Poruka iz Nizozemske (5)
Skuter je u nizozemskom porastu. Razlika u odnosu na godinu prije je frapantna. Oni su pravi skuteri s kotačima za skutere, baš kao Yamaha na Tajlandu. Ne kao tajlandska Honda, jer je dizajnom križanac motocikla i skutera, a ima i veće kotače. Vozio sam obje marke i preferiram Hondu, koju smatram stabilnijom.
Zapanjujuća razlika između nizozemskog i tajlandskog skutera je duljina sjedala. Nizozemski skuter ima kraće sjedalo od svog tajlandskog brata, pa na njega sasvim stane suvozač, pod uvjetom da stražnjica ostane u granicama. Tajlandsko sedlo je duže. Logično, jer na njemu moraju moći sjediti najmanje tri osobe, a može i četvero. Da ne spominjemo teret koji se na njemu prevozio.
Što još primjećujem? Mobitel. Sjedio sam na terasi i iznenadio se kad sam vidio ljude kako razgovaraju jedni s drugima. Čak i tijekom obroka razgovaraju. Kako su stvari potpuno drugačije u Tajlandu. Ne biste se trebali iznenaditi ako par jede i oboje rade razne misteriozne radnje na svojim mobitelima ili čak razgovaraju na telefon.
Telefoniranje motociklista, telefoniranje vozača, telefoniranje prodavača u trgovinama – sve sam to vidio i nitko se ne uvrijedi. S tim zalogajnicama ponekad imam potrebu reći: zašto se ne javite. Ali ne znam kako to reći na tajlandskom i bilo bi neprikladno. Iako... kao čudan farang, mogu si to priuštiti.
Ponovno učim puno o Tajlandu. Kad razgovaram s nekim tko je bio na odmoru u Tajlandu, on počne pričati o svojim iskustvima s odmora. Nedavno je moj poznanik. Što ti sve nije rekao o Tajlandu. Jedna mudrost za drugom kotrljala se iz njegovih usta u neprekidnom toku. Da, tajlandski stručnjak je govorio ovdje. Slušao sam ga u tišini, povremeno pjevušeći ili promrmljajući iznenađeno 'tako-tako'.
Nakon što sam sve to odslušala, tiho sam se odšuljala kući i metar knjiga o Tajlandu i knjiga tajlandskih pisaca koje sam pročitala stavila u vreću za smeće. Prošetao sam do obližnjeg parkirališta, gdje se za Novu godinu pale božićna drvca, i tamo spalio svoje knjige. Sve laži.
Htio bih upozoriti zaposlenika bloga Tina Kuisa koji je progutao još veću kolekciju knjiga od mene. Idući mjesec odlazi na odmor u Nizozemsku. Dragi Tino, reci mi da živiš na Grenlandu, ako treba i na Južnom polu. Inače se bojim najgoreg za tebe.
Kurac,
Zapravo se moram nasmiješiti kad pročitam dio o mobitelu.
Prekjučer je nas grupa bila na piću na terasi kad me suprugin bratić pitao imam li i ja aplikaciju Tango na pametnom telefonu.
Potvrdio sam njegovo pitanje. Super, rekao je, onda se ubuduće možemo međusobno kontaktirati preko Tanga, a također je i besplatno putem WiFi-a.
Mislio sam da je njegova ideja o održavanju kontakta putem WiFi-a prilično čudna.
Dijelimo istu internetsku vezu jer živi do nas.
Otišla sam od njega sretna i nisam mu rekla da ako želi razgovarati sa mnom, može jednostavno navratiti kao što to sada čini nekoliko puta dnevno.
Da sam to znao, mogli ste mi poslati svoje knjige. Ali da, ima nešto i u spaljivanju ovakvih knjiga. Još uvijek imam veliku hrpu koje se želim riješiti. Mogu li se dodati na hrpu?
Još nisam upoznao nikoga tko sve to bolje zna. Ali da, to nije moguće, jer ja znam bolje...Vjerujem, mislim.
Sada sam u Nizozemskoj nekoliko dana i jedva čekam petak. Onda ću uskoro odletjeti.
Svaka čast Dicku, što se tiče tih mobitela, to je također nešto što sam primijetio tijekom svog rada (nešto drugačije od odmora) u Tajlandu ove godine. Ali sada, nakon onog blagdanskog razgovora izletnika, pospremiti hrpu knjiga u svoj ormar kao laž i spaliti ih vrlo je radikalno. Taj 'stručnjak za Tajland' sigurno je ostavio dojam. U svakom slučaju, dok sam čitala tvoju prekrasnu priču, na pamet mi je palo prekrasno iskustvo u Tajlandu. Negdje u veljači otišao sam u shopping u Central World BKK prije 10.00 ujutro. I... da, vrata su se otvorila u 10, svirala je glazba i svi su prodavači stajali za svojim šalterima klanjajući se svakom falangu do pokretnih stepenica. Nikad prije nisam doživio ništa slično. Naravno, odmah sam se otkotrljao do 7. kata ili tako nešto da primim sve te prekrasne mašne kao da sam u svojoj mašti sam “Kralj Willem 1”. Zatim smo se vratili na redoslijed dana. Sada također dobivam prijateljsku uslugu u Nizozemskoj (iako je usluga na terasi ovdje ponekad daleko od željenog, svi smo jako zaposleni), ali ova tajlandska tradicija svakako je nešto vrijedno spomena.
Dragi Chris,
Super je što si se uspio suzdržati i ne dopustiti tom stručnjaku za Tajland da upadne u zamku. Samo ga probušite i ostaju bez riječi. Otkud ja to tako dobro znam!! 20 godina turističkog vodiča u Tajlandu s nizozemskim turistima i to doživite barem jednom na svakom putovanju. Osobito su dobri u tome ljudi iz obrazovanja (!). U svakom slučaju, nisu me mogli više naljutiti od toga da, nakon 1 tjedna u Tajlandu, znam bolje od nekoga tko je tamo živio toliko dugo da je sada i sam skoro Tajlanđanin. Pa stari Tajlanđanin. I ne diraju moje knjige...
@ Theo Moelee, Paul, Sjaak /Theo: Pretpostavljam da misliš na Dicka, a ne na Chrisa. Doista, uvijek ima sveznalica i najbolje ih je pustiti da čavrljaju. Par nizozemskih učitelja koji je sagradio kuću u Buri Ramu dosljedno je kuću duhova u vrtu nazivao Budin oltar. Nisam im zamjerio. Odabrali su je prema boji kako se ne bi kosila s bojom kuće.
Mogu umiriti Paula i Sjaaka: pod stresom sam kad vidim nekoga kako presavija kut stranice knjige i ne koristi knjižnu oznaku, ako je potrebno, komad toaletnog papira. Naravno da nisam spalio svoje knjige, ali to ćete shvatiti. Kolumnistu je dopušteno lagati i pretjerivati.
Opet smiješno, Dick. Samo mi nije baš jasan tvoj paragraf o spaljivanju tajlandskih knjiga i preziru koji vidim prema NAŠIM TAJLANĐANIMA!
Čak me malo podsjeća na “druge naše prijatelje” koji također imaju naviku spaljivati knjige ako se s nečim ne slažu.
Ili ja krivo vidim?
Pozdrav: Willem.
Dragi Willeme, bojim se da ironija mog 'spaljivanja knjiga' nije doprla do tebe. Suština moje priče je: Neki se turisti nakon odmora na Tajlandu pretvaraju da znaju i razumiju sve o zemlji.
Zdravo Dick, to je doista sloboda kolumnista. Sad kad sam pročitao vaš odgovor na Willemov e-mail, ovo mi daje još jednu pomisao. Stavite se u kožu Tajlanđana koji žive u Nizozemskoj. Jesi li znao, Dick, da mnogi Tajlanđani koji godinama žive u Nizozemskoj znaju vrlo malo o Nizozemskoj, posebno kada su u pitanju pitanja o njihovom pravnom položaju (ovo se također odnosi i na mnoge druge Nizozemce)? Sada kada ste u Nizozemskoj, nije vam ni na kraj pameti 'mozgati' o tome u blogu 'poruke iz Nizozemske'.
Moderator: Vaš komentar nema nikakve veze s objavom. Čavrljanje nije dopušteno.