Poligamija je bila uobičajena u Tajlandu na dvoru iu buržoaziji

Tino Kuis dao je vrlo povoljan prikaz knjige 'Žena, muškarac, Bangkok. Ljubav, seks i popularna kultura u Tajlandu, Scot Barmé Pročitao je ovu knjigu u jednom dahu kao da je politički triler i obećava više. Evo opet priloga temeljenog na Barméovoj knjizi. O poligamiji ili višeženstvu.

Pitanje poligamije u Tajlandu, 1915-1935

To Praphai govori svojoj majci kada kaže da ne želi djecu kako bi se lakše razvela od muža kojeg zapravo više ne voli. Iz: MR Kukrit Pramoj, Četiri vladavine, str. 519. Ovo se događa u godinama između 1935. i 1940. godine.

“Bilo je vrijeme kada se ženski osjećaji nisu smatrali važnima, čak ni same žene. Općenito, smatralo se da pripadaju svojim muževima, a ne kao osobe koje žele živjeti vlastiti život. Nije više tako, majko. Imam samo jedan život i neću ga protratiti u nesretnom braku. Idem za srećom, majko'.

Poligamija

Sve do ranih godina dvadesetog stoljeća poligamija rezerviran za rojalističko-aristokratsku elitu i bio je široko prihvaćen. Srednja klasa u razvoju tada se počela pitati što bi trebala učiniti s tim: sama sudjelovati? ili se protiviti?

Dvostruki standard seksualnosti bio je uobičajen i duboko ukorijenjen u to vrijeme. Na primjer, gubitak nevinosti kod žena nazivao se “sia tua” (doslovno 'trulo tijelo'). Sada to ponekad čujete, češće “sia sǎaw” (pokvareno djevičanstvo), ali danas najčešće “sia borisoot” (gubitak djevičanstva). Gubitak muškog djevičanstva više je bio nešto što se častilo i slavilo. Bio je to trenutak učenja, a ne gubljenja.

Bezbrojne sapunice, priče, romani i filmovi još uvijek obraćaju pozornost na fenomen mia lǔang mia nói (veća žena, maloljetna žena)' To je gotovo opsesija u tajlandskom društvu. No, rasprava o tome započela je početkom dvadesetog stoljeća i nastavila se duboko u dvadesetima. Imala je različite perspektive. Nekoliko kratkotrajnih feminističkih časopisa promatralo je poligamiju u svjetlu borbe za jednaka prava žena. Drugi su željeli vidjeti Tajland civiliziranijim u očima Zapada, gdje je monogamija zakonski princip.

Poligamija se često promatrala u pozadini velikih klasnih razlika: bila je to privilegija plemića, a kasnije i bogatih u novoj srednjoj klasi. Poligamija bi također potkopala obitelj kao kamen temeljac nacije. I na kraju, mnogi su istaknuli da je poligamija dovela do prostitucije i velikog porasta spolnih bolesti.

Zakoni

U to su vrijeme sijamski i zapadni pravnici sastavljali novi Građanski zakonik koji je trebao zamijeniti stare zakone o braku. Ti stari zakoni uglavnom su se odnosili na elitu, obični ljudi su na njih obraćali malo pažnje i imali su svoje običaje s uglavnom monogamijom s lakim razvodom i ponovnim vjenčanjem.

Godine 1913. princ Svasti Sobhon (brat nedavno preminulog kralja Chulalongkorna) objavio je memorandum u kojem je kritizirao postojeću nejednakost spolova pred zakonom o braku i želio uključiti monogamiju u zakon. To nije učinio zato što je vjerovao u jednakost između muškaraca i žena u smislu njihovog društvenog položaja i seksualnosti, već zato što je želio parirati kritici stranaca o poligamiji.

Kralj Vajirawuth (Rama VI.) bio je strastveni pisac i odgovorio je na ovaj memorandum. ("Osobno, ne volim ovaj posao", napisao je. Logično, jer je bio neoženjen i radije se okruživao mladićima).

Vajirawuth je vjerovao da je poligamija duboko ukorijenjena u tajlandskom društvu i da "zapadni moral" nema nikakve veze s tim. Priznao je da su mnoge maloljetne žene bile duboko nesretne i da su ih muževi često napuštali. Zalagao se za zakonsku registraciju svih žena, velikih i maloljetnih. To se nije dogodilo.

Ova se rasprava nastavila pod kraljem Prajadhipokom (Rama VII.), ali je otpor promjenama ostao. Tek nakon što je apsolutna monarhija pretvorena u ustavnu monarhiju 1932. godine, parlament je donio zakon kojim je monogamija jedina legalna opcija braka.

Javna rasprava

Godine 1923. Thong Chua je napisao članak u časopisu Kammakorn ('Radnik'). Osudila je poligamiju kao praksu koja uništava ljubav, poštovanje i jedinstvo. Obitelj, a za njom i nacija, teško bi patila. Napisala je: 'Muškarac u Siamu neće dopustiti drugom muškarcu da dira njegovu ženu. Ali i žene imaju osjećaje i razmišljaju na isti način.'

Thong je također opisao poligamiju u klasnim terminima. Bogati i statusni muškarci bili su najgori prijestupnici, jer su 'zlostavljali i ponižavali svoje žene kao da su robinje'.

Slična se rasprava vodila u ženskom časopisu Satri Thai (Tajlandske dame) 1926. godine, gdje je poligamija također opisana političkim terminima. Satri Thai, koji usput nije dugo živio, objavio je ove karikature o tome:

Čovjek u sredini je phôe: jài, gospodin. Na vrhu printa ispisano je 'čovjek marke 'dva srca' (sǒng chai). Natpis 'Čuvajte se muškaraca kojima nedostaje ozbiljnosti i predanosti'.

Godine 1922. Anrachun je napisala dva eseja sa sličnom porukom u feminističkom časopisu Satri Sap ('Vrijednost žena'). I ona je vidjela podređeni položaj žena uglavnom u političkom i društvenom sustavu kojim dominiraju muškarci. Muškarce je nazvala "debelokožcima i protiv bilo kakvih promjena".

Muški pogledi na poligamiju

Nije iznenađujuće da su se pogledi muškaraca na poligamiju više razlikovali. 'Krasai' je u dnevnim novinama Sayam Rat, koje još uvijek postoje, napisao da je odnos zakona prema braku nebitan. Više se radilo o tome jesu li bračni partneri kompatibilni u smislu osobnosti i obrazovanja.

'Kupid' je bio istog mišljenja. Promjena zakona ne bi ništa poboljšala. Citirao je plemenitu damu: 'Nemam problema s tim da moj muž ima druge žene sve dok zadovoljava moje potrebe. Ako ne, neću pustiti drugu ženu unutra.' '

King Keaw' smatrao je da pozitivni aspekti poligamije nadmašuju one negativne. Naveo je rastuću populaciju Tajlanda kao protutežu sve većem utjecaju kineskih migranata kao primjer.

Ova slika govori sama za sebe. Žene, a posebno 'maloljetne supruge', često su potpuno napuštane.

Druga spisateljica, 'Theri', priznala je ekscese do kojih poligamija često dovodi. "Situacija je posebno loša kada su u pitanju bogati nemilosrdni muškarci koji imaju velike mogućnosti da se prema svojim ženama ponašaju kao prema igračkama", napisao je. Zalagao se za promjenu zakona kako bi i žene u poligamnoj obitelji mogle uživati ​​pravnu sigurnost i zaštitu.

Na kraju, spominjem kratku priču 'Kulaap Khao' (Bijela ruža) pod naslovom 'Mia Noi' (maloljetna supruga). Muški pisac govori, sa ženske točke gledišta, o obitelji u kojoj muškarac uzima drugu ženu po imenu Wipha.

Ubrzo prva žena počinje mrziti i maltretirati Mia Noi, čega sretni muž nije svjestan. Kad Wipha zatrudni, uvrede prve žene bez djece se toliko povećaju da Wipha pobjegne iz kuće. U posljednjoj (melo)dramatičnoj sceni njezin suprug posjećuje teško bolesnu Wiphu kako bi je zamolio da se vrati kući.

Wipha odgovara: 'Više ne želim tvoju ljubav. Cijeli svijet me žali, osim tebe." "Ali ti si moja žena", preklinje. 'Nisam ničija žena', odgovara Wipha, 'sada sam slobodan tijelom i umom, a štoviše, ti već imaš ženu'. Nakon čega ona umire.

Poligamija, prostitucija i spolne bolesti

U predmodernom Siamu poligamija je bila rezervirana za muškarce i rojalističku elitu. Ali razvoj srednje klase od 1900. nadalje omogućio je većem broju muškaraca da se žene. Muškarci i žene dobili su više slobode da se međusobno upoznaju, kao što je to slučaj sa sve većom posjećenošću kina.

No, sve češće se događalo i da su žene 'odbačene' i da su se mogle uzdržavati samo od prostitucije. Venerične bolesti, iako su već prijavljene u Ayutthayi, dramatično bi se povećale u ovim promjenjivim vremenima s nekim studijama koje su otkrile da je 60-89 posto muške populacije starije od 19 godina i 90 posto prostitutki imalo spolnu bolest. I to unatoč činjenici da se časopis Siam Cinema redovito oglašavao s njemačkim kondomom pod nazivom 'Never Rip'. (Vidite li ikada reklame za kondome u novinama, časopisima ili na TV-u? Retoričko pitanje).

Karikatura iz feminističkog časopisa Satri Thai (Tajlandske dame) ilustrira ovaj prisilni prijelaz na prostituciju.

Prestravljeni muž viče na svoju prestrašenu ženu koja se grči: "Zašto mi ne odeš zaraditi novac?" (Zvuči još grublje na tajlandskom). Ispod stoji: "Vidi tog hrabrog makroa!"

Zaključak

I u ovoj raspravi o pravima žena, često promatranoj u klasnim terminima, iu raspravi o političkim privilegijama rojalističke elite, vidimo eroziju starih hijerarhijskih vrijednosti koje će dovesti do revolucije 1932. u kojoj je apsolutna monarhija pretvorena je u ustavnu.

Ekonomski problemi Velike depresije također su odigrali ulogu u tome. Godine 1934. izabran je parlament u kojem su i žene imale pravo glasa, gotovo trideset godina prije Švicarki. Taj je parlament donio zakon kojim se monogamija definira kao jedini legalni oblik braka.

Rojalisti su izgubili svoje privilegije, koje će kasnije ponovno dobiti, posebno nakon 1957. pod diktatorom Sarit Thanarat.

Izvor: Scot Barmé, Woman, Man, Bangkok, Love, Sex, and Popular Culture in Thailand, Silkworm Books, 2002.