Isaaneri nisu Tajlanđani: Tko se može nazvati Tajlanđanima? Brisanje lokalnog identiteta
Slika karte drevnih kraljevstava (Lanna itd.) oko 1750
Redoviti posjetitelj Tajlanda vjerojatno će biti upoznat s izrazom 'Tajlanđanin', ali tko su zapravo Tajlanđani? Tko je to označen? Tajland i Tajlanđani nisu uvijek bili tako ujedinjeni kao što bi neki htjeli vjerovati. Ispod je kratko objašnjenje o tome tko su 'Thai' bili, postali i jesu.
Samo su civilizirani ljudi T(h)ai
Narodi koji su govorili 'Tai' (tajlandski, lao i shan) jezik - iako je prema nekim teorijama izraz lao prikladniji od izraza tai - migrirali su iz južne Kine u jugoistočnu Aziju između sedmog i dvanaestog stoljeća. Mon-Kmeri su protjerani s ovog područja ili su se asimilirali s narodima koji govore Tai. Danas Tai još uvijek prevladavaju u Tajlandu i Laosu, ali su također značajne manjine u Vijetnamu i Mianmaru (Burmi). Ali nisu svi bili označeni kao Tai! Opisivao je samo dio stanovništva: samo oni koji su dosegli određenu razinu i status zvali su se Tai. To su bili 'socijalizirani ljudi' (khon thaang sǎngkhom, คนทางสังคม). Ovo kao razlika od 'jednostavnih ljudi' prirode (khon thaang thammáchâat, คนทางธรรมชาติ).
Tajlandska kraljevstva imala su feudalni sustav s gospodarima i kmetovima: Sakdina. Riječ Tai počela je značiti 'slobodni ljudi' (sěrichon, เสรีชน): oni koji nisu bili robovi ili kmetovi, koji su prakticirali theravada budizam, govorili 'središnji tajlandski' i živjeli pod politikom sa zakonima i propisima. Ovo je suprotno od khàa (ข่า) i khâa (ข้า). Khaa su bili nepismeni, animistički, šumski ljudi koji su živjeli izvan civiliziranog svijeta. Khaa su bili narodi koji su živjeli izvan grada/grada-države: muuang (เมือง). Grad je označavao civilizaciju, selo necivilizirano. Khaa su bili oni koji su služili ili kao kmetovi (phrâi, ไพร่) ili kao robovi (thâat, ทาส). U drevnim natpisima nalazimo tekst 'phrâi fáa khâa tai' (ไพร่ฟ้าข้าไท): 'Plebs nebeskog neba, sluge Taija'. Od -vjerovatno- doba Ayutthaya (1351. – 176.) ljudi više nisu govorili o Tai (ไท), već o Thai (ไทย).
Isaaneri nisu Thai nego Lao
Sve do devetnaestog stoljeća, riječ Thai se koristila za označavanje ljudi klase (elite). Bili su to ljudi određenog statusa, civiliziranog načina života i zajedničke kulture s jednakim normama i vrijednostima. Nije bilo posebno primjenjivo na ljude običnog porijekla, a ne uopće na ljude s visoravni Khorat (današnji Isan). Ona i stanovnici kraljevstva Lanna (อาณาจักรล้านนา) na sjeveru, smatrani su Laosima. Ali "tajlandski" se također nije odnosio na imigrante: Kineze, Perzijance i razne prognanike iz regije. Lokalna manjina mogla bi se probiti do Thai ako dobije plemićki status i dijeli norme i vrijednosti elite.
To se promijenilo pod sijamskim kraljem Nangklaom (Rama III, 1824-1851) i kraljem Mongkutom (Rama IV, 1851-1868). 'Tajlanđani' su sada postali oni koji govore tajlandski jezik. Ovo uz druge (jezične) skupine kao što su Lao, Mon, Kmeri, Malezijci i Cham. Tajland u devetnaestom stoljeću bio je etnički raznolikiji od današnjeg Tajlanda! Nije bilo posebnih etničkih obilježja za Tajlanđane, a malo je truda učinjeno da se stanovništvu nametne kulturna ili etnička homogenost. Neasimilirani Kinezi živjeli su po vlastitim pravilima, plemenski narodi doživjeli su dosta diskriminacije, ali su ostale manjine imale više-manje isti tretman kao i svi ostali.
Autor ArnoldPlaton, .svg na temelju ove karte (iz UTexas pod javnom domenom “Ljubaznošću knjižnica Sveučilišta Teksas, Sveučilište Teksas u Austinu.”) – Vlastito djelo, javna domena, https://commons.wikimedia.org/ w/index.php?curid=18524891
Pojava tajlandske nacije krajem 19. stoljeća
Sve do duboko u devetnaesto stoljeće, vlada je jasno stavljala do znanja Europljanima da Tajlanđani i Laosi ne pripadaju istom narodu. 'Laos su robovi Tajlanđanina' rekao im je kralj Monkut. Tajlanđani nisu skrivali činjenicu da je Sijam bio veliko carstvo s mnogo vazalnih država pod svojim utjecajem, ali da se sam Siam nije protezao mnogo dalje od središnje ravnice (riječne doline rijeke Chaophraya). Područja iza, kao što je Lanna, još uvijek su bila (slobodno) neovisna, tributarna, kraljevstva i gradovi-države. Ali na kraju devetnaestog stoljeća slika se počela mijenjati, rasa/etnička pripadnost sada se smatrala škakljivim pitanjem. Postojala je sve veća zabrinutost da će zapadne sile polagati pravo na područja koja duguju Bangkoku. Pod kraljem Chulalongkornom (Rama V, 1868.-1910.), aneksija teritorija započela je iz Bangkoka. Na primjer, Carstvo Lanna imenovano je potkraljem iz Bangkoka 1877., a potpuno će biti pripojeno 1892. Na primjer, kralj Chulalongkorn, kada je postavljao prvog povjerenika kralja Chiang Maia 1883., upozorio je sljedeće: "Morate upamtiti da kada razgovarate sa zapadnjakom i Laosom, morate jasno dati do znanja da su zapadnjaci 'oni' a da je Laos Tajlanđanin. Ali ako razgovarate s Laosom i Tajlanđaninom, morate jasno dati do znanja da su Lao 'oni', a da su Tajlanđani 'mi'.
Nekoliko godina kasnije, kralj je došao do novog razumijevanja tajlandskog i laoskog jezika. Savjetovao je povjerenike u 'Lao provincijama' da Tajlanđani i Lao pripadaju istoj 'Châat' (naciji), govore istim jezikom i pripadaju istom kraljevstvu. Time je kralj poslao jasan signal, primjerice, Francuzima: područja uključujući Phuthai, Lao, Lao Phuan i Kineze potpala su pod jurisdikciju Bangkoka. Tek u kasnom devetnaestom stoljeću izraz 'Châat Thai' (ชาติไทย) prihvaćen je za označavanje 'tajlandske nacije'.
Princ Damrong podijelio je svoju zabrinutost s kraljem Chulalongkornom hoće li pojam Châat Thai izazvati previše nemira među neetničkim Tajlanđanima jer se pojam 'châat' (rođenje) u prošlosti odnosio samo na nečije karakteristike u trenutku rođenja, a vlada još nije uspjela pretvoriti manjinske skupine u 'tajlanđane'. Suočen s teritorijalnim i etničkim oblicima otpora centralizaciji (unutarnjoj kolonizaciji) od strane Bangkoka, čak je i Chulalongkorn pokazao neke simpatije za samoupravu pobunjenika na jugu, sjeveru i sjeveroistoku: 'Smatramo ove pokrajine našima, ali to nije istina, kao što Malajci i Laos smatraju te pokrajine svojima'.
Izvor: Wikipedia
Centralizacija iz Bangkoka
Zbog težnje daljnje centralizacije uprave i označavanja državnih granica nastavila se tailizacija. Prema prijestolonasljedniku Vajiravudhu, etničke manjine, seljaštvo, trebalo je 'pripitomiti' i 'pripitomiti'. Godine 1900. još je postojala slika raznolikog Tajlanda u kojem su živjeli mnogi narodi. Elita u Bangkoku stanovnike današnjeg sjevernog i sjeveroistočnog Tajlanda naziva 'Lao'.
Ali Laosi su bili veliki po veličini, vjerojatno čak i većina naroda (pa je li naziv Tajland zapravo točan, možemo se pitati, ako Tajlanđani nisu najveća skupina građana?). Pod princem Damrongom, koji je vodio novouspostavljeno Ministarstvo unutarnjih poslova, ideja da su Laosi zapravo Tajlanđani postala je službeni dio politike. Zalagao se za kraj vazalnih i poluvazalnih država, kako bi svi ljudi postali Tajlanđani i više se ne bi nazivali Laosima ili Malezijcima. Kao da je sve bio nesporazum, rekao je da Laosi govore tajlandski na čudan način, pa ih ljudi u Bangkoku doživljavaju kao Laose. Ali sada je opće poznato da su Tajlanđani, a ne Laosi. Prema princu, bilo je mnogo naroda izvan Siama, kao što su Lao, Shan i Lue, koji su sebi dali svakakva imena, ali zapravo svi pripadaju Tajlandskom narodu. Svi su pripadali tajlandskoj rasi i prema službenim izjavama sebe su vidjeli kao tajlanđanke
Na prvom popisu stanovništva 1904. godine vlada je izjavila da se Laos treba smatrati Tajlanđanima, zaključivši da je Sijam 'uglavnom monoetnička zemlja s 85% Tajlanđana'. Kolonijalne sile to nisu mogle iskoristiti protiv Bangkoka ukidanjem laoskog identiteta. Ali da je Lao uključen kao zasebna klasa, Tajlanđani ne bi činili većinu etički različitih ljudi. U popisu iz 1913. stanovnici se jednostavno više nisu mogli izjasniti da su Laosi, već su bili "dio tajlandske rase". Princ Damrong preimenovao je laoške pokrajine, a cijela regija Lao dobila je žig 'Isaan' ili 'sjeveroistok'.
Godine 1906. kralj Chulalongkorn raspravljao je o obrazovnoj politici u bivšem kraljevstvu Lanna, rekavši da je 'želja da Lao shvate prednosti ujedinjenja s Tajlanđanima. Stoga oni koji su odgovorni za obrazovanje ne bi smjeli s prezirom gledati na Lao kao inferiornog u odnosu na Tajlanđane u svim aspektima. Ona mora pronaći način da državni dužnosnici i obični ljudi budu jedno s Tajlanđanima. Ako su Laosi dobri, bit će nagrađeni kao Tajlanđani'.
Međutim, to ujedinjenje i nametanje nacionalističkih i patriotskih slika nije uvijek išlo glatko, pogledajte na primjer ovu prezentaciju profesora Andrewa Walkera o ustanku u Shanu:
Također pogledajte: www.thailandblog.nl/background/shan-opstand-noord-thailand/
20. stoljeće, Tajland ujedinjen u jedan narod
Za divno čudo, nekoliko godina nakon popisa iz 1904., svi koji su govorili tajlandski jezik (središnji tajlandski, lao, shan, puthai itd.) postali su "tajlandski građani" i pripadnici "tajlandske rase". Tajlanđani sada čine većinu u naciji. Devijantni, regionalni identiteti bili su potisnuti. Povijest je ponovno napisana i svi su stanovnici sada bili Tajlanđani i uvijek su bili. Početkom dvadesetog stoljeća pojam 'Tajlanđanin' više nije označavao društvenu klasu osobe, već njegovu ili njezinu nacionalnost.
Prema Zakonu o obrazovanju iz 1912., učitelji u cijelom carstvu morali su poučavati svoje učenike "kako se ponašati kao dobar Tajlanđanin", povijesti Tajlanđana i tajlandske nacije te kako zaštititi i održati naciju. Drugi jezici osim centralnog tajlandskog bili su zabranjeni u učionici.
Pod ekstremnom nacionalističkom politikom diktatora, feldmaršala Phibuna Songkraama 30-ih i ranih 40-ih, Tajland je ponovno bio udaren. Bili u 19de stoljeća izrazi "Châat Thai" (ชาติไทย), "Muuang Thai" (เมืองไทย), "Pràthêt Thai" (ประเทศไทย) i "Sàyǎam" ( สย าม) koristi se naizmjenično za označavanje zemlje, nekoliko godina nakon svjetskog rata, zemlja je definitivno nazvana Tajland. Tako je Tajland postao ujedinjena, homogena zemlja u kojoj gotovo svi imaju tajlandsko državljanstvo, dio su tajlandske rase, budisti su i, naravno, poštuju zakone tajlandske države.
izvori:
– Politički razvoj modernog Tajlanda, Federico Ferrara. 2015.
– Istina na suđenju u Tajlandu, David Streckfuss, 2010.
– „Etničko” čitanje „tajlandske” povijesti u sumraku stoljetnog službenog „tajlandskog” nacionalnog modela, – David Streckfuss, 2012.
- https://en.wikipedia.org/wiki/Tai_languages
– https://pantip.com/topic/37029889
Na karti s etničkim skupinama vidimo koliko 'Tajlanđana' ima nevjerojatno mnogo... s olovkom u ruci povijest je doslovno izgrebana. U posljednjih nekoliko godina 19. stoljeća, područje na sjeveroistoku još uvijek je bilo 'Monthon Lao Kao' (มณฑลลาวกาว): laoške pokrajine koje su potpadale pod Bangkok. I u roku od nekoliko godina princ Damrong dobio je ovdje 'Monthon tawan tok chiang nuea' (มณฑลตะวันออกเฉียงเหนือ): pokrajina(e) sjeveroistoka. A nedugo kasnije (oko 1900.) došli su do Isaana (มณฑลอีสาน), što također znači sjeveroistok.
Otprilike u to vrijeme ljudi su također prikupljali povijest u Prachoem Phongsawadanu (ประชุมพงศาวดาร). U ranijoj verziji i dalje su govorili o Lao jeziku, ali pod princem Damrongom granica je prijeđena i ovo su promijenili u "tajlandski" za novije izdanje. Ponekad su izlazili krivi tekstovi.
Primjer gdje se A mijenja u B:
1A: Autohtono stanovništvo regije (khon phuen mueang) su Laosi,
Khmer (Khamen), i Suai, rasa (chat), i [uz to] postoje ljudi drugih
zemlje (prathet uen), kao što su Tajlandski, Farang [zapadnjaci], Vijetnamci, Burmanci,
Tongsu i Kinezi, koji su se naselili da se bave trgovinom u velikom broju.
คนพื้นเมืองเปนชาติ, ลาว, เขมร, ส่วย, แลมีชนชา วประเทศอื่นคือไทย, ฝรั่ง, ญวน, พม่า, ตองซู,
pjesma, pjesma
1B: Starosjedioci su u osnovi Tajlanđani. Osim tajlandskog,
tu su Kmeri, Suai i Lawa,16 i ljudi iz drugih zemalja kao što su Farang,
Vijetnamci, Burmanci, Tongsu i Kinezi su se naselili, ali ih nije mnogo.
Više informacija Više informacija ,
ญวน, พม่า, ตองซู, จีน, เข้าไปอยู่บ้าง แต่ไม่มา กนัก
2A: “Kada su ljudi laoške rase (chon chat lao) koji su bili u
zemlja (prathet) na sjeveru, .." งเหนือ)
2B: “Kada su ljudi tajlandske rase (chon chat thai) koji su bili
u zemlji na sjeveru” เหนือ).
O pobuni (Lao pobunjenici postaju tajlandski pobunjenici??):
3A: U to vrijeme, od strane onih laoskih i kmerskih obitelji, koje su,
po naredbi Chao Pasaka (Yo), okupljeni su i ostali u gradu
Champasak, nakon što je dobio vijest da je vojska Bangkoka krenula u ofenzivu...
u godini svinje, 1189. male ere [1827. AD], ti Lao i Kmeri
sve su se obitelji pridružile u paljenju požara kako bi zapalili grad Champasak.
( ) โย่) ให้กวาดส่งไปไว้ยังเมืองจำาปาศักดิ์น ั้ ครั้นรู้ข่าว
ว่ากองทัพกรุงยกขึ้นไป ครั้น… ปีกุนนพศก จุลศ Više informacija
Više informacija
3B: U to vrijeme, od strane onih tajlandskih i kmerskih obitelji, koje su,
po naredbi Chao Champasaka (Yo), okupljeni su i ostali u gradu
Champasaka, nakon što je dobio vijest da je vojska Bangkoka krenula u ofenzivu...
u godini svinje, 1189. mlađe ere [1827. AD], sve su se te obitelji pridružile
u paljenju požara u gradu Champasak.
Više informacija ดิ์ (โย่) ให้กวาดส่งไปไว้ยังเมืองจำาปาศักด ิ์ više
ข่าวว่ากองทัพกรุงยกขึ้นไป ครั้น ... Više informacija
จำาปาศักดิ์ลุกลามฃ
Na ovaj način završavate s kartom, kao što vidimo na pola dijela, na kojoj tajlandske 'etničke' skupine dominiraju zemljom. Više ne možete vidjeti da je zemlja u stvarnosti vrlo raznolika.
izvori:
– Izum povijesti “Isan” (Akiko Iijima)
- https://en.wikipedia.org/wiki/Monthon
lijepa priča. moja žena je iz Uttaradita. i sama tvrdi da je Tajlanđanka, ali također govori i piše laoski. kao i mnogi ljudi ovdje. ide čak toliko daleko da pravi stari ljudi, uključujući moju 78-godišnju svekrvu, govore laoski među sobom.
Čak i "daleka" obitelj koja živi s druge strane granice s kojom postoji čak i usputni kontakt, pogotovo na sahranama.
"Starija" obitelj također živi u području uz granicu s Laosom.
Chiang Rai, Phayao, Nan itd. do Ubon Ratchatanija
Lijepo je pronaći objašnjenje ovdje.
Dobar članak, Rob V.! To pojašnjava mnogo o problemima s kojima se Tajland još uvijek suočava.
Prva karta glasi 'Tai Lue' u svijetlozelenoj boji. Njihovo stanište prikazano je u južnoj Kini gdje ih zovu 'Dai', te u sjevernom Laosu. Ali mnoge životne zajednice Thai Lue u sjevernom Tajlandu, useljenika u posljednjih 100-150 godina, nisu prikazane.
Moj sin je 'pola' Thai Lue. Njegova je majka govorila da je njezin prvi identitet "Thai Lue", a zatim "Thai". Pretpostavljam da se to odnosi i na mnoge Isane.
Ono što ovdje nije tako jasno je da su se tijekom stoljeća "granice" među narodima (a posebno Kmerima i Burmancima, koji se ovdje jedva spominju) znatno pomaknule. Nadalje, došlo je do prilično snažnog miješanja naroda, nakon što su jedni ponovno osvojili druge.
Duž granice TH-KH (=Kambodža), većina njih još uvijek među sobom govori kmerski, a precizna antropološka istraživanja otkrivaju više tipičnih kmerskih karakteristika.
Nadalje: ovdje u NL - a svakako u d'n BELs - isti se fenomen dogodio tijekom godina, nizozemski je postupno postao standardni jezik za sve, a frizijski, twents, drents, limburgs itd. potisnuti su u stranu. EN BE ne postoji ni 200 godina.
U sljedećem članku govorit ću o granicama, odnosno nedostatku istih. Postojali su gradovi-države (muang, เมือง), s kraljevima ili plemićima. Oni su imali kontrolu nad područjem neposredno oko muanga i povremeno su išli u ekspedicije u džungle kako bi opljačkali druga naseljena područja (osobito kako bi porobili ljude) i/ili podjarmili druge muange tako da su postali poreznici. Neki su muangi bili dužni više od 1 višeg muanga. Dakle, o jasnim granicama nije bilo govora sve do duboko u 19. stoljeće. Također je bilo preklapanja područja, nekoliko muanga računalo je područje pod njihovom sferom utjecaja. Razumije se da je zbog tih pljački, ratova i izbjeglištva i stanovništvo završilo tu i tamo. Siam je sam po sebi bio veliki pljačkaš i aneksator. Zloglasna karta na kojoj je gotovo cijela jugoistočna Azija od Malezije do Kine bila "tajlandska" smiješna je propaganda. Thongchai Winichakul sve to dobro objašnjava u svojoj knjizi 'Siam mapped'. Na temelju te knjige ću, između ostalog, napisati još nešto, ali to neće biti učinjeno odmah. Iako neki Tajlanđani još uvijek vuku velike krokodilske suze nad izgubljenim/otetim teritorijem i negiraju veliku različitost među narodima ako im to ne odgovara (ili od Tajlanđana iz raznih krajeva svijeta prave netajlandske izdajice ako im odgovara).
Ali hvala na povratnim informacijama. Opet, ovo je samo kratak sažetak, ali slobodno razradite određene aspekte.
Da ilustriram ono što Change piše; Ranije ove godine preminula je prabaka mog partnera. Bila je dobrano zagazila u osamdesetu i živjela je u selu između grada Burirama i granice s Kambodžom. Ova prabaka je govorila samo kmerski i, osim rijetkih posjeta gradu, nikada nije napuštala regiju. Moj partner, rođen 1991., školovao se na kmerskom jeziku u osnovnoj školi. Tajlandski je bio jezik nastave u srednjoj školi u Buriramu i srednjoj školi u Bangkoku.
Na njezinoj samrtnoj postelji se putem mobitela pokušao oprostiti od svoje prabake na kmerskom i otkrio da zapravo više ne vlada aktivnom uporabom kmerskog, a kaže da ga i dalje dobro razumije. Kad mu govorim nekoliko kmerskih riječi i fraza koje sam naučio u Kambodži, ni on ih zapravo ne razumije. Iz ovoga razumijem da se kmerski koji se govori u Kambodži znatno razlikuje od kmerskog koji se govori u Buriramu.
Još uvijek zaboravljam poentu; ova prabaka je govorila samo kmerski i nikad nije naučila tajlandski jezik.
Čudno da se nigdje ne spominju mali manjinski narodi Tajlanda, narodi poput Manija.