Novi kineski put svile (2. dio)
Iako je u prethodnom odjeljku spomenuta izgradnja željezničke stanice u Kunmingnamu kao polazne točke za međunarodnu brzu liniju, to ne znači da veliki građevinski radovi nisu u tijeku i drugdje.
U Laosu, skupine kineskih poduzetnika užurbano buše stotine tunela i grade mostove kako bi povezali druge azijske zemlje. Međutim, gorak detalj! Laos nema novca za financiranje ove 420 kilometara duge rute, pa ju Kina "posuđuje". Ako se otplata ne izvrši, Peking će uskočiti u financiranje prvog zajma. Laoski kolateral sastoji se od poljoprivrednog zemljišta i rudarskih koncesija. Laos se na taj način ekonomski prepušta Kini. Na taj način Laos sve više nalikuje Kini.
Druga važna stvar je da blatna rižina polja Laosa moraju biti otporna na bombe. Tijekom Vijetnamskog rata u prošlom stoljeću Amerikanci su bacili više od dva milijuna tona bombi na Laos, od kojih dvije trećine nisu eksplodirale. Kinezi se ne usuđuju početi graditi na tim mjestima dok služba za razminiranje ne proglasi ta područja slobodnima od bombi.
Prema jednom od poduzetnika, osamdeset posto poslovne zajednice u Muang Xaiju je u kineskim rukama. 'Laošani trguju nešto cementa i čelika, ali čak i najveća laoska marka cementa ima kineskog vlasnika.' Tako mu se približava i Yangov vodeni žig. Namtha zvuči laoški, ambalaža izgleda laoški, ali Namtha je kineski. Laos nema puno problema s tim novim "kineskim napretkom". Francuzi su šezdeset godina ispraznili ovu zemlju kao koloniju, a onda su Amerikanci sve bombardirali u paramparčad. Kina barem napreduje.
Ovi ogromni infrastrukturni projekti čine okosnicu kineskog ambicioznog gospodarskog i geopolitičkog programa. Kineski predsjednik Xi Jinping doslovno i figurativno gradi veze, stvara nova tržišta za građevinske tvrtke u zemlji i provodi svoj model državnog razvoja u potrazi za dubokim gospodarskim vezama i snažnim diplomatskim odnosima.
Među brojnim državnim čelnicima na nedjeljni sastanak u Pekingu pozvan je i Vladimir V. Putin.
Zapadne zemlje sumnjičavo gledaju na aktivnosti kineskog OBOR-a, pogotovo sada kada se planira gradnja željezničke pruge od Budimpešte do Beograda i vlastita kineska luka u Grčkoj.
Ovaj gospodarski razvoj Laosa velik je zahvaljujući pomoći. Je li negdje drugdje? Zaduživanje se provodi u cijelom svijetu za financiranje projekata. I u poslovanju iu i kroz državu. Možda i nizozemski državni dug financira kineska vlada, to je u redu. Ti međusobni odnosi stvaraju vezu i sprječavaju bilateralne probleme jer se ljudi bolje upoznaju.
Stvarno se pitam jesu li Laošanima bolje s ovim.
Pogledajte tokove novca: Kina posuđuje novac Laosu i on veliku većinu vraća preko kineskih kompanija, ali dug samoj Kini ostaje i mora se vratiti.
Koliko ja znam, Laos je dobio novac za uklanjanje bombi (i mina), ali da li je to bilo dovoljno... i da li je stvarno za to i iskorišteno...
Laos dobiva nešto zauzvrat otvaranjem svog zaleđa prema Kini, ali je li to na bilo koji način proporcionalno dugu s kojim su opterećeni????
Ukratko, porobite svog jadnog susjeda, a laoska elita odlazi punih džepova.
Posvuda u Laosu možete vidjeti poznatu zastavu sa srpom i čekićem kako se vijore pored nacionalne zastave. Obješeni tamo od strane Kineza, koji tamo rade radnom snagom, znanjem, materijalom i novcem. Naravno, ne bez vlastitog interesa... Same Laošane ništa od toga ne zanima. Lijepa zemlja, čujem da mislite, lijepa i opuštena i sve to. Ali kad ste u supermarketu
Ako želite nešto kupiti morate gaziti preko osoblja koje spava na podu ili gleda TV.
Nije ni čudo što su zemlju preplavili Kinezi.
A ako se stvari ovako nastave, svi ćemo raditi u Nizozemskoj u tvornicama proljetnih peciva do smrti. Šalim se.
Veliki novac vlada posvuda u svijetu, a na sreću, čini se, iu Laosu. Skoro sam se zabrinuo, ali srećom ne moram. Kinezima je to u interesu i sve bi sami trebali platiti. Što to koristi velikom dijelu stanovništva Laosa? Jedva da imaju novca za kartu za vlak. Sigurno će biti ljudi koji će zaraditi puno novca od ovoga, ali to nije mjesto gdje novac treba ići. Ti ljudi ga ne znaju potrošiti, a nikako ne dijeliti s manje sretnima, pa kupuju najbesmislenije stvari za vlastitu korist. Srećom, sutra će za sve ponovno izaći sunce i doći će novi dan s prilikama i odlukama. Čitat ćemo i vidjeti još puno o ovakvim stvarima, jer je poriv za gomilanjem više novca i moći za ciljnu skupinu postao prioritet bez presedana.
Pa, netko bi mogao tvrditi da bi oslobađanje Laosa od bombi trebalo biti u potpunosti odgovornost SAD-a. Uostalom, to je njihovo oružje. Žalosno je što se to još uvijek nije dogodilo. Pretpostavimo da poljoprivrednik u SAD-u ne može sigurno obrađivati svoju zemlju! Onda bi to odavno bilo očišćeno!
Ako se u Nizozemskoj pronađe bomba iz Drugog svjetskog rata, bilo njemačka ili engleska, također će je ukloniti služba za uklanjanje eksploziva, a ne Nijemci ili Englezi, ne, Slagerij van Kampen, ovo razmišljanje nema smisla, oprosti.
Ipak, u Kambodži i Laosu zasigurno postoje strane organizacije aktivne u uklanjanju mina i slično. Jednostavno zato što takve zemlje ne mogu same financirati ove operacije, što poljoprivrednike, a posebno djecu svake godine košta života. Štoviše, problem je neusporedivo veći. Ovdje u Nizozemskoj ljudi ponekad pronađu bombu, puna je eksploziva. Često posvuda vidite znakove upozorenja. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da rijetko tko više brani vijetnamski rat.
“Domino teorija” se pokazala još jednom greškom. Rat je zločin. U regiji je bačeno više bombi nego u Drugom svjetskom ratu. SAD ima novca koji Laos i Kambodža, na primjer, nemaju da počiste taj nered.
Čini mi se da se sjećam da su SAD pružile vojnu potporu južnovijetnamskom režimu u ratu sa Sjevernim Vijetnamom.
Laos i Kambodža nisu bili u ratu s Južnim Vijetnamom. Bombardiranje Laosa i Kambodže bilo je stoga ozbiljno kršenje međunarodnog prava. Južni Vijetnam/SAD je tim zemljama trebao prvo objaviti rat. Ipak, Laos i Kambodža nisu smjeli dopustiti sjevernovijetnamskim snagama da potraže utočište u njihovim zemljama.
Pošto su ilegalno bombardirali te zemlje, čini mi se logičnim da i oni čiste svoj nered.
Kinezi ne namjeravaju stati na Laosu, ali sljedeći korak je naravno Tajland.
Jedan od velikih problema Kineza je opskrba vlastitog stanovništva hranom i vodom. Posljednjih desetljeća ljudi su se fokusirali na afričke zemlje, ali to je daleko.
Godine 2006. Thaksin je već vodio Kineze po Isanu. Plan je bio dati u najam vrlo velike površine (po mogućnosti cijeli Isan) kineskoj tvrtki. Farmeri bi tada postali zaposlenici ove tvrtke, a urod riže bi se prodavao u Kinu, vjerojatno po povoljnoj cijeni. Nemoj pogriješiti. Ova ideja još uvijek postoji. A Kinezi ne samo da razmišljaju dugoročno, oni također imaju dug horizont (i novac).
Dopustite mi da naslikam sliku budućnosti:
1. Isanski farmeri su godinama primali mjesečnu plaću (i naravno vrlo su zadovoljni s tim), ali sada moraju plaćati sve, uključujući vlastitu rižu i stan. Zbog povećanja broja Kineza rastu i cijene nekretnina pa djeca više ne mogu kupiti kuću. Sve se više udaljavaju, ostavljajući Kineze za sobom;
2. Zbog sve veće ekonomije obujma i učinkovitosti (koju provode Kinezi), velik broj farmera ostaje bez posla. Kineze nije briga; nije njihov problem;
3. Zbog niske cijene riže država dobiva mnogo manje poreza. Kineze nije briga. Nije njihov problem;
4. HSL koji je u opadanju pretvorit će se u superbrzu transportnu stazu za rižu u Kinu.
5. Isan polako postaje kineski.
Vjerujem da je taj poriv za širenjem izravna posljedica aktualne američke politike, koja želi natjerati Kineze da plaćaju više poreza!
Amerika samo želi biti “prva” (prema Trumpu), unatoč proračunskom deficitu i velikom broju nezaposlenih.
Osvojiti ovu poziciju moći, ako treba i velikim ulaganjima, proizvoditi što više u vlastitoj zemlji, usprkos proračunskom deficitu, pa ako se u tome uspije može krenuti izvoz u “bogatu” Europu, ali nikako ne izvoz na Daleki istok a istočni blok Kina je držala ovu ekonomsku poziciju stoljećima.
Kina sama bira svoj novac, traži jeftinije prodajne prostore bliže kući kako bi održala gigantsko kinesko gospodarstvo. novac plaćen u rastućim porezima sada postaje dugoročnija investicija.
Ako Laos ne može otplatiti svoje dugove na vrijeme, sjebani su. I narod Laosa će to platiti.
Ali da, to vrijedi za svaku zemlju: ako politika gurne zemlju u dugove, stanovništvo je to koje može platiti. Prvi primjer koji mi pada na pamet je Grčka.