemojte misliti da itko više razmišlja o tome i gotovo svi puštaju sklopljene ruke na nos kao i obično.

Glava

Glava je također tako tipična stvar, jer prema poznavateljima Tajlanda tamo živi duh, pa taj dio tijela nikako ne smijete dirati. Sada sigurno nije slučaj da želim svakoga vani ili u Tajlandu odmah uhvatiti za glavu, ali da budem iskren, nikad nisam uspio dobro procijeniti ovaj savjet. Kako bi roditelji mogli pregledati djetetovu kosu, a da ne dodirnu djetetovu glavu? Takozvana 'buha' prizor je koji često možete vidjeti vlastitim očima. Doduše, i tajlandski ljubavni život vrlo je skroman u javnosti, no zar tajlandski mladić nikada ne bi trebao niti pritisnuti glavu ljubavnice na svoja prsa, a da to nitko drugi ne vidi?

Reinkarnacija

Reinkarnacija je još jedna tema koja se redovito povezuje s budizmom, a time i s Tajlandom. Primjerice, Tajlanđanin ni muhu ne bi ozlijedio, barem opet tako kažu turistički savjetnici. Psi trče uokolo u izobilju, gotovo da biste to mogli smatrati smetnjom. Ali tko zna, možda u tom psu vreba duh tvog pradjeda i ne želiš ga otjerati. Ali što ako duh tog istog člana obitelji živi kao kokoš ili žaba? Morao sam razmišljati o tome kad sam vidio brojne žabe sa zavezanim nogama u kanti.

4 odgovora na “Tajlandske (ne)istine”

  1. Rob V. kaže dalje

    Još jedna prekrasna priča Josipe, kao i većina drugih tvojih tekstova. Uvijek se nasmijem do guše tim prežvakanim savjetima. Kao da mi u Nizozemskoj/Europi nogama pokazujemo na stvari, dodirujemo strance ili ljude s kojima nemamo intiman odnos po glavi, kao da Tajlanđani koji imaju intiman odnos (roditelj-dijete, par, drugi dobri prijatelji) nikad nikad ne diraj žarulju… Razlike koje postoje… to su samo naglasci u mojim očima. Na Tajlandu se češće izuvaš, kod nas rjeđe. Također se razlikuje od osobe do osobe i kućanstva, to su puno važnije razlike. Ne znam bolje od cipela u kući. Tako sam ja odgojen, ali drugi imaju drugačije navike.

    Prije sam napisao da sam prvi put kad sam vidio svoju svekrvu u stvarnom životu bio potpuno zadovoljan što sam donio dobar Wai. Čak i prije nego što sam uspjela završiti cijelu stvar, dobila sam veliki zagrljaj. Onda mi je palo na pamet da bi mogli poludjeti od svih onih stvari koje treba i ne treba.

    Upotrijebite zdrav razum, budite svoji i ako malo pripazite na svoju okolinu, sami ćete shvatiti što je (ne)primjereno ponašanje.

  2. Ruud kaže dalje

    Ne znam kako je u ostatku Tajlanda, ali u selu u kojem živim ruke se drže na različitim visinama.
    Proteže se od vrhova prstiju otprilike u razini nosa, do zapešća uz vrh pognute glave.

    Dodirivanje glave je malo drugačije.
    Vidim starije ljude kako miluju djecu po glavama.
    Za odrasle će to biti malo drugačije.
    Ali budimo iskreni, koliko često u Nizozemskoj pomazite svog susjeda po glavi?

    Mladi će nesumnjivo dodirnuti glavu svog ljubavnika.
    Za starije imam dojam da se ljubavni život uglavnom sastoji od: suknja gore, hlače dolje i brzo gotovo.

    Religija nikada nije imala smisla.

    Ne ubij, kaže on svijetu punom mesoždera.
    A ni potopiti cijeli svijet, gdje su se utopila i nedužna djeca, nije bio problem.

  3. Inkvizitor kaže dalje

    Dakle, od sada dragi posjetitelju, ne brini za običaje i pristojnost u Tajlandu, samo naprijed!

    Je li to namjera?

    • Rob V. kaže dalje

      Nije li to ono što Josip piše? Govori o važnosti pripreme, ali da su mnogi (klišejski) savjeti prilično apsurdni ili komični. Razlike nisu toliko velike, često dijelimo iste ili slične norme i vrijednosti (humanizam), a za ostalo samo malo zdravog razuma. Priprema je u redu, ali Somtam se ne jede tako vruć kako neki turistički vodiči tvrde.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu