Bilanca nakon pet dana prosvjeda
Od kana Petra
Najavljeni prosvjedni marš UDD-a 12. ožujka mobilizirao je sve i svakoga Tajland na rubu. Crvenokošuljaši su bili uvjereni da mogu okupiti milijun ljudi. Crvena masa od milijun ljudi ostavila bi takav dojam da je vlada morala dati ostavku. Bilo bi samo pitanje vremena, najviše četiri dana.
Prošla su četiri dana i možemo sastaviti (među)bilans:
Nada se boljim vremenima
– Odaziv je bio razočaravajući, s mnogo manje prosvjednika od očekivanog.
– Sadašnja vlast nije podlegla pritiscima.
– I crvenokošuljaši i vlast ponašali su se kontrolirano i nije bilo nasilja.
– Vlada nije odgovorila ni na kakav ultimatum crvenokošuljaša.
– Otvoren je prostor za međusobne razgovore.
– Mnogi demonstranti sada su na putu kući.
Čini se kako crvenokošuljaši zapravo nemaju odgovor na zastoj koji je nastao. Krvni prosvjed činio se kao hitna mjera. Dospjeli su u svjetski tisak s ovom jezivom radnjom, ali to možda nije bio primarni cilj. Budući da nije bilo nasilja i vlada nije previše stala na put prosvjednicima, gubitnika nema. Ali sigurno nema ni pobjednika. Jedina dobit je što su crvenokošuljaši pokazali da ne traže samo nered i nestabilnost. Etiketa koja je zalijepljena zbog prošlih incidenata. Budući da je mafija ostala pod kontrolom vođa crvenokošuljaša, sada također zaslužuju poštovanje i poštovanje. Vlada je voljna ući u razgovore s crvenokošuljašima. Ali to je samo mali korak prema demokratskoj političkoj reformi.
Razočaravajuće je vidjeti da podjela u tajlandskom društvu, borba između žutih i crvenih majica, još uvijek postoji. Nezadovoljstvo crvenokošuljaša moglo bi dovesti do novih kriznih situacija. Dok žuti dresovi baš i ne vide potrebu išta mijenjati.
Kolumnist Bangkok Posta s pravom je primijetio da bi se vlastodršci u Tajlandu trebali zapitati zašto je toliko siromaha prigrlilo milijardera upitne reputacije. To je signal da nešto strukturalno nije u redu u tajlandskom društvu.
Kako sada stvari stoje, u Tajlandu se kratkoročno ništa neće promijeniti. Ali povratka nema. Crvenokošuljaši više neće dopustiti da im se oduzme nada u bolju budućnost.
.
Nisam Tajlanđanin, ali se tako osjećam.
Suosjećam sa siromašnim ljudima i znam jedno vrlo jeftino rješenje za dovođenje mnogih turista na rižina polja.
Treba mi samo nekoliko ljudi da uvjerim crvene majice.
Unutar dvije godine bit će manjak hotela u Isaanu ako to uspijem ostvariti.
Crvene košulje prvo prigrli fahlang, sad si dokazao da možeš biti i razuman.
Neka vas ne zaslijepi onaj mobitel nekoga tko vam je nabio džepove na leđa.
Zahvalan sam i tom čovjeku, spasio mi je nogu preko vaše bolnice.
Ali to ne znači da trebaš zatvoriti oči pred budućnošću s njim.
Volim tvoju zemlju i KRALJA.
@ pim,
Jako sam znatiželjan!
Pozdrav
Gad .Kako se možemo naći?
Dovoljan mi je 1 čovjek koji je umjetnički i 1 čovjek kojeg slušaju crveni.
Ne volim grabljivce novca poput investitora.
živim u Prachuab Kirikhanu.
Imam dobar kontakt s ljudima iz vlasti.
dragi pim,
možda dragi peter može proslijediti moj e-mail ili tvoj, jer može vidjeti našu e-mail adresu i tako dalje.
Pozdrav
Shark Bastard.
Moja adresa e-pošte je nedavno promijenjena.
Petar me još uvijek drži na starom. SADA je prijavljena točna adresa.