Tajland dobro stoji na Olimpijskim igrama u Riju. Dvije mlade taekwondoašice osvojile su medalju, čime je ukupan broj odličja popeo na šest, čime je Tajland zajedno s Belgijancima zauzeo 26. mjesto u poretku medalja.

Tawin Hanprab (18) osvojio je srebro, Panipak Wongpattanakit (19) broncu za taekwondo sekciju u svojoj težinskoj kategoriji. To je prvi put da je Tajland osvojio medalje u ovom sportu.

Tanasan i Srisurat su prethodno osvojile zlato u ženskom dizanju utega. Sirikaew je osvojio srebro u dizanju utega. Kruaithong je osvojio broncu među muškarcima.

Belgija ima dvije zlatne, dvije srebrne i dvije brončane medalje i ide jednako dobro kao i Tajland. Nizozemska je u prvih deset, deveta s osam zlata, četiri srebra i četiri bronce.

Ovdje možete vidjeti koje su zemlje u kojim sportovima osvajale medalje: www.nu.nl/rio-2016/4303740/bekijk-medaillespiegel-van-olympische-spelen-in-rio-janeiro.html

12 odgovora na “Medalje na Olimpijskim igrama u Riju: Tajland 6, Belgija 6 i Nizozemska 16”

  1. Pavle kaže dalje

    Dakle, mi Belgijci smo u super društvu! Dii, yiam!

    • Freddie kaže dalje

      Tajland ima nekoliko dizača utega (koji neće doći ako jedete rižu i pappaya pok-pok :-)), nekoliko vrhunskih teakwondoa, lokalnu borilačku vještinu koja je sada prihvaćena i kao olimpijska disciplina, Buddha zna zašto 🙂 , dobro badmingtonaši, te thai kickboksači (nije olimpijska disciplina, i dobra stvar), i to je to. Tajland također ima vrlo bogate industrijalce koji čak kupuju velike nogometne klubove u Engleskoj (Leicester City) i čak s njima osvajaju Premier ligu, a ni u samom Tajlandu nogomet nije loš. Već sam vidio neke prilično dobre igre reprezentacije, ali uvijek protiv susjednih zemalja u kontekstu Asee. Trebali bi moći igrati protiv Fifine nogometne zemlje koja je među 100 najboljih, tada bi se mogla izmjeriti prava vrijednost. No, uspoređivati ​​sve to s Nizozemskom, pa čak i Belgijom, koja i nije baš vrhunska sportska zemlja, smiješno je. Uzmimo za primjer biciklizam, naš sport broj 1, zar ne? U Tajlandu se nastoji biciklizam učiniti atraktivnim i popularnim, znate, Bicikl za tatu. I tako vidite mnoge Tajlanđane kako bicikliraju javnim cestama s pravim trkaćim biciklom i opremom koja je oštrija i sjajnija od većine flamanskih biciklističkih amatera. Ali naravno da nemaju veze s pravim biciklizmom iz Europe i njezine kolijevke Flandrije. Tko je ovdje već čuo za Grega Van Avermaeta, olimpijskog cestovnog prvaka, za Philippea Gilberta ili Toma Boonena, za Rika Van Looya ili Rika Van Steenbergena, za Eddyja Merckxa, da ostane pri 'našem'? Koji Tajlanđanin poznaje atletske discipline? Mmm da, možda ste čuli za Usaina Bolta, ali Heptathlon, sedmoboj na primjer? Kraljica ženske atletike gdje najbolja višebojka osvaja najviše bodova iz 7 različitih disciplina, 100 metara s preponama, skoka u vis, bacanja kugle, 200 metara, skoka s motkom, bacanja diska i finala 800 metara, a najbolju u tome ima Belgija, takoreći kraljica atletike. Šteta samo što Nafi Thiam ne govori ni riječ nizozemskog, tipične bolesti naših sunarodnjaka koji govore francuski. Ali da, a sad sam na sasvim drugoj temi haha, nizozemski je jezik za seljake, za barbare, jasno kažu Valonci. Znam, Molièreov jezik je vrlo lijep jezik, zvuči kao glazba za vaše uši, ali to je jedina 'zasluga' koju Valonci imaju. Da ih mi Flamanci, ti zaostali ljudi, ne podržavamo, ne bi imali ni OBRAZOVANJE. Ili kako prilog o sportu završi s nekoliko riječi o umjetnoj Belgiji, koja je natjerala dio bivše Nizozemske da živi 'zajedno' s ljudima sasvim druge vrste, Francuzima. Problemi društva su bezvremenski, smijeh 🙂

  2. stranac kaže dalje

    Ne mogu jednostavno odgovoriti na pitanje jer usporedba vrhunskog sporta u Tajlandu i Nizozemskoj nije poštena. Ne razumijem zašto spajate Nizozemsku i Belgiju, jer Belgija je na zadnje tri Olimpijske igre imala približno isti učinak kao Tajland. Nizozemska se nadvija nad tim.

    Pogledajte zbroj medalja i imajte na umu da je Tajland – nakon Japana i obiju Koreja – zemlja s najboljim rezultatima u Aziji.

    • RonnyLatPhrao kaže dalje

      Nije li Kina u Aziji? 😉

  3. Freddie kaže dalje

    Što zapravo predstavljaju medalje za Tajland? Taekwondo i dizanje utega: globalno ne znače ništa. Da, onda medalje puno više znače za Nizozemsku (9. na svjetskoj ljestvici osvojenih medalja) i nešto manje za Belgiju. Jako mi je žao i ne želim uvrijediti, ali Tajland je ništa na svijetu. Pišem ovo s malo neugode jer živim na Tajlandu i iznad svega, oženjen sam najslađom ženom pod zvijezdama, ali jednostavno sam iskren. 56 milijuna stanovnika i nije izuzetak ni u jednom području, 1 velika nula u cijeloj povijesti. Slaba utjeha: nemaju ni zemlje u okruženju.

    • Nje kaže dalje

      Možda Tajlanđanke ekipno dobiju zlatnu medalju u slast. imaju još jednu. A slatkoća je globalno cijenjena kvaliteta.

      Inače, mislim da većina ljudi zna nešto o dizanju utega i taekwondou, a gdje Nizozemska dobije medalju za plivanje, udaljenost od 10 km, da, ni to većinu zemalja neće zanimati. Isto hokej ili jahanje ili nešto slično.

      • Freddie kaže dalje

        Ako postoji svjetska sportska disciplina osim atletike – majke svih sportova – onda je to plivanje. Srebrna medalja za flamanske Timmerse na 200 metara slobodno bez sumnje je tisuću puta važnija od zlata u taekwondou. Usporedba je kao apsurdistan. Usput, mislim da pod 'većinom ljudi' mislite na Tajlanđane, Kambodžane, Laošane, Mjanmarce, itd., koji doista ne znaju ništa o glavnim svjetskim sportovima, s izuzetkom nekih od njih: nogomet (putem kockanja); golf i tenis. Ali baš kao što su ti sportovi prije 50 godina na Zapadu bili rezervirani isključivo za bogate i slavne, sada je to slučaj u Tajlandu. Tajlanđanin koji igra golf i pobijedi na međunarodnom turniru nije potomak zemljoradničke obitelji Isaan.
        Što se hokeja tiče, to je sport koji se nekad igrao samo u Nizozemskoj, Belgiji i Njemačkoj, a sada se proširio po cijelom svijetu. Nije bez razloga Argentina olimpijski prvak. A jahanje, skakanje, prakticira se u zemljama gdje ima konja, a ima ih dosta. Lijepi pozdrav.

  4. chris kaže dalje

    Tajland nema sportsku kulturu. Zapravo sasvim poseban kad se uzme u obzir koliko su Tajlanđanima važni grupni odnosi. Ali očito ljudi ne vježbaju u grupama. Nakon što živim ovdje deset godina, zapravo ne mogu navesti niti jedan sportski klub u svom kraju. Grupe mladih ljudi dolaze igrati nogomet na zatvoreni futsal stadion i plaćaju privatni smještaj po vremenu. Nikad prije nisam vidio takvo natjecanje. Teakwando teretanu iza ugla vode dvije privatne osobe. Kilometar dalje je privatni sportski objekt s terenima za badminton i bazenom: ni kluba ni trenera na vidiku. Samo bolje, skuplje osnovne škole imaju dvoranu. Najveći nogometni klubovi u vlasništvu su bogate tajlandske obitelji. Klupski život je jako slabo razvijen i država zapravo ne podržava nijedan sport. Osvajači medalja (olimpijski, svjetski prvaci) dobivaju milijune bahta od poslovne zajednice i nešto manje od vlade. Sa svojom slavom i novcem onda mogu osnovati vlastitu teretanu.
    Slučajno, jučer sam pitao razred studenata 3. godine na sveučilištu koji sudjeluje u nekom obliku sporta svaki tjedan: od 150 studenata, reci i piši, 3. I pomisliti da većina tajlandskih sveučilišta ima odlične (gotovo besplatne) sportske objekte .

    • Nje kaže dalje

      Samo mali sažetak:

      Badminton, tenis i golf daju vrhunske tajlandske sportaše.

      Osim toga, sljedeći timski sportovi u Tajlandu:

      Sepak Takraw, azijska nožna odbojka, timski je sport,
      odbojka: ženska reprezentacija je u svjetskom vrhu
      Mali nogomet: ovdje u Koratu se puno igra
      trčanje grupa
      Biciklizam: redovito viđate grupe biciklista posvuda u Tajlandu, u istoj odjeći kao tim

      kao i mnogi trkači, trkači, aerobici (u grupama), biciklisti itd.

      Možda se u Bangkoku manje vježba, ali vani vidim dovoljno.

  5. oznaka kaže dalje

    Pogrešno je reći da Tajlanđani nemaju sportsku kulturu.
    Svakodnevno primjećujem sportsku kulturu u velikim skupinama Tajlanđana koji se utrkuju na trkaćim biciklima. Neke grupe voze poluprofesionalnim brzinama. Vrlo konkurentan. Jeste li ikada bili na masovnom trkačkom događaju u Tajlandu?
    Za ovu godinu imamo planiran još jedan mini-maraton (10,5 km) u Phraeu, Rayongu i Bangkoku. S obzirom na naše godine, prosjek nam je rekreativnih 9 km na sat, ali pri vrhu trče natjecateljska vremena (maraton, 1/2 maraton i 10,5 km). I velika tradicionalna natjecanja u veslanju također su vrlo konkurentna. Ima još mnogo primjera.

    Istina je da gotovo da nema nikakve sportske politike u Tajlandu. Vlada se jedva usredotočuje na poboljšanje sportskih rezultata. Napori da se strukturno poboljša sportska konkurentnost smješteni su u privatno okruženje. Vrlo je dvojbeno da li je to u cilju povećanja slave zemlje na natjecanju zemlje kao što su Olimpijske igre. Privatni ulagači u sport to očito rade radi zarade, posredno kroz marketing ili izravno kroz transakcije nekretninama, kupnju i prodaju igrača, pa čak i kupnju i prodaju klubova. Slijedite novac i vidjet ćete istinu.

    Za vladinu politiku koja uključuje i potpunu (vrhunsku) sportsku politiku, prihodi (čitaj porezi) tajlandskih vlada (čitaj porezi) su (još uvijek?) daleko preniski. U Nizozemskoj postoji razvijena i uglavnom usmjerena politika vrhunskog sporta. U Belgiji (uglavnom u Flandriji i Valoniji) postoje zaslužni pokušaji da se to učini, ali visoki globalni belgijski državni dug također ograničava mogućnosti svih nadležnih belgijskih tijela.

  6. RonnyLatPhrao kaže dalje

    Ova alternativna pozicija za medalju je također zgodna. 🙂

    http://www.hln.be/hln/nl/1306/Olympische-Spelen/article/detail/2834988/2016/08/19/De-alternatieve-medaillestand-die-tot-nadenken-stemt.dhtml

  7. chris kaže dalje

    Tvrdim da Tajland nema sportsku kulturu. Apsolutno se ne potiče vježbanje. Svjestan sam svih primjera koje navodite, ali oni su isključivo rezultat privatne inicijative, a nekim se događajima čak protivi Vlada ili ih zlorabi za korupciju. usporedite to i usporedite cvatući esports klubski život u Nizozemskoj ili Belgiji, gdje ljudi ZAJEDNO snose odgovornost za svoju udrugu.

    I pogledajte ovu 'trenutačnu' web stranicu tajlandskog Ministarstva sporta. Vijest u kategoriji sport: najava međunarodnog malonogometnog turnira u 2012.! Nema riječi o osvajačima medalja u Rio de Janeiru. Naravno da je ovo plakanje!!
    http://www.mots.go.th/mots_en57/ewt_news.php?nid=2984


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu