Sada, kod kuće na jugu, Lung Addie razmišlja o svom boravku u Isaanu. Uvijek je zanimljivo nabrajati razlike, ako ih ima, i malo razmišljati o njima. Lung addie godinama čita tajlandski blog i vidjela je skoro sve recenzije. Ljudi koji veličaju Isaan, ljudi koji ruše Isaan, ljudi koji jednostavno izražavaju vlastita iskustva na lijep, iskren način.
Osobno sam bio u Isaanu nekoliko puta, ali nikad nisam tamo stvarno živio ili boravio s obitelji. Posljednjih godina došlo je do nekih promjena zbog činjenice da moja Mae Baan dolazi iz Isaana, a Lung Addie redovito odlazi tamo i upoznaje obiteljske veze. Nije dakle to samo, kao nekada, prolazak motociklom na kojem se turistima i krajoliku posvećuje najviše pažnje.
U usporedbi s prije nešto manje od 20 godina, Isaan se očito dosta promijenio. Promjena se najviše primjećuje u gradovima i oko njih. Na selu je također vidljiva velika promjena, ali na sasvim drugoj razini.
Tamo gdje sam prije bio gotovo obvezan ostati na glavnim cestama s kupcem, sada mogu sigurno ići sporednom cestom na mnogim mjestima, i motociklom i automobilom, osim ako se naravno ne odvezem u polje gdje u daljini nema kuća koju treba vidjeti, osim nekoliko domova obitelji uzgajivača riže usred ničega.
Tamo gdje prije nije bilo ni struje ni vode, ni škola, ni pravih trgovina, sad vidim da je sve tu…. Opet, osim ako se ne odvezete u polje negdje gdje Buddha nikada nije prošao u svom zemaljskom postojanju.
Isaan je krenuo u veliko pretjecanje i to se dosta primjećuje. Iskreno, sada postoje mjesta gdje bi mi bilo najbolje živjeti i to ne mora biti veliki grad. Nekoliko, pa i manjih mjesta, nudi baš sve što čovjeku zapravo treba za kvalitetan život, a da ne mora svaki dan trzati po blatu ili se voziti desecima kilometara da bi stigao u "civilizirani" svijet.
Pitam se zašto se toliko ljudi danas žale na Isana. Je li to zato što su sami napravili pogrešan izbor, iz bilo kojeg razloga, u vezi sa svojim domom? Znam razlog, ali ga neću spominjati ovdje. U svojim srcima možda čak i znaju zašto.
Kontrasti u Isanu su veći nego na jugu. Tu mislim na život na selu i život u gradovima i oko njih. Na isanskom selu na mnogim mjestima još uvijek je kao prije mnogo godina. Život u krugu obitelji, mukotrpan rad na zemlji, totalni nedostatak komfora, čak i kuhanje na suhim drvima sa svime i svačim što se može naći u prirodi. Razlog je to što na jugu postoji više izvora prihoda, osim sezonskog prihoda od poljoprivrede. To je zbog prisutnosti mora. Ipak, gledano okom Faranga, Isaan nudi isto toliko mogućnosti kao i ostatak Tajlanda. Samo je pitanje da sami napravite pravi izbor i da se ne upustite brzopleto u avanturu za koju niste potpuno spremni ili o kojoj nemate pojma. Život, bilo gdje u Tajlandu, nije život u domovini, ali ako želite možete napraviti nešto jako dobro od toga, i to bez problema u Isaanu.
Što je Lung addiju najviše nedostajalo tijekom boravka u Isaanu?
Što se tiče smještaja i udobnosti: Ništa (boravili smo u odmaralištu iu Roi Etu s prijateljem).
Na kulinarskoj razini: Ništa, moj posjet Roi Etu bio je uspješan kulinarski izlet.
Ophođenje s ljudima: uglavnom ništa osim što ne razumijem isan, a oni često ne razumiju tajlandski
Jedino što mi je nedostajalo je moj Old Lady Steed, radije bih putovao sa svojim kupcem, to mi je zabavnije nego s autom. Vraćam se za otprilike tri mjeseca i tko zna, možda to učinim s kupcem?
U svakom slučaju, uživao sam u svom putovanju. Nije loša riječ o Isanu.
Vidim veliku razliku između grada i sela ovdje na jugu, u Narathiwatu, iako more nikad nije daleko. Na selu ovdje vlada pravo siromaštvo i kuće od valovitog lima su brojne, dok je u gradu siromaštvo prilično relativno, ali ljudi se, uz nekoliko iznimaka (Rohinje), dobro snalaze. Osim toga, selo je puno vojnika i punktova, a seosko stanovništvo toga se jako boji. U gradu je taj strah puno manje opipljiv.
Nemojte misliti da govorite o istom području...
Putni savjet belgijskog veleposlanstva stoga ne laže.
“Ne preporučuju se putovanja koja nisu neophodna u pokrajine Narathiwat, Yala, Pattani kao ni u pokrajinu Songkhla. Posebne mjere opreza potrebno je poduzeti za tri najjužnije pokrajine (Narathiwat, Pattani i Yala). Napadi se u tim pokrajinama vrše gotovo svakodnevno. Ti su napadi usmjereni na tajlandske vlasti, no sporadično ima i stranih žrtava. Ljudima koji još moraju putovati u ove pokrajine savjetuje se da se kreću po danjem svjetlu, da budu posebno oprezni u blizini javnih zgrada
https://en.wikipedia.org/wiki/Narathiwat_Province
https://en.wikipedia.org/wiki/Yala_Province
https://en.wikipedia.org/wiki/Patani
Prije dva tjedna nizozemska vlada promijenila je savjet u crveno. Sada se obeshrabruju sva putovanja. Kada sam pitao ministarstvo čemu ta nagla promjena, rečeno mi je samo da moram otići odavde što prije i da je potpuno neodgovorno živjeti ovdje. Hvala, ali to se neće dogoditi jer ovdje imam svoju kuću i posao..
Ne mislim na Isaan, već na duboki islamski jug u čijem središtu živim. To je područje protiv Malezije. Ovdje je krvavi građanski rat u kojem ima mnogo žrtava i savjet za putovanje vrijedi šifra crveno. Diljem grada i sela naći ćete kako lutaju oklopna vozila, tenkovi i kontrolne točke s protubombaškim zidovima, bodljikavom žicom i teško naoružanim vojnicima. Izvan gradova, vojnici su ponekad svakih 100 metara, vidljivi s potpuno napunjenim mitraljezima, patroliraju jarcima u potrazi za IED-ima. Toga se stanovništvo boji: napada i eskalacije od strane više od 40.000 ljudi koji pokušavaju održati regiju sigurnom, ali čini se da se to samo obije o glavu.
Svojom "recenzijom" nisam mislio na "duboki jug". Ako ljudi tvrde da se u Isaanu vraćate godinama unazad, onda možete reći da se u tri najjužnije pokrajine vraćate u zajednicu koja se nastoji vratiti u prošlost ne manje od 600/700 godina. Grupa ljudi koja je još uvijek posebno na meti su učitelji. Ova vrlo osudna praksa koristi se kako bi se djevojkama onemogućilo školovanje. Kad pitam učitelje ovdje, na Bliskom jugu, žele li predavati na dubokom jugu, odgovor je odlučno NE, nisam lud i nisam umoran od svog života. Stoga je tamo sigurno vrlo ugodno živjeti i raditi.
Danzig kao argument savjetuje da se što prije ode: “Ovdje imam svoju kuću i svoj posao”, ali ja bih samo pomislio na poznatu poslovicu: “Radije krvav Jan nego mrtav Jan”. Kako god pogledate: tamo na dubokom jugu je vrlo opasno područje.
Kako bi čitateljima dočarali kako je tamo, otvorite sljedeći link i pogledajte fotografije. Ovi nisu snimljeni u Siriji nego na dubokom jugu.
https://www.google.be/search?q=narathiwat+thailand&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ved=0ahUKEwickqDPmczVAhXDpo8KHZXcBa0QsAQIRA&biw=994&bih=429
Ja sam i sama učiteljica i to što kažeš da se učiteljice ubijaju da bi spriječili djevojčice da poučavaju je čista glupost, ali to znaš i sama.
Ekstremisti smatraju učitelje u državnim školama pijunima Bangkoka i načinom širenja tajlandskih budističkih ideja među stanovništvom. Zato su oni, zajedno sa svim ostalim državnim službenicima i 'suradnicima', mete napada. Kao farang i nemusliman, radeći u nacionalno poznatoj islamskoj privatnoj školi s preko 4300 učenika, ne osjećam se ugroženo ni na koji način. Rekao bih: malo istražite pozadinu sukoba i profil prosječne žrtve. Vidjet ćete da je to vrlo komplicirana, višestrana borba, u kojoj je 'džihad' samo fusnota. Ovdašnji ljudi, Jawi, nisu Tajlanđani i ne žele da im se nameće tajlandska kultura. To je temelj nemira i sve dok vlada ne čini nikakve ustupke ovim ljudima, uvijek će se nastaviti razvijati, uz rizik od situacija kao što su Sirija (IS) i južni Filipini.
Možda se nećete osjećati izravno ugroženo, ali dogodit će vam se ako „slučajno“ pripadate „neprosječnom“ profilu žrtava koje tu vrlo često padaju. Neće vas prvo pitati pripadate li jednom od pijuna Bangkoka.
Citat:
“Ljudi ovdje, Jawi, nisu Tajlanđani i ne žele da im se nameće tajlandska kultura. To je osnova nemira i sve dok vlada ne čini nikakve ustupke ovim ljudima, uvijek će se nastaviti vrtjeti, uz rizik od situacija kao što su Sirija (IS) i južni Filipini.”
Da, zato zabijte glavu u pijesak i ako ikada eskalira do, kako sami nazivate, situacija poput Sirije i južnih Filipina, možete i sami napisati na blogu: nikad nismo bili unaprijed upozoreni. Nekoliko puta je upozoravano, ali se očito ignoriralo. Ili treba pisati;” čiji se kruh jede, čija se riječ govori” ? Kruh se peče i drugdje, ali s puno manje rizika.
Također smatra da je ispravno reći da Jawi, kako Danzig piše, nisu Tajlanđani. Narod na jugu pripada malajskoj etničkoj skupini. A u Tajlandu postoji 70 etničkih skupina prema izjavi tajlandske vlade u UN-u; zamislite da svatko povuče svoju crtu unutar Tajlanda.
Da sam na mjestu Danziga, brzo bih potražio utočište negdje drugdje u Tajlandu gdje ima mnogo poslova za strano nastavno osoblje.
ispravak mog odgovora: mislim da NIJE točno reći da Jawi, kako Danzig piše, nisu Tajlanđani.
Uživao sam u tome, čitao sam svačije priče, ali sam sam opušten u odgovaranju.
okoliš chumphea nikad se nije raspravljalo svatko spašava svoje dupe u svakom selu, ali ako to ne uspije svatko pomaže s onim što može nikada nije imao ništa s ničim, također na društvenoj razini, vrlo dobre međusobne konzultacije
Tijekom mnogo godina živio sam na mnogim mjestima u Isaanu, u svim krajevima Isaana, i mislio sam da bih se mogao skrasiti iz Chiang Seana u Nong Wau Sou, 20 km od Udon Thanija, 8 km od glavne ceste, ali Ono što mi pada u oči je uvrnuto ponašanje lokalnog stanovništva u vožnji bez osjećaja odgovornosti. Čvrsto sam uvjeren da je više od 50% vozila koja se voze javnim cestama nelegalna ili neregistrirana i stoga neosigurana. Nisam draga na cesti, ali cijeli život vozim bez nezgoda. Ipak, ovo iskustvo je jedan od važnih razloga da ne živite tamo. Ista stvar mi se događa blizu Phon Charoena, Buengkan. Još jedna neobična pojava je da u seoskim selima svi ljudi koji znaju zanat i koji su najjači, svi odlaze drugdje gdje mogu više zaraditi, a onda ostaju starci i mala djeca. Sporedne ceste su jako loše i lokalne korumpirane vlasti ih ne održavaju jer nema kontrole nad njima. Kad čovjek gleda i sluša Phrayudove govore, ne vidi ništa od toga na selu i život ide dalje kao što je uvijek bio. Nema apsolutno nikakve promjene u mentalitetu, nema respekta i čini se da je prosječni kvocijent inteligencije znatno niži nego drugdje, što ne može biti drugačije ako studenti i radnici svi odlaze. Mislim da će dulji boravak u Isaanu otkriti nešto drugačije od kratkog posjeta s boravkom u resortu.