Nikad ne pokažite nožnim palcem…
Svaki su ga strpali u poseban pretinac Ruksaka; “The Lonely Planet”, biblija putovanja tipičnog putnika s ruksakom. Prepun putnih informacija o oko 170 zemalja i teritorija.
Kad sam stigao u jesen 2001 Tajland Stigao sam, prirodno sam imao Thailand Lonely Planet u svojoj sportskoj torbi (prošao sam fazu s ruksakom, na kraju krajeva, nisam bio tovarna mazga), a nedugo zatim naišlo je poglavlje “Smije i ne treba”, o tajlandskom bontonu ja kao potpuno apsurdan o...
Broj jedan među "ne treba" je već mnogo godina: nikad ne dirajte glavu Tajlanđanina. Glava je najcjenjeniji dio tijela, a milovanje Tajlanđanina po glavi smatra se krajnje uvredljivim.
To je izuzetno vrijedan podatak, jer mi zapadnjaci smo notorne češalice. Čim se predstavimo strancu, nakon rukovanja dolazi do neizbježnog tapšanja po glavi i provlačenja prstiju kroz kosu, bez obzira na to postoji li ona.
Budimo iskreni? Nosevi se tada stisnu, ali to je sasvim druga priča...
Lonely Planet automatski vodi od glave do stopala... Tajlanđani stopalo smatraju nečistim dijelom tijela. Hodamo prljavim ulicama s njim i na kraju dana stopalo nije dio tijela o kojem bismo mogli pisati.
Lonely Planet nas stoga s majčinskom brigom potiče: NIKADA u ništa ne upirajte nogom.
Čudni ljudi, ti Tajlanđani. Uostalom, mi smo na Zapadu navikli nogama pokazivati na stvari. Koliko sam samo puta stajao kod mesnice i nožnim palcem pokazao na Fricandeau u rashladnoj vitrini. Dok sam još bio fleksibilan, čak sam nogom pokazivao stvari koje su bile u visini očiju u Košnici.
Na Tajlandu se ljudi naljute kad to učiniš...
Poglavlje "zdravlje" u ovom važnom turističkom vodiču pruža još više informacija koje su spasile nebrojene živote. Na primjer, prema liječnicima koji su konzultirali vodič, važno je piti NAJMANJE osam litara vode dnevno kako bi se spriječila često kobna dehidracija. Uostalom, Tajland je vruća zemlja.
To 'bar' je posebno intrigantno. To bi značilo da, ako dobijete tih osam litara, i dalje ostajete granični slučaj, lebdite između života i smrti.
Moja prva reakcija nakon čitanja ovog hitnog savjeta bila je; uz dnevnu potrošnju od osam litara vode, ostaje malo vremena za pivo...
Vidite strastvene čitatelje Lonely Planeta kako hodaju posvuda u Bangkoku s Lonely Planetom u jednoj ruci i plastičnom bocom pitke vode u drugoj.
Nije ni čudo što mnogi LP adepti pokazuju na stvari svojim nogama...
– Ponovno objavljena poruka –
Posumnjala sam da se "moj" pas, mops, šutnuo u kakicu.
(Znam, prljava priča)
Što ja to radim…. Njušim pseće noge. Ne baš izbliza, ali ipak.
Pa, znao sam to.
Još nije objavljeno preko seoskih govornika (..nadam se).
Duplo nemoj: pas je prljav (mnogi Tajlanđani tako misle) i namiriši im noge!
Postoje veliki nesporazumi oko toga što treba, a što ne treba raditi, na primjer, Tajlanđanin će pogladiti svoju ili tuđu djecu po glavi. Odrasli Tajlanđani ne cijene dodirivanje glave, osim u krevetu.
Na primjer, u svim knjigama stoji da hramove možete posjećivati samo ako ste uredno odjeveni. To se možda (iz nepoznatih razloga) odnosi barem na Veliku palaču, ali u većini drugih hramova vidim Tajlanđane kako veselo šepure u svojim bermudama.
Sumnjam da se mnoge informacije temelje na zastarjelim knjigama. Također se više ne pridržavamo pravila Amy Groskamp-Ten Have. Iako se i dalje čini logičnim da muškarci prvi uđu u rotirajuća vrata (da gurnu) ili prvi da se popnu uz stepenice (da izbjegnu pogled pod suknju svoje dame. Tajlanđani na odmoru u Nizozemskoj osjećali bi se smijajući se, tražeći sunarodnjaci u klompama s tulipanom u ruci.
Pa Tajlanđani koje poznajem ne idu u hram u bermudama, nego u dugim hlačama i obavezno pokrivenih ramena. One koje nose kratke hlače ili bermude često su u društvu svog dečka faranga. . . ali kod kuće. . . Mama i tata će sigurno nositi pristojnu odjeću! 😉
Hm, dobro poznajem taj lonely planet, ali nikad nisam pročitao ništa o 8 litara vode dnevno!!!!
Što se tiče dehidracije, to je naravno lako napraviti, a alkohol svakako nije pametan, samo će vas još više dehidrirati.
Mislim da je jednostavno pametno pripaziti na boju i količinu urina (zvuči malo neukusno), ako je poslijepodne žut i manje od normalnog, onda dehidrirate, a ja bih duplo povećala količinu vode.
PS Posipanje malo soli po doručku također nije nerazborito (zadrži vlagu)
Čini se da postoji posebno olimpijsko izdanje:
– Nikada nemojte raditi stoj na rukama jer vam je tada glava niža od stopala. Dakle, sljedeći put u mesnici, ne pokažite meso naopako nožnim palcem!
Kao što je Hans već napisao: mnoge informacije su naravno pretjerane (baš kao da je u Nizozemskoj pristojno ili normalno ukazivati na nešto nogama) i/ili zastarjele. I moja se djevojka udobno smjestila na pragu hramskih vrata, ja sam rekao da to nije dopušteno. Također znaju da odjeća mora biti pristojna, ali stvari nisu tako stroge kao oko kraljevske palače u Krungthepu u krugu prijatelja moje djevojke. Čovjek postaje malo lakši i ulazi u hram u kratkim hlačama. Kao što se dogodilo i ovdje, s izuzetkom općina kao što su Staphorst i Urk. Stoga očekujem neophodan egzodus u Tajlandu, ako to već nije slučaj. Ako je sve u redu, moja djevojka i njezini poznanici idu u hram jednom svaka 1-2 mjeseca ili čak rjeđe. Zapravo samo ako se žele moliti za podršku (položen ispit, molba za posao, nečije zdravlje itd.).
Svaki dan vidim Tajlanđane kako sjede s nogama na stolici/sofi, a tabani su im okrenuti prema prolaznicima. To se događa u nadzemnim vlakovima, restoranima, teretanama, svugdje. Očito nisu čitali LP.
Pijem vodu, ali sad sam saznao zašto piju pivo s ledom... onda od leda (vode) nemaš mamurluk. Jučer sam se pridružio tajlandskom ispijanju soda viskija s puno leda i danas bez mamurluka. Ako jednu večer popijem Chang bez leda, sigurno ću imati jaku glavobolju koja počinje istu večer i može trajati 2 dana.
Također mislim da je nediranje glave suvišno, Tajlanđani to rade kao i mi i nije nikakav problem.
Ukratko, LP je u punom zaostatku, ali neka ga backpackeri i dalje čitaju i barem ih neću sresti jer živim u pravom Tajlandu, a ne na Kao-san cesti. Rado pijemo vodu iz slavine (sa ili bez filtera) i od nje pravimo led. Nikada nisam bio bolestan 10 godina.
Tajlanđani ponekad stopalo faranga podrugljivo nazivaju มือฝรั่ง ili "farangova ruka". Pokazivanje njime na stvari je za svaku osudu. Ali dirati ili pomicati stvari njime doista ne dolazi u obzir.
Tajlanđani to rade jednako dobro kad je (baš kao kod nas) tako jednostavno: gurnite nogom nisku dasku za peglanje, stolicu i sl. jer ljudi (moja djevojka ali i drugi Tajlanđani) imaju pune ruke posla s npr. , košara za rublje. Gledajte, ako koristite noge dok biste jednako lako mogli koristiti ruke, uskoro ćete biti nepristojni ili nepristojni. Koliko se ovo razlikuje od Zapada? Ili ovdje ima gostiju koji jedu s obje noge?? :p
Mislim da je “najmanje 8 litara vode” dobra šala, čovjek nije krava, zar ne??? 🙂
Pa dobro... Lonely Planet.
Naravno da sam i ja imao tu stvar, još 2006. godine kada sam prvi put otišao u Indiju. Ta je stvar vrlo zgodna za prvi put. I usred grma slučajno naletim na gospođu koja je stajala s fotografijom. Pa sam ostavio knjigu kod nje.
Osim što je bio praktičan, bio je i prilično težak i nespretan za stalno nošenje. A informacije o hotelima i restoranima imaju vrlo kratak rok trajanja. Osoblje se toliko brzo mijenja da preporuka restorana možda već iduće godine više ne vrijedi jer ovisi, primjerice, o kuharu. I samo zato što hotel ili restoran nije na popisu ne znači da nije dobar hotel. Pronašli smo desetke mjesta koja nisu bila navedena i s kojima smo bili prilično zadovoljni. Dakle, izađite iz Lonely Planeta. Ta gospođa je bila zadovoljna time.
Sljedeće godine sjećam se Francuza koji je negdje ostavio svoju ploču. Nije ponovno pronađen, naravno iu svim državama jer je to sadržavalo cijeli njegov plan putovanja. O da…