Komentar na tajlandski? Farang također nije savršen
Svaki dan se veselim raznim dobro napisanim člancima na ovom blogu. No, to se često komentira kratkovidno. Šteta, jer Tajland je lijepo, složeno i vrlo raznoliko društvo.
Ne samo zbog raznolikosti između svih 77 pokrajina s njihovim plemenskim ili etničkim kulturama. Ali također je sigurno podijeljen u tri glavne kategorije: poljoprivrednici na selu, urbano stanovništvo koje se sastoji od industrijskih radnika i poslovnih ljudi, i na kraju skupina koja radi u turističkoj industriji.
Nije iznenađujuće da većina odgovora na ovom forumu dolazi od ljudi koji su/bili su uglavnom u turističkoj sredini. Mnogi ljudi ostaju na Tajlandu duže vrijeme svake godine ili ovdje žive za stalno. Drugi vole redovito provoditi svoje godišnje odmore ovdje, sa ili bez tajlandskog partnera.
Naravno, nije slučajnost da farang obično pronalazi svoju partnericu u tajlandskim turističkim središtima, ali Tajland je mnogo više od dobro poznatih vrućih točaka, prepunih Beer i Go-Go barova. Ili više ne tako tihe rajske plaže u udaljenijim krajevima.
Ima i drugih priča
Naravno, svi slušamo loše priče o lukavim ženama koje varaju naivne muškarce za sav njihov novac. Također i odmaralište, restoran ili bar postavljen s puno optimizma koji je ukraden od faranga.
Šteta, jer ima i drugih priča iz skupine koja se puno manje čuje na ovom blogu. Onu poslovnog čovjeka (iseljenika) izvan turističke industrije, koji ovdje živi sa svojom obitelji i jednostavno svaki dan odlazi do tvrtke ili kupca. Ili također velika skupina faranga koji se dobro snalaze sa svojim tajlandskim partnerom i tazbinom.
Ne rade sve Tajlanđanke u baru, nemaju sve Tajlanđanke farang. Ima dosta Tajlanđana koji često bolje govore engleski od faranga. Pa zašto se sve talara i komentira? Gledajte dalje od kraja ulice ili sljedećeg bara.
Pročitajte Nacija ili Bangkok Posttako da postanete svjesni i onoga što se događa izvan vlastite životne sredine. Stavite vlastita iskustva u perspektivu, smjestite ih u širu perspektivu i nemojte biti slijepi na vlastite nedostatke, ni farang nije savršen.
Pomoć i pomoć do kapaciteta
Konačno, u Nizozemskoj također očekujemo od stranaca da se ponašaju u skladu s našim normama i vrijednostima. U Tajlandu će se farangi također morati ponašati u skladu s vrijednostima koje tamo vrijede. Ako to znači da djeca doprinose uzdržavanju roditelja, farang to mora poštovati bez durenja.
Ako treba i ako je potrebna pomoć, nemojte biti Djed Božićnjak, već pomozite i asistirajte koliko god možete i umijete. Ne posuđujte novac ljudima koji se već bore, dajte ga. Ne brinite hoćete li ga ikada dobiti natrag. I nemojte držati knjige s kolekcijom malih povrata. Tek tada ste stvarno pomogli.
Svima želim prekrasan boravak u Tajlandu i sposobnost da sa suosjećanjem reagiraju na neugodne situacije.
Paul Schiphol
“Uostalom, u Nizozemskoj također očekujemo od stranaca da se ponašaju u skladu s našim normama i vrijednostima.” Bit će im super!! Ali koliko često čujem od Tajlanđanki u Nizozemskoj... "Mi smo Tajlanđanke i radimo to ovako!!!" Gotovo tjedno!
U Nizozemskoj više ne pokušavaju pridošlice zvati “imigrantima”, već jednostavno Nizozemcima ili sugrađanima Nizozemcima. Oni ne koriste sustav dvije cijene za ljude izvan Nizozemske koji žive ovdje ili nas posjećuju. Čak primaju beneficije i besplatno sudjeluju u zdravstvenom sustavu (što polako ide u propast).
U Tajlandu ljudi i dalje zapadnjake nazivaju "Farang". Osobno to doživljavam kao negativnu stvar. Jednako smo dobri ljudi kao i sami Tajlanđani. Mogu čak izgledati ružno kad to kažu.
Sjećam se jednom u Changmaiju kada se zapadnjak cjenkao za neki predmet. Ja sam stajao malo dalje. Srećom, taj dobri čovjek nije mogao razumjeti tajlandski i nije vidio umorni pogled koji mu je upućen.
Često su dvostruki standardi, ako mene pitate. Često su rijetki ti koji ga upropaste mnogima. Ali to vrijedi za sve.
Potpuno se slažu.
Na Zapadu smo također puno dalje u smislu integracije.
Ljudi koji ne govore nizozemski/drugačiji izgled jednostavno pripadaju našem raznolikom zapadnom društvu, što je u oštroj suprotnosti s tajlandskim mentalitetom.
Na stranca se i dalje gleda kao na nekoga s puno novca, inače ne može doći u Tajland, barem tako kažu Tajlanđani.
Farang je i ostao farang, hodajući bankomat, živite li na Tajlandu godinama ili dolazite ovdje na odmor s vremena na vrijeme, svejedno je.
Promjena mentaliteta nije nešto što će se dogoditi sutra, za to će trebati godine.
Po mom mišljenju, davanje novca siromašnima umjesto posuđivanja šalje pogrešan signal i nimalo ne doprinosi rješenju za siromašne.
Josh.
Uvijek je lijepo čuti što NE pridonosi rješenju za siromašne.
Ali možete li dati prijedlog koji DA pridonosi tom rješenju?
Jadniku spomenutom u tom trenutku ne pomažu teorijska promišljanja o tome kako bi svijet trebao funkcionirati.
A rješenje u nekoj dalekoj budućnosti mu ništa ne koristi.
Siromaštvo postoji zbog bogatstva drugih.
Uz pomoć multinacionalnih kompanija i korumpiranih vlada, potrošači plaćaju prenisku cijenu za proizvode.
Na primjer za odjeću i konzervirano tropsko voće.
Možete li kriviti ljude što su siromašni?
Da im se plaća ista satnica kao radnicima na Zapadu, ne bi bili siromašni.
A zapadni zaposlenici bili bi prisiljeni češće provoditi odmor u vlastitoj zemlji, jer bi mjesec dana na Tajlandu bio preskup.
Paul Schiphol poziva farange u Tajlandu da se ponašaju u skladu s normama i vrijednostima koje vrijede u Tajlandu. Ako misli da se farang ne bi trebao ponašati kriminalno, onda se slažem s njim. Ali Schipholov poziv teži potpunoj integraciji u tajlandsku strukturu. Jer, tvrdi, to moraju činiti i stranci u Nizozemskoj. Schiphol nije u pravu. Strancima u Nizozemskoj i okolnim zemljama do i uključujući SAD dopušteno je zadržati svoj identitet. Zapravo, zbog svoje raznolike nacionalnosti i kulture, oni imaju velik i prihvaćen doprinos široko cijenjenoj raznolikosti Nizozemske, kao što je slučaj u okolnim zemljama.
Farang u Tajlandu, međutim, smiju ostati u Tajlandu samo 12 mjeseci svake godine i zatim se ponovno prijaviti. Moraju se javiti svaka 3 mjeseca tog boravka. Putovanje u inozemstvo podliježe pravilima ponovnog ulaska. Farangima nije dopušteno raditi, volonterski rad uključuje (ponekad visoke) troškove i ne mogu kupiti zemlju. Kupnja pokretne i svakako nepokretne imovine temelji se na načelima ekonomske dobiti od strane tajlandske vlade. Nadalje, od faranga se očekuje da plati porez ako živi u Tajlandu dulje od 6 mjeseci. Međutim, ne treba očekivati dodatne pogodnosti zauzvrat, na primjer ponudu jezika ili druge vrste integracijskih lekcija. Nadalje, od faranga se ne očekuje da sudjeluje u tajlandskom društvu, osim da samo daje donacije tazbini, hramovima i vladinim dužnosnicima. Inače, od faranga u Tajlandu očekuje se da svoj mjesečni prihod troši što je više moguće.
Okrenite sada prethodni odlomak, pročitajte riječ Thai za farang i, za sva spomenuta ograničenja, pročitajte mogućnosti koje se nude Tajlanđanima koje im nudi Nizozemska. Vidite ogromnu razliku ovdje. Stoga mi nije čudno što ponekad ima bezbroj pritužbi na jednostran odnos Tajlanda prema gostima.
Naravno da pomažete svojim voljenima na Tajlandu, susjedima, poznanicima, prijateljima i obitelji, i naravno da tajlanđanima pristupate sa suosjećanjem. Ali to nema nikakve veze s neugodnostima s kojima se ponekad susreće.
Konačno: poznajem veliku grupu Tajlanđana u Rdmu. Ono što me zadivljuje kod njih je da se tvrdoglavo drže tajlandskog jezika, iako ponekad žive godinama i "etablirani", ali se drže tajlandskih običaja i ponašanja, jedva da znaju što se događa u Nizozemskoj, a kamoli što se događa u nizozemskoj EU je problem organizirajte se u obiteljske grupe i klanove prijatelja i ne obazirite se na to što se događa u susjedstvu ili gradu.
Dragi Rdm,
Postoji mali broj stranaca koji ovdje imaju takozvani 'stalni boravak' i više im nije potrebna viza, ponovni ulazak u gen i ne treba se javljati 90 dana.
I stranci ovdje smiju raditi (kao ja), ali moraju imati radnu dozvolu. A ako imaš posao, moraš platiti porez od prvog mjeseca. Također dobivate nešto zauzvrat, kao što je 'socijalno osiguranje'. Za mene to znači da plaćam 700 bahta mjesečno i da sam osiguran protiv svih medicinskih troškova (uključujući lijekove i bolničko liječenje), bez ikakvih daljnjih troškova. I; Nakon odlaska u mirovinu to mogu nastaviti do svoje smrti.
Pretvarate farang u karikaturu. Mislim da postoji onoliko različitih faranga koliko i različitih Tajlanđana. Brojke su samo manje.
Mislim da to osiguranje prestaje nakon što prestanete raditi. Proturječite mi, ali to se odnosi i na same Tajlanđane, osim ako me Tajlanđanin koji sada sjedi do mene ne dezinformira.
Dragi Fontok
Prema mom odjelu za ljudske resurse i mojoj supruzi (koja je poduzetnica), budući da radim u Tajlandu više od 10 godina, mogu dobrovoljno produžiti svoje socijalno osiguranje. Samo vjerujem u to. Inače postoji još jedan rukav za prilagođavanje. Moja supruga ima kontakte s osiguravajućim društvima za osiguranje zaposlenika. Vjerojatno bi moglo postojati zdravstveno osiguranje za njezina supruga.
Dragi Chrise, ovo nije sasvim točan prikaz stanja stvari. Tajlanđanin iz Nizozemske s višegodišnjom dozvolom boravka može i može raditi od prvog dana. Ne treba mu radna dozvola i osiguran je od zdravstvenih troškova od prvog dana, bez obzira radi li ili ne. Isti taj Tajlanđanin prikupi 2% AOW godišnje. S druge strane, u Tajlandu ćete dobiti radnu dozvolu ako se može dokazati da ne oduzimate posao Tajlanđaninu i za njega. Ako Tajlanđanin ne može raditi tvoj posao, možeš ti. (Ako Tajlanđanin to ne želi, bit će regrutiran (neregistriran) u susjednim zemljama.) Onog trenutka kada vaš rector magnificus pronađe Tajlanđanina koji ima iste kvalifikacije, završili ste s radom. Osim toga, nestalo je i vašeg zdravstvenog osiguranja. Pa se nadati da ćeš doći do svoje mirovine.
Bilo bi na čast Tajlandu kada bi oni farangi koji, primjerice, borave u Tajlandu s umirovljeničkom "vizom" i plaćaju porez tajlandskim poreznim vlastima, dobili priliku osigurati se od medicinskih troškova na isti način, kao sada imate. Sami Tajlanđani prave karikaturu faranga kao hodajućih bankomata.
Čini se da zaboravljate da je Nizozemska socijalna država, a Tajland nikako. Stranac koji ide raditi u Nizozemsku pripada (uz neke iznimke) nižim dohodovnim razredima, ali ipak plaća najmanje 20-25% svog dohotka za svo nacionalno osiguranje i poreze. Uz neke iznimke, stranci koji odmah počnu raditi u Tajlandu pripadaju srednjoj i višoj dohodovnoj klasi i plaćaju otprilike 7% poreza. Dobivate malo zauzvrat. Da, ni državi ništa ne plaćate. Baš kao u SAD-u, razvijena zemlja, ali također nikakva socijalna država.
U zemlji gdje se svatko mora brinuti za sebe, kao što su Tajland i SAD, svatko s novcem je hodajući bankomat. To se ne odnosi samo na strance nego i na dobrostojeće Tajlanđane.
https://www.werk.nl/werk_nl/werkgever/wervingsadvies/werkvergunning:
Uvjeti za dozvole za osoblje izvan EGP-a (npr. Tajland)
Poslodavac može dopustiti da radi osoba izvan EGP-a samo u sljedećim slučajevima:
Poslodavac ne može pronaći odgovarajućeg kandidata u jednoj od zemalja EGP-a.
Natječaj je otvoren najmanje 5 tjedana. Za slobodna radna mjesta koja se teže popunjuju rok je najmanje 3 mjeseca. UWV procjenjuje postoji li upražnjeno radno mjesto koje je teško popuniti.
Poslodavac mora učiniti sve da pronađe osoblje u Nizozemskoj ili EGP-u. Na primjer, putem oglasa i putem interneta.
Poslodavac podnosi zahtjev za radnu dozvolu od UWV ili GVVA od IND. Poslodavac mora ispunjavati i druge uvjete za radnu dozvolu ili GVVA.
Razlikuje li se ovo toliko od radne dozvole u Tajlandu?
Dragi Chrise, postoje mnogi uvjeti povezani s 'stalnom boravišnom vizom', što je čini nezanimljivom za većinu nas.
Na primjer, morate imati najmanje B,3 milijuna u banci; imaju radnu dozvolu 3 godine; imaju mjesečni prihod od 80.000B. ili 30.000B. za neoženjene osobe; dokazati da financijski podupirete tajlandske državljane; vaša 'knjiga stranaca' (crvena knjižica) mora biti ponovno registrirana kod lokalne policije svake godine; 'dozvola za ponovni ulazak' i 90-dnevno izvješćivanje ostaju potrebni; godišnje bi se izdavalo samo 100 takvih 'dozvola'.
Informaciju sam dobio pretragom na Google-u, gdje možete pronaći niz postova o 'boravišnoj dozvoli', čiji sadržaji mogu biti prilično različiti, a ponekad i međusobno proturječni.
U svakom slučaju, čini se kao puno birokratske 'buke ni oko čega'.
ispravak: 30.000B za oženjene (a ne i neoženjene).
Doista, živciraju me i svi oni koji ovdje dolaze, koji žele nastaviti živjeti onako kako im vuku korijeni. prilagoditi se ; prihvatite da je drugačije od onoga odakle dolazite. U suprotnom, kloni se.
To se naravno odnosi i na Nizozemce u inozemstvu. Ne kukajte, ali i prihvatite. U suprotnom, ostanite doma. Ako se sam žališ, nemaš pravo govoriti. Ili je.
Upravo je to čar što je drugdje drugačije nego kod kuće. Ili ne.
U potpunosti se slažem s LUPUSOM. Smatram da je to ugodan način prilagodbe. To također jako cijenim... Tajlanđani koje poznajem to cijene. Ja sam gost u Tajlandu, a ne obrnuto. To počinje kontrolom putovnica. Pozdravite ovog muškarca ili ženu na tajlandski način... cijenimo. Ako Tajlanđanin postane napadan, na primjer u zračnoj luci Suvarnabumi za taksi, pristojno recite Ne... nema razloga za brigu. Prihvati to...jednostavno...uzvrati osmijeh...pomaže...
Svaka osoba ima svoje vrijednosti i standarde. Kulture su različite. Ljudi su tu da uče, posebno jedni od drugih. Morate biti otvoreni prema tome. Često se usvaja samo ono što odgovara, a ostalo se drži podalje. Moje iskustvo je da u Nizozemskoj ima više suosjećanja nego u Tajlandu. U Tajlandu se ne suprotstavlja Tajlanđanima zbog njihovog ponašanja. Tko si onda, moto je. Rade što žele, a gubitak obraza je smrtni grijeh. Vrlo brzo stao na prste i drugačije djelovao i reagirao iza leđa. Vjerujem da mora postojati tolerancija, jer inače ne bi bilo života u Tajlandu i bilo bi krajnje iritacije u mnogim situacijama. Oni koji ostaju u Tajlandu znaju o čemu govorim. Paul Schiphol ima kvalitetu prihvatiti da su mnoge stvari drugačije u Tajlandu. Je li to loše za državu ili ne, njega nije briga, ali očito misli da to treba prihvatiti i pustiti Tajlanđane da nastave tako. Ako je to slučaj, onda se ne slažem s njim. To je čar ove zemlje i velike skupine stanovništva, ja to ne vidim. Tajlanđani ne uče iz toga na ovaj način. Obično ne želi učiti od stranaca i ne zanima ga puno toga. Sigurno je da ima mnogo ljudi, odakle god da dolaze, s manama. Možete ih pronaći posvuda.
Zadržavam svoje vrijednosti i standarde, jer jesam i ostat ću Nizozemac te sam odrastao i formiran na određeni način. Nije drugačije i to se također odnosi na mnoge Tajlanđane, mi nismo ništa drugačiji. Možda za one koji dugo borave ponekad postoji neka nijansa koju treba učiniti, ali rekao bih da se držite pri sebi. A prigovaranje i gunđanje je dopušteno, za to smo mi Nizozemci, ali za vlastito zdravlje, činite to umjereno kako ne biste prekršili granicu, a utjecaj na druge ljude je uvijek vrlo mali.
Zašto se razlike ne smiju spominjati?
Imigranta nazivate sunarodnjakom.
Drugačija riječ, ali inače znači potpuno isto.
Mogli ste to nazvati i sunarodnjakom, ali ta se riječ obično koristi za starosjedioce, pa to nećemo koristiti, jer mora postojati razlika.
A Farang jest i ostaje Farang.
Kako biste to drugačije nazvali?
U gotovo svim slučajevima ne možete ga nazvati Tajlanđaninom, jer gotovo nijedan Farang nije uzeo tajlandsko državljanstvo.
To što Farang doživljavaš kao nešto negativno je tvoja procjena, ali ne nužno i točna.
Kad ljudi naprave ružnu facu na tu riječ, to je obično zbog loših iskustava s Farangom.
A možda Farang u Changmaiju nije imao pojma o cijenama i toliko se cjenkao da je prodavačici to bilo uvredljivo.
“Tvoja je procjena da Farang doživljavaš kao nešto negativno,” Ne, to je osjećaj.
Mnogi tajlandski muškarci to koriste negativno. Nisu sretni sa svim onim strancima koji bježe sa svojim ženama. Oni to stvarno ne gledaju sretnim licem. Bitno je da se poštujete. I kad sam u Tajlandu, ponašam se onako kako sam naučen i odgojen. Nikada neću reći "ovako mi to radimo". Pitat ću kako stoje stvari ovdje, kako to radite. Ali smeta mi što u ovoj zemlji postoji sustav s dvije cijene, što ne možete samo kupiti kuću, posjedovati zemlju, integrirati se i riješiti se sranja s vizom, itd. itd. Nešto što Tajlanđani u Nizozemskoj imaju gotovo od prvog dana.. 2 da ima boravišnu dozvolu i da može sve. Ali ono što primjećujem u Nizozemskoj jest da mnogi tajlandski državljani i dalje viču "mi ovo radimo na ovaj način...", a onda je to zakon i tako treba biti učinjeno. To je dopušteno, ali ovdje stvari stoje drugačije. A to se zove poštivanje onoga što se kod nas odvija, kao što bismo trebali poštivati kako stvari stoje tamo. Što ljudi misle o tome, sasvim je druga priča.
“A možda Farang u Changmaiju nije imao pojma o cijenama i toliko se cjenkao da je prodavačici to bilo uvredljivo.” nekoga nazvati škrtom svinjom ako se previše cjenka? Nikada nisam čuo da netko to kaže ni u jednoj trgovini u bilo kojoj zemlji. Također je mogla odgovoriti s "Ne mogu to prodati za to." Oprosti!" To je međusobno poštovanje. Možda bi taj "Farang" jednostavno platio cijenu koju je tražila.
Po mom mišljenju, jedan od najboljih članaka koje sam ikada pročitao na ovom blogu i drugim forumima.
Jasno napisano sa znanjem i uvidom u ljudski stav.
Najljepše hvala Paul.
Ne, naravno da stranac nije savršen, nije ni Tajlanđanin, koji jest. Kratkovidni komentar, što je to? Pišeš kao da perfektno poznaješ tajlandske stvari, a mi koji povremeno komentiramo ovaj blog smo idioti stoljeća. Otvarate vrata, kao što je financijska pomoć Tajlanđanima, a naravno ne rade sve Tajlanđanke u baru. Možda je vrijedna, samodostatna djevojka u baru bolji partner od učiteljice s dugovima do obrva.
Mnogi stranci ne dolaze na Tajland da bi se igrali, već mnogi da bi izgradili ozbiljan život. To je u početku često popraćeno razočaranjem, ali ako preživite, Tajland može biti prekrasna zemlja za život i izgradnju dobrih odnosa.
Dragi Paul, mogu se složiti sa značenjem naslova 'Ni farang nije savršen'. (Lijepa slika uz članak, uzgred, iako nije privlačan prizor). Imam nešto za reći o davanju novca umjesto posuđivanju. Darivanje vam stvara manje stresa, barem odmah znate da ste izgubili novac i ne doživljavate frustraciju ako se posuđeni novac ne vrati (u cijelosti ili na vrijeme). Ali u svakom slučaju treba razlikovati kome 'dajete' svoj novac, jesu li to Tajlanđani tazbina ili slučajni Tajlanđani poznanici. Tijekom godina gotovo su me bezbroj puta zamolili da posudim novac. Vlasnik plaže koji je želio kupiti nove suncobrane, maserka na plaži koja je htjela kupiti rabljeni motor i htjela mi vratiti ušteđene dnevne troškove taksija, vratar iz Moo Baana za svog lihvara, Tajlanđanin poznanik koji trebao mi je pametni telefon da napravim računalni program i mogu navesti cijeli popis stvari. Mnogi su Tajlanđani zbog besparice prisiljeni jednu rupu popuniti drugom, no moje iskustvo govori da i oni imaju velikih poteškoća s planiranjem. Jednostavnim davanjem novca često ih ne potičete da preuzmu odgovornost za preuzimanje kontrole nad svojim životima. Tada se čini da novac nestaje u rupi bez dna. Po mom mišljenju, Tajlanđanin ima besprijekoran osjećaj kome se može obratiti za dar/posudbu i čini se da sram ne igra nikakvu ulogu. Znam da sam daleko od savršenog 'faranga', ali nažalost otkrio sam da nemali broj Tajlanđana sigurno nije savršen. No, na sreću, osim nekoliko 'svetaca', to zapravo nije nitko. A kad je suosjećanje u pitanju, volio bih da ga imam manje za sebe. U svakom slučaju, želim vam i ugodan boravak u Tajlandu.
Ovo sam već napisao kao odgovor na negativne komentare o tajlandskom partneru.
Nakon 3 razvoda konačno mogu reći: “Sretna sam!”
Moj tajlandski partner i ja živimo zajedno već 7 godina.
I dalje uživam u njoj svaki dan. Posebno njezino poštovanje, briga, predanost, radna etika i kuharske vještine.
Ona stvarno uživa u malim stvarima. Na primjer, kad je stisnem ili poljubim.
Iznimno je štedljiva, gotovo škrtica.
Ako želi nešto kupiti, čak pita je li to moguće. Ne uživam u njezinoj podložnosti, već u njezinoj promišljenosti. Ne morate to pitati, kažem. samo to moraš učiniti. To je tvoj vlastiti novac.
Ona je tada zaista sretna i zadovoljna.
Čak i kad odemo kupiti dnevnu hranu, ona je sretna.
Što čovjek želi više?
Većina Tajlanđana s kojima komuniciram zovu me Danie kad ih pitam jer ne znaju pravilno izgovoriti moje ime. drugi me zovu pluća. Obično me djeca koja ne znaju bolje zovu Farang. Ali za državne službenike oni se vide još dalje od kuće, kao stranci
Nije važno kako me ljudi zovu, razumijem što misle, au ostalom ostajem ono što jesam s dobrim i manje dobrim stranama, a poštujem i svoje Tajlanđane.
Mislim da je najveći problem kod Tajlanđana i tajlandskih partnera još uvijek jezik. Ako se ikada posvađam sa suprugom, to je obično zbog jezika. Engleski nije ni njezin ni moj materinji jezik. Dobro govoriš i razumiješ engleski, ali ti je teško objasniti nijanse... Ona kaže nešto što me boli, a zapravo je mislila nešto drugo i ja ponekad kažem nešto što mislim potpuno drugačije nego što ona to tumači.
Još jedan veliki nedostatak Tajlanda je taj što je možda nedostatak to što nikada nisu bili kolonizirani... to je razlog zašto Tajlanđani znaju tako malo o svijetu... neki Tajlanđani nikada nisu vidjeli sendvič... dok je kruh otprilike najrasprostranjenija hrana.
Treći veliki problem s Tajlanđanima je zavist...i hvalisanje. Auto mora biti velik kao kuća i zlatno prstenje mora biti na svakom prstu... Podsjeća me na Ameriku 50-ih...
Zbog te zablude o veličini, većina Tajlanđana završi u vrtoglavim dugovima... Kad vidim kako ljudi ovdje žive... s onim što voze... i što (ali) zarađuju, neizbježno je da većina ugušit će se u dugovima...i što su više na društvenoj ljestvici to su im dugovi veći...
Mislim da nigdje nema ljudi koji su savršeni, tako da barem možete imati mišljenje da je netko savršeniji od drugoga, a to nema veze s određenom nacionalnošću. Iako Tajland ima puno toga za ponuditi po mom mišljenju, najviše imam problema s onim iseljenicima koji ocrnjuju svoju domovinu i hvale svoju novu zemlju do neba. Ako netko ima hrabrosti spomenuti negativne stvari, reagira kao da ga je ugrizao otrovni pauk. Oni zapravo očekuju da sve moraš nekritički prihvatiti, a ako netko ima drugačije mišljenje, odmah krene kuknjava i prigovaranje, i najbolje mu je da odjebe i vrati se u domovinu. U matičnoj državi, po nekima, nije valjala vlast, zemlja je bila preplavljena strancima, a oni su sada konačno sretni što mogu uživati u novoosvojenoj slobodi. Paradoks je da su oni sada pod jarmom vojne diktature, koja, po nekima, odjednom sve čini divno, sada i sami stranci, a tzv.sloboda se često sastoji u tome što mnogi postojeći zakoni nisu, odn. su slabo kontrolirani, a ako imate komentar o određenim ljudima. Moglo bi se jednostavno dogoditi da biste mogli provesti ostatak života u zatvoru. Ako živite u Tajlandu ili idete na odmor, naravno, bilo bi mudro prilagoditi se i da šutim, samo kad čitam reakcije nekih ljubitelja Tajlanda na ovom blogu, imam osjećaj da je nekima ispran mozak koji ide čak toliko daleko da su dobrovoljno bili spremni spojiti svoj um i mišljenje na udicu. objesiti. Ovo drugo mi je neshvatljivo i dokaz da neki farangi sigurno nisu ništa savršeniji od Tajlanđanina.
Doista, Johne, u potpunosti se slažem s tobom, postoje neki koji se više ne mogu realno suočiti sa stvarima ili ovo možda nikad nisu imali. (ružičaste naočale) i prilagodljivost kameleona (može ići u bilo kojem smjeru) a ne ravnih leđa. Pustite se, ljudi, nikad se ne možete pouzdati u njih. Često sve dok stane u vlastitu ulicu. Tužno ali istinito.
Što bi pisac mislio o Tajlanđanima koji se u potpunosti ne slažu s zbivanjima u *njihovom* Tajlandu?
Sigurno mogu pokušati unijeti promjene; Uostalom, Tajlanđani su slobodan narod...
Ali ne Farang, oni su – u piščevim očima – građani drugog reda.
Zbog bisera poput “Pa zašto se sve talara i komentira? Pogledajte dalje od kraja ulice ili sljedećeg bara.” Htio bih savjetovati piscu da se pogleda i u ogledalo.
Što različiti Nizozemci imaju s Tajlanđanima? Ništa se ne čini u redu s njima. Moja se tajlandska žena vrlo dobro integrira i dobro prilagođava. Nisu li navedeni “problemi” krivica samih Nizozemaca?
Po mom mišljenju, Paul zaboravlja spomenuti važnu kategoriju tajlandskog stanovništva, s kojom farang i drugi stranci imaju puno kontakta i stječu potrebno iskustvo, a to su Tajlanđani koji rade u sivoj ekonomiji, dakle ne službeno zaposleni, ali aktivni u, primjerice, cjelokupnoj uličnoj trgovini, prostituciji, prodaji lažnih proizvoda, tuk-tuk i moto taksijima (iako često registriranim), trgovcima hranom, uličnim barovima i štandovima s hranom, prodavačima na tržnicama itd.
Ali Paul zaboravlja više kategorija kao što su vojnici i policajci te golema vojska državnih službenika, s kojima mnogi stranci imaju pozitivna ili negativna iskustva.
Tajland je najljepša zemlja na svijetu, zar ne?
Sve je savršeno uređeno i svi su ovdje tako sretni,
što možete jasno vidjeti na gornjoj fotografiji.
Sam sam odlučio ostati ovdje u selu u Isaanu
živjeti i nećeš čuti ni mene da se žalim.
Ali neki ljudi to ne vole toliko u Tajlandu,
i radije bi sjedio u palači u Njemačkoj.