Homan van der Heide nosio je vodu do mora

Jedan od najvažnijih i najutjecajnijih Nizozemaca u Siamu bio je predugo zaboravljeni inženjer JH Homan van der Heide. Zapravo, njegova priča započela je 1897. godine. Te je godine sijamski monarh Chulalongkorn bio u državnom posjetu Nizozemskoj.

Ovaj posjet bio je dio europske turneje sijamskog kralja, koja je uključivala i Veliku Britaniju, Njemačku i Rusiju. Namjera je bila ne samo ojačati diplomatske veze sa zapadnim zemljama tijekom ovog putovanja, već i upoznati se i dobiti uvid u najnovija znanstvena otkrića i industrijska dostignuća.

Na kraju krajeva, Chulalongkorn je bio odlučan potaknuti Sijam na ljestvici i glatko voditi svoje kraljevstvo u dvadeseto stoljeće. S dužnim poštovanjem primila ga je 17-godišnja kraljica Wilhelmina, koja je još bila pod regentstvom. Tijekom ovog državnog posjeta, Chulalongkorn je bio duboko impresioniran nizozemskim hidrotehničkim radovima, kao što su nasipi, crpne stanice i radovi na navodnjavanju koje je mogao vidjeti tijekom svog posjeta.

Uređenje i kontrola upravljanja vodom bio je problem koji Sijamcima nije bio nepoznat, osobito u Bangkoku. Baš kao i stanovnici Nizozemlja, Sijamci su stoljećima vodili herojske borbe protiv svemoći vode koja je, baš kao i u Niskim zemljama, bila od vitalne važnosti za gospodarstvo i proizvodnju hrane. Na izričit zahtjev sijamskog dvora, grupa nizozemskih hidroinženjera, predvođena glavnim inženjerom JH Homanom van der Heideom, došla je pomoći Sijamcima u izgradnji kanala i prevodnica između 1902. i 1909. godine.

Homan van der Heide bio je visokokvalificirani inženjer iz Rijkswaterstaata koji je diplomirao u Delftu i radio u Nizozemskoj Istočnoj Indiji od 1894. O čovjeku bi se moglo puno toga reći, ali nikako da je bio lijen. U proljeće 1903., manje od godinu dana nakon što je prvi put kročio u Bangkok 13. lipnja 1902., već je, na zahtjev Sijamskog krunskog vijeća, pročitao Chulalongkorn, Zavod za navodnjavanje staviti na noge. Administrativni i organizacijski pothvat koji su Britanci pratili sa sumnjom, koji bi rado i sami obavili ovaj posao, a sve u cilju povećanja svog utjecaja na sijamskom dvoru. Protubritanski inat koji je nizozemski glavni inženjer gajio do kraja života možda je nastao upravo ovdje, jer su ga britanski inženjeri u Bangkoku redovito pokušavali strpati u koš ili diskreditirati kod njegovih naručitelja.

Britanci nipošto nisu bili jedini koje je iritirao Homan van der Heide. Imao je, ne sasvim neopravdano, reputaciju da je prilično pun sebe, a također je bio i prilično krut u svom nastupu. Pedantno uzdignut nizozemski prst očito je bio za sva vremena (5555). Stoga i ne čudi što je tijekom boravka u Siamu nagazio na brojne osjetljive prste. A onda da i ne spominjem prikrivenu i otvorenu zavist nekih visokih sijamskih dužnosnika i vlasti koji ga smatraju potiskivač ili još gore, smatrati prijetnjom.

Uostalom, ne samo da je uspio u vrlo kratkom roku osnovati odjel koji dobro funkcionira, već je također uspio provesti opsežno terensko istraživanje za cijeli bazen Chao Praye, krvotok Siama. Ova je studija rezultirala vrlo ambicioznim planom nazvanim Veliki model. Opsežni plan navodnjavanja koji ne samo da je trebao navodnjavati 1902 hektara zemlje u razdoblju od 10 godina i uvelike je transformirati u plodna polja riže, već je također trebao osigurati brzorastućem Bangkoku potrebnu pitku vodu. Tim je planom, između ostalog, bila predviđena izgradnja kolosalne brane u Chainatu i izgradnja čitavog niza prevodnica i dodatnih odvodnih kanala.

Na kraju su planovi za Grand Model propali. Jedan od glavnih razloga za to bio je nedostatak snažne akcije ministra poljoprivrede Chao Phraya Theweta, koji, djelomično zbog jednostavne činjenice da uopće nije bio upoznat s tim pitanjem, nije vidio velike i posebno složeni planovi navodnjavanja Nizozemca.sjediti. I onda, naravno, tu je bilo žestoko natjecanje i rivalstvo Siam Land, tvrtka za kanale i navodnjavanje. Privatna tvrtka koju je neposredno prije dolaska nizozemskih inženjera osnovao austrijski investitor Erwin Müller uz podršku istaknutih sijamskih visokih dužnosnika i plemića. Ovaj moćni konzorcij, u kuloarima poznat kao Borisat je li 'Tvrtka' bila poznata, izvršila je veliki utjecaj na vladine i dvorske krugove i uspjela odgoditi ili čak spriječiti velike dijelove nizozemskih planova. Međutim, to ne znači da je rad JH Homana van der Heidea bio nevažan, naprotiv. On ne samo da je izradio planove za nove kanale i prevodnice, nego je, unatoč opstrukciji nekih, ostavio znatan dio postojećih kanala i klongs obnoviti i proširiti u glavnom gradu i njegovoj blizini.

U jesen 1909. godine ugovor nizozemskim inženjerima u Siamu je istekao. Prije nego što se vratio u Nizozemsku 1914., još je nekoliko godina djelovao u Nizozemskoj Istočnoj Indiji. Nakon povratka neko je vrijeme radio za Rijkswaterstaat, gdje se sprijateljio s mladim i vrlo ambicioznim inženjerom koji se zvao Anton Mussert. Istodobno je počeo ulagati u brojne privatne tvrtke specijalizirane za visokotehnološko upravljanje vodama. Izbor koji mu sigurno nije naškodio.

Oko 1920. Homan van der Heide nastanio se u Maarssen aan de Vechtu gdje je postao jedan od direktora tvornice Kinine. Godine 1939. izabran je za vijećnika Liberalne državne stranke 'de Vrijheidsbond'. Redovito je objavljivao u časopisu Inžinjer, glasnogovornik Kraljevskog instituta inženjera (KIVI). Kada je njegov prijatelj i bivši kolega Anton Mussert napunio pedeset godina, Homan van der Heide objavio je knjigu 1944. kod NSB izdavača Nenasu 'Mussert kao inženjer'. Prijateljstvo s čelnikom NSB-a skupo bi ga koštalo. Odmah nakon oslobođenja uhićen je i interniran pod optužbom za kolaboraciju. Umro je 4. studenog 1945. u logoru u Kampenu.

Za svakoga tko želi znati više o ovom izvanrednom inženjeru, ovaj savjet za čitanje: Godine 2000. objavljeno je izdanje Silkworm Books Kralj voda – Homan van der Heide i porijeklo modernog navodnjavanja u Siamu, iznimno čitljiva i vrlo detaljna studija jugoistočnoazijskog antropologa Hana Ten Brummelhuisa (Amsterdamsko sveučilište) o ovom Nizozemcu, intrigantnom u više stvari.