Pčele u BanLaiju

Autor: Dick Koger
Geplaatst u Živjeti u Tajlandu
Oznake: ,
8 lipnja 2019

Moji prijatelji s Tajlanda žive u malom selu u provinciji PaJao. Posjećujem ga redovito. S ulaznih vrata gledate na planine.

Vrlo daleko možete razlikovati bijelu zgradu. Prema Thiji to je chedi. Htio bih to vidjeti izbliza. Pa pitam Thiju ne može li od nekoga posuditi auto. Kaže da će pokušati posuditi auto od hrama. Konačno, ovdašnji redovnici moraju shvatiti da smo zainteresirani za još jedan hram. Thia se vraća s objavom da ne samo da možemo posuditi auto, već i da dolazi glavni redovnik. Ovo je redovnik, kojeg sam također sreo nekoliko puta u Pattayi.

Hodamo do hrama i bojim se najgoreg za udobnost sjedenja. Automobil ima dva sjedala i natkriveni prostor za utovar. Naiđe još jedan redovnik. Thia će voziti. Glavni redovnik mi je ljubazno ponudio da sjednem naprijed. To mi je toliko drago da bez problema predložim da on sjedi naprijed. Oba redovnika sjede pokraj Thije.

Ispostavilo se da je dotični hram mnogo dalje nego što sam procijenio. Nakon tridesetak kilometara napuštamo glavnu cestu i idemo uzbrdo zemljanom stazom. Nije ugodno. Prvo stižemo do hrama, na pola puta do planine. Ovo je potpuno uređeno kao posveta vrlo svetom, ali ipak preminulom redovniku. Postoji velika grobnica i sve vrste vitrina pokazuju malo svečeve imovine. Na zidovima su murali koji svojim stilom jako podsjećaju na nedjeljne slikare. Prizori iz prirode. Šumom hodaju sve vrste životinja. Redovnik stoji između. Na jednoj od grana drveta visi pčelinje gnijezdo, okruženo rojem pčela. Oni ne štete redovniku.

Nastavljamo do chedija na vrhu planine. Na moje iznenađenje, glavni redovnik preuzima volan. Uskoro postaje jasno zašto. Cesta je u takvom stanju da se obični smrtnici ne mogu izložiti tim rizicima. Jaruge duboke pola metra čine se nemogućima. Kamenje koje se ruši na strani opasne dubine djeluje smrtonosno. Osjećam se kao da je sam Buda za volanom. Tako postižemo svoj cilj. Prekrasna stupa. Dobro slikano, iako ovdje više nikoga ne vidimo.

Obilazimo ga. Zaostajem i onda se događa nešto neočekivano. Osjećam udarac u ruku i ubod. Prožima me oštra bol i vrisnem. Otjerao sam veliku pčelu, au isto vrijeme napadaju me deseci pčela. Osjećam bodenje posvuda i bježim, mlatarajući okolo. Vrištim u pomoć. Zastajem s druge strane chedija. Tresem se od jake boli. Znoj mi curi s lica.

Thia i redovnici oprezno prilaze. Pčele su nestale. Thia pita imam li lijekove kod sebe. To uvijek imam, ali ne protiv uboda pčela. Pa, aspirin. Kažem da ga ne želim uzeti jer želim znati nastavlja li se bol. Onda želim posjetiti liječnika. Thia me umiruje. Proći će samo od sebe nakon dva dana. Mislim da to ne mogu podnijeti, ali u isto vrijeme obećavam da će se bol smanjiti. Hodamo do drugog hrama. Ne osjećam se sretno, ali kad dođemo do hrama, kažem da je bol prošla. Ponovno počinjem govoriti i moram se nasmijati svome viku. Skidam majicu i Thia broji jedanaest oteklina. Ne osjećam više nikakvu bol. Čak ni svrbež. Mislim si kako je lako pisati priče. Ne morate ih izmišljati. Uvijek se nešto događa. Ovaj hram također ima prekrasne zidne slike. Otkrivam još jednu granu na kojoj je pčelinje gnijezdo.

Sad je prošlo jedanaest. Moramo se vratiti. Thia je pozvala redovnike da dođu jesti s nama, ali nismo uspjeli. Pa odlazimo u restoran u ChiengKamu. Thia naručuje hranu, a glavni redovnik me pita jesam li gladan. Srećom, odgovaram da je to vrlo mala količina, jer Thia mi objašnjava da još ne možemo jesti. Prvo redovnici, pa onda mi. Iako mislim da je to pomalo besmislica, svjestan sam kulturoloških razlika. Thia i ja smijemo piti. Pa naručujem pivo, jer redovnici ne smiju piti.

Više puta dobivam demonstraciju svog paničnog ponašanja na vrhu planine. Sjećam se TV filma Rescue 991 u kojem je nekoga napao roj osa. Prvi savjet za takve prilike bio je ne kretati se divljački. Takvi savjeti ne služe ništa, jer nakon jednog uboda sve zaboravite. Okreneš se i pobjegneš. Inače, moje su pčele izgledale kao velike ose, duge barem tri centimetra. Na tajlandskom se zovu 'tèn'. Nakon jela nudim glavnom redovniku cigaru. On to radosno prihvaća. Vraćamo se u njihov hram i tamo je moja priča ispričana u mirisima i bojama ostalim redovnicima. Pijemo čaj i onda se vraćamo kući.

Svaki put kad se vratim u hram, nastaje veselje dok se oponaša moj vrisak straha. Volim pružati drugima njihovo zadovoljstvo.

11 odgovora na “Pčele u BanLaiju”

  1. opljačkati phitsanulok kaže dalje

    Podijeljena tuga je pola tuge. Priznajem da je i ovaj 'tvrdi' Nizozemac doživio isto. Mislio sam da je vrijeme da pregledam svoja stabla. Uzgajamo stabla za papirnu industriju, a imamo i voćke.Kod stabala eukaliptisa bilo je potrebno odrezati penjačice i ukloniti korov. Radila sam to pola sata kada sam čula sada već poznati zvuk, na sreću, samo jedne pčele i odmah me ubola.Od straha mi je mačeta ispala iz ruku i krenula sam s drveća pješice kući po ocat. Dočekali su me s osmijehom i stavili mi tajlandsku mast na kvrgu. Mislio sam da mi treba mačeta natrag pa sam se vratio jer se ne bojim pčela. Kad sam stigao tamo, vidio sam svoju mačetu i dok sam je podigao sa zemlje sam opet bio uboden. Vrati se i opet se zabavi, a kad sam rekao: ti se smij, ali dođi, rekli su nema problema, mi smo Tajlanđani. Okrenuo sam se i vratio sa snažnim Tajlanđaninom koji me pratio sa.. ... goruća ljuska kokosa za plašenje pčela.

  2. Lav kaže dalje

    Da, Dick, to boli! Živim ovdje na krajnjem sjeveru Tajlanda, blizu Chiang Khama, pokrajina Phayao. Moja obitelj ovdje ima i plantažu od 50 hektara.
    Uvijek volim tamo malo raditi, kositi korov, postavljati sustav za navodnjavanje itd.
    Htio sam kositi oko stabla kad su me napale vrlo male pčele.
    Njihov ubod je vraški bolio. Sve što možete učiniti je trčati! Tako je ostalo oko 5 šavova što me mučilo par dana. Pa, generalno, magarac ne udara dva puta u isti kamen, ali kad sam sljedeći put bio tamo, bio sam dovoljno glup da zaboravim koje me drvo napalo. Pa to sam primijetio kad su me opet napali! Uvijek se radi o određenoj udaljenosti od gnijezda koju ne možete prijeći. Sada, nakon dva puta, znam.

  3. mjenica kaže dalje

    I ja sam doživio istu stvar. Otišli smo pogledati kuću koju bismo eventualno kupili u Pitchin Isaanu. Kad smo šetali oko kuće prošao sam kraj naslonjača i odjednom osjetio jaku bol u glavi, skoro da nisam imao vremena reagirati ili Osjetio sam niz šavova na glavi, kao i na leđima i rukama.
    Potrčao sam kao lud i zaronio u veliku kadu s vodom.
    U međuvremenu sam osjetio nesnošljivu bol koju su pratile jake palpitacije i veliki porast krvnog tlaka. Činjenica je da se u organizam ubrizgava neka vrsta kiseline koja je u velikim dozama štetna i može čak dovesti do smrti.Ovo se mora što prije neutralizirati a najbolji lijek je alkohol,možda zvuči čudno.ali alkohol najbolje neutralizira u takvom slučaju i s obzirom na brzinu kojom se to mora učiniti i široko je dostupan u Tajlandu. Svakako nije preporučljivo uzimati aspirin ili njegove derivate, jer je to acetilsalicilna kiselina i povećava kiselost otrova.
    Nakon toga bolovi su nestali, ali smo uspjeli detektirati 30-ak uboda.Danima kasnije supruga mi je izvadila ubode iz glave.
    Međutim, ono što me najviše uzrujalo je način na koji su tajlandska obitelj i prijatelji reagirali, urnebes posvuda, jer trče u bolnicu za najmanju bolest, po mogućnosti na račun faranga.

  4. Harriet kaže dalje

    Bojim se uboda pčela jer sam alergična! Tako da tamo neću voljeti prilaziti drveću! Vjerojatno na plaži neće biti pčela koje bodu... ali Tajland ima vlažnu i toplu klimu! Dakle, mora biti puno insekata. I mene je ovdje ubolo! Nema problema, dodajte ocat i gotovi ste! Ali prošle godine bio sam prekriven osipom, oči su mi natekle i dobila sam temperaturu! Brzo do liječnika! Da, alergija! 2 prskanja! I pobrinite se da vas više nikada ne ubode.

  5. Rene kaže dalje

    Kao bivši pčelar vidio sam prije nekog vremena fotografiju prvog članka i ne mogu si pomoći da ne osjetim da su životinje koje se pojavljuju na toj fotografiji ose a ne pčele.Agresivne pčele su doista prešle ocean. No, veliko je pitanje: ako je nakon uboda ostao žalac... onda je to pčela, a ako žalac nije ostao onda je osa. Inače, ubod pčele je malo bolan, ali nije toliko loš. Ponekad sam imao više od 500 u jednom danu, a ipak sam još živ, ali od uboda ose ostajem bez daha. Bumbar je isto što i pčela, pa čak i dobroćudan. Moram vam reći da kada su pčele ozbiljno uznemirene one stvarno mogu izmaći kontroli. Kao nakon vađenja meda, vidio sam kako su masovno izletjeli da nađu krivca i nažalost veliki broj trkaćih golubova je postao žrtva toga. Nadalje, pčelinja gnijezda ne vise toliko na granama, već su skrivena u šupljinama drveća, dok papirnato gnijezdo osa može visjeti na granama (što one radije ne rade, ali se događa. Zato nemojte Nemojte prebrzo kriviti te slatke kukce. Uostalom, oni su nužni za našu proizvodnju hrane, dok ose možda igraju drugu ulogu u ekosustavu, ali svakako ne u gnojidbi biljaka.

  6. Chantal kaže dalje

    Brrr, i mene je u Tajlandu ubola osa ili pčela. Neizdrživa bol sat vremena, a onda mi je ruka utrnula... Nakon 2 sata osjećaj se vratio. Nažalost i ja sam alergična, ali od sada nosim tablete sa sobom što čini veliku razliku 🙂

  7. Adri kaže dalje

    Slažem se s Reneom. Bio je i pčelar. To definitivno nisu bile pčele, nego ose.
    Također živim blizu Phayaoa i povremeno pomažem tamošnjim lokalnim pčelarima.

    Adri

  8. T kaže dalje

    Lijep komad, ali danas je netko stvarno umro nakon što ga je napao i naravno nekoliko puta ubo roj pčela na sjeveru Tajlanda...

    • Nje kaže dalje

      U Nizozemskoj svake godine nekoliko ljudi umre nakon uboda pčela ili osa. Ako ste kod kuće u prirodi, znate da su pčele prijeko potrebne. Samo pročitajte na internetu. Veliki problemi za cvijeće, voćarstvo i drugo ako nema ili ima manje pčela. A milijuni ljudi umiru diljem svijeta od denge, malarije i još mnogo toga. Ubodom malih insekata.

  9. Jack S kaže dalje

    Prije nekoliko mjeseci stajao sam pored svog jezerca mijenjajući filtar kada sam čuo zujanje praćeno bolnim trzanjem. Bacio sam sve i otrčao u kuću. Uboli su me na četiri mjesta. Uspjela sam ublažiti bol s aloe verom.
    Međutim, morao sam se vratiti ponovno sastaviti taj filter.
    Mogao sam to učiniti nesmetano, nagnuo se nad drvo da utaknem utikač u utičnicu i pitao se gdje su ta stvorenja.
    Zatim sam to isto stablo pogledao s pola metra dulje i za nekoliko sekundi ponovno su me napale te mini pčele.
    Konačno, nakon što sam čekao najmanje dva tjedna, moja je žena vatrom otjerala pčele. Drvo više ne izgleda tako lijepo.
    Istovremeno sam vidio ose kako grade gnijezdo s druge strane kuće.
    Uništio sam gnijezdo vodom iz daljine i nadao se da ću imati malo mira i tišine.
    Sutradan su se opet vratili.
    Napokon je moja žena kupila otrov koji si otopio u vodi i njime sam poprskao gnijezdo. To je pomoglo.
    Kratko vrijeme kasnije gnijezdo na drugom mjestu. Poprskao sam i to, ose su nestale, ali su dan kasnije napravile gnijezdo negdje pod krovom.
    To je trajalo najmanje dva tjedna. I moja supruga je jednom izbodena.
    Sada svaki dan pregledavam sva mjesta po kući. Također uglovi u vrtnom zidu. Uništio najmanje dvadesetak gnijezda.
    Sada smo imali nekoliko dana odmora. Poklon boca je spremna.
    Još ne znam jesam li dobio ovaj rat. Pogledat ću opet uskoro!

  10. Pavle kaže dalje

    Dolazim iz Surinama i sa sela.
    Imali smo vrlo veliko područje s voćkama, ribnjacima (s pripadajućim kajmanima i velikim zmijama ugnjetačima, boama, itd.), stablima kave i kakaovca i tako dalje i pripadajućim gnijezdima osa, divljim medonosnim pčelama, gnijezdima mrava, zmijama, itd.
    Bio sam uboden na raznim mjestima u prosjeku jednom svaka 1 tjedna i često sam dolazio u školu s jednim ili dva natečena oka. Spalili smo svako osinje gnijezdo. Za to smo koristili dugi (bambusov) ili kratki štap s klupkom starih krpa zavezanih za vrh i namočenih u kerozin. Zapalili smo ga i kad smo ga zapalili, držali smo ga ispod gnijezda na otvoru gnijezda. Trebalo je biti vrlo brzo s osama koje su gradile otvorena gnijezda (suncobrane). Ako je gnijezdo bilo previsoko, ovisno o veličini gnijezda, pucali smo u gnijezdo jednom ili više puta puškom Cal 2 sa patronama napunjenim golubovom sačmom. Osim nekoliko, sve su ose bile mrtve. Važno je da uvijek zaštitite oči. Postoje određene ose koje ciljaju na oči. Ovo bi vas moglo koštati oko. Često sam se penjao na visoka stabla kokosa i kad bih stigao do grozda, ponekad bi pogledao u oči tarantule ili male, obično neotrovne zmije, ili si mogao vidjeti osinje gnijezdo. Važno je bilo ne paničariti jer ako si skliznuo niz deblo bio si potpuno otvoren i morao si pažljivo sići. U mojoj mladosti nismo poznavali pojam alergije na ubode pčela i osa ili insekata. Mi smo (na selu} skoro svaki dan stajali u nekom mravljem gnijezdu. Sjajno djetinjstvo.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu