Pitanje čitateljice: Boli li Tajlanđanke grlobolju?

Česti odlasci liječniku nemaju nikakve veze s time što ste Tajlanđanin, to nije tipičan Tajlanđanin. To je individualni, a ne kulturni fenomen. Tajlanđani u prosjeku ne posjećuju liječnika češće od Nizozemaca. Nažalost, prečesto im se propisuje i previše lijekova. U mojoj praksi 50 posto je ostalo bez lijekova.

U Nizozemskoj ljudi idu liječniku u prosjeku 4 puta godišnje (koji sami rješavaju 95 posto svih tegoba), ovisno o dobi i spolu, 20-40 posto rijetko ili nikad ne ide liječniku.
Česte posjete liječniku možemo podijeliti u dvije važne skupine: osobe s kroničnim bolestima poput dijabetesa i kardiovaskularnih problema te osobe s psihosocijalnim problemima. Potonju skupinu možete slobodno opisati kao ljude koji nisu sretni, doživljavaju mnogo stresa i problema i stoga razvijaju sve vrste pritužbi. To je ono na što dobar liječnik i dobar supružnik trebaju obratiti pozornost i o tome razgovarati.

Sretni ljudi ne idu liječniku za svaki mali problem.

Naravno, katkada utječu i obiteljska anamneza čestih posjeta liječniku, stanovita sitničavost, premalo znanja i strah od teških bolesti, ali tako je svugdje.

mislim

Mislim da je to samo "traženje pažnje".

Pozdrav Antone, pročitaj ovo, to je poruka iz Volkskranta,

Profesor liječenja boli B. Crul s Katoličkog sveučilišta u Nijmegenu zadovoljan je ishodom američkog istraživanja. Dugo je vjerovao da razlike u percepciji boli imaju i psihološki i nasljedni uzrok. Crul to vidi kao znak zdravstvu da se još ozbiljnije pozabavi pritužbama na bol. „Pokazuje nedostatak empatije i glupost reći da ljudi koji pate glume.“ Stomatolog P. Baan iz Haarlema ​​također je uvjeren da je doživljaj boli dijelom genetski uvjetovan. Baan smatra da i karakter njegovih klijenata ima veliki utjecaj na njihovo ponašanje u njegovoj stolici, a nedavno mu je na konzultacije došla majka s četvero djece. Otac se previše bojao doći, a jedno od četvero djece nikako nije željelo na liječenje. „To može biti genetski uvjetovano, ali djeca također usvajaju mnogo ponašanja od svojih roditelja.“ Prema W. Blomu, učitelju grupa 7 i 8 u Freinetschool u Heiloou, roditelji igraju važnu ulogu u odgovoru svoje djece na bol. 'Mislim da sitna djeca nemaju dovoljno pažnje roditelja. Ako uvijek govore da stvari nisu tako loše, takvo se dijete ne može riješiti svoje boli.'Djeca vrlo različito reagiraju na bol, smatra Blom. 'Jedna osoba se naslanja na zjapeću ranu, druga trči k meni plačući i na najmanju posjekotinu. Utjecaj gena za njega je nov. „Pa, ​​ako je to slučaj, roditelji možda igraju manju ulogu nego što mislim.“ Atletski trener H. Kraaijenhof spreman je pretpostaviti da je iskustvo boli genetski uvjetovano, ali također naglašava da uvijek postoji psihološki komponenta.'Pobjednik na četiri stotine metara uvijek može biti pobjednički krug, unatoč ogromnoj boli koju uzrokuje proizvodnja mliječne kiseline tijekom trčanja. Ta bol je nestala onog trenutka kada on pobijedi. Gubitnika toliko boli da odmah pada na zemlju. To je čisto psihološki.” Prema treneru, sportaši nauče prihvatiti da je bol dio njihove profesije. „Ribaru u Sjevernom moru ne smeta ako se smoči.“ Profesor kršćanske etike J.-P. Wils sa Sveučilišta u Nijmegenu vidi mnoge ljude u bolovima. Pastoralno djeluje na odjelu intenzivne njege jedne bolnice. 'Genetsko objašnjenje boli je lijepo, ali neće promijeniti iskustvo boli.' Ipak, otkriće istraživača ga tjera na razmišljanje. 'Bit ću još oprezniji s optužbama za sitničavost.' Iskustvo boli možete trenirati, uvjeren je trener tajlandskog boksa T. Harinck. 'Treniram boksače kako bi lakše podnijeli bol tijekom meča.' Ali ti isti boksači mogu plakati kao dijete kad ih zaboli zub. To nema nikakve veze s genima. Koliko boli osjećate uglavnom je psihološke prirode.'

Da, Anton; Također sam se dobro nasmijao članku o liječnicima u Tajlandu. Imam i prijatelja koji je nekoliko puta išao u kliniku zbog najbeznačajnijih tegoba. Problemi s očima uzrokovani virusima ili bakterijama odbačeni su kao preosjetljivost na jaja i migrena. Posjet istom "doktoru" iznova i iznova. Ekcem uzrokovan preosjetljivošću na ulje za masažu tretiran je nekoliko puta i…………nije riješen. Ekcem je snimila telefonskom kamerom gospođa na šalteru klinike, a zaposlenica je telefonom pozvala "liječnika" u stražnjoj sobi. Recept: tablete koje ne djeluju. Samo smiješno.
Vjerujem da bih sa svojim skromnim poznavanjem poslovanja na Tajlandu mogao voditi uspješnu ordinaciju sa zajamčeno mnogo boljim rezultatima.
Nije mi sasvim jasno što Tajlanđane tjera da uvijek iznova konzultiraju istu osobu...vjerojatno nikad nećemo saznati.
Lijep pozdrav i uživaj u svojoj djevojci i Tajlandu.

JohnB.

Zaista, Antone, prepoznajem to.
Ako nema liječnika u blizini, otići će u apoteku zbog prehlade.
Mislim da je to zbog malog znanja o tijelu, a još manje o lijekovima i njihovom djelovanju. Obično im se ne daju upute za uporabu, jer ih ionako ne čitaju, tvrde neki liječnici s kojima sam o tome razgovarala.

Odlazak liječniku kada ste bolesni i dalje se smatra 'pametnim', a ako to ne učinite ili pokušate sami učiniti nešto po tom pitanju, smatra se 'glupim'.

Ne prepoznajem to u svojoj ženi. DA s mojom svekrvom. Godinama se bori sa svim vrstama bolesti, od kojih se najviše računaju godine.
Dolazi iz krajnjeg siromaštva i sada kada je to financijski moguće, sve mora biti najbolje.

Svekrva ima 78 godina i iscrpljena je. Osteoartritis ima vrlo loš oblik i stoga blago zakrivljena leđa. (recimo, početnik grbavac).
Mislim da je to i zbog toga što uvijek gleda u zemlju jer ona doslovno uvijek traži.
Također pati od tjeskobe zbog odvajanja jer moja dva šogora žive sa svojim obiteljima i tvrtkama u Bangkoku, a mi vozimo između Nizozemske, Jomtiena i Utaradita.

Nadalje, majka pati od visokog krvnog tlaka, a radi se o 176 - 120 na 86 b/m.
Ali majka se hrani vrlo zdravo. Velika boca Maggi dodana u svu njezinu hranu tijekom tjedna vrlo je normalna.

Ali liječnici i posjete.
1. Liječnik opće prakse je loš jer liječnik kaže da to ne mogu.Trebalo bi koristiti manje soli, a osteoartritis je povezan sa godinama. Račun 100 kupatila ili tako nešto
2. Ortoped u državnoj bolnici u Uttaraditu je jako loš. Nudi samo 1 vrstu tableta i savjete. Zbog godina ne želi operirati. Uzimajući u obzir lijekove, krvne pretrage, mjerenje krvnog tlaka i EKG. račun 240 kup.
3. Privatna klinika u Uttaraditu brata i sestre koji potječu iz vrlo bogate obitelji i imaju praksu iz hobija i okrenuti su ljudima. EKG, Krvni tlak, Krvne pretrage, Ultrazvuk, Rtg, Objašnjenje što jesti, a što NE (BEZ SOLI). dana dijeta i propisane potporne i tlačne čarape. Naplatite otprilike 400 kupatila. Tako je već bilo bolje. Dakle, majke se ne pridržavaju dijete, ne nose potporne čarape jer ih stežu, samo nastavljaju s krivim načinom života. Dakle, pritužbe ostaju i onda idete u drugu bolnicu.
4. Vojna bolnica u Uttaraditu. Isti pregledi, otprilike isti savjeti kao i ortoped. Ali račun od 300 kupatila. Mora da je loša bolnica??????
5. U privatnu bolnicu u Pitchanuloku. Tamo je 2 sata, 2 sata nazad i 2 sata čekanja.
Mjerenje tlaka, EKG, razgovor, dani lijekovi (paracetamol) i novi termin. Cijena 2200 kupatila. Prema riječima moje supruge, JAKO loše istraživanje.

Prema maminim riječima, ovo je bila najbolja bolnica u kojoj je bila??????????

Mi supruga i ja smo odustali. Rekli smo majkama da će, ako NE posluša ortopeda i vojnu bolnicu, to morati učiniti sama.

No, nažalost, termin je već dogovoren, pa ćemo se uskoro vratiti u Pitchanulok. O ne s nama. Najstariji sin posebno dolazi iz Bangkoka kako bi s majkom otišao u pitchanulok. Sada smo u Italiji 🙂