Boon Pong, tajlandski heroj koji je pomagao ratnim zarobljenicima na Željeznici smrti
Boonpong Sirivejjabhandu, poznatiji pod nadimkom Boon Pong, zajedno sa suprugom Boopom i kćeri Panee, igrao je važnu ulogu u pomaganju ratnim zarobljenicima koji su radili na prisilnom radu na željeznici smrti od Burme do Tajlanda.
Rođen je 21. travnja 1906. u Kanchanaburiju i vodio je trgovinu hranom (nazvanu 'Boonpong & Brothers') na Pak Prak Roadu, gdje su se tijekom rata također nalazili japanski stožer, hotel i bolnica.
Plovio je brodom preko rijeke Kwai Noi kako bi prodavao robu, uključujući i Japancima u radnim logorima. Tamo je upoznao Edwarda 'Wearyja' Dunlopa i užasne uvjete u logorima.
(Kasnije Sir) Edward 'Weary' Dunlop bio je kirurg u australskoj vojsci. Početkom 1942. prebačen je na Javu, gdje je u veljači dospio u japansko zarobljeništvo. Kasnije su ga Japanci, zajedno sa skupinom od 1000 Australaca, prebacili u Singapur na prisilni rad na željeznici smrti. 'Weary' je imao veliki udio u organizaciji te skupine Australaca. Obavljao je dobar medicinski posao, poput mnogih potrebnih amputacija nogu. Tu je započela i njegova suradnja s Boon Pongom, koju je potanko objasnio u govoru 1981. godine na groblju u Kanchanaburiju.
Prisilni radnici na željeznici smrti bili su podijeljeni u dvije skupine. Dobra procjena pokazuje da je tamo radilo 90.000 zapadnih ratnih zarobljenika. Broj azijskih prisilnih radnika (zvanih 'romusha', 'radnik' na japanskom) je mnogo manje siguran, ali većina procjena kreće se od 200.000 do 250.000 ljudi. Obje su skupine patile od bolesti i pothranjenosti. Smrtnost je bila visoka, a još više među romušama. Postoje pojedinačni izvještaji da su stanovnici Tajlanda pomagali romušama u manjem obimu, ali o tome se ne zna mnogo. Priča kaže da je prisilnim radnicima bilo dopušteno kupanje u rijeci Kwae Yai gdje su stanovnici ostavljali voće i tvrdo kuhana jaja na obalama. Drugačija je situacija s potporom ratnim zarobljenicima.
Uloga Boon Ponga
Boon Pong je ubrzo počeo pružati pomoć stanovnicima kampa. Krijumčario je hranu i lijekove u logor. Nabavio je dijelove za ilegalni radio 'Weary' i donio svjetiljke. Stanari logora dali su mu bilješke koje je pokušao proslijediti. Također je prenio obavještajne podatke saveznicima koji su navodno pomogli u bombardiranju mosta preko rijeke Kwae. Stanovnici logora su mu povjeravali dragocjenosti poput satova i nakita, koje je on plaćao i čuvao. Nakon rata ih je vratio.
Boon Pong je podmitio japanske vojne farmaceute kako bi nabavio više lijekova. Bio je u kontaktu s organizacijom otpora u Bangkoku pod nazivom V Organisation (vjerojatno iseljenici iz neutralnih zemalja), koji su mu dali novac da kupi hranu i druge stvari za stanovnike kampa. Sve ove aktivnosti sadržavale su velike rizike. Riskirao je vlastiti život kako bi spasio stotine života.
Također u Ubon Rachathaniju postojala je tajlandska organizacija otpora/pomoći koju je vodio Lai Sirirohtor, zvani 'Mala majka'. Mještani su tamo pomagali savezničkim ratnim zarobljenicima, a nakon završetka rata i japanskim ratnim zarobljenicima.
Nakon rata
Godine 1945.-46. Boon Pong igrao je ključnu ulogu u prijenosu zemljišta od strane tajlandske vlade za izgradnju dvaju velikih vojnih groblja u Kanchanaburiju i Songkhli. Ta su zemljišta 'zauvijek' prenesena Komisiji za ratne grobove Commonwealtha (CWGC). Tijekom izgradnje lokacije GWCC u Kanchanaburiju, međusaveznički tim za ukope i identifikaciju - čiji su dio bili i Nizozemci - bio je dugo vremena smješten u zgradi u vlasništvu Boonpongove obitelji. Iz ove zgrade vođena su iskapanja na području između Nong Pladuka i prijelaza Tri pagode na tajlandsko-burmanskoj granici.
Tijekom policijske pucnjave 1947., Boon Pong je teško ozlijeđen. Okolnosti su nejasne. Tada je dospio u financijsku propast. Upravo je 'Weary' održao akciju prikupljanja sredstava među bivšim australskim ratnim zarobljenicima i uručio Boon Pongu 30.000 funti, što mu je omogućilo da pokrene autobusnu tvrtku.
Boon Pong je dobio dvije savezničke nagrade: lentu viteza Reda Orange Nassau (NL) i britansku George Medal, prilično rijetku, drugu najveću britansku civilnu nagradu za posebnu hrabrost.
U godinama neposredno nakon rata Boon Pong nije bio popularan u svojoj zemlji. Bio je zapravo poznat i voljen samo u Kanchanaburiju. Kasnije se to promijenilo. Dobio je tajlandsko kraljevsko odlikovanje.
Dopustite mi da spomenem i "Weary Dunlop-Boon Pong Exchange Fellowship." Uz financijsku potporu australske vlade, osigurava stipendije tajlandskim liječnicima da tamo nastave studij.
'The Quiet Lions' je dokumentarac iz 2006. koji opisuje prijateljstvo između 'Wearyja' i Boon Ponga. TV kanal ThaiTBS je 2013. godine emitirao dokumentarni film 'A War Hero named Boon Pong'. A 2017. umjetnici su nastupili u mjuziklu posvećenom Boon Pongu u Kanchanaburiju.
Boon Pong je umro 29. siječnja 1982. 'Weary' je umro 1993. Deset tisuća ljudi gledalo je pogrebnu povorku u Melbourneu.
Veliko hvala Lung Janu na korisnim dodacima.
Dokumentarni film ThaiPBS o Boon Pongu, nažalost samo na tajlandskom, ali daje dobar dojam tog vremena.
Kratki uvod u film The Quiet Lions, o prijateljstvu između 'Weary' i Boon Ponga.
Super je što se ljudi mogu posvetiti drugima, pogotovo kad je lako skrenuti pogled (jer su ipak stranci) a kazne su visoke. Da ljudi jedni druge gledaju kao ljude i pomažu jedni drugima bez obzira na sve. Lijepa je i ona fotografija na kojoj se dva gospodina opuštaju i vrlo prijateljski ispijaju čašu bezalkoholnog pića.
I da, tajlandski PBS je svakako dobar s redovnim zabavnim dokumentarcima. Nažalost, još uvijek to ne razumijem dovoljno.
Zanimljiva informacija, hvala.
Vrlo zanimljivo za čitanje. Za mene je tada zloglasna željeznička pruga bila jedan od glavnih razloga posjeta Tajlandu. Dva ratna groblja u Tajlandu koja sam često posjećivao bila su vrlo impresivna. Veliki dojam ostavio je i muzej JEATH. Zanimljivo je čitati o ljudima koji su spasili toliko života.
Dodatak mojoj prethodnoj priči. To je navedeno na web stranici za američke ratne zarobljenike na japanskom teritoriju, siječanj 2019. Dodatne informacije. Ostaviću to na svjetskom jeziku.
To je 37. obljetnica (1982., u dobi od 76 godina) od smrti Boonponga Sirivejjabhandua, ili jednostavno Boon Ponga – tajlandskog trgovca i člana podzemnog pokreta otpora poznatog kao V Organizacija tijekom japanske okupacije Tajlanda.
Posjedovao je tvrtku za tajlandsku tradicionalnu medicinu i trgovinu mješovitom robom u pokrajini Kanchanaburi, koju mu je prenio njegov otac Mor Khein, tajlandski tradicionalni liječnik. Također je bio gradonačelnik Kanchanaburija od 1942. do 45. tijekom Drugog svjetskog rata. Njegove javne dužnosti dovele su ga u kontakt s japanskim trupama zaduženim za izgradnju tajlandsko-burmanske željeznice smrti. Boonpong je od Japanaca dobio ugovor za upravljanje kantinom za ratne zarobljenike u obližnjem logoru, što mu je omogućilo ulazak u kamp uz nekoliko ograničenja.
Njegovi redoviti posjeti omogućili su mu da vidi užasne uvjete u kojima su prolazili bolesni i ranjeni, kao i mrtvi ratni zarobljenici mnogih nacionalnosti uključujući američke, australske, britanske, nizozemske, australske i druge. Užas nehumanog postupanja kojem je svjedočio izazvao je suosjećanje i nagnao Boonponga da osnuje osobnu misiju pomoći ovim nesretnim vojnicima. Uspio je prokrijumčariti kritične lijekove, hranu, novac i poruke. Liječnici logora i zapovjednici zarobljenika zaslužni su za spašavanje stotina života.
http://pows.jiaponline.org/2019/01/honoring-thai-hero.html?m=1
Kupljen ovdje u Changmaiju prije nekoliko godina.
DVD Most preko rijeke Kwai, tajlandska verzija.
Zatim se stječu neki dojmovi o tome što su Tajlanđani radili, sa svojim lukovima i strijelama i kopljima koje su sami izradili.
Također je pomogao američkim padobrancima da se sakriju.
Oni su stvarno bili protiv Japanaca.
Nažalost, DVD imam u Nizozemskoj.
Hans van Mourik.
Taj dokumentarni film ThaiPBS-a je vrlo vrijedan. Japanski časnik jako je očaran Boon Phongovom kćeri tinejdžericom, Panee, koja također sudjeluje u švercu lijekova. Panee zna i pjeva japansku pjesmu o 'cvijeću koje cvjeta'. Japanski časnik tada zažmiri na krijumčarenje. Dobro i zlo rijetko su apsolutni.