Kakav otac, takva kći: boreći se za ljudska prava

'Kad sam bio mali, nisam se previše bavio pitanjima ljudskih prava. Djelomično zato što sam mislio da pripadam srednjoj klasi i da su se kršenja ljudskih prava događala među etničkim manjinama, poput planinskih naroda i poljoprivrednika. Mislio sam: meni se ovakvi problemi neće dogoditi.'

No to je za Pratubjit Neelapaijit (30) naglo prestalo prije devet godina kada je njezin otac, poznati odvjetnik za ljudska prava, nestao bez traga. U to je vrijeme bila apsolvent na Sveučilištu Chulalongkorn. Prve godine nakon njegova nestanka bila je duboko nesretna. Nije sudjelovala ni u kakvim aktivnostima. Patnjom iskazujem poštovanje ocu, pomislila je, a žalovanje je način da se sačuvaju uspomene na njega. Nakon te godine počela je razmišljati o očevu slučaju iz političke perspektive.

'Kao student politologije, obučen sam razmišljati u terminima političke motivacije. Shvatio sam da počinitelji žele ušutkati mog oca i da žele da živimo u strahu i šutimo. Pa sam se odlučio oduprijeti.” Na sudove, u policijske postaje i na sastanke pratila je svoju majku, koja sve ove godine skreće pozornost na nestanak svog supruga.

Njezina je teza bila o provedbi pravde i sukobima u incidentu Tak Bai 2004. (foto početna stranica). Vojnici su potom ubili sedam prosvjednika s juga, a 78 ih je ugušeno u kamionu u kojem su odvezeni u vojni kamp. Nikada nikome nije suđeno za to.

Baen, kako joj je nadimak, sada je predavač na Instituciji za ljudska prava i mirovne studije na Sveučilištu Mahidol. “Postoji izreka da ne možete istinski razumjeti značenje ljudskih prava dok vaša prava nisu povrijeđena. Mislim da sada razumijem njegovo značenje.'

Prošle godine, Baen je debitirala u zagovaranju pridruživši se "Sombath Somphone & Beyond", kampanji za pritisak na laosku vladu da istraži nestanak društvenog radnika Sombatha Somphonea, dobitnika nagrade Ramon Magsaysay. Zadnji put je viđen u prosincu prošle godine nakon što se protivio izgradnji brana na Mekongu. Baen se osjeća emocionalno upletenom u slučaj jer je njezin otac, kao i Sombath, posljednji put viđen u automobilu.

Ono što Baena najviše šokira kada je riječ o nestancima i otmicama je odnos prema žrtvama. "Tajlandsko društvo još uvijek vjeruje da su oni koji su oteti loši ljudi i da će dobiti ono što zaslužuju." Primjerice, njezin je otac bio prikazan kao 'branitelj lopova'. Uostalom, on je branio južne separatiste i navodne dilere droge, koji su rekli tijekom Thaksinove rat drogama lažno optuženi i/ili mučeni od strane policije.

'Većina žrtava navodno ima i osobnih problema. Primjerice, Thaksin je za mog oca rekao medijima da se posvađao s mojom majkom i da je zato pobjegao od kuće.'

Baen kaže obiteljima drugih žrtava: 'Nemojte pretvarati svoje srce u jamu ubojstava i ispričajte svoju priču. Pokažite počiniteljima da ne mogu postići svoje ciljeve tako što ćemo nas ušutkati. Mogu oduzeti članove obitelji i učiniti da oni nestanu, ali ne mogu učiniti da mi nestanemo i umremo zajedno sa žrtvama.”

(Izvor: Muse, Bangkok Post, 7. rujna 2013.)