Tajland je na neugodnom trećem mjestu u Globalnom izvješću o bogatstvu Credit Suisse za 2016. Jaz između siromašnih i siromašnih gotovo nigdje u svijetu nije tako velik kao u Tajlandu. Na primjer, 1 posto svih Tajlanđana posjeduje 58 posto bogatstva u zemlji.
Tajland je doživio impresivan gospodarski rast. Siromaštvo se donekle smanjilo u proteklih četrdeset godina, ali se jaz između bogatih i siromašnih samo produbio. Na primjer, broj siromašnih u zemlji smanjio se s 34,1 milijuna u 1989. na 7,4 milijuna u 2013., no nejednakost se u istom razdoblju naglo povećala.
Nejednakost dohotka je strukturalni problem i održava se upravljanjem, zakonima i sustavima kroz koje elita ima više koristi od ekonomskog rasta i postaje sve bogatija.
Iako ova i prethodne vlade obećavaju da će se uhvatiti u koštac s dohodovnom nejednakošću, to jedva da je bilo uspješno. Sadašnja vlada obećava da će oživjeti posrnulo gospodarstvo, ali zapravo ne uspijeva. Kritičari kažu da se trenutna vlada previše fokusira na industriju i investitore, ostavljajući siromašne Tajlanđane za sobom.
Više novca trebalo bi biti dostupno u Tajlandu za pomoć siromašnima, a obrazovanje bi trebalo postati dostupno svima, piše Bangkok Post.
Izvor: Bangkok Post
Treba učiniti nešto više od pomoći siromašnima i boljeg obrazovanja. Pravednija fiskalna politika u kojoj najbogatiji plaćaju više poreza kako bi bilo sredstava za obrazovanje, bolji zdravstveni sektor (zdravstvo i sl.) I drugo: puno veće plaće kako bi se kupovna moć popela iznad granice siromaštva. No da bi to postigli, Tajlanđani će se morati organizirati u sindikate jer to najbogatiji neće poklanjati.
Zanimljiv članak.
Gdje se zapravo nalazi linija siromaštva u ovoj analizi? Prihodi, imovina (pokretnine i nekretnine)…?
Od kada se ljudi smatraju "bogatima"?
Moji osobni standardi su narušeni zbog nedostatka iskustva... Povezujem ono što vidim na sjeveru Tajlanda s onim što sam doživio u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj.
Tajlandski diplomant rekao mi je da 90% prvostupnika ne radi u svom području. Znam još jednog Tajlanđanina u selu, također magistra, koji prodaje pržene banane i krumpire. Može dobro živjeti s mužem i djetetom i majkom.
Nedostaje im dobra mreža.
Većina radnih mjesta se ne popunjava putem oglasa, već se uz pomoć prijatelja i poznanika ta radna mjesta popunjavaju u tvrtkama.
Od kompanija i vlada bi se trebalo zahtijevati da uvijek objavljuju slobodno radno mjesto za svako otvoreno radno mjesto za određeno vremensko razdoblje (npr. mjesec dana), ali hoće li to funkcionirati ovdje u Tajlandu...
Mislim da bi radije prihvatili manje povjerljivu, ali srodnu osobu ovdje, samo bi imali manje kontrole/prevlasti nad osobom da su izabrani na racionalnim osnovama.
I tako bogati “krug” ostaje zatvoren.
Ova zemlja je u vlasništvu oko 200 bogatih obitelji, prema mom iskustvu nakon mnogih razgovora s bogatim tajlandskim/kineskim sunarodnjacima.Većina bogataša nije cijenila činjenicu da je uveden standard od 300 bahta po danu, što je u principu još uvijek previše malo, jer tajland postaje sve skuplji.
Sindikati nemaju nikakvu moć i tajlandska elita ih drži slatko. Nažalost, ne postoji dobar ekonomski model za najsiromašnije i srednju klasu. Unatoč tome, mnogi žive daleko iznad svojih mogućnosti i financiraju sve i svašta, što je potpuno neodgovorno.
Tako je Colin, zapravo postoji samo oko 200 obitelji, uglavnom tajlandsko-kineskih, poznatijih kao Bamboo mreža. I čine sve da situacija ostane takva, jer bolje obrazovana osoba bi mogla postati konkurencija i ni u kojem slučaju ne želi raditi za 300 bahta na dan. Ista mreža osigurava, putem birokracije, da zakoni protiv tržišnog natjecanja kao što je Zakon o stranom poslovanju ostanu nepromijenjeni.
Kao milijarderu, nije važno ako se zemlja jedva razvija. Svakako ne ako posjedujete monopol. I dok iskorištavate manje obrazovane ljude i mala poduzeća, povremeno nešto donirate i redovito to opetovano prikazujete na vlastitim TV kanalima
Većina bogate elite nema koristi od dijeljenja bogatstva. Vjerojatnije je da misle: dajte masama kruha i cirkusa, a mi ćemo zadržati kontrolu. Nizozemska je također iskusila ovu vrstu kulture prije mnogo godina. Puno siromaštva i malo suosjećanja. Koraci koji su potom poduzeti u Nizozemskoj djelomično će dovesti do rješenja ovdje u Tajlandu. To je dugoročan put, ali ljudi će morati biti spremni na to i jedinstvena suradnja je uvjet. Dobra vlada sa socijalnim srcem i odlučnošću u područjima koja su potrebna za provođenje promjena. Shvaćam da će trebati puno, jer elita je posvuda i spremna je na svaku prijetnju svojoj apsurdnoj egzistenciji.
Većina bogatih zapravo ima koristi od dijeljenja svog bogatstva (i plaćanja poreza). Samo ne znaju povijest. Bogati ljudi i tvrtke općenito imaju koristi od dobre infrastrukture, političke stabilnosti i dobro obrazovanog stanovništva (kao zaposlenika).
Iskorištavanje stanovništva će u jednom trenutku dovesti do društvenih nemira, a možda i do 'revolucije'. A povijest u drugim zemljama pokazuje da vojska na kraju staje na stranu naroda. Pravi bogataši ovoga svijeta već se pripremaju za takvu revoluciju gradeći kuće s potpunom samodostatnošću daleko od civilizacije (na Novom Zelandu). Međutim, to nije slučaj sa svim bogatašima.
Pogledaj ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=FfCNo1mdjuo
Naravno da nije lijepo da 1% najbogatijih Tajlanđana posjeduje 58% bogatstva u zemlji.
S druge strane, moramo vidjeti Tajland u kontekstu ostatka svijeta, a onda možemo pročitati u istom izvješću da se procjenjuje da najbogatijih 1% ljudi diljem svijeta posjeduje polovicu (50%) cjelokupnog bogatstva .
Odstupanje od globalnog (ili globalnog, ako želite) prosjeka stoga nije jako veliko i može se lako objasniti povijesno, što ne mijenja činjenicu da je težnja za uravnoteženijom distribucijom prikladna u sadašnjoj eri.
.
https://goo.gl/photos/jU32iHRdqHJP7bGY7
.
Po mom mišljenju, ovaj globalni prosjek se jako razlikuje od omjera po zemlji. Najbogatiji na svijetu u odnosu na ogromnu masu siromaha pravog trećeg svijeta. Mislim da je tvoja usporedba samo negdje manjkava. Postoji samo nekoliko zemalja koje imaju lošije rezultate od Tajlanda. Rusija je najgora.