Poruka iz Nizozemske (8)
Jesu li nizozemska djeca pičkice? Primjer: Majka vozi svoje dijete u školu biciklom. Pada sitna kiša, nedovoljno ni da se potrudim rasklopiti kišobran koji sam ponio sa sobom. Mama drži kišobran, dječak drži kišobran.
Moja majka je uvijek govorila kad je padala kiša, a ja sam išao u školu: Kiša te neće otopiti. Pa sam obukao kišne hlače, nabacio pončo preko glave i često pedalirao do škole protiv vjetra. Majke su bile u pravu: nikad se nisam otopila.
Još jedan primjer. Dječak se kotura. Kaciga na glavi, koljena i laktovi omotani štitnicima. Da, gospodine, mogao bi pasti i ogrebati se. Tada roditelji trče od liječnika opće prakse do specijalista koji im onda zalijepi flaster.
U intervjuu s Patti Valkenburg, profesoricom Mladih i medija, naišao sam na lijep izraz 'zabava' djetinjstva. Jednostavnim engleskim jezikom: Sve mora biti 'zabavno'. Očito se to ne odnosi na bogove vremena, jer kiša i huk vjetra nisu zabavni. A ni nezadovoljavajuća ocjena na vašem izvješću nije zabavna. Ili se više ne daju, kao što je običaj u Tajlandu? Jer u tajlandskom obrazovanju djeca ne polažu ispite i ne padaju; iznimke.
Nešto sasvim drugačije. Neki ljudi su vrlo negativni o Nizozemskoj nakon što su se nastanili u inozemstvu. Poznajem čovjeka koji se preselio u Mađarsku i gaji duboku mržnju prema svom starom rodnom gradu Vlaardingenu. Ali u tom mjestu stanovanja ipak je zaradio novac koji mu je omogućio preseljenje.
Što uopće nije u redu s Vlaardingenom? To je jednako lijepo ili ne lijepo mjesto kao i bilo koje drugo mjesto u Nizozemskoj. Ponekad, ali ne često, malo smrdi zbog Pernisa. Ali u Geleenu, da spomenemo još jedno nasumično mjesto, ponekad smrdi zbog DSM-a. I pitam se: je li trava toliko zelenija u njegovom sadašnjem rodnom gradu?
Nećete čuti da kritiziram Nizozemsku ili Vlaardingen. Osim vremena jer je do sada bilo izrazito loše i loše za moje mišiće i zglobove.
Još jedan prekrasan komad Dick, sve pohvale!
Facebookom trenutno kruži pismo (barem u krugovima u kojima ja živim) u kojem se autor pita kako je uopće moguće da su ljudi prije devedesetih još živi; Sve današnje "potrebne" stvari jedva da su bile prisutne u to vrijeme; mobiteli, sigurnosni pojasevi, TV, kompjuter, internet.
“Zabava” se ne odnosi samo na djecu; Čak i kod odraslih (ili što već prođe) sve mora biti “super” i “fantastično”. Najmanji zastoj (bez obzira je li uzrokovan vlastitim ili ne) dovest će do ubojstava i požara i “nešto se mora promijeniti, jer ovako više ne može”. Čini se kao da se ljudi više ne mogu nositi s zastojima i žele 100% jamstvo uvijek i svugdje, uključujući i sigurnost. Dok u životu ništa nije i ne može biti 100% zajamčeno. Velika dilema za ljude koji, kad se sve uzme u obzir, već imaju sve što čovjek može poželjeti, a da ne moraju puno raditi. To je zapravo luksuz, ali zapadnjaci to smatraju problemom. Hrana za psihologe…
Dick, mogu zamisliti da ti vrijeme nije bilo naklonjeno.
Djeca u Nizozemskoj, sekice? Onečišćenje DSM-om ili Pernisom?
Prvo malo o djeci. Nisu li ta tajlandska djeca pičkice?
Naravno da ne. Malena cika koju jedan od roditelja juri po cesti na prednjem dijelu motocikla bez zaštite 80 km naravno da nije cika. Neće to shvatiti. Naravno, postao je tvrd nakon što se nekoliko puta prevrnuo preko ceste. Još malo o DSM-u ili Pernisu. Naravno da postoji i zagađenje okoliša, ali u okviru standarda. Ne znam značenje tih brojeva, ali postoji maksimalni standard za onečišćenje zraka koji je 250. U DSM-u i Pernisu ne dosežu ni 150.
U Bangkoku je iznad 500.
Kad u mom selu pada kiša, vozim unuku autom u školu.
Cor van Kampen
Usporedba između liječenja,... Život, za djecu na Tajlandu ili u Nizozemskoj, je težak za ostvariti, barem se ja ne usudim. Previše je razlika u okolnostima ovdje u Nizozemskoj ili na Tajlandu. Također previše stvari koje zapravo ne razumijem. Koliko Tajlanđanki poznajem ovdje u Nizozemskoj koje su ostavile svoju djecu u Tajlandu, s obitelji ili drugima, i kažu mi da imaju malo problema s tim??!! A ista stvar se događa unutar Tajlanda. Moj prijatelj u Bangkoku ima dvije kćeri. 11 i 13 godina i rijetko ih viđa. Najstarija živi sa sestrom u Chumphonu i s njom je imala kontakt samo jednom u zadnje dvije godine, a najmlađa također živi u Bangkoku s ljudima koji nisu u nikakvom srodstvu i tamo ima kontakte samo tijekom školskih praznika .. kod mene, i taj kontakt ide dramatično loše, uvijek grdi jadno dijete... Moja djevojka je apsolutno pala nekoliko stepenica u srcu zbog ove situacije, a pogotovo jer ne želi pričati o tome sa mnom .
Znam da je ovo samo jedan primjer i da ima i sasvim drugih situacija, ali jesu li djeca u Nizozemskoj slabići, ne znam. možda su sretni slabići!!
@ Johan Mislim da biste to trebali vidjeti ovako: u zapadnoeuropskim zemljama imamo nuklearnu obitelj: otac, majka plus 1 ili 2 djece. U Tajlandu se dijete obično rađa u široj obitelji. Svi muškarci su očevi i sve žene su majke. Nuklearna obitelj je još uvijek prilično rijetka.
Teško nam je zamisliti da majke svoje potomke čuvaju bake i djedovi, a one same rade u Bangkoku ili inozemstvu. Od svoje prijateljice znam da je u mladosti živjela na raznim adresama. Što je bila dobra stvar, jer je njezin otac imao prilično odriješene ruke.