Što se dogodilo s željeznicom smrti?

Putnici poslije rata

Japan je kapitulirao 15. kolovoza 1945. Time je tajlandsko-burmanska željeznica, zloglasna Željeznica smrti, izgubila svrhu za koju je izvorno izgrađena, a to je dovoz trupa i zaliha japanskim trupama u Burmi. Ekonomska korisnost te veze bila je ograničena i stoga nakon rata nije bilo sasvim jasno što s njom učiniti.

Željeznica na poluotoku Khra gotovo je bila demontirana u posljednjim mjesecima rata, ali pruga Tajland-Burma još uvijek se sporadično koristila. Na prekrasnoj fotografiji koja se nalazi u impozantnoj foto arhivi Australski ratni spomenik je snimljen pokazuje kako u studenom 1945., nekoliko mjeseci nakon japanske kapitulacije, japanskom ratnom zarobljeniku pomažu dvojica tajlandskih vozača na jednom od njegovih putovanja japanskom lokomotivom C56 br. 7 na Željeznici smrti.

Međutim, 26. siječnja 1946. i ta je veza naglo prekinuta kada je po britanskom nalogu prekinuta željeznica s burmanske strane. Britanski inženjerijski bataljun pokidao je tračnice nekoliko kilometara od granice, no nije jasno što se s njim potom dogodilo. Većinu staza na burmanskoj dionici su, prema različitim izvješćima, nedugo nakon toga nezakonito uništili Karen i Mon i prodali ih u otpad onome tko ponudi najviše. Pragovi, stupovi mosta i nasipi ostali su beskorisni i ubrzo ih je progutala džungla koja je opet brzo napredovala.

Činjenica da Tajland jedva da je morao odgovarati za svoj kontroverzni stav tijekom rata nije se posebno svidjela Britancima. I nisu skrivali svoje nezadovoljstvo. Na primjer, tek je u lipnju 1946. tajlandska vlada vratila dio od 265 milijuna bahta koje je prije rata stavila u rezervu u Londonu. Na početku neprijateljstava, Britanci su zamrznuli ovaj kredit. Jedna od ostalih mjera predostrožnosti koju su britanske trupe poduzele gotovo odmah po ulasku u Tajland bila je stečajna zaštita željezničke infrastrukture i voznog parka koji su za sobom ostavili japanske trupe.

Negdje u travnju 1946., britanski otpravnik poslova u Bangkoku poslao je pismo tajlandskoj vladi u kojem je naveo da je, s obzirom na to da su Japanci ukrali tone željezničke opreme u Maleziji, Burmi i Nizozemskoj Istočnoj Indiji, prije svako eventualno rušenje pruge bilo bi pošteno da im se nadoknadi ova krađa. Mislio je da bi bilo dobro da im Tajland nadoknadi štetu. Japanski ratni zarobljenici i savezničke trupe još uvijek su bili u zemlji i Britanci su ih mogli staviti na raspolaganje za rušenje željeznice. Nakon rasprave unutar tajlandske vlade, a posebno nakon inzistiranja Ministarstva prometa i transporta, odlučeno je da se željeznica kupi jer je postojao veliki nedostatak rezervnih dijelova zbog poslijeratne nestašice.

Močvarni most

Bangkok je od Britanaca zatražio da sastave ponudu cijene koja je također predviđala rušenje pruge. Tajlandska vlada, koja je bila spremna dati puno vode u vino radi očuvanja mira, možda je morala progutati kada su Britanci iznijeli cijenu od 3 milijuna bahta za ovu operaciju. Nakon dugih rasprava, obje su strane konačno postigle sporazum u listopadu 1946. Željeznica, uključujući i napušteni vozni park, kupljena je za 1.250. 000 milijuna bahta. Na kraju, pruga koja je koštala toliko krvi, znoja i suza nije razgrađena. Samo je dionica između prijelaza Tri pagode i Nam Toka, koja je u ratno vrijeme bila poznatija kao Tha Sao, morala stradati. Ugovorni radnici iz Tajlandskih nacionalnih željeznica - iste tvrtke koja je unaprijed financirala veliki dio tajlandsko-burmanske željeznice 1942.-1943. - srušili su ovaj dio između 1952. i 1955. godine. Godine 1957. Tajlandske željeznice ponovno su otvorile dionicu izvorne željezničke pruge između Nong Pladuka i Nam Toka, koja je i danas u funkciji. Mnoge putničke agencije u Bangkoku oglašavaju se s 'spektakularna putovanja pravom željeznicom smrti'... Pomalo neukusna ponuda 'zabave', u najmanju ruku, kojoj se već neko vrijeme čudim... No, čini se da nikoga nije briga...

Isprekidana linija stupova mosta kod burmanskog Apalona

Možda je ironičan obrat povijesti da je most Tha Makham - slavni Most preko rijeke Kwai – obnovio je Japan Bridge Company Ltd. iz Osake…

O da, kao zaključak, ovo za one koji sumnjaju u teoriju da se povijest zapravo sastoji od ciklusa koji se ponavljaju: Narodna Republika Kina je 2016. objavila da želi uložiti 14 milijardi dolara u novu tajlandsko-burmansku željezničku vezu. Ovaj ambiciozni koncept dio je planova za željezničku liniju velikih brzina koja bi povezivala Kunming, glavni grad kineske pokrajine Yunnan, sa Singapurom preko Bangkoka. Pruga duga ne manje od 4.500 km. Najmanje 100.000 radnika moralo bi biti raspoređeno samo za brodogradilišta na dionici u Laosu. Ta bi linija uključivala granu do obale Burme, povezujući Kinu ne samo s Tajlandskim zaljevom, već i s Bengalskim zaljevom. U sklopu još grandioznije kineske Panazijska željeznička mreža ozbiljno se razmišlja i o izgradnji druge pruge od Kunminga preko Vijetnama i Kambodže do Bangkoka.