Prikaz knjige: Sijamska staza Ho Chi Minha

Jako davno sam upoznao dvojicu starinaca francuske Legije stranaca koji su bili fizički i psihički obilježeni svojim – uzaludnim nastojanjima – da tinjajuće ostatke tadašnje Indokine spase od francuskih kolonijalnih ambicija.

U krvavo proljeće 1954. jedva su preživjeli krvavu bitku kod Dien Bien Phua i kasniji stravičan boravak u vijetnamskim zarobljeničkim logorima. Krajem XNUMX-ih i početkom XNUMX-ih morali su sa čuđenjem i nevjericom promatrati kako beskrajno iritantna buržoaska djeca trljaju o 'dugokosi ološ koji se srami posla' i drugi 'korisni idioti' u znak protesta protiv novog rata u Vijetnamu 'Opa! Ho (Ho Chi Minh!pjevajući ulicama europskih prijestolnica. Za te veterane, komunistički agitator i kasniji predsjednik Demokratske Republike Vijetnam Ho Chi Minh (1890.-1969.) bio je utjelovljenje đavla, utjelovljenje zla.

Iskreno, moram priznati da sam se, unatoč svojoj zdravoj averziji prema sljedbenicima Marxove i Lenjinove doktrine, potajno divio tome.šačica žutih dječaka u crnim pidžamama', kako je jedan američki glavni strateg jednom opisao Viet Cong, koji ne samo da je imao hrabrosti suprotstaviti se najbolje naoružanoj vojsci na svijetu, nego ju je i uspio baciti na koljena.

Tako sam knjigu s velikim zanimanjem kupio prošle godine u Bangkoku Sijamska staza Ho Chi Minha napisao ju je bivši diplomat, odvjetnik i bivši profesor Teddy Spah Palasthira. Ovaj pisac, koji živi u Bangkoku, nije bio spreman za svoj probni rad jer je već bio upoznat s Posljednji sijamski (2013.) u kojem je dao idiosinkratičnu viziju tri ključna trenutka u modernoj tajlandskoj povijesti. U Sijamska staza Ho Chi Minha autorica govori o razdoblju 1928-1930 da ujak Ho proveo tajno na sjeveroistoku Siama, u ime Kominterne pod rukovodstvom Moskve, u najvećoj tajnosti među znatnom vijetnamskom zajednicom, Viet Kieu regrutirati u svoju podzemnu organizaciju i obučavati kadrove za skoru bitku protiv francuskih kolonijalista.

Usput, plus je ove knjige to što se autor zadržava na povijesnoj činjenici da su te vijetnamske iseljenike potpomogla najmanje dva sijamska monarha, Rama V. i Rama VI., na temelju njihovih geopolitičkih interesa. Ne treba zaboraviti da je od 1893. Sijam bio prisiljen pod međunarodnim pritiskom prepustiti Francuskoj velika područja istočno od Mekonga. Stoga ne treba čuditi da je Rama V, na primjer, u srpnju 1909. primio u audijenciju poznatog vijetnamskog antikolonijalnog aktivista Phan Boi Chaua ili prognane aktiviste vijetnamskog nacionalizma Dong Du azil u Siamu.

Pisac se odlučio za nekonvencionalnu, pomalo čudnu mješavinu fikcije i publicistike. I to iz jednostavnog razloga što je mnogo toga što se događalo tih godina glavni junak ove priče tajio. Čak i kasnije, Ho je jedva podigao veo sa svog boravka u susjednom Tajlandu. Prije, za vrijeme i, naravno, nakon sijamskog razdoblja, bio je gotovo stalno u bijegu od francuske državne sigurnosti i policije. U Siamu se Ho transformirao u pravog kameleona s različitim identitetima, imenima i profesijama, od bogatog kineskog biznismena do budističkog redovnika. Stoga ne čudi da ova glatko napisana knjiga ponekad nalikuje boljem Ianu Flemingu ili Johnu Le Carréu. Iz svoje baze u skromnom domu u Ban Na Choku u blizini Nakhom Pathoma, Ho je savladao niz vještina koje će mu dobro služiti u godinama koje dolaze, a čak je našao vremena i naučiti tajlandski. Usput, ironičan je obrat povijesti da je od sredine šezdesetih isti Nakhom Pathom postao baza operacija za Američko ratno zrakoplovstvo s kojeg su gotovo svakodnevni letovi polazili za legendarni Ho Chi Min ruta, opskrbni put Vijetkonga kroz džungle Laosa i Kambodže.

Dok se prva polovica knjige može smatrati nefikcijom i uglavnom se bavi - oskudnim - povijesno provjerljivim činjenicama o Hoovu boravku u Zemlji osmijeha, drugom polovicom knjige dominira izmišljena priča nekog Wonga , mlada Viet-Kieu iz Pichita koji je djelovao kao vodič i prevoditelj na Hoovoj više od 500 kilometara dugoj potrazi kroz neravni teren između Pichita i Udona. Ista regija, usput, gdje je, još jedna ironija povijesti, Komunistička partija Tajlanda vodila gerilski rat s tajlandskom vojskom 70-ih. Isti onaj Wong koji je dopustio da ga vodi karizmatični Ho, angažiran u Drugom svjetskom ratu Slobodno tajlandsko kretanje i otišao velikoj tajlandskoj manjini u Sjeverni Vijetnam boriti se protiv Japanaca.

Bio je u prvom redu povijesti kada je Ho Chi Minh nakon sloma Japanskog carstva 2. rujna 1945. godine proglasio Republiku Vijetnam, ali i kada su se Francuzi vratili i izbio rat za neovisnost. Wong je igrao ulogu u ovom sukobu kao obavještajni časnik Vietminha, ali njegov je idealizam bio ozbiljno narušen nemilosrdnom brutalnošću bitke i slijepom represijom gerilaca Vietminha protiv svojih sunarodnjaka koji nisu držali komunizam u svojim srcima. Izgubio je posljednje iluzije kada je otkrio da je njegov Veliki uzor osobno bio uključen u prisilne zemljišne reforme koje su koštale života tisuća ljudi i tiho se vratio na Tajland u kišnoj sezoni 1948. gdje je nastavio akademsku karijeru. Još jednom, malo prije nego što je preminuo, vratio se u Vijetnam na 'putovanje kroz Memory Lane' koju autor vješto koristi kao vješalicu za kapute na koju objesi noviju povijest Vijetnama.

U ovoj knjizi autor vijuga između činjenice i fantazije, između historiografije i romana. To može imati svoje prednosti, ali u ovom slučaju čini mi se prilično nepovoljnim jer narušava povijesnost djela koje u ovom konkretnom slučaju, također zbog nedostatka kritičkog istraživanja izvora, gotovo nalikuje hagiografiji. I to mi se čini malo previše. Bilo je to zanimljivo štivo, međutim, i ova mi je knjiga omogućila da na drugačiji način pogledam složene, prastare odnose između Vijetnama i Tajlanda, ali ostao sam – dijelom – izgladnjeo zbog povijesnih praznina u knjizi. . 

Sijamska staza Ho Chi Minha autora Teddyja Spaha Palasthire izdaje The Post Publishing Publc Company Ltd. Bangkok.

ISBN 978-974-228-285-1

Cijena: 400 bahta