Novogodišnja tradicija: Oliebollen i vatromet (2)
Jučer smo pričali o oliebollenu, a danas ćemo pobliže pogledati tradiciju vatrometa. Prilično kontroverzna tema jer ima ljudi koji to vole, ali drugi mrze (posebno lupanje).
Iako je oliebollen teško pronaći u Tajlandu, sa vatromet sasvim drugačije, postoje redoviti veliki vatrometi kojima se možete diviti, kao na plaži u Pattayi. Početak godine u Bangkoku obično je popraćen golemim vatrometom, no ove godine svečanosti su otkazane zbog zdravstvenog stanja princeze. Nije jasno hoće li biti vatrometa. Ideja iza eksplozija je da bi vatromet trebao otjerati zle duhove za novu godinu. U Tajlandu se petarde koriste i tijekom kremiranja, opet za tjeranje zlih duhova.
Iako biste pomislili da su Kinezi prvi koristili vatromet, to nije točno. Prve vatromete najvjerojatnije su napravili Bengalci (stanovnici današnjeg Bangladeša). Teorija o podrijetlu vatrometa ima veze sa soli. Glavni sastojak vatrometa, naime salitru (kalijev nitrat) Bengalci su koristili kao sol. Ideja je da je prolivena salitra jednom prilikom kuhanja završila u plamenu, počela je jako pucketati i tako je otkriveno njezino djelovanje.
Izum baruta u trinaestom stoljeću doveo je do sve više i više eksperimentiranja s vatrometom. Barut se sastoji od salitre, drvenog ugljena i sumpora i uzrokuje eksplozije koje danas uglavnom poznajemo u vatrometima.
Europa
U Niskim zemljama vatromet je poznat tek od srednjeg vijeka. U to vrijeme uglavnom se koristio u ratovanju: bombe pune baruta koje su rušile zidove dvorca i svjetleće rakete koje su trebale zastrašiti neprijatelja. 'Izrađivač vatrometa' je u to vrijeme bilo važno i tajanstveno zanimanje. Usput, samo se malo petljalo, a puno je i samih proizvođača vatrometa poletjelo u zrak s barutom i svime! Prije 200-tinjak godina kemija je postala prava znanost i tada je izrada vatrometa vrtoglavo napredovala.
germanska tradicija
U 18. stoljeću se slavila prijelazna godina, ali su običaji bili sasvim drugačiji od današnjih. U svakom slučaju digla se velika buka. To je bilo potrebno kako bi se otjerali zli duhovi koji su lebdjeli u zraku između Božića i Nove godine, barem prema germanskoj tradiciji. Što je buka glasnija, to bolje. Zato je bilo dosta vatrenog oružja koje se pucalo u zrak. Kasnije je ova tradicija zamijenjena vatrometom.
U Nizozemskoj je vatromet postao popularan oko 1965. Tek tada su postale popularne petarde, petarde, baklje i vrištanje kuhinjskih sobarica. U to vrijeme ispaljivanje topovskih udara bilo je više za mlade ljude koji su željeli glumiti oštrinu. Mnogi su Nizozemci u to vrijeme to smatrali razmetanjem i smatrali su da su oliebollen i promet jabuka mnogo zanimljiviji.
Nongnut Moijanghan / Shutterstock.com
Gađanje karbidom popularno u Nizozemskoj i Belgiji
Tko živi na selu to zna: gađanje karbidom. Poznato je i u Belgiji i tamo se zove pucanje karburatora. Obično se održava na ili oko Silvestrova, iako se na jugu Nizozemske tradicionalno održava i na večer zabrane. U Belgiji se već nekoliko godina oživljava pucanje karburatorom u novogodišnjoj noći, ali i na vjenčanjima.
Karbid se stavi u kanta za mlijeko i navlaži. Kanta za mlijeko se zatvara poklopcem ili nogometnom loptom. Kombinacija karbida i vode stvara etin, eksplozivan plin. Na dnu bućkalice za mlijeko postoji mala rupa, gdje se pali plin i slijedi snažan udarac. Zvuk može doseći čak 110 dB i može se čuti u širokom području.
Podrijetlo ovog običaja vjerojatno seže još u vrijeme Nijemaca s njihovim festivalima juela, iako u to vrijeme naravno nije bio dostupan karbid. Karbid se koristio za osvjetljenje bicikla prije Drugog svjetskog rata. Također ga je – kad nije bilo boca s plinom acetilenom – koristila većina seoskih kovača za zavarivanje. Tako da je bilo lako doći. Posude za mlijeko također su bile široko dostupne na selu.
Godine 2014. Carbid Shooting je stavljen na Nacionalni popis nematerijalne kulturne baštine u Nizozemskoj kao pedeseta tradicija.
Barnaby Chambers / Shutterstock.co
Kinezi
Kinezi su se ipak pobrinuli za distribuciju vatrometa, uostalom oni su bili veliki potrošači. Kaže se da je proizvodnja vatrometa započela u vrijeme dinastije Tang. Otprilike početkom naše ere, Kinezi su koristili vatromet na vjerskim događajima kako bi otjerali zle duhove. Ritual ispaljivanja vatrometa stoga je sastavni dio kineske kulture. Kina je još uvijek glavni proizvođač vatrometa.
Na jednom od mojih putovanja kroz bivšu Jugoslaviju, loša cesta mi je oštetila auspuh.
U jednom selu lokalni kovač ga je popravio zavarivanjem karbidom! (1965)
Rođen sam u malom selu u Gelderse Achterhoeku, a mi smo pedesetih godina prošlog stoljeća kao seoski dječaci išli kod lokalnog poduzetnika koji nam je davao karbid za sitniš.
Stara limenka boje od 1 litre, rupa na dnu sa starim čavlom, unutra karbid, malo pljuvačke, limenka ispod noge, čekaj malo, šibica na rupu i prasak ……. poklopac je pucao nekoliko metara niz ulicu. Bilo nas je mnogo, a graja i navijanje trajali su cijelo poslijepodne.
Nestankom karbida umrla je i ova tradicija.
Frits, koliko puta si opekao palac i/ili prst jer nije bilo praska nego plamen stabljike (mali) koji je izlazio iz rupe. Nekoliko puta sam koristio šibice, kasnije sam koristio plamenik od smotanih novina.
Rođen sam u Drentheu i kao dijete od oko 6 godina već sam hodao uokolo s kanisterom od karbida, obično limenkom boje, nakon što me majka naučila kako njime rukovati.
Ispravak: hodao sam………
Više nisam ljubitelj petardi, zapravo nikada nisam ni bio. Neka drugi troše novac na to i riskiraju. A ni meni se ne sviđa sva ta buka i zagađenje dimom. Boje su prekrasne.
Prije mnogo godina bio sam u Edinburghu, gdje godišnji festival kulture završava u kolovozu vatrometom snimljenim iz dvorca na brdu u središtu. Lijepo za vidjeti iz parka u dolini, gdje su se tisuće ljudi okupile da uživaju. Međutim, vjetar je bio pogrešan, iz dvorca ravno u park. U roku od petnaest minuta svi su pobjegli, dišnih puteva zagušenih ogromnim razvojem dima, odjeće, zraka, kose i kože zagađenih napola izgorjelim ostacima ambalaže. Predstava je trajala sat vremena, kako je i planirano, publika je pobjegla na sigurnija mjesta, daleko od dosade.
Ljudi ne shvaćaju koliko je paljenje vatrometa loše za okoliš. Tome se pridoda i broj (ne)vinih žrtava. Više mi nije potrebno.
I dalje bi trebalo biti moguće s najnovijim dostignućima stvoriti svjetlosnu predstavu s istim učinkom. Da nestane uzbuđenje preuzimanja rizika ozljeđivanja ili ubijanja sebe i drugih, pa što. Prebrza vožnja prijevoznim sredstvom također zadaje takav udarac, što nosi visoke kazne.
Vrlo zanimljiv članak o gađanju karbidom, a posebno za majstore "uradi sam" na Tajlandu.
Je li netko probao ovo ovdje u Tajlandu?
Čini mi se da je uspjeh kod domaćeg stanovništva zagarantiran.
https://youtu.be/Zad8RuKCl0s
Nije bezopasno, bio je tu kao gledatelj s ljubavlju, ... ali na sigurnoj udaljenosti naravno!
Uživajte u gledanju i zdravu 2020. svima na blogu i šire, iz sunčanog Isaana.
Vatromet je također tradicija u Surinamu. Imali smo i nešto poput gađanja karbidom, ali s bambijem i metilnim alkoholom. Debeli bambus od tri segmenta s kojeg su uklonjene dvije pregrade, a zadnja je ostala netaknuta. Sasvim straga, kao kod pravog pištolja, izbušena je rupa. a ti si imao pištolj. Ovo je postavljeno pod kutom na lafet i u njega je uliven metilni alkohol. Puhnuti u rupu, a zatim držati plamenu baklju ili nešto slično u blizini rupe i para metilnog alkoholnog pića uz prasak proguta. Prvo tihi prasak. ali kako je temp. u tubi su šiške postajale sve glasnije.
Nakon 60-ih ovo se više ne koristi.
Došao živjeti u Haag s roditeljima kao dječak od 8 godina, to je bilo 1958.
Došli smo iz tada malog sela Schagen.
Moj je otac kupio kuću u Spoorwijk Guido Gezellestraat.
I ja sam na tome odrastao, gađali smo se karbidom kako sam odrastao, autobusi su postali za to
karbid također veći, bućkalica za mlijeko poklopac je vezan čeličnom sajlom za bućkalicu.
Sada se čitatelji mogu pitati odakle je došao karbid.
Imali ste tvornicu odmah iznad mosta koji dolazi od Oudemanstraat Leegwaterplein Van Verhijst
tamo je zavarila radijatore za grijanje.
Za to je korišten karbidni plin i odatle je nastao naš karbid