Bit će to ponovno za otprilike 7 tjedana. Zatim odlazim iz Düsseldorfa svojoj voljenoj Tajland. Do tada se moram zadovoljiti svojim sjećanjima ili zamišljanjem kako će biti ovaj put.

U trenutku kad izađem iz aviona u Bangkoku, imam osjećaj da se vraćam kući. Povratak u zemlju koja se čini tako poznatom. Ipak, odmah shvatite da ste ušli u potpuno drugačiji svijet. Sve je drugačije, mirisi, boje, klima i ljudi. Vruća vrućina i zvukovi koji mojim ušima zvuče poput glazbe. Čak i pucketanje Tuk-Tuka zvuči ugodno.

Moje zadnje putovanje bilo je prije sedam mjeseci i bilo je puno prekratko. Sjećanja blijede i osjećaji nestaju. U međuvremenu moram popuniti i održavati Thailandblog. I dalje to radim s istim zadovoljstvom kao i kad sam počela.

Brojni e-mailovi koje o tome primam od vjernih čitatelja uvijek su dirljivi. Ovaj tjedan sam dobio jedan takav i mislio sam da je vrlo poseban. Želim s vama podijeliti reakciju. Žena mi je poslala e-mail sljedeće:

“Moj muž i ja smo godinama putovali jugoistočnom Azijom. Po mogućnosti sami i to je bilo super. Tajland je uvijek bio na našoj listi. Tamo smo se osjećali kao kod kuće i tijekom godina putovali smo po cijeloj zemlji javnim prijevozom. Naš prvi putovanje u Tajland je bilo 1986., a naš posljednji put 2003. 6 tjedana nakon toga moj je muž preminuo. Sada se moram zadovoljiti svim lijepim uspomenama, a tvoj blog također pomaže u tome. Nadam se da ću ga još dugo čitati.”

Prekrasan odgovor i koji vas tjera da zašutite na trenutak... Ne samo kompliment za mene, već i za sve koji su posvećeni Thailandblogu i redovito pišu članke. Gotovo svaki tjedan dobijem nekoliko e-mailova od potpunih stranaca, koji mi (nama) zahvaljuju na lijepim pričama na Thailandblogu. Vrlo motivirajuće čitati sve te komentare!

Program za nadolazeće putovanje u Tajland već je više-manje dogovoren. Nekoliko dana u Bangkoku, pa u Hua Hin. Od Hua Hina do Pattaye (brodom?). Šetnja po Pattayi, zatim natrag u Bangkok da uhvatimo noćni vlak za Isaan. Zadnji put sam slikao u Isaanu nakon kišne sezone, sve je bilo prekrasno zeleno. To će biti drugačije sredinom svibnja, bojim se da će biti suho i suho.

Nakon nekoliko dana Isan povratak u Bangkok i potom avionom u Chiang Mai. Putovanje završava u Chiang Maiju. Povratak u Bangkok noćnim vlakom i posljednja noć u blizini zračne luke. Tako smo ispunili 21 dan. Opet naporan raspored, ali ni putovanje u Tajland nije kazna. Posebno volim putovati vlakom. I po mogućnosti noćni vlak, svima ga mogu preporučiti.

Radujem se ponovnom susretu sa svojim prijateljima i poznanicima na Tajlandu. Tada sam preplavljen posebnim pričama. Iskustva iseljenika uvijek je lijepo čuti. Ponekad smiješno, ponekad tužno i često nevjerojatno. Te priče obično čine osnovu za djela koja kasnije pišem. Iako nikada ne prestajem pričati o Tajlandu i nikad ne pišem, posjet mi ipak pruža novu inspiraciju. Uz sve što vidim, čujem i doživim, već mi se kroz glavu vrte ideje za naredne priče.

Na ovom ću putovanju također upoznati neke ljude koje poznajem samo iz komentara na blogu ili iz članaka koje pišu. U međuvremenu odbrojavam dane i razmišljam još...

7 odgovora na “Razmišljanje o Tajlandu u muzeju”

  1. ThailandGanger kaže dalje

    Ugodan odmor.

    Opet ljubomoran na tebe.

    • Hans Bos (urednik) kaže dalje

      Ljubomoran? Mislim da pratiš nekoliko dana nakon Petera…..

  2. Jovan kaže dalje

    Sretni blagdani!!

    Moram čekati još 3,5 mjeseca. Ali svaki dan sam zauzet Tajlandom.
    Već planiram svoje sljedeće putovanje u Tajland.

  3. tona kaže dalje

    Pozdrav,
    Raduj se. Sada imamo internet u hotelu, pa na Thailandblog. Ovaj e-mail poslan je iz prekrasnog odmarališta u Jomtienu. Ovdje ostajemo oko 4 dana.Jednom smo bili u Sattahip-u i tada smo vidjeli samo južnu Pattayu. Sutra kreće posjet Pattayi pa ćemo vidjeti što ćemo tamo vidjeti. Popis koji se jednom pojavio na blogu (mislim Gringo) je konzultiran.

    • Khun Peter (urednik) kaže dalje

      @Lijepa Tona. Zabavite se u Pattayi!

  4. Robert kaže dalje

    Znam taj tvoj osjećaj. Prije nego što sam živio u Aziji dolazio sam ovdje redovito zbog posla. Mirisi, boje, vreva, hrana, noćni život, život na ulici... čak i grad poput Singapura, koji je relativno dosadan za azijske standarde, ima tu privlačnost. Netko je jednom rekao da 'u gradovima u Aziji svaka večer izgleda kao subota navečer' i u tome ima istine.

    Ne znam odnosi li se to i na druge, ali nekoliko puta kada dođem u Europu ili SAD smatram da je dosadno i ne znam koliko brzo moram ponovno otići u Aziju. Mislim da su svi ti dojmovi iz prošlosti sada postali norma i sve mi to nesvjesno nedostaje kad nisam u Aziji. Neka vrsta azijske ovisnosti, da tako kažem. 😉

    • Hans kaže dalje

      Kad sam u Tajlandu, svaki dan mi je kao praznik, nažalost to sam saznao tek s 45 godina.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu