Dva tjedna nakon što je 38 Karen izbjeglica umrlo, a više od 100 ih je ozlijeđeno u požaru u izbjegličkom kampu Mae Surin u pokrajini Mae Hong Son, uzrok je još uvijek nejasan.
Kamp je hermetički zatvoren, tri buldožera čiste nered svaki dan, a ljudi koji donose zalihe pomoći moraju ih dostaviti okružnom uredu Khun Yuam.
Tim od Spektar, dodatak od Bangkok Post, teško je uspio ući i razgovarao s očevicima. Oni ne vjeruju da je krivac požar u kuhinji ili šumski požar, dva prijedloga koja su iznesena. Požar je izbio u 15 sati, no stanovnici obično tek kasnije počnu kuhati. Stanari kolibe u kojoj je navodno izbio požar nisu čak ni bili tamo u to vrijeme i nema dokaza o šumskom požaru na tom području.
Što onda? Svjedoci kažu da su malo prije požara vidjeli avione kako nadlijeću kamp. Bez helikoptera, već tri bijela aviona iz kojih je palo nešto opisano kao bijeli prah, mali kristali, sol ili nešto što je izgledalo kao gnojivo. Kažu da je vatra postala intenzivnija kada su je polili vodom i iznenađeni su što se vatra brzo proširila na različite strane.
Šef okružne policije Khun Yuam, koji je dobio kazneni transfer zbog navodnog nemara, također je razgovarao sa svjedocima. Ne vjeruje ni u nesreću. Crni dim ga čini sumnjičavim. 'Dim je bio taman, kao kad gore kemikalije ili gume. Kuće su napravljene od bambusa i trave, pa bi dim trebao biti bijel.” Sumnjivim ga čini i nelogično širenje požara.
Nitinart Wittayawuthikul vjeruje da je tekući fosfor možda korišten za paljenje požara. Prema izvoru iz policijskog forenzičkog tima, pronađeni su tragovi fosfora. Motiv paljevine mogli su biti visoki troškovi održavanja kampa, sumnja Nitinart. “Neki ljudi su mi rekli da držim jezik za zubima. Ali ne mogu. Izbjeglice su izgubile živote. Dakle, moram reći istinu.”
(Izvor: Spectrum, Bangkok Post, 7. travnja 2013.)
Horor priča. Ako je sigurno da su tamo bili avioni, onda se nešto posebno događa. Loš znak da je kritični šef policije premješten. Nadamo se da će međunarodne humanitarne organizacije iskoristiti svoj utjecaj da otkriju istinu. Neovisni istraživači zaslužuju svu potporu.
Nadajmo se. Poznato je da svjedoci katastrofe ili zločina često daju netočne izjave (jednostavno se ne sjećamo svega kako treba i filtriramo mnoga zapažanja kada samo obavljamo svakodnevne poslove), ali razna zapažanja su barem razlog za daljnje istraživanje.
@ Rob Potpuno ispravi ono što si napisao. Brzo sam pogledao literaturu. Evo nekoliko citata.
Prema psiholozima Haraldu Merckelbachu i Marku Jeličiću sa Sveučilišta u Maastrichtu, u normalnim su okolnostima ljudske reprezentacije nekog događaja razumno dosljedne i točne, ali daleko od potpune. Stoga malo griješe u onome što kažu da su vidjeli, ali nisu vidjeli sve. Međutim, stvari krenu loše samo kada je netko pod pritiskom kao posljedica, primjerice, stresa, depresije ili ozljede mozga. Tada se također smanjuju dosljednost i točnost. Psihologija tada govori o pseudo-sjećanjima.
O percepciji i pamćenju svjedoka postoji vrlo opsežna psihološka literatura, koja uglavnom ukazuje na to da oni mogu biti u značajnoj zabludi.
Česta je zabluda da su žrtve zločina dobri svjedoci jer su bile blizu, sve su detaljno i s pažnjom vidjele i neće lako zaboraviti što se dogodilo. Praksa pokazuje da žrtve mogu napraviti velike pogreške i da njihova velika uključenost u slučaj može dovesti do prilagodbi u njihovom pamćenju korištenjem kasnije dobivenih informacija.
Ljudi se više sjećaju kada su tamo gdje su se ti događaji odigrali. Kad su umorni, slabije se sjećaju, a ponekad se uopće ne mogu sjetiti strašnih događaja.
Postoji i fenomen koji se zove kolaborativno pripovijedanje, u kojem se priče o događajima prepričavaju i iskrivljuju.
Dakle, to je kratko predavanje o psihologiji ljudske percepcije. Samo besplatno.
Iz svog praktičnog iskustva želim dodati da što je kraće nakon događaja, to je objašnjenje spontanije. Dan kasnije ljudi su već razmišljali o tome i - često nesvjesno - počinje tumačenje. Zato je toliko važno da policija zabilježi izjave na licu mjesta odmah nakon teške prometne nesreće ili, kao ovdje, nakon katastrofalnog događaja. To su najvrednija objašnjenja. Nadam se da ta objašnjenja postoje.
Imam dva dobra primjera izbačenih izjava svjedoka.
Profesor prava je držao predavanje kada su se odjednom otvorila vrata, netko je utrčao u prostoriju, udario učenog gospodina i pobjegao. Profesor je zamolio svoje studente da zapišu opis čovjeka. To nije imalo puno smisla, postojala je jasna predrasuda prema 'drkavi, nemarno odjeveni, s bradom itd.', dok je napadač bio uredan gospodin, svježe odjeven i obrijan.
Drugo sam osobno doživio i do danas mi je živo u sjećanju. Tijekom mog studija medicine bio je jedan profesor koji je rekao sljedeće: 'Gospodo (bilo je i nekoliko dama u prostoriji, ali to je bilo prije 50 godina), doktor mora podnositi i mirise i prljavštinu. Zato sam na stol stavio staklenku s mješavinom kakice, mokraće i gnoja. Svi morate proći pokraj njega, umočiti prst u staklenku i pomirisati prst. Ja to ovako demonstriram. Tamo možete oprati ruke'. Nakon toga je rekao učenicima, koji su bili manje-više blijedi oko nosa: 'Morate znati nositi se s prljavim stvarima i možete, vidim, ali što je još važnije, možete dobro promatrati. Očito nitko nije vidio da sam umočio srednji prst u staklenku i pomirisao kažiprst!' Oprostite na čavrljanju.