Iseljeni Nizozemci i Flamanci drže se vlastitog jezika i kulture
Nizozemci i Flamanci koji emigriraju u drugu zemlju drže se svog jezika i kulture. To je vidljivo iz prvog svjetskog popisa očuvanja ili gubitka nizozemskog jezika, kulture i identiteta.
Popis je izvršio Institut Meertens u ime Taalunie. Otkriće je frapantno jer su prethodna istraživanja pokazala da su Nizozemci i Flamanci koji su u prošlom stoljeću otišli u Kanadu ili Australiju često brzo odustali od svog jezika.
Iseljeni Nizozemci i Flamanci održavaju veze sa svojom domovinom zahvaljujući sredstvima komunikacije na nizozemskom, kao što su društveni mediji i Skype, online novine, digitalna televizija i obrazovanje na nizozemskom jeziku. Željeli bi više savjeta o tome kako nastaviti podučavati svoju djecu nizozemskom.
Najvažniji zaključci ukratko:
- Za većinu sudionika u ovoj anketi, nizozemski je još uvijek jedan od najčešće korištenih jezika u zemlji prebivališta: 97% sudionika govori nizozemski tjedno, od čega 64,6% govori nizozemski više od osam sati tjedno, posebno u privatnim situacijama i na društvenim mrežama.
- Više od 85 posto sudionika doživljava nizozemski jezik kao temeljnu vrijednost vlastitog identiteta.
- Emigranti još uvijek često čitaju nizozemske knjige, često čitaju dnevne vijesti na nizozemskom i gledaju televiziju i filmove na nizozemskom jeziku – bilo online ili ne.
- Osim jezika, emigranti se također pridržavaju nizozemskih i flamanskih praznika i spomendana (kao što je Sinterklaas), prehrambenih navika (kao što su medenjaci, sladić, kroketi, hutspot, waterzooi i pržena riža) i drugih kulturnih tradicija, na primjer kroz nizozemski -govorne škole ili nizozemske i flamanske udruge u mjestu prebivališta.
- Mnogi migranti organizirani su i online u Facebook grupama.
Praktične i birokratske prepreke
Procjenjuje se da trenutno u inozemstvu živi između 700.000 i više od milijun Nizozemaca i oko 440.000 Belgijaca (Flamanaca i Valonaca). Mnogi iseljenici vide nizozemski kao temeljnu vrijednost svog identiteta. Željeli bi prenijeti jezik i svoju kulturu svojoj djeci i imaju veliku potrebu za informacijama o tome kako, na primjer, mogu dvojezično odgajati djecu u zemlji u kojoj žive.
Prema istraživačima, digitalni ili fizički informacijski centar o nizozemskom jeziku, kulturi i obrazovanju može ojačati i ovjekovječiti uključenost emigriranih Nizozemaca i Flamanaca u njihovu zemlju rođenja.
Cijelo istraživanje pročitajte ovdje: taalunieversum.org/sites/tuv/files/downloads/Onderzoeksrapport%20Vertroken%20Nederlands.pdf
'Flamanci vade kestene iz vatre na kojoj se Nizozemci griju'… Ove mudre riječi dolaze iz pera Godfrieda Bomansa kada je pisao o jezičnoj svijesti. Ja sam jedan od onih Flamanaca – iako o sebi više volim razmišljati kao o Brabanderu – koji vjeruje da je jezik neraskidivo povezan s identitetom. Drugim riječima, jezik je sastavni dio dragocjenog tkiva koje nas sve povezuje, od Dollarda na sjeveru do Somme na jugu... U svojim mladim godinama aktivno sam sudjelovao u onome što se zove jezični rat u Flandriji. Sudjelovao sam u brojnim kampanjama (i dobio mnogo batina...) koje su, na primjer, morale braniti nizozemski govorni karakter Vlaamse Randa oko Bruxellesa ili spriječiti francuziranje Cominesa ili regije Voer. Radio sam u Bruxellesu više od osamnaest godina i, iako savršeno govorim francuski, uvijek sam principijelno i dosljedno govorio nizozemski... Međutim, proučavanje Taaluniea zaslužuje neke nijanse što se mene tiče. Ovdje, u Isaanu, jedva govorim nizozemski. Nemam kontakta s Flamancima i Nizozemcima koji žive u regiji i sa svojom tajlandskom suprugom - koja živi u Flandriji i Nizozemskoj više od trideset godina i pristojno govori nizozemski - ja uglavnom govorim engleski ili tajlandski. Potonje mi se čini sine qua non za integraciju u novoj domovini, jer bi se inače jezik mogao pokazati kao gotovo nepremostiva prepreka. Iako i ovdje moram malo nijansirati jer u našem kutu Isaana ne stižete daleko s General Civilized Thai. Uostalom, većina mojih sumještana govori laoski ili surin-kmerski…
Čini mi se potpuno logičnim da tražite sredinu između mjesta odakle dolazite i mjesta gdje ste otišli živjeti. Tako da nastavite koristiti jezik i običaje svoje zemlje porijekla kao dio svog identiteta i veza koje još uvijek imate s njom. Ali također da pokušate savladati jezik i manire svoje nove zemlje prebivališta. Samo učinite ono što je potrebno da biste sudjelovali u društvu i svom svakodnevnom životu. Međutim, jedan se integrira bolje od drugog.
Riječ je problem ako se odbijate prilagoditi novoj životnoj sredini. Tada poprilično otežavate sebi i ljudima oko sebe. To nadilazi svaki shvatljivi oblik držanja i osjećaja povezanosti s mjestom gdje su vaši korijeni.
Integrirati da, asimilirati ne. Ovo posljednje ne biste trebali ni od koga očekivati niti zahtijevati.
Ima dosta iseljenika u čistom smislu koji dolaze u zemlju kao navijači i uopće se ne žele prilagoditi.
Gdje je onda granica za to a
Još nije bilo spremno 😉
Nakon koliko godina se morate integrirati?
Svatko traži tu granicu za sebe, ali mislim da se neće popularizirati stranci koji žele integrirati 0,0 u novoj zemlji stanovanja. Prilagođavate se od prvog dana, o tome ovisi koliko daleko ćete ići.
Integracija u drugo društvo više ovisi o osobnim čimbenicima nego o čimbenicima kao što su dob, prihodi, korištenje vlastitog jezika na društvenim mrežama, koliko dugo živite ovdje itd. Uglavnom se radi o osobnoj motivaciji za prilagodbu lokalnoj kulturi.
Za ovo nema nikakvih općenitosti dok ih zapisujete. U principu, iseljenik je više motiviran za učenje tajlandskog ako cijela njegova okolina govori tajlandski. Ako živite na moo poslu u Bangkoku ili u stambenoj zgradi u Hua Hinu s 99% stranaca, ta motivacija je manja i sigurno ne otežavate stvari svojoj okolini neučenjem tajlandskog. Nisu svi u braku s Tajlanđankom ili Tajlanđankom. Neki svoju novu zemlju stanovanja koriste samo kao mjesto za starost. Zar to nije dozvoljeno?
Poznajem Tajlanđanke koje sprječavaju svoje muževe iseljenike da nauče jezik jer tada on može razumjeti sve o čemu razgovara s drugima. Jeste li oženili krivu ženu?
Ako Tajlanđani slave Sinterklaas i Uskrs u Nizozemskoj i u veleposlanstvu u Bangkoku, a iseljenici slave Loy Kratong i Dan očeva 5. prosinca…onda nizozemska i tajlandska kultura ne postoje, ili mislite da postoje…
Dana 17. stud. 2019 09:17 Rob V. je napisao:
Možete li podesiti svoju 0,0? Čovjek se time ne voli. Pitajte Tajlanđanina što misli o Nizozemcu koji živi na selu već 10 godina (ili Nizozemcu i što misli o Turčinu u nizinskim zemljama) koji još uvijek ne govori ni riječ jezika, ne prilagođava se lokalne manire i običaje i tako dalje.
Iako se također možete držati svojih običaja, ali ipak pokazati neke dokaze o sudjelovanju i interesu za svoju novu zemlju prebivališta. Na primjer, učenjem jezika ili barem sudjelovanjem u tom društvu na neki način (rad, volonterski rad, pomoć, sudjelovanje).
Ostaneš li na vlastitom otoku bez ikakvog sudjelovanja, integracije, onda ćeš naići na podosta zidova, mislim ('što taj stranac misli tko je? 0,0 interesa kod nas'). Postajete li ovisni nakon nekoliko godina i onda? Ne čini li se također dobra ideja s partnerom punim ljubavi ako vas nauči dovoljno samopouzdanja, na primjer ako taj partner odustane .. govoriti malo tajlandskog dobro dođe, zar ne?
Ali koliko se trebate i možete integrirati, da, to ovisi.
Zanimanje i sudjelovanje u vašoj novoj domovini doista su ključne riječi. Kako ćete to onda provesti u praksi je individualno.
Većina emigriranih ljudi često je malo starija i novi jezik sigurno ne ostaje na tvrdom disku. Osim toga, razlika između Thai i Isaan.
Ili Yawi
Bilo bi lijepo kada bi ljudi mogli govoriti nizozemski umjesto engleskog kada kontaktiraju nizozemsko veleposlanstvo u Bangkoku. Svi obrasci i cijela internet stranica su također na engleskom jeziku.
Ipak smo mi Nizozemci i ne trebamo se sramiti svog jezika. Pogledajte njemačko, austrijsko i švicarsko veleposlanstvo i konzulat, sve uredno rade na svom jeziku, njemačkom kako i priliči.
Ako je tako, doista je čudno da morate govoriti strani jezik u vlastitom veleposlanstvu.
Imao sam telefonski poziv prošli tjedan.
Na nizozemskom….
(Pritisnite (1) za nizozemski).
A na šalteru u NL ambasadi/konzulatu?
Mislim, ali nisam siguran, da je moguće natjerati nekoga da razgovara s vama na vašem Moer jeziku, ali ćete to vjerojatno morati izričito tražiti.
Mislim da to ima veze s troškovima osoblja. Netko tko govori/čita/piše nizozemski, engleski i tajlandski je (puno) skuplji od nekoga tko govori/čita/piše nizozemski i engleski. A ovo drugo je opet (puno) skuplje od nekoga tko govori/čita/piše tajlandski i engleski.
Supruga i ja redovito provodimo zimu na Tajlandu s prijateljima. Jezik poduke je nizozemski s povremenim engleskim kada se krećemo s tajlandskog tijekom naših posjeta gradu, tržnici ili mjestu od interesa. Koliko sam mogao primijetiti posljednjih godina, tajlandski farang nudi malo mogućnosti za integraciju. Osim činjenice da je korisno ako govorite tajlandski kada boravite/živite u Tajlandu dulje vrijeme, vlada ne postavlja nikakve zahtjeve za prilagodbu/integraciju/poznavanje jezika. Također neće biti potrebno s njihove točke gledišta, jer Tajland izdaje samo neuseljeničke vize, s raznim kontrolnim točkama tijekom cijele godine gdje se i kako netko nalazi u zemlji, a na kraju jednogodišnjeg boravka ponovno predočenje dokaza da financijski ispunjavate uvjete za vizu. Ne provjerava se da li znate ili razumijete nešto o društvu/raalnosti/kulturi. Mislim da ni njih nije briga.
Što pokazuje da Tajland ne dopušta strancima stalni stalni boravak. Drugim riječima: činjenica da Nizozemci/Flamanci djeluju u vlastitom jezičnom okruženju djelomično je potaknuta tajlandskim imigracijskim uvjetima i pokazuje da nije namjera da se farangi trajno nasele izvan tog područja. Iako i supruga i ja idemo na tečaj tajlandskog, iz vlastitog interesa i znatiželje, šansa da na Tajlandu provedemo više od zime neće ostati. Smatramo da je Tajland previše neprivlačan za to.
S druge strane, smiješno je znati da postoje sunarodnjaci, da koji žive u Nizozemskoj, koji su donijeli svoju ljubav prema Tajlandu, gotovo isključivo žele jesti tajlandsku hranu.
Unutrašnjost je ukrašena tajlandskim stilom, prepuna budističkih atributa i dobro poznatih portreta na zidu,
Čak znate neke koji bi radije nosili tu žutu polo majicu nego 'obične' majice, štoviše kontinuirano tajlandsko pjevanje i glazba iz zvučnika. Čudi me da ih nema na podu, iako ona to sluti. 😉
Nije problem sam po sebi, svatko mora odlučiti za sebe. Velika je šteta što često sunarodnjaci žele spaliti gotovo sve o Nizozemskoj, jer je u Tajlandu ipak sve bolje organizirano...