Poruka iz Nizozemske (1)

Uredništvo
Geplaatst u Kolona
Oznake:
7 svibnja 2013

1. svibnja napustio sam Tajland i 1. svibnja stigao u Nizozemsku. To je bilo prvi put, jer sam prijašnjih puta uvijek dolazio dan kasnije.

Povratak u Nizozemsku je zabavan, napuštanje Tajlanda nije zabavan. Ali tješim se činjenicom da se vraćam za šest tjedana. Srećom, temperaturni šok nije bio jak i moj outfit, majica, košulja, pulover, topla jakna, pružili su dovoljnu zaštitu.

Kontrola putovnica u Suvarnabhumiju i Schipholu prošla je brzo, ali je carinik smatrao potrebnim provjeriti moju prtljagu zbog krijumčarenja. I taj čovjek je to učinio vrlo temeljito, tako da je moj pomno spakirani kovčeg, nakon što sam prekopao i nisam ništa našao, pokazivao neke znakove kaosa. Čovjek inače nije bio baš razgovorljiv; tek na kraju se malo odmrznuo i pitao govorim li tajlandski.

Drugi dan, dok sam šetao u zimskoj odjeći, vidio sam čovjeka na biciklu u majici bez rukava. Pomislio sam: što bi taj čovjek nosio u Bangkoku na 35 stupnjeva (plus 10 stupnjeva za vjetar)? Srećom, nisu viđeni muškarci u kratkim hlačama s mliječno bijelim nogama. Dakle, to nije bilo loše. Netko mi je rekao da će sljedeći tjedan biti toplo. Govorio je o 20 stupnjeva. Dvadeset stupnjeva, ne, to je ono što mi u Bangkoku zovemo prohladno.

Treći dan sam vidio čovjeka u kratkim hlačama s mliječno bijelim nogama. To nije bilo lako. A nešto dalje ispred pulta Hema gdje se navodno prodaju odlične dimljene kobasice, ugledao sam još jednog čovjeka u istoj odjeći, a za manje od pet minuta još jednog na terasi. Onda sam samo prestao brojati i začudio se. Moto mora biti: ponašaj se ludo, onda već dovoljno radiš.

Od mog odlaska malo se toga promijenilo u Vlaardingenu, gdje još uvijek imam dom. Dodano je kino s pet sala, gdje prema prvim informacijama dobijete privatnu projekciju, a operaterka vas pita treba li vam pauza. Negdje u Vlaardingenu sigurno je došao tajlandski za ponijeti. Znam to s Facebooka, ali sumnjam da ću okusiti Tajland kad tamo nešto dobijem. Znam to iz prijašnjih posjeta tajlandskim restoranima u Nizozemskoj.

Upoznao mnoge poznanike. Srećom nitko ne pita kako je bilo na Tajlandu, jer na to obično ne znam odgovoriti osim: vruće. Ali ti ljudi prate i moju dnevnu kolumnu na Facebooku, tako da ne moram ništa više reći. Rekli su mi, između ostalog, da su nadzornici prodavali odgovore na pismeni vozački ispit. Podsjetilo me na sličan post o ispitu za asistenta u nastavi na Tajlandu.

Najljepši susret imao sam s papirnatim podmetačem u zalogajnici. Na njemu je bilo nacrtano osam čilija. Lijepo nacrtano, zar ne. Podsjetili su me na Tajland, koji je također bio lijep. Ali ako postoji jedan sastojak koji nedostaje u nizozemskoj kuhinji, onda je to čili. A ni tajlandska i kineska kuhinja u Nizozemskoj nisu baš izdašne s ovom paprikom. Crtež kompleta soli i papra čini mi se prikladnijim.

13 odgovora na “Poruka iz Nizozemske (1)”

  1. Klaus Harder kaže dalje

    …… kod mene suprotno, prvi put sam doživio finog carinika u Schipholu, samo je htio skenirati moju prtljagu …. tako se dogodilo…. razgovor o tajlandu se malo odužio, imao je dojam da želi doći sljedeći put…. LOL !

  2. Rob V. kaže dalje

    Letjela sam desetak puta, nikad nisam morala otvarati torbe na carini (jednom su me na Novom Zelandu pitali što je staklenka koju su vidjeli u mojoj predanoj prtljazi, staklenka maslaca od kikirikija iz Australije, a onda su me pitali je li to) t med ili voćni proizvod, potvrdio sam to i izjavio da imam tu staklenku maslaca od kikirikija u torbi bez razmišljanja o tome, mogao sam proći ravno bez otvaranja vrećice). Sada se carinik vjerojatno neće složiti, ali zar vam ne bi mogli pomoći ponovno spakirati torbu? Ako vam sve (uredno) izvade iz torbe, može se i vratiti uredno... žele vas provjeravati kao slučajni uzorak bez razloga, zar ne? Ne čini mi se baš lijepo ako ste uredno spakirali svoj kofer i vratili ga natrag kao mali nered i/ili morate ponovo sve pospremati jer netko želi pogledati vaše stvari bez razloga.

    Zabavite se u Nizozemskoj, jeste li vidjeli suknje ili lutke osim boca za mlijeko?

    • Danijel kaže dalje

      Slažem se s tobom. Onaj tko otvori torbu ili kovčeg i napravi nered u njemu, MORA ju također vratiti u red i pobrinuti se da stvari budu ponovno dobro zatvorene, Pogotovo na polasku. Kad sam stigao u Schiphol, nekoć sam bio tretiran kao najveći belgijski terorist. Poslije su mi rekli da je to zato što je u tom trenutku sletio let EL AL-a, stoga sam rekao da više nikada ne letim preko Schiphola, ali ću se uskoro vratiti.

  3. L kaže dalje

    Pa, uživajte u odmoru i manje toplom vremenu. Sad pišem u klimi jer je jako vruće! Također napomena o mliječno bijelim nogama. Točka 1. morat ćete ih izložiti sunčevoj svjetlosti prije nego što pocrne! A ti kao Nizozemac znaš bolje od ikoga da to u hladnoj Nizozemskoj ide malo brže!!!!!! Točka 2 ovdje u Tajlandu ubijaju za mliječno bijele noge i troše kapital na proizvode za izbjeljivanje!!!

  4. Bob bekaert kaže dalje

    hej kurac,
    Srećom, već sam imala simptome odvikavanja :-)
    Ostanite cool!, ali to neće biti problem u našoj hladnoj maloj zemlji.
    Plovak

  5. francuski kralj kaže dalje

    Bok Dick, jučer sam se vratio iz Tajlanda, po 23. put i nikada nisam bio provjeren ni u Tajlandu ni u Nizozemskoj. Imat ću lice sa sobom.
    Lijepo se provedite u Nizozemskoj [Rotterdam|

  6. gosp. Rien Stam kaže dalje

    Postoji li netko od čitatelja bloga tko nam može reći zašto se odjednom grade te lude velike zgrade u ChiangMaiju.
    U kojem god smjeru gledali, ne možete izbjeći jednu veću i luđu od druge.
    Hvala unaprijed. Mislim da ako poželite prošetati ChiangMaijem za otprilike pet godina, više neće biti previše zabave.
    Pozdrav, Rien Stam

  7. glasnije kaže dalje

    …… ne treba gledati u carinika …. kao mogu li nastaviti ili…. ? Onda te izabere. Samo gledaj ravno naprijed…. i prošetaj!! (Uspjeh zagarantiran)

  8. gospodine Charles kaže dalje

    Te mliječno bijele noge nisu toliko bitne, to je jednostavno svojstveno bijeloj rasi kojoj pripadaju mnogi Nizozemci.

    Ono što me više brine je da kada temperatura u Nizozemskoj jedva prijeđe 15 °C, mnogi odmah pomisle da moraju hodati uokolo u tako groznim kratkim hlačama i to je samo ostalo u njihovom društvenom okruženju u kući, vrtu ili balkonu, ali ne, supermarketi, dućani, kazališta, kafići, restorani i sl. masovno su prepuni nepokrivenih masnoća i mesnih proizvoda.

    Kako temperatura raste postaje još gore jer će te kratke hlače uskoro biti nadopunjene majicom bez rukava, inače košuljom kratkih rukava gdje se gumbi ne zakopčavaju ili može biti još gore s golim gornjim dijelom tijela tako da je mnoga prisutna masnoća jasno vidljiva, često u kombinaciji sa ludom kapom i čarapama, sve naravno također u krivoj shemi boja.

    Iako me oskudno odjevene, lijepe, vitke (nizozemske) dame - iako su još uvijek mliječno bijele boje kože - mogu privući, baš kao i njihovi tajlandski ekvivalenti, nizozemska ulična scena ostaje pri tome, a o brojnim da i ne govorimo farang koji smatra potrebnim da želi unakaziti tajlandsku uličnu scenu...

  9. sharon huizinga kaže dalje

    Kad sam bila mlada djevojka i vrlo atraktivnog izgleda (otac Nizozemac i majka Meksikanka) nikada nisam mogla nesmetano proći kroz muške carine bilo gdje u svijetu. Kad sam shvatila što uglavnom žele gledati i zgrabiti, stavila sam dodatne gaćice u prtljagu, posebno male, prozirne i lijepih pastelnih boja. Stavila sam ih na vrh i njihovi željni prsti gotovo su rastrgali moje osjetljive stvari na komadiće. Ostalo se nije gledalo niti hvatalo.
    Sada me rijetko ko zaustavlja. A ako je tako i otvori mi kofer, prvo nađu Bibliju. Prtljažnik se tada ponovno brzo zatvara.

  10. Khun Chiang Mai kaže dalje

    Dick, dobrodošao natrag u Nizozemsku, ja također redovito putujem Nizozemska-Tajland vv i automatski se bavim carinom/imigracijom s imigracijom u Tajlandu. Nikad nisam doživio ništa negativno. u Nizozemskoj 1x ali to je završilo neuspjehom.
    Bio sam izdvojen "odakle si?" “iz Bangkoka” jesam li imao što prijaviti, ne, nisam, ali sam ipak morao doći na provjeru, ali zapečaćen mi je kofer u Bangkoku (uvijek to radim) i to su teške stvari koje zahtijevaju nema škara ni noža.ništa ne počinje. Pitao sam gospođu "imate li škare ili nož za mene?" pa nije ga imala pa sam joj poželio sreću u uklanjanju slojeva plastike i nevoljke trake koja je bila omotana oko mog kovčega jer nisam tako jak, rekao sam. Vidio sam da je oklijevala na trenutak i rekla mi: “Sljedeći put sam rekla da provjeriš imaš li nož ili škare.

  11. chris kaže dalje

    Scena na carini u Schipholu (istiniti događaj)

    "Dobro jutro, odakle ste?"
    Dobro jutro, ja sam iz Bangkoka, Tajland.
    "Koliko dugo si bio tamo?"
    "2 godine". " Dvije godine?".
    “Da, prošle su dvije godine otkako sam bio u Nizozemskoj.”
    “Što radiš u Bangkoku tako dugo, ako smijem pitati. ”
    “Radim u Bangkoku 6 godina i povremeno dolazim u Nizozemsku u posjet obitelji”
    U redu, razumijem. Onda ste sigurno kupili neke darove za svoju obitelj ovdje u Nizozemskoj.” “Da.”
    "Hoćeš li poći s nama da provjerimo tvoj kofer."

    "Što je u tom kovčegu, gospodine?" “Moje odijelo, jer prekosutra držim predavanje na konferenciji”. "Možete li mi otvoriti kovčeg?" – Naravno, sa zadovoljstvom. “Gdje ste kupili ovo odijelo, gospodine, u Bangkoku?”. “Da, u Bangkoku; dao izraditi kod krojača u Silomu”. "Smijem li pitati koliko košta to odijelo?" Da, 7.500 bahta, s dvije hlače, dvije košulje i dvije kravate”. "Imate li još račun za to?" “Ne, to više nemam. Odijelo je također staro 3 godine”.

    chris

  12. Pima kaže dalje

    Euro je upravo izašao.
    Ljudi u Tajlandu ubrzo su shvatili da kovanica od 10 Thb može generirati mnogo novca u raznim automatima.
    Pa sam i njih počeo skupljati za pokriće putnih troškova o trošku vlasnika jednorukog bandita.
    Nikad prije nisam bio uhićen, ali ovaj put je pogođen.
    Morao sam dati objašnjenje za 4 kacige za svoje kolege iz kartinga, a to što su bile pune s poprilično novčića nasmijalo je čovjeka.
    Rekao je da znaš da ga možeš koristiti na automatu za parkiranje i nabaviti cigarete iz automata, a također i sitniš.
    Na rastanku smo se uz smijeh rukovali.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu