Nema straha od smrti

Stanovnici pograničnog područja Tajland i Kambodža ponovno su na ozbiljnoj kušnji.

Borbe oko spornog dijela teritorija i nekoliko drevnih hramova izazivaju strah među lokalnim stanovništvom. Ipak, ne žele se micati, čak ni ako bi time ugrozili svoje živote.

Hram Preah Vihear

Moja tajlandska djevojka živi u Isanskoj pokrajini Sisaket, u okrugu Kantharalak. Oko 35 km zračne linije od kambodžanske granice i samo 38 km od sada zloglasnog hrama Preah Vihear. Zemlja na kojoj njezin otac uzgaja rižu nalazi se u požarištu.

Jutros je na jakom suncu pomagala svojoj obitelji na 'farmi' kako je naziva. Kad je pitam kako gleda na tu situaciju, ona hrabro kaže: "Ne bojim se smrti."

Mnogi seljani misle isto i kažu da se ne žele evakuirati. Boje se da će zauvijek izgubiti svoj ionako oskudni imetak. “Selo je sve što imamo. Mnogi su ovdje rođeni i žele ovdje i umrijeti. Ako pobjegnemo, ne znamo kako ćemo poslije naći naše selo. Možda će tada sve biti uništeno. Gdje bismo onda trebali živjeti?” javila mi je.

Udarci granata

Tijekom borbi u veljači ove godine čuo sam eksplozije i pogotke granata preko telefona s velike udaljenosti. Ponekad je nije bilo moguće dobiti na telefon.

Ona sama ostaje nevjerojatno prisebna pod stalnom prijetnjom nasilja. Tajlanđani bez prigovora podnose svoju sudbinu. "Izgleda kao ratni film", nasmijala se u slušalicu. Nažalost to nije bio film nego surova stvarnost.

Iako su se nove borbe vodile daleko od hrama Preah Vihear, danas se ponovo pucalo na ovom području.

Stanovništvo, uglavnom siromašni uzgajivači riže, riskiraju svoje živote kako bi izbjegli gubitak žetve. Novac se mora zaraditi da se prehrani obitelj. Nemaju izbora. Zalutala granata redovito pogodi selo. Ponekad ima poginulih i ozlijeđenih među civilnim stanovništvom.

Ljutnja i nerazumijevanje

Kao i uvijek, Tajlanđani prema van pokazuju malo emocija, ali se naravno boje. Tu su i ljutnja i nerazumijevanje. Osjećaju se napuštenima od strane tajlandske vlade. Bangkok je daleko i ljudi su tamo sigurni.

U Isaanu je jasno uočljiva podijeljenost u društvu. Ovdje su svi simpatizeri crvenokošuljaša. Stranka koja se zalaže za siromašne je najčešći razlog.

U međuvremenu, samo ću pričekati i vidjeti. Ove će subote otputovati u Bangkok sa svojom starijom sestrom da me dočeka u zračnoj luci Suvarnabhumi. Pokušat ću je ponovno dobiti na telefon sutra ujutro. Ako joj kažem da sam zabrinut, nasmijat će se i reći. “Ne, ne, ne brini tilac. Buda, zaštiti me”.