Strani učitelj u Tajlandu...
Prije nekog vremena komentator bloga je napisao: 'Kao strani učitelj u Tajlandu, netko si može priuštiti malo ili ništa u Tajlandu.' Kao predavač na sveučilištu u Bangkoku, osjećam se upućeno jer je komentar potpuno netočan.
Sugerira se da si ne možete ništa priuštiti JER ste stranac i radite ovdje, u ovom slučaju kao učitelj. Pretpostavljam da pisac implicitno misli da se ovo odnosi na svakog stranca koji radi u Tajlandu u bilo kojoj organizaciji. I to je također očito netočno.
Dopustite mi da se ograničim na akademsko okruženje u Tajlandu jer o njemu znam najviše; i vlastita iskustva i iskustva drugih stranih (ne nužno nizozemskih ili belgijskih) kolega. Greška u obrazloženju je da je vaš hijerarhijski položaj u tajlandskoj organizaciji (učitelj s suradnik dekan za nastavne predmete i iznad jedan dekan) uvelike određuje što možete ili ne možete učiniti, reći ili napisati.
U Tajlandu imate javna i privatna sveučilišta. Osim toga, unutar sveučilišta možete, ali i ne morate imati tzv međunarodno Koledž. Ovo je fakultet na kojem se svo obrazovanje izvodi na engleskom jeziku, gdje studiraju ne samo tajlandski studenti, već i strani studenti. Sveučilišta na kojima se SVE obrazovne aktivnosti odvijaju na engleskom jeziku mogu se nabrojati na prste jedne ruke i ne (zahtijevaju) međunarodni fakultet.
Važno je pogledati korporativnu kulturu tih 'međunarodnih koledža'. Većinu vodi upravljački tim koji se sastoji isključivo od Tajlanđana (javna sveučilišta nemaju drugu opciju jer strancima nije dopušteno obnašati upravljačke položaje, što je regulirano zakonom). Ovi Tajlanđani naravno govore engleski, a neki od njih su stekli iskustvo u podučavanju u inozemstvu. (npr. doktorat u Americi).
Ovisno o stajalištima trenutnog rukovodećeg tima i položaju Međunarodnog koledža na cijelom sveučilištu (je li to veliki fakultet ili ne; s međunarodnim ugledom da ili ne), korporativna kultura je pretežno tajlandska ili više međunarodna. Ovo posljednje svakako vrijedi kada je dekan stranac, što je slučaj na nekim privatnim sveučilištima.
Usuđujem se reći da što je unutarnja korporativna kultura internacionalnija, to si strani učitelji mogu priuštiti više, naravno unutar tajlandskih propisa u području obrazovanja.
Pod više međunarodnom korporativnom kulturom mislim na elemente kao što su otvorena komunikacija s osobljem i studentima, pristup studentima kao mladim odraslim osobama (a ne već djeci); strukture redovitih konzultacija i izvješćivanje o njima; jednak tretman osoba (osoblje, studenti).
U relativno malom 'međunarodnom koledžu' na javnom sveučilištu na kojem radim, korporativna je kultura još uvijek izrazito tajlandska. To bi trebalo značiti da si strani učitelji mogu priuštiti malo ili ništa. Ponekad se čini da je tako, ali izgled zna prevariti.
U korporativnoj kulturi koja je više tajlandski obojena, nije toliko važno što radite (svaki strani i tajlandski učitelj u osnovi rade isti posao), već s kim se družite, s kim ste u braku, tko su vam prijatelji ili ukratko: u kojoj (tajlandskoj) mreži funkcioniraš? Što je ova mreža važnija, to si više možete priuštiti na poslu. Budući da sve ovo može zvučati malo akademski, pokušat ću to pojasniti jednim primjerom.
Imam tri strane kolege: ajarn (termin obraćanja predavača na sveučilištu) Jean-Michel i ajarn Ferdinand su Francuzi i ajarn Andrew je Englez. Jean-Michel je 30 godina u braku s Tajlanđankom koja je dekanica na sveučilištu izvan Bangkoka. Ferdinand je već 15 godina u braku s Tajlanđankom koja je donedavno bila voditeljica Odjela za europske poslove u Ministarstvu vanjskih poslova. Sada je imenovana veleposlanicom Tajlanda u jednoj zapadnoeuropskoj državi pa se sele. Andrew je oženjen Tajlanđankom iz Isana koja vodi dvije male trgovine ovdje u Bangkoku.
Što se događa ako svaki od trojice inozemnih kolega učini nešto što u tajlandskoj kulturi ne biste smjeli, primjerice otvorenije kritizirati odluku uprave. U slučaju da Jean-Michel ima problema s tim, njegova supruga (koji formalno nema nikakve veze sa slučajem; u međunarodnoj korporativnoj kulturi reklo bi se: u što se miješaš?) s dekanom mog fakulteta i stvar je raspravljena i dogovorena.
U slučaju Ferdinanda događa se ista stvar, s tom razlikom što Ferdinandova žena inzistira da se stvari urede kako treba; njegova žena tako misli, naravno šljunak pomiješan sa katranom Ferdinand je u pravu. Ako se to ne dogodi, njegova žena prijeti da će pozvati predsjednika sveučilišta (i TAKO da moj dekan ima VELIKI problem). Dekan je rekao Ajarnu Andrewu da kritičke komentare od sada mora zadržati za sebe. Možda mu iduće godine neće biti produžen ugovor o radu bez dodatnog objašnjenja.
Može li si strani učitelj priuštiti malo ili ništa jer je stranac? Ne. U više međunarodnoj korporativnoj kulturi u tajlandskoj sveučilišnoj organizaciji, strani nastavnik može si priuštiti sve više i više, naravno uz dužno poštivanje tajlandskog zakonodavstva. U korporativnoj kulturi koja je više tajlandska, to puno više ovisi o mreži stranog učitelja nego o njegovoj/njezinoj poziciji stranca po sebi.
Neće vas iznenaditi u praksi dekan mog fakulteta ne poduzima ništa u slučaju jean-michel i ferdinanda (jer bi mogla primati dosadne, sukobljavajuće telefonske pozive) protiv ajarna andrewa. Život, uključujući i fakultet, mora'sanook' ostati…..
Chris de Boer
Chris de Boer od 2008. godine radi kao predavač marketinga i menadžmenta na Sveučilištu Silpakorn.
Chris, bilo bi drugačije u Nizozemskoj. Nakon godina rada u poslovnoj edukaciji, također sam došao do zaključka da vam mreža neke razine daje više prostora u vašem funkcioniranju.
Mislim da i u Tajlandu i u zapadnim zemljama razlika nije tako velika, možda način i što.
Tajland je izgrađen na hijerarhiji u većoj mjeri nego naš, ali principi su isti.
Nažalost, ne radi se uvijek o tome što radite ili možete postići, već okviri određuju granice i to ponekad čini nasilje u tome da budete dobro i funkcionirate optimalno. Zato je ponekad kompromis i dogovor u okviru zadanih mogućnosti. Malo sreće, bitan faktor je i gdje ćete završiti. Sanook je stoga snažno osobno iskustvo dobrobiti, koje se očituje u situaciji u kojoj uvažavanje i osobni razvoj mogu cvjetati.
Jasno objašnjenje kako stvari funkcioniraju na sveučilišnoj razini u Bangkoku. Stanje u "provinciji" neće ili teško biti usporedivo s nižim stupnjevima obrazovanja. “Moć” je tamo ograničena na lokalnu hijerarhiju.
U tom smislu, razumijem komentatora bloga, a vaš račun također pokazuje da je (na primjer) Andrew imao vrlo velik problem.
Takvo zapažanje ovdje izaziva samo odbojnost, što vrijedi i za usporedne situacije što se mene tiče
bio bi slučaj.
Ova priča još jednom potvrđuje da vaš društveni položaj ovisi o društvenom statusu vašeg partnera. To se očituje u trgovinama, hotelima i na ulici.
I sama radim u obrazovanju i mogu potvrditi da je status vašeg partnera značajan: u mojoj školi na dubokom jugu kritiziraju se Isaanke. Ne bih se trebala pojavljivati u školi s partnerom koji dolazi odande. Ali zapamtite da se mi u svakom trenutku smatramo gostima. Stoga se u određenoj mjeri morate prilagoditi lokalnoj kulturi.
Kao predavač imate i javnu, reprezentativnu funkciju. U malom, vrlo konzervativnom islamskom gradu kao što je Narathiwat, sigurno ne možete podnijeti - čak ni u privatno vrijeme - hodati ulicom pijani s isanskom konobaricom u ruci. Neće proći dugo prije nego što vas ugleda student ili kolega i tada se možete pozdraviti s ugovorom. Ako izgubite poštovanje ljudi u školi, vaša uloga učitelja je gotova.