Dogovor o povećanju minimalne plaće u Tajlandu od 1. travnja
Minimalna dnevna plaća u Tajlandu povećat će se od 1. travnja za 5 na 22 bahta. Ovo je prvo povećanje u tri godine. Phuket, Chon Buri i Rayong dobit će najvišu stopu od 330 bahta po danu, objavio je odbor koji je trebao donijeti odluku.
Vlada je zadovoljna ishodom koji je u skladu s trenutnom gospodarskom situacijom, rekao je zamjenik premijera Somkid. Ističe da su povećanje odobrile udruge zaposlenika i poslodavaca. Unatoč tome, zaposlenici i poslodavci nisu zadovoljni. Tajlandski odbor radničke solidarnosti želi povećanje na 360 bahta u cijeloj zemlji i bez razlika po pokrajinama, ali smatraju da su dogovorena povećanja s 308 na 330 bahta prihvatljiva.
Federacija tajlandske industrije smatra da bi veće plaće mogle negativno utjecati na mala i srednja poduzeća jer se suočavaju s višim troškovima proizvodnje. Velike tvrtke to mogu lako prevladati jer mogu ulagati u robote i automatizaciju kako bi uštedjele na troškovima rada, kaže predsjednik Chen.
Tvrtke kojima prijeti problem mogu se obratiti Ministarstvu financija za porezne mjere, kaže Somkid.
Ministarstvo trgovine trebalo bi pratiti cijene robe i usluga kako bi osiguralo da potrošačke cijene budu u razumnom omjeru s povećanjem.
Izvor: Bangkok Post
Pod pretpostavkom da je nedjelja slobodna (i stoga bez prihoda) nešto ispod 9.000 TBH p/m. Stan, moped i dijete(djeca) u školi i hrana i to možete izračunati sami. Nadam se da ćeš ostati zdrav jer dobro zdravstveno osiguranje nije u tome.
Stan + jednostavna hrana i već ste izgubili više od 50% svoje minimalne plaće.
1259 eura neto minimalna plaća u Nizozemskoj je bez djece, stanarine, skrbi i ne znam kakvih dodataka mislim za 100% nakon plaćanja stana i hrane. Plin, voda, struja, karta za automobil ili javni prijevoz, troškovi škole, kabelska/internet, telefon, bankovni troškovi, odbitak za zdravstvenu skrb, općinski nameti, porez na imovinu, osiguranje, odjeća i obuća, plus lutrija za poštanski broj, reci mi tko je u čvršći položaj.
Ako morate platiti OZ porez, dakle posjedujete kuću.
Ako primate stambenu naknadu, ne plaćate OZ porez.
Osnovno obrazovanje je besplatno.
Ako nemate medicinske troškove, ne plaćate franšizu.
Lutrija poštanskih brojeva je luksuz.
Tako da ne moraš vikati...
Hmm. 1259 eura: stanarina otprilike 400 eura koju sami plaćate, premija zdravstvenog osiguranja 128 eura mjesečno, možda 60 eura zdravstveni dodatak, dakle 68 eura, energija jednostavno 120 eura mjesečno, novac za vodu 20 eura mjesečno, osiguranje 25 eura mjesečno , kabelska TV 24 eura mjesečno, internet 30 eura, telefon 40 eura, odjeća itd. 80, bankovni troškovi 10, porez na vodu, porez na otpad zajedno oko 50 eura mjesečno, troškovi škole mi nisu poznati, ali brzo procijenim na 60 mjesečno, javni prijevoz 45 mjesečno mjesečno ili troškovi automobila 80 mjesečno, onda ste već prešli 1000 fiksnih troškova. Plus eventualno otplate kredita, wehkamp i još neke nepredviđene stvari i onda je stvarno gotovo... Iz regresa se onda mora platiti zamjena namještaja, TV-a, perilice rublja itd. Prebrojite svoje dobitke…
A onda morate i jesti. I nemojte piti niti pušiti.
Jednostavno ne možete bez nadoplate. Mislim da je prilično jadno da netko tko samo ima posao s punim radnim vremenom u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu mora cijelo vrijeme držati podalje.
Oz, u pravu si. Promijenio prije mnogo godina, bio sam u zaostatku. Poštanski broj lutrije doista je luksuz, ali općenito vrijedi sljedeće: što manje prihoda, to više srećki.
Tajlanđani se liječe u bolnici za 30 bahta, 80 eurocenti. Moja svekrva je imala veliku operaciju koja je koštala 30 bahta, samo je morala sama platiti lijekove, 500 bahta. Pokupila me kola hitne pomoći i vratila kući u bez dodatnih troškova.
Ne možete samo pretpostaviti da su nedjeljom slobodni, štoviše, svi surađuju u obitelji i sve se dijeli, uključujući i prijevoz, a onda su u većini slučajeva kuća i zemlja u vlasništvu vlasnika, tako da nema troškova stanovanja, preračun.
Tajlanđanin plaća 30 bahta za medicinske troškove. Netko s minimalnom plaćom iznajmljuje sobu za najviše 2000 bahta. Tajlanđani također obično rade u paru. Naš vrtlar i njegova žena imaju dvostruko manju plaću. Osnovna škola je besplatna, a uniforme se mogu kupiti i rabljene. Mislim da u mnogim slučajevima Tajlanđaninu mjesečno ostaje više od naknade ili minimalne plaće nego Belgijcu ili Nizozemcu.
Dragi Nicky, tvoja usporedba između minimalne plaće Tajlanđanina i one Belgijca ili Nizozemca vrlo je teoretska.
U pravu ste da svaki Tajlanđanin ima medicinsku skrb od 30 bahta, a ako je potrebno, može naći i sobu za oko 200 bahta.
Samo ako biste dobro pogledali ovu shemu od 30 bahta za medicinske troškove, vidjeli biste, baš kao i s iznajmljenom sobom od 2000 bahta, da se oboje ne može ni najmanje usporediti s onim na što je navikla čak i minimalna uloga u kvalitete u Belgiji ili Nizozemskoj.
Slučajno, trenutno ovo vrlo blisko doživljavam sa svojom tajlandskom svekrvom, i vidim da je shema od 30 bahta najviše hitna skrb, koja nije ni blizu usporediva s prosječnom europskom skrbi.
Moja svekrva je dovedena u tzv. Državnu bolnicu s artritisom oba koljena, sa strašnim bolovima u cijelom tijelu i visokom temperaturom, koja joj nije mogla ništa, tako da smo mi, kako bismo olakšali mala osoba u svojim bolovima, otišla je u pravu bolnicu i dovela je pod skrb vještih liječnika usporedivih s Europom.
Konačni račun za operaciju, lijekove i 8 dana boravka u bolnici iznosio je 180.000 bahta.
Neophodna medicinska skrb kojoj svaka osoba koja zarađuje minimalnu plaću, pa čak i one s državnom mirovinom od 800 bahta mjesečno, može pristupiti bez vanjske pomoći.
U Nizozemskoj svatko ima pravo na dobru medicinsku skrb, što nije u usporedbi s tajlandskom shemom od 30 bahta, pa čak i ako on/ona nikada u životu nije radio, na starosnu mirovinu, gdje većina starijih Tajlanđana sa svojih 800 Baht p / m može sanjati.
Osim toga, soba od 200 bahta trebala bi naravno biti 2000 bahta.
S jedne strane, jako te dobro razumijem. Da je u mnogim slučajevima shema od 30 bahta samo hitna pomoć, ali to uvelike ovisi o gradu, selu ili pokrajini. Također znam puno slučajeva, gdje se dobra briga daje za minimum. I izvan grada možete dobiti prilično razumnu sobu sa sanitarnim čvorom za 2000 bahta. Zapravo više nije hitna pomoć.
Ali znam i za slučajeve u Belgiji, gdje ljudi od minimalne plaće ne mogu platiti ni tablete protiv bolova iz svoje mirovine ili beneficija. Ili tko ne može ići zubaru jer se plaća samo dio. Vremena kada se svaki aspirin plaćao u Belgiji ili Nizozemskoj davno su prošla. Samo sam mislio da razlika u minimalcima uopće nije tako velika. Imamo i mnogo mučnih slučajeva.
Pogledao sam nekoliko državnih bolnica za koje mogu reći da nikad nisam vidio ovako nešto u Nizozemskoj, i očito ne mislim dobro.
Prvi put kada smo trebali medicinsku skrb za moju svekrvu, samo 2 sestre su bile prisutne na njenom odjelu u subotu u bolnici.
Kada sam pitao jednu od sestara da li ju je već posjetio odjelni liječnik, rečeno mi je da doktori nisu bili prisutni ni u subotu ni u nedjelju.
Sigurno će biti bolnica u većim gradovima, gdje je bolje organizirano, ali to nažalost nije svugdje, a po kvaliteti je daleko od europskog standarda.
Europsku kvalitetu na koju smo navikli, a koja vam treba, ako je s vama stvarno nešto ozbiljno, mnogi ne pronalaze u bolnici od 30 bahta, a da ne želim generalizirati. Zasigurno postoje slučajevi ljudi u Belgiji ili Nizozemskoj koji možda nisu te sreće, iako se njihova sudbina ipak ne može usporediti sa sudbinom mnogih Tajlanđana.
Moja supruga je i sama Tajlanđanka i zato što je i ona to drugačije vidjela u Europi, ima isto mišljenje kao i ja, i može samo odmahivati glavom na ljude koji ne vide tu razliku i stalno se žale na domovinu u kojoj je sve tako loše .
Zakon bez mogućnosti provjere je bezvrijedan. Na mnogim mjestima zaposlenici primaju plaću na ruke bez duplih potvrda. Poslodavci često ne plaćaju 300 bahta. Znam mnogo mjesta gdje je samo 250 bahta. Ako ljudi još moraju iznajmljivati sobu, to je potpuno nedovoljno. A što je s putnim troškovima na posao? Poznajem nekoga kome je policija zaplijenila motocikl nakon što je platio 6000 bahta! Sada je taj čovjek ostao bez posla jer se, unatoč objašnjenju, nije pojavio dva dana. Policija također nije bila voljna dogovoriti se.
Zemlja bez ljubavi!
Šala povećanje od 22 kupke dnevno.
Pa sigurno možeš srušiti vrata s tim.
Minimalna plaća u Tajlandu je prevelika za umrijeti, a nedostatna za život.
I vjeruju li doista da će gospodarstvo propasti i da će se tvrtke preseliti na druga mjesta.
Ako je minimum došao do 360 .
Sve dok još ima likova koji hodaju sa skupim satovima, neće biti loše.
Jan Beute.
“Zakon bez kontrole je bezvrijedan”, piše Piloe. Potpuno se slažem.
Ako živite u Chiang Maiu i radite u restoranu ili trgovini, na primjer, nećete platiti ni sadašnjih 300 bahta po danu, već negdje između 200 i 250 bahta. A državna kontrola je 0,0! Ne govorim o velikim – ponekad međunarodnim – lancima trgovina i hotelima/restoranima.
Najgore je što u ovakvim sektorima ljudi stariji od 30 godina nemaju gotovo nikakve šanse pronaći posao jer ljudi traže vrlo mlade, a time i jeftinije.
Ne izmišljam to, ali imam to iz prve ruke od brojnih Tajlanđana u Chiang Maiju koji traže posao za 300 bahta s kojim bi bili jako zadovoljni, ali ga teško mogu pronaći.
U i u tužno!
Također živi u Chiang Maiju, ali nije lako pronaći dobru djevojku za 400 bahta.
Pogotovo ako je to samo 1 ili 2 dana u tjednu. Da, spremni su doći cijeli mjesec za plaću od 10.000 bahta. Što bih dovraga trebao učiniti s običnom djevojkom? Osim toga, jednostavno ne želim nekoga kod mene svaki dan
Ako ih često šaljete po namirnice, problem je riješen, ako treba, neka ih nabavi u Bangkoku.
Ali šalu na stranu, tko želi doći i raditi za vas 2 dana u tjednu?
Oni žele posao s punim radnim vremenom, a ne 2 ili 3 adrese tjedno ili morate malo povećati dnevnicu.
Više je nego razumljivo da Tajlanđanin preferira posao u kojem ima posla cijeli mjesec.
Da ih netko ne treba svaki dan može biti lijepo i istinito, ali prosječnog Tajlanđanina koji ovisi o stvarnom mjesecu posla nije briga.
Piše “prvo povećanje u tri godine”, ali lani je također bilo povećanja, zar ne?
To je uključivalo još smiješnije/tužnije iznose nego sada (do 10 THB dnevno.)
Vidjeti: https://www.thailandblog.nl/thailand/minimumdagloon-omhoog/
Zar se to na kraju nije dogodilo?
Povećanje plaća ide paralelno s povećanjem cijena (vidi 2013.) i u konačnici ne rješava ništa za radnike na minimalcu, čak mislim da stvara problem jer sam 2013. više slušao o poskupljenjima nego o stvarnim poskupljenjima plaća.
Zaposlenici bi trebali biti uključeni u socijalno osiguranje za troškove liječenja, nešto skuplje (5% plaće do najviše 759thb), ali tada imate dobru medicinsku skrb u državnoj ili privatnoj bolnici * čiji su neki također članovi, po vašem izboru
Svaki zaposlenik se može učlaniti u sindikat/sindikat i oni brinu o vašim interesima, barem o minimalnoj plaći, socijalnom osiguranju i tome slično. To se može učiniti i pojedinačno za manje tvrtke.
Multinacionalke su zasebna klasa, toliko su strogo aparatom kontrolirane da sve ide barem po zakonu. A to također podrazumijeva godišnje povećanje plaća, bonuse, dodatne slobodne dane vezane uz radni staž i tako dalje.
Zaključno, taj tajlandski poslodavac maltretira tajlandskog zaposlenika (i migranata), to je njihova stvar i neka to sami riješe...
Ne bih uspoređivao minimalne plaće jedne s drugima, dijelom i zbog razlika u osobnim situacijama i opcijama dodataka i odbitaka koji se potpuno razlikuju. Jabuke i Jabuke