Amsterdam u slikama
Ne samo u Tajlandu, već u gotovo cijeloj Aziji naći ćete puno poznatih skupih marki s mirisom. Rolex na vašem zapešću koji je za mnoge ljude gotovo neprocjenjiv odjednom je stvarnost. Prekrasne torbe vrhunskih brendova dostupne su mnogima za djelić cijene, a da ne spominjemo odjeću i mnoge druge stvari.
Dotične tvrtke koje posjeduju vlasnička prava na dotične brendove to nazivaju lažnjacima i to im tjera suze na oči, odnosno briznu u plač. Također tjera suze na oči mnogim tvorničkim radnicima koji proizvode te stvari u zemljama s niskim plaćama gotovo za ništa od konačne prodajne cijene. Takozvani pravi vrhunski brendovi ne proizvode svoje proizvode u Parizu, Milanu ili New Yorku, niti dizajneri sjede na tavanu za šivaćim strojem.
psihologija
Da bi se marka stavila u središte pozornosti potrebno je ispuniti mnogo uvjeta. Luksuzno pakiranje, dizajn, kvaliteta, ekskluzivnost, globalna dostupnost i puno reklama za prenošenje statusa i imidža potrošačima.
Ne želim se u ovoj priči obazirati na više nego poznate statusne brendove, već jednostavno želim razmijeniti mišljenja o artiklu koji svi dobro poznajemo i gdje je status manjim dijelom u igri; alkoholna osvježenja.
Ipak, oglašavanje i marketing i tu igraju veću ulogu nego što mnogi misle. Na primjer, uzmimo pivo i usporedimo naš domaći Heineken s Changom i Singhom. Osobne preferencije ukusa ostavljamo po strani.
Kod ova tri brenda možemo zaključiti da se cijena koristi kao jasan marketinški instrument.
Heineken je namjerno najskuplji, jer ako ne želiš biti Cheap Charly, ne pokazuješ se i ne piješ vrhunsko pivo; što god ta riječ značila. To se zove apeliranje na status. Svi znaju da je Tiger također dio konjušnice, ali koliko desetaka drugih marki pivovara ima? Iznenadit ćete se tom brojkom, jer ljudi također žele igrati ulogu na dnu tržišta, a da ne spominjemo tržišne uvjete u drugim zemljama. Chang je agresivniji borac cijenama, a Singha se ne da prevariti i nastavlja djelovati na tajlandskom tržištu što se tiče cijena između dva spomenuta brenda. Nema računa o ukusu, pa nećemo dalje o tome.
Amsterdam
Pokretanje novog brenda svakako nije lak pothvat, ni na modnom ni na tržištu pića. Zaprepastio sam se kad sam u robnoj kući Central World u Bangkoku vidio veliki reklamni pano s tekstom: 'New Amsterdam blue, scotch & soda, Amsterdam couture.' Morate se usuditi da želite parirati Škotima s njihovim slavnim scotchom.
Ipak, bilo je inventivno ne natjecati se izravno, pa je u ovom slučaju moja prva pomisao bez vode uz vino, nego soda uz viski. Međutim, riječ 'couture' koja se pojavljuje u tekstu posijala je sumnju. I s pravom: Škoti se o tome ne moraju brinuti; radi se o liniji odjeće sa zbunjujućim nazivom marke.
Na putu za Vijetnam ponovno susrećem Amsterdamce u Hanoju. Sada s pravim džinom. Marka: Damrak, da iz Amsterdama. Ispostavilo se da je to destilat Lucasa Bolsa. Jasno je da će tim 'Amsterdamcima' iu modi iu ginu biti popriličan zadatak osvojiti makar i mali tržišni udio na tržištu na kojemu se već međusobno bore veliki broj vrlo poznatih brendova. Lucas Bols zrači međunarodnom slavom i možda ćemo vidjeti više 'Damraka' u Aziji. Malo sumnjam u to amsterdamsko plavo, ali tko zna, možda griješim. Stvarno se nadam.
Ono što se uvijek pitam u vezi s krivotvorinama je zahtijeva li zakon od mene da poznajem sve poznate (svjetske) marke i njihove prodajne cijene.
Ako kupim bocu Heinekena u Tajlandu, moram li znati je li krivotvorena?
Osim što je vjerojatno boljeg okusa nego inače.
Ako sam kupio krivotvorenu torbu u Tajlandu, od neke japanske marke (poznate u Japanu), trebao sam znati?
I što dalje trebam učiniti ako carina želi zaplijeniti tu torbu?
Dopušteno vam je unijeti 3 lažna predmeta iz inozemstva u Nizozemsku. Ako sa sobom ponesete još lažnih predmeta, morat ćete ih ostaviti na carini. Ako se ovaj broj ozbiljno premaši, bit će izrečena novčana kazna.
Budući da običan putnik ponese samo nekoliko, a ne desetke stvari, ne morate brinuti ni o čemu
Pravila su promijenjena od 1. lipnja 2016., više ne vrijede količine od 3 komada, ljudi sada mogu ponijeti više artikala sa sobom pod uvjetom da su za vlastitu upotrebu i da se ne trguju.
Carina to može istražiti ako postoji bilo kakva sumnja.
Pogledajte nove smjernice na Belastingdienst.nl
Ne mogu se nazvati ludom za brendom, dobro shvaćam da marketing i trgovine na najskupljim mjestima na kraju plaća potrošač.
Ipak, imam određene preferencije, novi sat je obično Seiko, ali po meni imaju prihvatljiv omjer cijene i kvalitete i ne spadaju (samo) u 'exclusive' segment.
Što se tiče piva, ovdje u Tajlandu nije se tako lako profilirati kao Big Spender: Cjenik u baru Wonderful 2 (happy hours cijene, 7 ujutro – 7 popodne):
Heineken 60
Lav 50
Tiger 60
Singha 55
Promjena 55
Sanmixlight 60
Razlike su marginalne.
Iz navike obično naručim Heineken, ali u Gogo barovima, gdje boca bez problema košta 130 bahta, sada sam naučio standardno naručiti točeno pivo, prodaju ga otprilike pola i nemam dojam da sam odmah naruči točeno pivo.prije nego što se Cheap Charlie istroši.
Najjeftinije je sjediti u baru i tražiti vrlo ekskluzivan viski kojeg oni sigurno nemaju. Kad osoblje konačno sazna, odmahujući glavom možete otići ne plativši ništa. Time nećete ostaviti veliki dojam.
Netko tko je, poput mene, oženjen Tajlanđankom i daje puno novaca za pravi Rolex ili Breitling, doista ne treba to raditi da bi postigao efekt statusnog simbola, jer u društvu svoje supruge većina ljudi oko njega to smatra kao da stalno gleda jeftinu kopiju. Zato radije štedim novac i nosim pravi Seiko, koji također održava dobar provod.
Općepoznata krivotvorina u Tajlandu. I sam sam kupio nekoliko satova, za Europu. I da poklonim neke majice za Europu. Priličan trik, ako ne želite da vas zaustave zbog ulaska. Satovi, skini sve, naljepnice i slično, baci kutiju u Tajland, i stavi 1 u svoj kofer, a drugi u mojoj veličini. Ne primjećuje se da imate 1 sat. Košulje su također uklonjene i uklonjene, po mogućnosti već nošene i oprane. Na taj način možete pokazati da ste ga već imali ili da je to jasno za vas, a ne za trgovinu u Europi.
Moja imitacija Rolexa (1500 bahta) traje već 5 godina! Ne uvijek na vrijeme, ali čini se da ni pravi Rolex to ne radi. Što se tiče odjeće: nosim neke Adidas i Nike majice već 10 godina. Dobro zadržavanje boje i oblika. Mislim da su mnogi navodni krivotvorini zapravo pravi (naravno, ne Rolex). Zašto?: Jednom sam vidio Adidas i Nike kape na prodaju u trgovini. Cjenovnik Heme upravo je bio tamo. nizozemski tekst. U Hemi: Mislim da se sjećam više od 10 eura (prema cjeniku). U trgovini oko 100 bahta.
Uostalom, velik dio "pravih stvari" također se proizvodi u tajlandskim tvornicama i pronalazi svoj put van na neki ilegalni način. Moguće je zaraditi lijepu svotu novca za ljude koji rade u tim tvornicama. Mislim: ako stavite krivotvorinu na tržište, nećete na nju staviti nizozemsku cijenu, zar ne?
Alkohol i robne marke: velike destilerije ponekad prodaju isti proizvod pod različitim markama. Na taj način dopiru do svih segmenata tržišta. Skupo i jeftino. Jednom sam radio za veliku destilaciju. Gin je dolazio iz vrlo velikog spremnika. Međutim, uvijek su se koristile različite boce i etikete. Jeftino: vlastite marke iz supermarketa pića. Ili etiketa skupe trgovine alkoholnim pićima. Isti gin. Navodno je to slučaj i s pivom.
Damrak gin iz Bolsa u Hanoju me ne čudi. Lucas Bols tvrdi da je prisutan u više od 110 zemalja, iako ne uvijek s Damrak ginom, ali svakako s brojnim likerima koji su neizostavni za koktele.
Redovito sam posjećivao Bols Taverne na Rozengrachtu u Amsterdamu, koji je u to vrijeme vjerojatno još bio dobar restoran. Tadašnji menadžer mi je jednom ispričao sljedeću priču: “Bols likere i žestoka pića ima u svakom baru, bilo gdje u svijetu, koji poštuje sebe. Ako ikada odete u bar s bogatom ponudom, uvijek ćete pronaći nekoliko Bols likera. To može biti bar u hotelu, ali i dobro opskrbljeni bar u Walking Streetu, Pattayi ili nekom drugom kompleksu barova. Ako niste, napišite poruku Bolsu, dobit ćete bocu likera gratis, a prodajni odjel će se pobrinuti da Bols bude prisutan prilikom vašeg sljedećeg posjeta.
Od tada, prvo što napravim kad prvi put uđem u neki bar je da vidim ima li među brojnim bocama viskija, konjaka, džina i ostalih pića koja boca Bolsa. I… doista, rijetko koji Bols nije tu.
Inače, Bolsu nikad nisam poslao poruku pa ne mogu reći je li priča istinita.