Herr Pickenpack, prvi nizozemski konzul u Bangkoku i kreator Singha piva

Paul Johann Martin Pickenpack

Nakon Siam sama 1855. zatvorivši ga Bowring ugovor otvorio gospodarskom razvoju s Britancima i dalekosežnim kontaktima sa Zapadom, nije prošlo dugo prije nego što su se i Nizozemci ponovno zainteresirali za Sijam.

Zbog toga Ugovor o prijateljstvu, trgovini i plovidbi koji je Kraljevina Nizozemska sklopila sa Sijamom 1860., nizozemski konzulat osnovan je iste godine u sijamskoj prijestolnici. Prvi, inače neplaćeni, nizozemski konzul u Bangkoku nije bio nikakav Nizozemac ali sjevernonjemački trgovac Paul Johann Martin Pickenpack. Odabir Pickenpacka svakako nije bio slučajan.

Zajedno sa svojim bratom Vincentom, 26-godišnji Paul, unatoč mladosti, bio je jedan od njih viši biznismena u Bangkoku. 1. siječnja 1858. on i njegov trgovački partner Theodor Thiess osnovali su prvu njemačku tvrtku u Siamu. Međutim, Paul Pickenpack nije bio samo trgovac, već je također predstavljao niz financijskih institucija kao što su Chartered Mercantile Bank of India, London i China Bank i Hongkong i Shanghai Banking Corporation u Siamu. U ovom kontekstu svakako ne treba zanemariti da je Paul bio agent za Sijam i Burmu Rotterdamska banka, jedna od preteča AMRO banke. Ova se banka specijalizirala kao kreditna institucija za tvrtke koje su bile aktivne u Nizozemskoj Istočnoj Indiji.

Paul i Vincent bili su suvlasnici Američki parni mlin za rižu, najveći strani mlin za rižu u Bangkoku i djelovao je kao posrednik u osiguranju za Colonial Sea and Fire Insurances Company, China Traders Insurance Company Ltd., Yangtze Insurance Association i Transatlantic Fire Insurance Company of Hamburg Ltd. I konačno, također su imali unosan monopol kao agenti na liniji parobroda Singapur-Bangkok. Paul Pickenpack se i na diplomatskom planu pokazao đavoljijem, uostalom, nije predstavljao samo Nizozemsku, već i Švedsku, Norvešku i njemačke hanzeatske gradove. Hanze je bilo gospodarsko partnerstvo koje je osnovano u 13^e st. nastala između sjevernonjemačkih trgovaca i neovisnih gradova u sjeverozapadnoj Europi s namjerom stjecanja trgovačkih povlastica i novih tržišta. To je rezultiralo poslovnim carstvom koje se protezalo od Baltika do Bruggea.

Iako je Hanza od 16^e stoljeća izgubio na važnosti, dijelom zbog razvoja luka bogatih gradova-država kao što su Bremen i Hamburg, još uvijek je bio čimbenik ekonomske moći. U ovom posljednjem imenovanju, Pickenpack je bio izravni konkurent Pruskoj u usponu, koju su u Sijamu od travnja 1865. predstavljali Adolf Markwald i Paul Lessler iz poslovne tvrtke Markwald & Co. u Bangkoku. Ta je tvrtka bila konkurentna Pickenpacku na više načina jer je, poput njega, bila vrlo aktivna u pomorskoj industriji i osiguranju.

Međutim, ponašanje nizozemskog konzula nije bilo besprijekorno kako bi trebalo biti i on se nekoliko puta sukobio sa sijamskim vlastima. Primjerice, Pickenpack je nekoliko puta bio optužen za sukob interesa jer je navodno zlorabio svoj dvojni status diplomata s jedne i trgovca s druge strane. Pitanje je, međutim, koliko su takve optužbe bile motivirane ljubomorom ili zavišću natjecatelja...

Tih ranih godina stvari u konzularnoj službi bile su prilično neformalne, a Vincent, koji nije bio akreditiran kao diplomat, zamjenjivao je brata kad je ovaj bio na poslovnom putu. Kad se Paul vratio u Europu 1871., njegov je brat podnio motiviranu peticiju ministru vanjskih poslova u Den Haagu da preuzme konzulat. Međutim, sijamska vlada već je podnijela nizozemskoj vladi nekoliko pritužbi na politiku i ponašanje dvojice braće, što je onemogućilo imenovanje Vincenta Pickenpacka za nizozemskog konzula. To bi dovelo do velike diplomatske svađe, a to nitko nije čekao. Unatoč pritužbama, dogovoreno je prešutno produženje Pickenpackova mandata s rezultatom da je Vincent bio neplaćeni vršitelj dužnosti konzula od travnja 1871. do lipnja 1875. U 15 godina koliko su braća Pickenpack zastupala nizozemske interese, konzulat je uvijek bio smješten u poslovnim prostorima tvrtke Thiess & Pickenpack. Oko 1880. godine Paul je otkupio sam sebe i dopustio Vincentu, kao manjinskom dioničaru, da nastavi tvrtku Paul Pickenpack u svoje ime.

Godine 1888. nabori sa sijamcima očito su izglađeni i Paul Pickenpack imenovan je generalnim konzulom Sijama za hanzeatske gradove. U travnju iste godine osnovao je sijamski konzulat na Tesdorpfstrasse br. 17 u svom rodnom gradu Hamburgu. U ožujku 1900. bio je jedan od suosnivača, a kasnije i potpredsjednik Ostasiatic Verein, njemačka interesna skupina usmjerena na ekonomsko otvaranje jugoistočne Azije.

Paul Pickenpack preminuo je 20. listopada 1903. u Hamburgu. Njegov sin Ernst Martin naslijedio ga je 1908. na mjestu generalnog konzula Sijama. Tu je dužnost obnašao do 1939. godine.

O da, za ljubitelje plemenitog piva: Tvrtka Paul Pickenpack nastavila je postojati i nakon smrti osnivača. Jednog lijepog dana 1929., tadašnjeg poslovnog upravitelja, Herr Eisenhoffera, posjetio je Praya Bhirom Bhakdi. Potonji je uspješno uspostavio trajektnu uslugu preko Chao Phraye 1910., ali zbog planirane izgradnje Most sjećanja, prvoj fiksnoj mostnoj vezi između Bangkoka i Thonburija, njegova je trajektna usluga bila u opasnosti od gubitka velikog dijela prihoda. Tražio je nova ulaganja i tako je završio kod Eisenhoffera koji ga je počastio s nekoliko čaša njemačkog uvoznog lagera. Naš sijamski poduzetnik bio je toliko zadovoljan okusom ovih svježih pinta da je 1931. podnio zahtjev za osnivanje prve pivovare u potpunosti financirane sijamskim kapitalom. Pivovara koja je započela s radom 4. kolovoza 1934. kao Pivovara Bean Rawd, kućna pivovara singha...

A za one koji ne vjeruju u ovu impresivnu priču: prije nekoliko godina u sjedištu pivovare, povijesna zabava u Pickenpacku ovjekovječena je na muralu kao početak ove priče o uspjehu. Kad sljedeći put budete konzumirali Singhu, sjetite se onog njemačkog nizozemskog generalnog konzula koji je – posthumno – osnova ovog piva…