Kad se bijeda približi…
Već godinama živim u Tajlandu i uživam u prekrasnom životu u ovoj prekrasnoj zemlji. Sunčana klima, lijepa i slatka tajlandska žena, prekrasan sin, velika kuća, odlična mirovina itd. itd. Što više čovjek može poželjeti, zar ne?
Da, mogu to reći, ali isto tako znam da mi to ne mogu ponoviti svi ovdje, a pogotovo ne Tajlanđani. Naravno, znam mnoge priče o siromaštvu, kriminalu, prekinutim vezama, dječjem radu, zlostavljanju žena i tako dalje u ovoj zemlji. Međutim, ja osobno nemam iskustva s tim aspektima tajlandskog života. Čujem, pročitam, onda kažem “Opa, to je tako loše” i nastavim s onim što radim. To je, da tako kažem, “daleko od mog kreveta”.
Svjetske katastrofe
Uspoređujem to malo s onim što proživljavate cijeli život. U Bangladešu se razbio trajekt, u Iraku i Afganistanu bjesni rat, u jednoj afričkoj zemlji vlada akutna glad. Sve je to jako loše i na upit uredno uplatimo neki iznos na žiro ili bankovni broj i onda nakon pića mirno odemo spavati. Sve dok se, primjerice, ne dogodi teška prometna nesreća u kojoj su sudjelovali sumještani ili možda čak uža obitelj, poznanici ili prijatelji. To je katastrofa koja ostavlja puno više dojmova i utječe na vas osobno. O tome govori ova priča.
Bježi od kuće
Tu su stajali pred vratima naše kuće. Bilo je to neposredno pred Božić, pa je bilo i simbolično. Majka Ying sa svoje dvije kćeri, Noy (18) i Nom (16) iz sela moje žene. Sva prtljaga koju su imali sa sobom bila je tajlandska torba za kupovinu. Bježi iz kuće za mužem i ocem koji je, opijajući se, redovito zlostavljao svoju ženu. Nešto kasnije sjedili su kao uplašene ptice na podu u našem dnevnom boravku, gdje im je moja žena davala tajlandsku hranu. Ne bježite samo iz vlastitog doma, iza toga stoji duga priča. Ne znam tu priču, ne želim ni znati. Bijeda tada dolazi vrlo blizu i dobiva lice, tri lica. Kakva god priča bila, nikad neću razumjeti pozadinu kao Farang, puno je važnije pomoći ovoj trojici ljudi.
Prijatelj iz djetinjstva
Ying je prijateljica moje žene iz djetinjstva. Ona nije, poput moje žene, otišla iz sela da negdje drugdje zaradi novac. Udala se za lokalnog Tajlanđanina i s njim dobila dvije kćeri. U početku je išlo prilično dobro, živjeli su u blizini majke moje supruge pa sam - prema izvještajima - morao i njih poznavati. Redovito su dolazili jesti i piti. Međutim, za mene nije bilo ni traga prepoznavanju, vidjela sam toliko ljudi u to vrijeme, a te današnje kćeri bile su djevojčice od 8 do 10 godina. Muškarac je u početku imao (povremeni) posao pomažući farmerima u žetvi riže i drugim poslovima. Ne znam je li to zbog pića, kocke ili jednostavno bez posla, ali krenulo je po zlu. Sve češće je dolazio doma pijan i maltretirao ženu, koliko znam djeci nikad ništa nije napravio. Tajlanđanka na tom području uzima puno, ali i za nju postoje granice i one su debelo premašene.
Prva pomoć
Psihički će se svo troje još morati naviknuti na ideju da nema kuće, nema oca, nema posla. Prvo, jedimo, spavajmo i opustimo se tijekom Božića. Užasno mi ih je žao, ali nemam izbora nego ponuditi pomoć preko supruge. Njih troje su spavali u jednom krevetu u našoj gostinjskoj sobi. U tom su razdoblju dali nešto odjeće i donjeg rublja, jer su ga jedva imali. Ali nešto se moralo poduzeti, jer ih očito nismo željeli “zauvijek” u našoj kući. Majka i starija kći sada rade u velikom indijskom restoranu našeg susjeda. Osiguran je i smještaj u kući s ostalim osobljem restorana. Ne moraju razgovarati, jer je to restoran sa švedskim stolom i ima dosta drugog osoblja koje govori jezik posjetitelja. Dopunjavanje švedskog stola, čišćenje i pranje suđa dio je njihovih dužnosti. Najmlađa kći je nastavila živjeti s nama. Moja žena je doživljava kao vlastitu kćer koja radi neke kućanske poslove i pomaže u mini-trgovini. Prvo dvoje sada zarađuje lijepu plaću, najmlađi ima sobu i hranu i dobiva dovoljno novca da si povremeno kupi novu odjeću.
budućnost
Ovdje su već više od dva mjeseca, sva trojica izgledaju puno bolje nego kad su došli, a čak se svako malo smije i pjeva. Nitko ne zna kako će izgledati njihova budućnost. Postoji li čežnja za selom, za obitelji i prijateljima? ne znam Jesu li sretni u Pattayi, ne znam. Nadam se najboljem, jer iskušenje za te dvije mlade djevojke da na drugi način dobro zarade u Pattayi sigurno vreba. Mislim da su obojica još uvijek nevini, ali koliko dugo mogu to tvrditi ovdje? Buda spasi ih!
Gringo,
Vi ste osoba velikog srca. Taj izraz znaju čak i na Tajlandu.
Zapravo si pomalo isti kao ja. Ne možete uzeti bijedu cijelog Tajlanda na svoj vrat. Uvijek sam pomogao puno ljudi, ali postoje i granice.
Također možete očekivati da ćete dobiti nešto zauzvrat. Nažalost to nije slučaj.
Kad im više ne trebaš padnu kao kamen.Naravno da ima izuzetaka. Ali nema ih mnogo. Za sada ću samo uzdržavati stariju majku moje supruge i nešto malo njezina dva sina. Oboje rade jako naporno, tako da malo ide daleko. Ako mi nešto treba ili nešto radim na našoj kući, uvijek su spremni. Ako imate veliko srce, naravno da će vas užasno dirnuti i npr. jedna siromašna starica (koju srećete posvuda u Pattayi).
Uvijek sam nešto davao. Ili dječak koji nije mogao hodati i puzao je po plaži Pattaya. Kasnije sam saznao da je taj dječak bio dobar gost u nekoliko barova u Pattayi navečer i da je ta jadna starica posjedovala nekoliko kuća i stanova. Na kraju napornog radnog dana, jedan od njezinih sinova pokupio ju je u vrlo lijepom automobilu.
Više nikome ništa ne dajem (osim jadnoj djeci, npr. sladoled). Spavajte mnogo bolje ovih dana.
J. Jordan.
gospodine Jordanan,
G. Gringo ovdje priča dirljivu priču koja ne zahtijeva dodatne komentare osim zahvalnosti za njegovu humanost i brigu.
Volim ljude poput gospodina Gringa i njegove supruge koji spontano pomažu troje siromašnih ljudi u nevolji, a da ni na trenutak ne pomisle da žele nešto zauzvrat.
Moderator: Izostavili smo ono što nije relevantno.
.
Dirljiva priča i iskreno napisana. Njih troje su, uz vašu pomoć, ponovno uhvatili nit i nadam se (i mislim) da će im sve i dalje ići dobro.
Prekrasna i dirljiva priča, Gringo. Imaš srce na pravom mjestu. Skidam vam kapu i želim obitelji sve najbolje u budućnosti.
To je druga strana života u Tajlandu. Možete postati uključeni u sve vrste patnje i tada uvijek morate birati kako ćete se nositi s tim. U Nizozemskoj postoje vlasti za sve, ali ne i kod nas. Može čak ići toliko daleko da morate birati između pomoći nekome ili puštanja da umre.Postajete neka vrsta police osiguranja za ljude s kojima ste blisko povezani. Komentar da zauzvrat dobivate malo zahvalnosti je nažalost točan. Tajlanđani vašu pomoć vide kao čin koji povećava vašu Kharmu, pa to radite za sebe i možda je to istina. Uostalom, želite se riješiti neugodnog osjećaja koji uzrokuje nepomoć.
Vrlo dirljiva priča.
Osobno sam doživio sljedeće tijekom svog prvog odmora (prije 13 godina) u Tajlandu.
Bio sam u Bangkoku s prijateljem. Bilo je oko 03.00 ujutro kad sam hodao Sukhumvit Roadom. Štakori su se po pročeljima igrali po otpadu koji je za sobom ostavila trgovina.
U jednom sam trenutku vidio da se nešto miče što definitivno nije bio štakor.
Ispod prljavog pokrivača s prljavim novinama otkrio sam mlađu ženu s djetetom u naručju. Spavala je tamo kako je mogla i prepala se kad me vidjela pognutu.
Nisam mogao stupiti u kontakt s njom (nisam engleski i nisam govorio tajlandski)
Što sam mogao, tako malo. Ostavio sam joj poruku da bi vjerojatno mogla jesti sa svojom bebom ostatak tjedna.
Moj noćni izlazak također je odmah završio. Rekao sam ti da je to bilo prije 13 godina, ali nikad neću zaboraviti tu sliku.
Nakon toga sam otišao u Tajland još 20-ak puta i čak sam tamo imao posao.
Quillaume
Čestitam ti Gringo, što si ispravno riješio ovaj problem. Uvijek je dobar osjećaj pomoći drugima. Imao sam slično iskustvo s 2 tete moje supruge (sada bivše) i njihovim kćerima od 9 i 11 godina.
Kasnije se za njih našlo rješenje da se vrate u svoje selo i žive tamo gdje zovu dom.
Nadamo se da ćete zajedno pronaći čvrsto rješenje. Vrijeme donosi savjete!
Pozdrav,
Bert
Selidba, ali to se vrlo često događa u Tajlandu, Čovjek je često pijan i zlostavljao svoju ženu. Kad bi barem bilo više ljudi poput tebe Gringo, pokazao si se kao pravi prijatelj.
Moderator: Nije jasno na što mislite.
Pa velika životna priča, veliko srce također, imala sam oboje! Sada, 10 godina kasnije, ne bih to ponovila! Platio studij, posudio novac za bolnicu, novac za veliku sestru, inače bi ostala bez stana, beskamatni kredit za motore itd, itd, itd.
Prema mom iskustvu, bez obzira na to što učinite da biste "pomogli", jednostavno uvažavanje je teško pronaći. "Oni" vas i dalje vide kao "Faranga", a to gledište znači da ste i ostajete autsajder. U mišljenju moje žene obitelj za mene ne postoji “dom” I to je gubitak, samo boli!
Nastavit ću živjeti ovdje, ali "pomoć"...zaboravi!!!
HAP (Bert) Jansen