Tajland i njegovi problemi s otpadom
Možda je to dosadan, prljav prilog o neugodnoj temi, ali već smo ga vidjeli nekoliko puta na Thailandblogu, pa idemo dalje.
Postoji li problem s otpadom i odlaganjem otpada u Tajlandu? Da, POINT. Unatoč hrabrim naporima, bilo je to toliko sporadično, amaterski, dobronamjerno i slučajno da problem nije postao manji nego zapravo povećan jer su potrebni proračuni uzalud potrošeni.
Tajlanđani su obično svjesni činjenice da je potrebno uložiti napore u zaštitu okoliša, osobito ako se radi o maloj količini novca. Ali jednom kad taj novac, poticaja više nema i košta male žrtve/truda: preseliti, uzeti ga natrag, deponirati ga negdje... tada obično možete zaboraviti na to.
Ali isto možete reći i za većinu turista: pogledajte smeće na plažama koje dopliva iz mora, a ostavljaju ga turisti i mještani, kako bi spriječili slobodno ispuštanje otpadnih voda u otvoreno more. budi tiho. To je individualna i državna odgovornost svih i lokalne, nacionalne zajednice. Nakon što se industrijski i kućni otpad prikupi, to je očito stvar vlade.
Rasipanje koje treba izbjegavati u poslovanju: zakonodavni rad za to uglavnom postoji, ali kontrola u potpunosti nedostaje. Previše ljudi ovisi o poslovnim aktivnostima koje imaju veliki utjecaj na okoliš i oni će biti zadnji koji će se pokrenuti. Provoditelji zakona i zakonodavci obično ne žive u pogođenom području. Samo primjer: mnoge farmerske obitelji u Isaanu (ali i drugdje) žive dijelom od prihoda od prodaje lateksa. Ovu industriju (često u kineskim rukama) stvarno ne smetaju apsolutni neugodni mirisi (pare sumporne kiseline - H2SO4 u kombinaciji s H2S = pokvarena jaja). Šteta za farmere, šteta za njihovo zdravlje... postoji izbor između zarade ili bolesti, a to je čest slučaj u Tajlandu.
Optimalna obrada kućnog otpada: to je sasvim druga priča. Uostalom, nailazi na gotovo potpuni nedostatak dobrih uvida i oni se mogu ažurirati samo s uključenim administracijama. Često tvrde da tehnika koja se koristi nudi dovoljno olakšanje, ali ništa nije dalje od istine, ali mijenjanje mišljenja državnih službenika posao je puno strpljenja i beskrajnog uvjeravanja i uspoređuje se s kineskim tehnikama koje ionako imaju jedan učinak. imaju jednu stvar ispred zapadnih/japanskih/korejskih tehnika: one su jeftine…. A možda se tu ili tamo nešto i dobije. Nepostojeći? Iz iskustva.
Podjela frakcija otpada nužna je za početak uništavanja i revalorizacije. Svaki korak obrade specifičan je za jednu skupinu proizvoda.
Kompost – metal – PET – PUR – polipropilen – papir – staklo
Pristup je fragmentaran i amaterski, a ponekad i patetičan: državna uprava za okoliš regije Bangkok bila je usred izvođenja studije za "valorizaciju" organskog dijela otpada iz kućanstva: studija je bila raspored desetaka saksija za cvijeće na prozorskim daskama i vanjskim terasama ureda (pa i direktorova) u koje su se smjestile frakcije otpada – kompostirane – i ostavljena jadna biljka da uvene. To izmami osmijeh, ali žalosno je da se na ovaj način istražuje problem za cijelo područje Bangkoka.
Još jedan dobar primjer neće izbjeći pozornosti čitatelja Thailandbloga u to vrijeme: zagađenje prašinom u urbanom području Bangkoka bilo je daleko iznad granice opasnosti (još uvijek jest). Uprava je tada odlučila angažirati mnogo više čistača ulica kako bi riješila problem u korijenu. Emisije prašine iz prometa itd. nisu uzete u obzir, ali velike frakcije prašine koje su stvarno manje opasne od malih čestica trebalo bi biti manje... tko zna?
Mogla bi ovo biti sretna priča da se ovo dogodilo prije 100-tinjak godina, ali je sada šteta s obzirom na mudrost današnjih "mudrih" službenika. Tražeći rješenja (ne za čestice prašine u zraku jer to je sasvim druga priča) stalno se nailazi na ove “mudre ljude” koje je stoga iznimno teško uvjeriti u druga rješenja koja nisu tajlandska: možemo Uostalom, ovo je bolje i mi također imamo te tehnike, ovo nije problem, nije pristupačno,... i tako dalje i ljudi odbacuju tvrtke koje mogu pružiti rješenja s dobronamjernim osmijehom.
Je li problem rješiv: da, a postoje i neke vlade koje su slušale. Ali tada morate odabrati one koji:
- U želji da nađem vremena za slušanje.
- Imajte dobre volje razmotriti svoju priču.
- Biti u mogućnosti osigurati financijski input za postavljanje projekata.
- Nemate interesa za kupnju bilo kakve tehničke opreme.
- Nije zaslijepljen čudnim ponudama. Na primjer, za spalionicu negdje u Belgiji utvrđeno je da je neadekvatna zbog emisija dioksina i morala je biti demontirana: velika pozornost ovih dužnosnika da otkupe te dijelove. Srećom, savjetovali su ih protiv toga.
Nadalje, prerada otpada se doista previše doživljava kao uništavanje umjesto oporabe: razne vlasti tu oporabu prepuštaju čitavom nizu "nereguliranih klubova" koji su se radi profita latili razvrstavanja otpada. Sve ih sortiraju (ilegalni??) imigranti iz Mianmara - Laosa - Kambodže koji žive u užasnim uvjetima usred prljavštine, odgajaju svoju djecu (naravno bez škole), praktički nemaju pristup nikakvoj zdravstvenoj skrbi i apsolutni minimum primanja dohotka i pod tim ne mislim na minimum koji je odredila vlada.
Vidite neke od onih predrazvrstivača kako marljivo rade na kamionima za smeće, ali krovne "organizacije" su te koje kontroliraju. Čujem kako ljudi govore: hej, dobro je da se sortiranje već provodi s ciljem recikliranja. Da, u jednom su pogledu u pravu, ali nema ili ima vrlo malo igrača koji žele raditi pravi posao osim ako im vlada u potpunosti ne nadoknadi novac, a to je samo predaleki most. Taj posao naravno uključuje investicije (bez obzira na to jesu li ih djelomično pokrile vlasti), rad (koji u svakom slučaju mora donijeti povrat za investitora), kontrolu nad cijelim krugom prikupljanja i sortiranja, itd.
Prije nekog vremena istraživali smo jaružanje poznatih klongova. Dobronamjerni dužnosnici, ali onda... rekli su da bi to bilo dobro: jaružanje, izbjegavanje neugodnih mirisa, nestajanje žarišta bolesti, čišći gradski krajolik i dobri plovni kanali za javni prijevoz. Dotle smo već stigli i sad... onda su ljudi odjednom gledali na pružatelja usluga kao da on to može izvesti o svom trošku i onda može steći prava na...
Otpad u BangkokuKoja smo područja već na “slici”? u svakom slučaju cijela regija Bangkok, ali sada i Phuket i Rayong, koji imaju brzo rastući problem, no popis je dugačak i vjerojatno još uvijek nepotpun.
Možemo i želimo pomoći s tvrtkama koje mogu pružiti olakšice u tom pogledu i možda s identificiranjem skupine koja želi ulagati, pod uvjetom...
Bila bi prava šteta da prekrasna zemlja koju svi vole ode ovako k vragu.
Također bismo željeli razgovarati o situaciji u tajlandskoj poljoprivredi: s našim iskustvima s projektima EU-a u Kambodži, Laosu i Tajlandu možda bismo to mogli malo rasvijetliti.
Predao René Geeraerts
Po mom mišljenju, to je dijelom i krivnja Europe i SAD-a. Svi želimo najjeftinije moguće proizvode i nikakvu odgovornost. Tvrtke unutar Europe i SAD-a imaju obveze u pogledu okoliša, a to podrazumijeva prilično velike troškove, čineći proizvode preskupima i tvrtke se sele u druga područja bez/malo pravila i kontrole.
Kao potrošači, trebali bismo biti bolje informirani o radnim uvjetima, ekološkoj odgovornosti, itd., itd. tih tvrtki i naša bi vlada trebala zabraniti ili nametnuti visoke poreze na proizvode koji nisu proizvedeni na odgovoran način. To ne bi koristilo samo okolišu i zaposlenicima u tim zemljama, već bi koristilo i našem vlastitom zapošljavanju
Da, odnose se izravno na Europu i SAD. Kada govorimo o Tajlandu, prvo se trebamo osvrnuti na Japan pa na Kinu, zatim na okolne zemlje ASEAN-a pa tek onda na Europu i SAD.
Tajlandska vlada bi trebala organizirati nešto za preradu otpada. No, Tajlanđani žele sve držati u svojim rukama i prije svega bez uplitanja izvana, pa zašto se onda brinemo oko toga? Ako se vlastito stanovništvo ne buni i ne zahtijeva akciju, zašto bismo mi kao autsajderi imali ikakav utjecaj.
Drugo: u Tajlandu ima toliko drugih, hitnijih i više problema za koje mi zapadnjaci mislimo da se mora pronaći rješenje, ali ono se neće promijeniti (i neće se promijeniti u sljedećih 25 godina) pa smo i ovaj put zabrinuti o tome. .
Da dam neke primjere:
mnoge nepotrebne žrtve u prometu svaki dan, industrijske nesreće, utapanje (koje se može riješiti tečajem plivanja), rad sa štetnim tvarima u poljoprivredi, hortikulturi i industriji (pesticidi, otrovni plinovi, onečišćenje zraka iz industrije, loše obrazovanje, loša raspodjela prihoda, ne socijalna sigurnosna mreža, nema stvarnog osiguranja za starost (više od 15% umirovljenika u 20 godina), stalne velike poplave, redovite velike suše, prometni kaos u Bangkoku, problemi s korupcijom,
itd itd
I onda se ovdje priča o preradi otpada... ovo je zadnje za koje rješenje u ovoj listi primjera zahtijeva pažnju.
Vrlo dobra i razumna priča za promicanje svijesti. Sjećam se kad sam prije 26 godina prvi put otišao u Isaan da se upoznam s pepelom u pravu. Završio sam među najsiromašnijima i počeo graditi kupaonicu (nije je bilo), dodao sam cijelu kuću, ali u isto vrijeme bio sam uznemiren otpadom koji sam vidio raznijet posvuda po rižinim poljima i na svaka bodljikava žica. Svako jutro netko je išao na tržnicu na izubijanom mopedu i svaki artikl na svakom štandu bio je stavljen u plastičnu vrećicu. Na putu kući volan je bio pun plastičnih vrećica. Bitan im je bio sadržaj torbe. Neupotrebljiva ambalaža negdje je zajedno odložena, ali na prvi dašak vjetra razbacana je posvuda. Htio sam se pobrinuti za dvorište i pristup dvorištu, ograditi betonskim stupovima i bodljikavom žicom, ali što sam napravio sa svim tim otpadom kad sam sve pokupio? Nisam znao. Ostao sam staromodan kao nekada u Brabantu, iskopao sam rupu i pustio da kasnije tamo izgori. Prvo su me mislili da sam luda, ali kasnije su uvidjeli smisao i počeli mi pomagati. Činilo se čisto, ali nije jer je ispušteno u atmosferu s dimom od požara. Nizozemska se na prvi pogled čini čistom, ali nije! Što se tu i tamo još često nađe u zemlji? Usporedite Tajland s Indonezijom, onda Tajlandu ne ide tako loše. Kakvo je okruženje u Kini? Postale su industrijske zemlje, zašto? jeftina radna snaga, fleksibilni uvjeti i korupcija. Koliko 'otpada' koji se može reciklirati uvoze zemlje poput Tajlanda i Kine? Imao sam trgovački ured oko 2000. i moj glavni proizvod bio je papir za recikliranje. Tajland je tada uvozio 40.000 tona (tona je 1000 kg) mjesečno! Na primjer, ako ti pogledao Phetkasem Rd prema Kanchanaburiju gdje su kontejneri prevezeni u tvornice papira Siam Cement Group u Kanchanaburiju, kamioni sa svojih 27 tona u kontejneru od 40 Ft vozili su branik do branika (putem) Izvan lokalnog skupljanja za reciklažu golo materijala, azijske zemlje stoga uvoze ogromne količine iz zapadnih zemalja. Nezamislivo je što se događa u takvim industrijama. Vrlo dobro znam što se događa u Belgiji i Nizozemskoj. Koliko, na primjer, elektroničkog otpada? Mislim da je to u Tajlandu amaterski, ali ako ga bolje pogledate, prilično je učinkovito u usporedbi s njim. Isto kao i s korupcijom, u Tajlandu su takve stvari 'transparentne', dakle vidljive. (ako se obrati pažnja na to) dok se u zapadnim zemljama to događa potajno i nered nestaje u receptivnim zemljama kojima je novac prijeko potreban pa ne mogu gledati dugoročno i razvoj vlastite zemlje im je manje bitan. Kad pogledate sve te stvari (uključujući i nuklearni otpad iz nizozemskih nuklearnih reaktora!) postanete depresivni jer vidite da je propast nepovratno u tijeku. Predugo se gura pod stol u cijelom svijetu! Sve se vrtjelo oko novca. Ima ga posvuda! U zraku, zemlji, vodi.
Možda mislim da će mi 'oduzeti vremena', ali ja također imam djecu i unuke………. Ne mogu sam promijeniti svijet, ali ako nešto ne poduzmemo, sve će otići u sranje. Čini se da se gornji članak temelji na komercijalnom načinu 'čišćenja prirode' jer pokušavaju uvjeriti vlade koliko je to važno, ali pokušavaju dobiti 'narudžbe' (poslovne ugovore). Evo ga opet! Novac je ono o čemu se radi. Korupcija sve može olakšati (ili otežati). Sve dok ljudi na to gledaju iz poslovne perspektive, premalo će se dogoditi.
Dobro opisano. U preradi otpada treba još puno raditi.
Godine 1999. otišao sam živjeti u Chiang Kham, Phayao, 2 kilometra od najbližeg sela. U gradu je već postojala služba za sakupljanje, ali ne iu okolnim selima. Ljudi su morali sami odvoziti otpad na odlagalište udaljeno 5-10 km. To se rijetko događalo, ljudi su svoj otpad spaljivali ili negdje bacali. 2006. godine uvedena je usluga odvoza za sva sela, kante za smeće za kuće i veliki kamioni za odvoz smeća. Pet kilometara dalje uz 'moju' cestu izgrađeno je stovarište: mjesto za odvajanje otpada i spalionica. Školsko osoblje pozvano je da očisti ulično smeće. Kad bi se kosila trava uz cestu, netko bi išao za njima da pokupi otpad. Od tada je došlo do velikog napretka, ali još smo daleko od toga.
Samo ako je zajednica uključena, može se učiniti više.
Žalosno...zagađeno je i more,ribari doslovno SVE bacaju u more.Ovisi o mentalitetu stanovništva svugdje u svijetu!
Ono što vidim na belgijskom TV kanalu su one vladine 'reklame' kao 'javne poruke' koje promiču svijest, ali tada vlada mora biti ispred i mora postojati zvučni sustav, inače neće funkcionirati.
Kad su Tajlanđani postali svjesni da njihove biciklističke rute ne funkcioniraju, napisao sam da bi trebali potražiti zemlje u kojima imaju više iskustva s dobro funkcionirajućim i sigurnim sustavima, ali moj komentar nije objavljen u Bangkok postu.
Jednom sam živio između 2 renomirana hotela gdje su se gotovo tjedno održavali 'siminari' za državne službenike, neka vrsta dodatnog usavršavanja i informiranja. Zašto ne povesti grupu odgovornih ljudi koji upravljaju budžetom na ekskurziju u inozemstvo.
Ali koja zemlja zapravo ima savršen sustav otpada, a da on nije čisto komercijalno orijentiran, već usmjeren na očuvanje našeg Planeta?
Po mom mišljenju, SAD, Europa je sranje. Kad tajlandski dječak ili djevojčica odu kupiti nešto u 7/11, izađu van i nevino bace plastičnu vrećicu i papir u koji je ostalo zamotano na ulicu. Postoji nitko tko ne štiti mlade. i ne zaboravimo starijima kojima se govori da počiste nered
Ja živim u Isaanu, svo smeće je bačeno uz cestu, ono što ne vidite nije velika stvar, moto je
Vrijeme je da naučimo Tajlanđane da sami sebi prljaju gnijezdo i svoju zemlju pretvaraju u veliko smetlište.
Nemojte odmah upirati prstom u Europu i SAD
U SAtunu sam bio pri svijesti i iznenadio se što vrt služi kao deponija smeća. Posvuda je bilo smeća
neshvatljivo, pomislio sam, ali to je tajlandski način.
Ako je prazno, samo sjednite.
Otpad nema smisla skupljati, jer se ne skuplja, ponekad morate sami spaliti veće komade, što pokazuju ložišta na zemljištu. Ili ga jednostavno bacite negdje.
Koh Samui i dalje ima problema. Imao spalionicu, pokvario se. Nije napravljeno, pa problemi sa smećem. Još jedan problem s Tajlanda, nema održavanja. Učinite da proradi jednom i onda ga pokvarite, nema veze. Kao i bezbroj turističkih atrakcija, u početku je bio zabavan, ali je onda propao i ostao sam.
Tajlanđani zapravo nisu svjesni problema smeća, a pogotovo ne vlada, tako da ona nema nikakvu odgovornost. To je kao promet i bolnica, nema veze i kaotično.
Ali samo Indonezija, Filipini nisu isto s istim "problemom".
Smeće košta i ljudi ne žele trošiti novac na njega.
Tek kada otpad konačno otjera turiste, ljudi će početi nešto shvaćati.
Ger se dotaknuo nekoliko točaka, koje su također na listi političke odgovornosti, ali azijske zemlje imaju drugačije prioritete. Možda i svoje najprije, samo da im to ne smeta, ipak su oni bogati i tome se treba klanjati.
Bila mi je u posjetu prijateljica Tajlanđanka koja je vidjela podzemne kontejnere, nije znala pa sam joj rekla. Bila je zadivljena i čak je to slikala.
Ali trebamo li čistiti? Zar se to ne događa samo kad se vidi novac po zapadnom modelu financijskog sektora?!
Vidim da Nizozemska ide unazad sa svojim pristupom smeću i da se pojavljuje sve više i više smeća.
Roditelji su me naučili da kada izvadite bombon iz omota, omot stavite u džep i bacite na pravo mjesto. Što još radim, mlad naučio, star učinio. Tako sam naučio svoju djecu i nadam se da će se tako i ponašati. Dakle, obrazovanje u Tajlandu, Indoneziji, Filipinima i zapravo cijelom svijetu sigurno ne može škoditi.
Kada bi u Tajlandu prilagodili svoje upravljanje vodom na sigurnu, pitku vodu iz slavine, to bi uštedjelo milijune plastičnih boca!!!
Ali da, vanzemaljac ne smije raditi vodu, kao ni mnoge druge poslove