Izjava: 'Grupe i razredi u Tajlandu žive previše suprotno!'
Živim u 'čuvanoj zajednici', koja se također naziva 'mòe: bâan'. ('mòe:' je grupa, 'bâan' je kuća: selo). Svi ih poznaju: vrata s barijerama, visoki zid okolo sa željeznim klinovima, stražari strogog izgleda koje često pozdravljam s: 'Kako si mia nois?' Tamo živi imućniji dio stanovništva, dobro zaštićen od plebsa. Moja 'zajednica' ima prekrasna vrata s elektronički upravljanim vratima: ja ih zovem 'zatvorska vrata'.
Nedavno je pušten politički zatvorenik. Na pitanje kako se sada osjeća rekao je: "Idem iz malog zatvora u veliki zatvor!"
Jučer sam sa svojim sinom posjetila vrlo lijepog zubara. Kontrola i tartar, dva puta 900 bahta. Čekaonica puna urednih trgovaca. I počeo sam razmišljati.
klase
Svako je društvo podijeljeno na klase. Tako je bilo od prapovijesti i uvijek će tako biti. Ali za svako doba i za svaku zemlju razlike među klasama su različite: ponekad relativno male, ponekad vrlo velike. U Nizozemskoj je ta distanca uvijek bila na strani malog, buržoaskog društva. U Tajlandu je bolje govoriti o podjeli između klasa.
Za razumno mirno i harmonično društvo, udaljenost između klasa ne bi trebala biti prevelika. Ali još važnije od te udaljenosti, iako ima veze s njom, jest mjera u kojoj se ti razredi mogu susresti i raditi zajedno.
Sastanci između razreda
Gdje se sastaju razredi? To je uglavnom u javnom prostoru. Spominjem sportske klubove, vjerske ustanove, javni prijevoz, obrazovanje i zdravstvo. (Neću to zvati politikom).
U Nizozemskoj je moja starija kći pohađala redovnu osnovnu školu pored sina jednog stolara. Još uvijek me krivi za to. U crkvi svi sjede zajedno, iako je u mojoj rimokatoličkoj mladosti plebs klečao na slobodnim klupama straga, dok su skupe klupe naprijed zauzimali Rottinghuizen. Moja je obitelj bila točno u sredini. U čekaonici naše ordinacije opće medicine bilo je sasvim moguće da je između direktora tvornice i učiteljice, da nabrajam samo neke, sjedio Turčin. U vlaku imate prvi i drugi razred, ali ja, očito pripadam eliti, uvijek putujem drugim razredom. U autobusu su svi izmiješani, neshvatljivo.
Pogledajmo Tajland. Gore sam već spomenuo strogo odvojena stambena područja (da, ima ih i u Nizozemskoj, ali ne tako markantne i ne zatvorene). Zdravstvo se sastoji od dva svijeta. Često posjećujem državne bolnice, a ponekad i privatnu bolnicu. Kakva razlika! Obrazovanje se sastoji od državnih i privatnih škola, od kojih potonje koštaju između 20.000 i 60.000 bahta godišnje. Wat Yuan u Chiang Khamu, gdje sam nekada živio, je hram za bogatije ljude, tamo rijetko vidite običnog farmera. Opat vozi kombi s vlastitim vozačem, opremljen hladnjakom i DVD uređajem. Dragi čitatelji, možda se možete sjetiti još primjera. Što se javnog prijevoza tiče, posebno u Bangkoku, slobodno se može govoriti o dva odvojena svijeta.
Da sumiramo
Svako društvo ima različite klase s pripadajućim prednostima i nedostacima. Ali u Tajlandu je ta odvojenost vrlo jaka. Susreti između više (srednje) klase i niže klase događaju se gotovo isključivo u nekim službenim prilikama. To nije dobro za harmonično društvo.
Možda dragi čitatelji imaju više primjera ili se, naprotiv, ne slažu s mojom tvrdnjom. To je dozvoljeno.
Razgovarajte o izjavi: 'Grupe i razredi u Tajlandu žive previše suprotno!'
Pitanje je preopćenito, a izvedeno je i iz pitanja koju društvenu strukturu smatrate poželjnom. Tako da neću ulaziti u to.
Više na osobnoj razini, smatram da je prilično lako "kao autsajderu" i "stranacu" imati posla s ljudima iz svih vrsta pozadina ovdje.
Posebno se to odnosi na pripadnike etničkih i vjerskih manjina, mlade i lutalice.
Često ih smatram prilično otvorenima, malo je tabua i toliko doprinose kvaliteti mog života; Nadam se da je tako i obrnuto.
Uvjet je da se znate razumno izražavati na tajlandskom.
Je li to nauštrb dubine?
Sjon Hauser jednom je napisao: Ne treba razgovarati o Sartreu s Tajlanđaninom.
Ali ako se uskladite s temama koje su ovdje važne i uz neke moje smjernice, to je itekako vrijedno vremena (kao i nesporazuma).
S druge strane, ustaljeni Tajlanđanin već ima svoje krugove, svoje fiksne postavke i stoga manje može očekivati od mene.
Sve u svemu, društveni život mi je možda šareniji nego u Nizozemskoj.
Posebno se stariji ljudi ponašaju vrlo submisivno prema takozvanim imućnijima i redovnicima. No, mijenja se, iako vrlo sporo. Jednom sam bio u državnoj bolnici i u krevetu do mene je bio redovnik od najmanje 200 kg. Zapovijedao je svima čak i liječnicima, tako da sam se jako živcirala.. U jednom trenutku je počeo zapovijedati meni, jasno sam mu dala do znanja da mu se ne sviđaju njegova velika usta i neka se sam pobrine za to. Redovnik s autom i vozačem je naravno previše smiješan za riječi.
to je kao župnik s velikom čašom vina i velikom cigarom hahaha
Napominjem samo da ono što zagovarate Vi ne provodite u djelo.
Vi sami živite na zaštićenom moo poslu.
I u Belgiji imate tu odvojenost, ali morate otvoriti oči i pripadati takozvanoj nižoj klasi da to vidite.
Pred zakonom su svi jednaki, samo neki više od drugih.
Lijep pozdrav
Čak i u homogenom društvu, ljudi će se htjeti istaknuti.
Isto ponašanje vidimo u životinjskom svijetu. Ali kod ljudi je potrebno više nijansi. Jer tko se usuđuje ne cijeniti cestara ili smetlara?
Oni ionako rade koristan i važan posao. U svakom slučaju, mnogima je moralni kompas već godinama slomljen, što sam ja nažalost doživio.
Sve dok se elita osjeća zaštićenom od strane politike, policije i vojske, ona će slijediti svoj plan.
Inače, zanima me zašto kći Kuis nije htjela sjesti pored stolarovog sina...
Svakako postoje razlike između ljudi u Tajlandu i bilo gdje drugdje u svijetu. Za mene je svaka osoba jednaka. Svi se rađamo i umiremo na isti način. Nitko se ne mora osjećati superiornim u odnosu na druge. Smatram da je klasna razlika vrlo nepoželjna i ne bi je trebalo biti. Previše je ljudi kojima je razlika važna i žele je ostaviti tako. Navodno se osjećaju uzvišeno i to im daje dobar osjećaj. Ljudi takozvanog nižeg porijekla odgojeni su na ovaj način i često ne znaju za bolje.
Imam veliku kuću i koristim kućne pomoćnice i moram se naviknuti na podložnost dotičnih dama. Supruga i ja s njima se adekvatno nosimo i pokušavamo normalizirati odnose. Imao sam nekoliko dama iz Myanmara koje su radile u kućanstvu i redovito su klečale waii na podu kao znak zahvale i poštovanja, što je kod mene izazivalo vrlo neugodan osjećaj. Oni misle da je to normalno, ali ja sam im na dostojanstven način rekao da prestanu s tim, jer ja nisam kralj Tajlanda.
Razvoj će se odvijati u svakoj kulturi i društvu. Pod utjecajem brojnih društvenih mreža i obrazovanja ljudi će shvatiti i vidjeti da se situacija može promijeniti.
Kako će se taj proces odvijati ovisi o političkoj pronicljivosti vlasti da osmisli društvene reforme i spremnosti da ih iskoristi u tu svrhu. S druge strane, “narod” može preuzeti vlast, jer se mnoge promjene ne dogode ili se percipiraju kao nepravedne. Tajlandska elita i bogata viša klasa neće voljeti odustati od svog položaja, primjerice promicanjem pravednijeg poreznog sustava ili socijalnih reformi.
Tajland je neproporcionalno izgrađen. Vrlo bogat ograničeni gornji sloj (10%). Pravi srednji menadžment je ograničen i vrlo velik donji sloj s minimalnim prihodom.
Tajland će trebati dugo vremena razvoja i sazrijevanja, baš kao i susjedna Kambodža i Laos.
´ǴPozivi i tečajevi previše žive u suprotnim svrhama¨ ne otvaraju oči već svakodnevna činjenica koja se može uočiti. Vidljivo po izgledu, čak i prosječna školska učiteljica u uniformi kao da je kao iz filma “svjetski broj jedan΅”. Drugim riječima, društvenu klasu djelomično određuju izgledi.
Razlog zbog kojeg većina Tajlanđana izgleda dotjerano kad izađu van, naravno pozitivan, ali lažno je pretvarati se da ste u višoj klasi. Industrija izbjeljivanja također ima koristi. Nastaje zatvoreno društvo, grupice se skupljaju, vrsta lijepog posla, tvrđava koju ne može zauzeti stranac. Stoga će nadograđeni brak biti rijedak.
Moć, obično ne iz znanja, već iz bogatstva, tako jednostavno rečeno, novac je uobičajen u Tajlandu.
Kao i nedovoljno dobro obrazovanje i nedostatak novca za bolje obrazovanje, ali i nedostatak svijesti o potrebi za tim, održava zacrtano stanje.
Zatvoreno društvo, nesklono novotarijama, razmetljivosti i kapitalu vezanom uz višu klasu, daje plodno tlo za dugoročno održavanje života u izolaciji jednih od drugih.
"Sastanci između viših i nižih klasa gotovo su isključivo na nekim službenim mjestima." Po mom iskustvu, ovo je apsolutno daleko od istine. Ljudi iz viših i nižih klasa ponekad se susreću svakodnevno. Na mom sveučilištu: studenti viših razreda razgovaraju/savjetuju se s administrativnim osobljem, s čistačicom, s kompjutorom, s gospođom iz fotokopirnice, s gospođom iz kantine. Kod kuće: mnogi bogati ljudi imaju zaposlene: za čišćenje, kuhinju, osiguranje, vozača, čuvanje djece. U državnim bolnicama jadni pacijent upoznaje diplomiranog liječnika i medicinsku sestru. A upravo je u javnom prijevozu u Bangkoku ujednačenije. Bogataši se ne udostojavaju putovati BTS-om ili autobusom, a da ne spominjemo songteaw. Svi imaju auto. Nikada nisam vidio bogatu osobu u autobusu. A moj stariji tajlandski kolega nikada nije koristio čamac na rijeci Chao Phraya u 40 godina života u Bangkoku dok ga nisam poveo sa sobom.
Zaboravljate 'susrete' između generala i ročnika, između policije i kriminalaca, između posjetitelja restorana i konobara te između muškaraca i prostitutki. Ako se vratimo u povijest prije kralja Chulalongkorna, bilo je 'susreta' između kralja i robova.
Možda nisam dobro sročio izjavu. Pod 'upoznati' sam mislio nešto više od 'susresti' ili 'imati kontakt s'. Te stvari koje ste spomenuli gore, a koje ja spominjem ovdje, spadaju u te 'službene prilike'. Možda sam trebao reći 'stručni sastanci'. Ima ih doista dosta.
Ali što točno mislite pod 'živjeti jedni pored drugih'?
A s riječju 'previše'? Žive jedno mimo drugog (što god to značilo) i to naizgled nije tako loše i normalno. Ali što je previše? To je normativni koncept i ima mnogo veze s vašim vlastitim stavovima o tome kako bi se stvari trebale raditi.
Ali naravno postoje različiti svjetovi. Svijet bogatih, luksuza, svijet (srećom rastuće) srednje klase i svijet obespravljenih.
Dok je u drugim društvima obrazovanje način da se probijete, ovaj oblik društvene stratifikacije u Tajlandu je vrlo mali, uglavnom zbog troškova srednjeg i visokog obrazovanja. Uspon srednje klase je kroz rajabaht sveučilišta (koja nisu dobro cijenjena) i jeftina državna sveučilišta. Ali taj proces ne ide baš brzo, dijelom i zbog niske kvalitete. Vidim i problem u tome što čim se netko iz srednjeg sloja izdigne iznad kosilice preuzima puteve i ideje višeg društvenog sloja i negira vlastitu povijest. Vjerojatno da bude prihvaćen u višim društvenim klasama. Socijaldemokratske ideje se stoga teško nalaze među intelektualnim Tajlanđanima jer će vas vjerojatno odmah prozvati komunistom. Imam dobrog, kritičnog tajlandskog kolegu koji je studirao u Nizozemskoj i njegova omiljena stranka je VVD. Onda, naravno, neće uspjeti.
To često primjećujem kada sam u Tajlandu.
Na nekim mjestima ljudi su vrlo prijateljski raspoloženi, a na drugim mjestima bez poštovanja i asocijalni.
Na jednom mjestu jako vole turiste, na drugom su ksenofobi.
U Tajlandu brzo imaju predrasude i često vas ocjenjuju po vašem izgledu.
Sve te stvari primjećujem sve više i više i mislim da je to šteta.
Već fotografija uz članak pokazuje da šarena kolekcija koja se tamo nalazi definitivno i sretno živi jedna uz drugu. To se odnosi i na rašireno pojavljivanje u uniformama.
U Nizozemskoj se ljudi mogu smatrati sretnima što ljudi uglavnom ne žive paralelno.
Solidarnost je postala vidljiva kada je tajlandski kralj umro, ali i tada je klasna razlika bila vrlo vidljiva.
S druge strane, čista suprotnost bio je način na koji su se u Nizozemskoj slavili nekadašnji Dan kraljice i sadašnji Dan kralja i kraljev rođendan. Nezamislivo je da se na Tajlandu kraljev rođendan večera s "državljanima" kojima je i rođendan na isti dan.
“Druga kultura” nedvojbeno će opet biti okrivljena za život jedna uz drugu u Tajlandu.
Inače, dobro je vidjeti da u selima na Isanu ljudi uglavnom ne žive jedni pored drugih.
Dobro rečeno, Fred. I nizozemske princeze u školu idu biciklom.
Često govorimo o toj lijepoj 'tajlandskoj kulturi', ali zaboravljamo da se 'kultura' u Isanu (i na sjeveru) bitno razlikuje od one u boljim krugovima u Bangkoku gdje se hvale elitističke i rojalističke navike.
Viši slojevi u Bangkoku (viša srednja klasa i viša klasa) ne čine više od 20% ukupnog stanovništva Bangkoka po mojoj procjeni. Još uvijek ima oko 5% stranaca, ali ostalih 75% dolazi iz drugih pokrajina, a mnogi od njih iz Isana. Možete jasno vidjeti egzodus Isanera tijekom dugih praznika Songkrana i novogodišnje noći.
Usuđujem se reći da (individualistički) Nizozemci žive mnogo više u sukobu jedni s drugima nego (kolektivistički, grupno orijentirani) Tajlanđani. Koliko Nizozemaca u prosječnoj stambenoj zgradi razumno ili dobro poznaje svoje susjede? Razmislite o sebi: s koliko ste ljudi u susjedstvu razgovarali barem jednom tjedno? Koliko Nizozemaca ima prijatelje useljenike? Koliko djece iz radničkih obitelji igra hokej ili golf? Mislim da život jedni uz druge nema skoro nikakve veze s klasnim razlikama. Na Tajlandu, razlika u razredima ovisi o zemlji rođenja, tko su vam (djedovi) bake i koliko novca imaju. U Nizozemskoj se klasna razlika temelji na nečem drugom.
Razgovarate li sa svojim susjedima nema nikakve veze s klasnom razlikom. Samo s tim da Nizozemci žive individualnije od Tajlanđana. Zapravo, ljudi koji žive u istoj stambenoj zgradi vrlo vjerojatno pripadaju istoj klasi.
Ali nije u tome stvar. U Nizozemskoj (u cijelom svijetu) naravno postoje različite društvene skupine. Ali vrlo je moguće da su u malom gradu (malom gradu ili selu) djeca viših klasa u istoj skupini (klasi) kao i dugotrajno nezaposleni asocijalisti u selu ili gradu. To se neće dogoditi u Tajlandu. U NL, svi društveni slojevi također idu u istu bolnicu ili liječniku. U Tajlandu će biti drugačije.
Očito je da se ponašanje “bogatih” u NL i TH jako razlikuje od ponašanja “siromašnih” u NL i TH, ali to je sasvim drugačije od društvenih klasa koje žive jedna uz drugu. Teško da je to slučaj u Nizozemskoj (dijelom zato što nije moguće), u Tajlandu jest.
Svaki česti posjetitelj složit će se da postoji velika nejednakost u prihodima. Redovito se pojavljuju primjeri za to:
- https://www.thailandblog.nl/economie/inkomens-vermogensongelijkheid-thailand/
- http://www.worldbank.org/en/country/thailand/overview
- http://www.th.undp.org/content/thailand/en/home/countryinfo.html
Nejednakost se smanjila posljednjih desetljeća, srednja klasa raste, ali Tajland je još daleko. Dugoročno se tu može doći, ne vjerujem da se kultura ne može promijeniti. Međutim, potrebno je vrijeme, viša klasa ne odustaje samo od svoje moći i privilegija. Ali ako se obrazovanje malo po malo poboljša, diplome počnu vrijediti više, pitanja se više prožimaju, građani se više ujedinjuju (teško je sada pod ovom fantastičnom huntom...) itd., tada će u Tajlandu također postojati dobra, zdrava srednja klasa značajne veličine .
Ali za sada ljudi još uvijek žive previše odvojeno. Još uvijek nedostaje besplatno obrazovanje za maloljetnike u pristojnim školama gdje svakakvi ljudi sjede zajedno u razredu. To također utječe na poslovni svijet jer ti komadi papira djelomično određuju gdje ćeš završiti (plus lijepe veze s mamom ili tatom tako da ti je posao gotovo zajamčen kad su oni napušeni). Dok su škola i radno mjesto mjesta na kojima najviše dolazite u kontakt s drugima. Puno manje vani, kratki razgovor uz malo sreće u restoranu ili zabava, ali ako zaradite 10-15 tisuća THB, nećete lako doći do onih 25-30 tisuća a kamoli 200+ tisuća THB plus primanja dođi…
Tini kako opisuješ svoju zajednicu to je doista zatvor, da je stvarno tako loše ja bih pobjegao vrišteći. Ali istina je, plebs nećete sresti. Spontani razgovor s minimalnim prihodom nije moguć ili je vrlo ograničen. Čavrljanje sa osiguranjem, vrtlarom i domaćicom je lijepo (a koliko često to rade vaši susjedi? Ili se osjećaju predobro za to? Ili ih nije briga?), ali premalo da bi se moglo reći da kao elita stvarno imate dobar kontakt s plebsom. Pitam se kako bi vaši susjedi doživjeli tjedan dana u blizini Inkvizitora...
Slažem se sa suštinom, ali ne i sa tvojim zaključkom.
Sve do sredine 20. stoljeća, primjerice, u Japanu je postojala velika razlika između društvenih klasa. Danas je 90% stanovništva srednja klasa. I u Singapuru i na Tajvanu situacija je donekle usporediva s onom u Japanu. Iako nije beznačajna, mislim da razlika između klasa ima više veze s bogatstvom nego s kulturom.