Khao Sanova industrija lažnih dokumenata
Tajland je vjerojatno jedina zemlja na svijetu u kojoj se krivotvoreni dokumenti otvoreno nude i prodaju na ulicama.
In Khao San Road u Bangkoku postoji najmanje deset štandova – čak i jedan odmah ispred policijske postaje Chana Songkhram ispod golemog ekrana koji prikazuje dva policajca s porukom '24 sata zaštite i usluge' – koji nude širok izbor lažnih osobnih iskaznica i drugih dokumenata.
Papirnati ili plastični dokumenti mogu biti npr.: iskaznice novinara, studenata, kabinskog osoblja zrakoplova, Interpola, FBI-a, DEA-e, ali i vozačke dozvole, diplome, svjedodžbe o završenom prestižnom sveučilištu u Engleskoj, SAD-u ili Australiji.
Tajlandska policija ne radi ništa
Štandovi koji prodaju krivotvorene dokumente lako prežive u gužvi Khao San Roada. Najpoznatiji kao raj za turiste u jugoistočnoj Aziji sa svojim jeftinim hotelima, pansionima, internetskim kafićima, restoranima, putničkim agencijama i salonima za tetoviranje. Zapravo, nije ništa novo u ovoj ulici, ali ono što se promijenilo je da se sve više može vidjeti davaoca lažnih dokumenata. Objave o tome u međunarodnim medijima, koji osuđuju ovu praksu, imaju suprotan učinak: trgovina dobiva besplatan publicitet. Sve ove godine nije bilo nikakvih akcija policije i drugih tijela.
“Svaki put kad se njihove kriminalne aktivnosti razotkriju, prodavači i ljudi iza scene potiču se da u svoj paket uključe više osobnih iskaznica i dokumenata kako bi se ponuda nastavila povećavati”, rekao je policijski službenik koji je o tome pristao govoriti pod uvjetom anonimnosti. .
Publicitet je privukao mnoge kupce iz inozemstva, koji dolaze na Khao San Road s narudžbama za lažne dokumente prikupljene u njihovoj zemlji.
Krivotvorena studentska iskaznica
Vjeruje se da je trgovina započela u Tajlandu prije više od 30 godina krivotvorenim studentskim iskaznicama koje su putničke agencije prodavale u blizini hotela Malaysia. Kupci su tom karticom kupovali jeftine zrakoplovne karte. Studentske iskaznice, a kasnije i novinarske, korištene su XNUMX-ih kao identifikacija za ukradene čekove i kreditne kartice.
Danas je vrlo jednostavno naručiti lažnu osobnu iskaznicu ili neki drugi dokument. Odaberete željeni dokument iz kataloga ili iz vitrine, prodavatelju date fotografiju i osobne podatke koji se trebaju nalaziti na dokumentu. Potpišite ga i nakon 50% depozita dokument će biti dostavljen unutar sat vremena. Podaci ne moraju pripadati samom kupcu, on to može učiniti za bilo koga drugog, prodavatelju je svejedno. Trenutne cijene su oko 300 bahta za papirnatu osobnu iskaznicu, 800 bahta za plastičnu osobnu iskaznicu (veličina kreditne kartice) i 2500 bahta za sveučilišnu diplomu.
Spomenuti policijski službenik potvrđuje da su te aktivnosti u Tajlandu naravno protuzakonite te da bi se prodavači u principu mogli uhititi, a sva “roba” zaplijeniti. No, dodao je, problemi nastaju kada se pred tužiteljstvom i sudom treba dokazati da su prodavači davali lažne dokumente. Uz veliku ponudu svih ovih stotina dokumenata, vrlo je teško i skupo proizvesti uvjerljive dokaze. Pravi izdavatelj krivotvorenih dokumenata (strana vladina agencija, tvrtka ili sveučilište) trebao bi poslati predstavnika u Tajland da podnese žalbu policiji. Međutim, troškovi i napor podnošenja takve žalbe su previsoki da bi opravdali bilo kakvu radnju.
Nekada su lažne iskaznice kupovali i turisti koji su ih smatrali lijepim suvenirom. Kasnije je ponuda postala sve poznatija i privukla je i ljude koji su lažne dokumente kupovali u kriminalne svrhe. Činjenica da se prodajna mjesta uglavnom nalaze u Khao San Roadu i sporednim ulicama ima veze s logistikom. Mjesta gdje se dokumenti zapravo proizvode su u blizini i vlasnici tih proizvodnih tvrtki imaju dobre kontakte s policijom na način uobičajen za Tajland. Sve je u ovom poslu koji uključuje mnogo novca dobro organizirano.
Putovnice
Policajac je istaknuo da prodavači Khao Sana nude samo strane krivotvorine, a ne tajlandske osobne iskaznice ili vozačke dozvole, jer da to čine odmah bi bili uhićeni. Za sada su relativno sigurni sa stranim dokumentima.
Dodatna ili možda još važnija trgovina je krivotvorena ili ukradena putovnica. Prodavači u Khao San Roadu kažu da je to opasno područje, ali ako vam vjeruju kao strancu mogu vas spojiti s ljudima koji su za to specijalizirani.
O lažnim i ukradenim putovnicama uskoro slijedi posebna priča.
Skraćeno i (ponekad) slobodno prevedeno u članak u The BigChilliju
Sama po sebi trgovina lažnim studentskim iskaznicama, međunarodnim vozačkim dozvolama i drugim nije sasvim nevina.
Uostalom, ako vas uhvate s time, u prvom/najboljem slučaju dobit ćete opomenu, u drugom kaznenu presudu. I to si učinio sebi.
Tamo možete kupiti i sjajne modne časopise, gdje je vaša fotografija u punom sjaju prikazana na naslovnici.
Ono što više zabrinjava je profesionalnost tih lažnjaka. Naravno, Khao San Road poznata je kao meka za turiste. Takva lažna studentska iskaznica će im u najboljem slučaju donijeti jeftiniju vožnju autobusom ili obrok u KFC-u. Ili ga kupujete iz zabave. Ali bez studentske iskaznice ponekad dobiješ popust ili su ekvivalentne akcije, pa koga briga. Drugačije je kad profesionalni lupeži dođu u Khoa San kako bi tamo dali neke 'narudžbe'. Sve je moguće, možete nešto napraviti s lažnom UN propusnicom, ali sigurno ćete moći naručiti lažne kreditne kartice. Iako bez softvera i znanja o podacima za njihovu zlouporabu, još uvijek smo na kriminalnom putu, zar ne?
Ali to je nešto poput politike lakih droga protiv teških droga. Jedno se tolerira, drugo se brzo kažnjava zakonom. A krivotvoritelji nedužnih studentskih iskaznica na Khao Sanu mogli bi biti suučesnici mafije koji opskrbljuju lažne putovnice, povezane kreditne kartice i još mnogo toga. Tada se granica između mekog i tvrdog zamagli, a trgovina procvjeta...
Prije dvadesetak godina postojao je netko u Nizozemskoj koji je godinama radio u bolnici s krivotvorenom liječničkom potvrdom. (Dogodilo se prije). Svi su mislili da je dobar liječnik. Rez je napravio tek nakon 4-5 godina. Stolar s krivotvorenom diplomom razotkriven je pri prvom popravku. Zato ponekad više poštujem dobre stručnjake nego liječnike.
Ako imate tamo izrađenu vozačku dozvolu, provjerite ne prave li istu pravopisnu grešku kao na 'billboardu' – dozvola vs. licenca – inače ćete vrlo brzo biti uhvaćeni…………….
Propasti kroz pukotine? Gdje ?. Većina Tajlanđana uopće ne zna čitati engleski. A lažne tajlandske osobne iskaznice i vozačke dozvole uopće se ne nude. Osim što doma imate takav dokument kao party kick, ovdje nema smisla ništa kupovati.
Posjedovanje ili čak nošenje ukradenih papira kažnjivo je u EU. Ako želite ovdje napraviti lažnu putovnicu, postavlja se pitanje: kako ste ušli u Tajland? Bez putovnice? Isto vrijedi i za lažnu vozačku dozvolu. Pogotovo ako doživite sudar u Tajlandu. Ako vozite s lažnim dokumentima, odmah gubite osiguranje. I dalje se možete prijaviti za posao u npr. SHELL Nizozemska s lažnom diplomom tajlandskog Harvarda. Bolje je ipak da tu diplomu uokvirenu objesite u svom zahodu kod kuće. Možeš se smijati tome. Ako ga LJUSKA primijeti, poslije se nećete imati čemu smijati.
Godinama sam prolazio pokraj njega ne obraćajući pozornost sve dok nisam htio dobiti međunarodnu vozačku dozvolu ili tajlandsku vozačku dozvolu. Ovo posljednje nije moguće, kao što je gore navedeno. Ono što me pogodilo je da je sve to smeće, čak i ne izgleda kao original. Svi ti takozvani dokumenti su izmišljeni dokumenti, zgodni za pokazivanje, ali ne i za stvarnu upotrebu.
Veliki čovjek koji stoji iza svega ovoga je policajac, koji ima profesionalnu radionicu sa prešama, pečatima, fotokopirnim strojevima, plastikom svih debljina, papirima svih vrsta koji se tiskaju oko kartica. Da, tajlandski papiri, vozačke dozvole, putovnice, su stvarno rabljeno.osobne iskaznice itd.itd.radjeno na profesionalan nacin nerazlučivo od pravog.Istina prije 30 godina sve se moglo napraviti na parkingu hotela Malaysia tada se još sve radilo papira, tu je počeo, uključujući i marke. kopirao je. Sada, 30 godina kasnije, ima +- 50 ljudi koji rade za njega, većina propusnica i ulaznica koje vidite na Khao Sanu loše su napravljene za predstavu, ali ako trebate dokument stvarnog izgleda, koji je također napravljen, naravno za višestruki iznos koji naplaćuju na khao San-u.
Ne znam da li govorimo o istom tipu. Ali jedan od tiskara nalazi se u sporednoj ulici (soi) sjeverno od What Chana Songkrama. Khao San pored hrama prema Rambutriju, skoro do Phra Athita; prema Chao Praya.
Tamo se masovno tiska, kopira i pečati. Profesionalni.
Možda mala anegdota o toj 'tiskari'.
Jednom sam slučajno stajao i pušio cigaretu, na ulazu u tiskaru. Čekao je suborca koji je upravo završio smjenu u pansionu udaljenom 50 metara. Njegov šef nije smio znati da ćemo još nešto raditi zajedno. Odjednom su ga oslovili 'vi ste gospodin Davis?'. To je potvrdio i ubačen je unutra. Pomislio sam, moj prijatelj iz pansiona je to tako sredio, da me oslobodi pogleda njegovog pokrovitelja i mogućeg otkrivanja. Pa uđi unutra. Vidio sam tamo gomile pripremljenih i zapakiranih dokumenata, bilo je i putnih karata s printom, barem na naslovnici. Da bi zatim došao do stražnjeg dijela ureda. Tamo je sjedio korpulentni tip, brzo pobjesnio na svog suučesnika koji me pustio unutra. 'Ovo nije gospodin Davis!' nakon čega su uslijedile tajlandske psovke. (Mora biti, to sigurno nisu bila milovanja). Počeo sam osjećati nedostatak zraka, moj prijatelj također nije bio tu i nisam očekivao ovu nevolju. Zatim sam uzeo riječ i objasnio svoju situaciju, također da se zapravo zovem Davis, ili David, što vjerojatno objašnjava nesporazum. Samo sam stajao tamo i pušio cigaretu čekajući svog prijatelja, ni više, ni manje. Tip se tome od srca nasmijao i izveo me van pod svojim vodstvom i vodstvom 2 starija boksača. Moj prijatelj je sretno stajao tamo. 'Veliki šef' je razgovarao s potonjim, što se činilo u redu, koji mu je dao još 100 THB da ode - rekao je na tajlandskom, razumio sam - u sobu za tetive. Samo nisam ništa rekao, uzeo sam prvi tuk-tuk koji je prošao i otišao kući. Usput, vožnja kući je bila 60 THB, nešto preko Pinkaoa, i rekao sam svom prijatelju; 100 je u redu, idemo brzo unutra, još sam se tresla tijelom i udovima…. Ova se anegdota uklapa u moju raniju temu ovdje, također vezanu uz Khao San.
Imam još jednu lijepu i istinitu anegdotu vezanu uz takav krivotvoreni dokument.
Moj drug je otišao u Tajland gdje sam vidio takve "dokumente" i pitao ga
da mi se napravi PRESS iskaznica (novinarska propusnica). Dao sam mu neke informacije i otišao je na Tajland na šest mjeseci. Iako u Pattayu.
Nakon otprilike tri tjedna poštom sam dobila zaista prekrasnu novinarsku iskaznicu, sa svojom fotografijom i svime.
Izdavač International Press-Journal Association sa sjedištem Fleetstreet u Londonu EC4. Pečat na prednjoj i stražnjoj strani te dijelom preko fotografije. Rok valjanosti do 31. prosinca 2003. Plastificirano po cijeni od 300 bahta….
Jedina greška je bila što je moj potpis bio pogrešan.
Zamislio sam "dokument" kao uređaj za impresioniranje prijatelja na zabavama.
Oko šest mjeseci kasnije, jedna od sestara moje supruge došla je u posjet Nizozemskoj. 1999. godine to je bilo malo lakše. Turistička viza na 3 mjeseca, ostala bi maksimalno 6 tjedana. Stigao u zračnu luku Maastricht-Aachen (koja je tada još imala letove AMS-MST). Nije bilo problema osim što je imala pun kofer drvenih figura. Carini je u početku bilo teško, ali su je pametnim postupkom (a to je sasvim druga priča) pustili bez plaćanja.
Međutim, u njezinoj je putovnici stajalo "valjanost boravka u Nizozemskoj: 3 tjedna". Nema problema, ipak se morala prijaviti imigracijskoj službi u S. Željeli bismo to ispraviti.
Nije tako lijepo. Dječak koji je jedva izašao iz puberteta izjavio je da se tu ništa ne može učiniti i da gospođa nakon ta tri tjedna ostaje ilegalno te da će oni to pripaziti.
Kako nisam od onih koje treba olako shvatiti, zamolio sam mladića da pozove svog šefa. To ne bi bilo moguće, bio je prezauzet.
Zatim glavni povjerenik, guverner, ministar vanjskih poslova, čak i princ Bernard.
Mladić se nije baš osjećao ugodno i nestao je na nekoliko minuta.
Vratio se trijumfalno i rekao nam: "Bolje da odmah odete, inače ćemo vas morati maknuti." (Mora se reći da je tinejdžer cijelo vrijeme bio prijateljski raspoložen.)
Odvažno sam dočarao svijetlozelenu, još sjajnu Novinarsku propusnicu. U međuvremenu sam se užario od bijesa: naučio bih tog mališana!
“Gospodine, ja sam novinar i molim vas da obavijestite moje novine i televiziju. Cijela ova predstava je nečuvena, prije bi se čovjek zamislio u policijskoj državi nego u zemlji koja sebe naziva civiliziranom. Inače, nećemo se dati nasilno ukloniti dok ne stignu novine i televizija. Tada ćete biti na televiziji i možete to kasnije pokušati objasniti svojoj djeci.”
Izašlo je prije nego što sam shvatila. Imigracijski službenik pripravnik je nestao, ponijevši sa sobom moju voljenu novinarsku propusnicu. Sestra moje žene promatrala je cijelu scenu (i nije razumjela ni riječ) i promrmljala je, “Bob, mislim da je bolje da krenemo).
Pojavio se krupnjak obučen u odijelo, sudeći po prugama na tom odijelu.
“Gospođo, gospodine, ponovno sam proučio vaše dokumente, mora da negdje nešto nije u redu. Mogu li se složiti s vama da ćemo sve poslati u ministarstvo i pozvati vas da nas ponovno posjetite sljedeći tjedan. Vidjet ćemo što se može dogovoriti.” S osmijehom mi je gurnuo moju propusnicu Međunarodnog novinarskog udruženja preko stola. Uši su mi vjerojatno bile na stražnjoj strani glave, toliko je širok bio moj pobjedonosni osmijeh.
Budući da nisam imao povjerenja u slučaj, pozvao sam odvjetnika u imigracijskim slučajevima. Samo navratite i platite 900 guldena u gotovini (da, dobro ste pročitali!). Sutradan dva pisma tetkinom poštom, pismo na sud, pismo na policijski pregled.
Koliko bi trajao takav postupak? Dvije godine je sasvim normalno.
Sestra bi trebala otići nakon šest tjedana, kontrola u Beeku (kako mi zovemo MST), minimalno, kontrola u AMS nikako. Pisma odvjetnika nikad nisu bila potrebna.
Otprilike tri mjeseca kasnije ponovno sam izveo isti trik u imigracijskoj službi u M.
Tajlandsko bi znanje bilo deportirano iz zemlje. Nakon novinarske propusnice i cirkusa s novinama i televizijom produljena joj je na godinu dana, uz molbu da traži posao. (A ovo je također sasvim druga priča.)
Ta divna karta sada leži preda mnom pomalo zgužvana. Rok trajanja 2003. Bili su to dani.
To pokazuje da takav krivotvoreni dokument može imati i dobrih strana. Iako ga u ovom trenutku ne bih ponovno koristio. Međutim, njegovo prikazivanje na rođendanima i pričanje povezanih priča uvijek dovodi do veselja. Oni koji nisu jaki moraju biti pametni.
Konačno. Odvjetnik. Godinama kasnije, ponovno sam nazvao da kažem da je 900 guldena puno novca za dvije novčanice. On se složio. "Dođite u ured i razgovarat ćemo o tome."
Moja supruga Tajlanđanka i ja doista smo posjetili 2012. zbog radnog spora s poslodavcem. Nismo razgovarali o pitanju vize, ali zahvaljujući njegovom znanju i vještinama sada se možemo preseliti u Tajland ove godine. (Ali to su dvije različite priče.)
Onaj tko tvrdi da se prijevara ne isplati: ustani sad i brani se!
Pod motom jakih priča; Evo još jednog "Majmunskog sendviča"
Žao mi je, inače nikad ne odgovaram na ovo, ali ovaj je članak isključivo priča o "rođendanskom hvalisanju" i daje ljudima potpuno pogrešan dojam o "moći karata".
1 citat “Sa smiješkom mi je preko stola gurnuo moju propusnicu Međunarodnog novinarskog udruženja. Uši su mi vjerojatno bile na stražnjoj strani glave, tako je širok bio moj pobjedonosni osmijeh.” kraj citata.
U ostalom, odgovor je pun superlativa i papirnatih pobjeda.
Lex K.
Bok Bobe,
Lijepa priča i svakako puno zabave nakon toga, kada sve bude kako treba.
Ali ako sam dobro pročitao, mi TB-ovci još uvijek dugujemo najmanje 4 priče od vas.
Nestrpljivo čekajući,
LOUISE
Petljanje nije uvijek slučaj. Moj prijatelj je iz Australije i radi u Dubaiju, dao sam napraviti vozačku dozvolu za njega i on je ovu vozačku dozvolu u Dubaiju pretvorio u lokalnu vozačku dozvolu i nitko ništa nije vidio.
Pa slučajno ovdje ne govorimo o Dubaiju, već o Tajlandu. Prekodiranje vozačke dozvole na Tajlanđanina ne funkcionira. To je zato što je vaša tajlandska vozačka dozvola zabilježena na tajlandskom računalu. Ako idete na produženje, možete nešto objasniti. Pa, možeš li se vratiti u Bangkok i dobiti novu vozačku dozvolu?
Usput hvala, Gringo, na zanimljivoj objavi; ako se odgovori, to je odgovor, ali to ne znači zahvala plakatu. Ovime.
Veselim se nastavku. Jer pomalo sumnjam da Khao San nije samo meka backpackera... Živio sam tamo oko 10 godina - odmah preko mosta - i mogu samo reći:
Gdje ima puno svjetla, ima i puno zabave.
Ali što su uličice mračnije, to je štipanje jače ;~)
Davise.
Ako ste pošteni i hodate pravedno, ne trebaju vam lažni papiri. Osim ako ne tražite zgodnu šalu koju ćete objesiti na zid kod kuće.
Moderator: Vaš odgovor mora biti na temu
U kasnim 90-ima također ste imali 1 ili 2 takva poduzeća na Beach Roadu. Uvijek sam uživao gledati te znakove tamo, niže niz cestu također su tamo prodavali mnogo lažnih Rolexa.