Nestanak Thai Noi pisma

U jednom od mojih prethodnih doprinosa ovom blogu ukratko sam razmotrio podrijetlo tajlandskog pisanog jezika. Kao veliki ljubitelj kulturne raznolikosti, volim ugrožene manje jezike. Oni su živa baština i stoga dragocjeni. To je jedan od razloga zašto sam u davnoj prošlosti pokupio nešto baskijskog, bretonskog, irskog i okcitanskog.

No, nažalost, jedna je od zakonitosti jezika da su oni, iz raznih razloga, trajno ugroženi i nestaju. Filolozi su izračunali da će od procijenjenih 7.000 jezika koji se danas govore u svijetu njih 6.000 nestati do sljedećeg stoljeća… Naravno, nestanak jezika nije ništa novo. Većina lingvista to čak vidi kao prirodni proces. Uostalom, jezici su podložni promjenama i govornici pod određenim okolnostima prelaze na korištenje drugog jezika. Ali u mnogim slučajevima, jezici također nestaju kao rezultat kulturnih borbi, nejednakih odnosa moći ili jednostavno jezičnih ograničenja, gdje problem često leži mnogo dublje od čisto jezičnog, ali ima sve veze s ugroženim samopoštovanjem i identitetom, poricanje samoodređenja i slobode izražavanja kulturnih održavaju tradicije.

Dobar primjer potonjeg može se naći u Tajlandu, točnije u Isaanu, gdje je Thai Noi morao nestati za većinski pisani jezik. Tradicionalno, u Isaanu su se govorili brojni jezici, kao što su surin-kmerski, laoski, vijetnamski i phuthai, osim tajlandskog. Izvorno su u Isanu bila u upotrebi najmanje tri pisana jezika. Na primjer, postojao je kmerski koji je ostavio trag iz Angkora na sjeveroistoku današnjeg Tajlanda i koji se sigurno koristio do četrnaestog stoljeća naše ere. Kao pisani jezik zamijenio ga je Tham, koji je nastao iz starog mon pisma, koje je postalo rašireno zbog širenja laoskog kraljevstva Lan Xang, a uglavnom se koristilo za vjerske i filozofske tekstove. Civilni, službeni pisani jezik bio je Thai Noi, koji je nastao gotovo u isto vrijeme kad i Tham. Thai Noi postao je najčešće korišteno pismo u Isaanu od šesnaestog do sedamnaestog stoljeća. Glavna razlika u odnosu na tajlandski kao pisani jezik bila je u tome što tajlandski noi nema tonske znakove koji označavaju točnu visinu na kojoj bi se riječ trebala izgovoriti. Čitatelji u Isaanu smatrani su dovoljno pametnima da shvate ispravno kontekstualno značenje riječi.

Jedan od prvih političkih ciljeva kralja Chulalongkorna, koji je vladao Sijama od 1868. do 1910., bio je uspostaviti program političkog i kulturnog ujedinjenja koji bih opisao kao unutarnju kolonizaciju Sijama. Pod ovim mislim da su središnja vlast u Bangkoku korak po korak stari gradovi-države i autonomne regije pod vjerom: 'Jedna nacija, jedan narod, jedan monarh' u skladu s dinastijom Chakri kako bi se učvrstila državna vlast i stvorio osjećaj nacionalnosti. Jedno od korištenih sredstava bilo jemeka prisila' da se ubuduće služi samo većinskim jezikom. Od 1874. sijamska je vlada pokušala uvjeriti pismeni dio stanovništva Isana da je korištenje tajlandskog kao pisanog jezika praktičnije i stoga prihvatljivije za komunikaciju s vladom.

Isaaneri su hitno morali shvatiti da su Tajlanđani... Kad ova kampanja nije odmah zaživjela, poduzete su prisilne mjere i tajlandski je počeo kao pisani jezik u obrazovanju. Uvođenjem ove dalekosežne obrazovne reforme, stanovništvo u ovom kutu zemlje moglo se od malih nogu obrazovati u spoznaji da su tajlandski jezik i kultura superiorniji od onih u Isaanu... Ova reforma obrazovnog sustava djelomično je inspirirana zabrinutost oko provedbe centralističke politike moći Bangkoka. Uostalom, brzo su ljudi u glavnom gradu zaključili da će biti potrebno mnogo, ali stvarno mnogo novih službenika za kadroviranje svih tih novouspostavljenih novih, centraliziranih državnih institucija. A ti državni službenici, po mogućnosti angažirani lokalno, naravno morali su biti vješti u pisanom tajlandskom... Prva potpuno tajlandska obrazovna institucija u Isaanu bila je škola Ubon Wasikasathan u Ubon Ratchathaniju, osnovana 1891. i pod punim pokroviteljstvom Bangkoka.

Sopha Ponthri i još dvojica kolovođa

Kako bi se ova jezična indoktrinacija u školama prerušena u obrazovanje usmjerila u pravom smjeru, šest udžbenika objavljeno je u brzom nizu, a napisao ih je Phraya Sri Suthorn Wohan (Noi Ajaari Yangkul) na sjeveroistoku: Munbotbanphakit, Wanitnikon, Aksonprayok, Sangyokphitan, Waiphotchanaphijan en Phisankaran. Ne baš zadovoljni rezultatima jezične prisile, Bangkok je 1910. poslao nadzornike u Isaan kako bi osigurali da djeca dobivaju i prate obrazovanje na tajlandskom. Akcija koja je postalanagrađenis uvođenjem Zakon o obveznom osnovnom školstvu, zakon iz 1921. koji je od svih roditelja u Isaanu zahtijevao da im djeca pohađaju nastavu na tajlandskom… U manje od četvrt stoljeća, Thai Noi kao pisani jezik izgubio je svu svoju društvenu važnost i nestao…

Neko je vrijeme bilo otpora. U kasnim XNUMX-ima, brojni roditelji u Ban Sawathiju u pokrajini Khon Kaen, predvođeni popularnom Molam pjevačicom Sophom Ponthri, odbili su više slati svoju djecu u školu. S pravom su se bojali da će izgubiti svoj Laos korijenje i nacionalnosti te će postati Thai... ova pobuna, koja je bila potaknuta i novim, visokim lokalnim porezima, brzo se proširila na sela u široj okolici. Policija je 16. prosinca 1940. razbila skup na kojem je bilo više od 500 ljudi i uhitila 116 ljudi. Sopha Ponthri i tri vođe pobunjenika osuđeni su na XNUMX godina zatvora dva mjeseca kasnije u Khon Kaenu zbog 'kabotphai nai ratchaanačak' (pobuna protiv kraljevstva). Ostali uhićeni su pušteni, ali više od trideset ih je umrlo u zatočeništvu... Khui Daengnoi, jedan od trojice osuđenika, misteriozno se utopio u zatvoru nekoliko mjeseci kasnije. Sopha Ponthri također će umrijeti manje od dvije godine nakon što je osuđen nakon što mu je ubrizgan lijek za koji se pokazalo da je alergičan...

Uz nekoliko vrlo rijetkih iznimaka, prosječni Isaaner se više ne sjeća da je imao vlastiti pisani jezik prije samo dvije generacije... Često zaboravljamo da je jezik mnogo više od nizanja zvukova i riječi. Jezik je skladište tradicije, povijesti, kulturnog pamćenja i znanja i šteta je da takve stvari nestaju…