Songkran 2015 u Hua Hinu

Prije nekoliko tjedana, Aom, moja draga prijateljica, rekla je da definitivno ne želi ostati kod kuće tijekom Songkrana ove godine. Do sada sam dva puta izbjegao boravak u ovoj rupi uništenja i bio sam sretan što sam iskusio siguran, svečan, tradicionalni Songkran u obližnjem selu.

Sada imamo radio koji radi cijeli dan i Aom vrlo pažljivo sluša najave događaja oko Hua Hina i Pranburija. Znala je i za paradu kroz Hua Hin i htjela ju je vidjeti. Nije mi znala točno objasniti što se to događa u gradu, ali morali smo doći ranije.

Čuli smo se i s poznanicima. Par je unajmio sobu na dvije noći u gradu za zabavu i piće. Još jedan prijateljski par uzeo je autobus, a naši susjedi bi nas pokupili. Odlučili smo da ne idemo ni s kim, nego samo nas dvoje. S motociklom s prikolicom.

Stavio sam bačvu s vodom na prikolicu, koja služi kao tuš za hitne slučajeve u našoj kupaonici. Napunili dalje, dodali dvije kante vode, plastičnu vrećicu s bijelim prahom i naše “oružje” je bilo spremno. Mobiteli su nam bili upakirani u plastičnu vrećicu, a sa sobom sam imala i torbu za fotoaparat koja može izdržati jaku kišu. Sadržavao je dodatnu majicu kratkih rukava, moj trodimenzionalni fotoaparat, novčanik i druge potrepštine.

15 kilometara do ulaza u Hua Hin prošlo je glatko. Sretno smo prolazili prometne gužve do grada i svako malo Aom je s kantom polijevao vodom nesuđene (?) prolaznike koji su veselo izražavali svoj strah.

U gradu, neposredno ispred bolnice u Bangkoku, promet se počeo usporavati i grupe su već bile spremne poprskati sve. Polako smo puzali naprijed i dok smo prošli Market Village već sam bio poprilično mokar. Kad sam stigao u aleju Damnoen Kasam, prvo sam pomislio da je pukla vodovodna cijev. Mala je rijeka tekla prema Pethkasem Roadu. No, kada smo skrenuli ulijevo, ubrzo smo vidjeli što se tamo događa: s obje strane unutarnje grede bile su cijevi koje su raspršivale vodu u luku u dužini od oko 50 metara.

Trg s lijeve strane ulice također je bio posvuda opremljen vodovodnim cijevima i radijatorima, tako da na njemu ne možete ostati suhi. Kako lijep prizor. Sve je bilo usmjereno na to da se što više smoči.

Vegetarijanski ručak

Na kraju ulice odvezli smo se dalje u Prapokklao i skrenuli desno kako bismo jeli u vegetarijanskom restoranu na uglu Prapokklao i Dechanuchit Alley. Samo ovo između. Nisam vegetarijanac, ali ovaj restoran je jedan od mojih omiljenih u Hua Hinu. Tamo možete pojesti ukusnu hranu za malo novca (50 bahta). Nije čisto vegetarijansko, ali ako volite puno povrća i curryja, toplo se preporučuje.

Nakon ručka parkirali smo tricikl u sporednoj ulici trgovačkog centra Hua Hin. Na putu do tamo zamoljeni smo da stanemo na trenutak kako bi djeca imala priliku poprskati Farang. Jako su se zabavili i bilo je ledeno... onda nam je dopušteno da nastavimo nakon što su nam se puno zahvalili...

Parada

Stigli smo na vrijeme za paradu koja će nedugo zatim proći pokraj nas. Bilo je sjajno vidjeti lijepo ukrašene automobile. Ne može se usporediti s plovcima za vrijeme karnevala u Rio de Janeiru, ali mislim da ni to nije bila namjera. Mogli ste vidjeti da su automobili ukrašeni s puno pažnje posvećenoj detaljima.

Između puno glazbe i buke, a posebno vode…. Aom je bacao vodu na ljude bez diskriminacije. Ne puno, ali super, nema više pola kante preko nečijih leđa ili ramena... usput je bilo dosta bačava za natočiti gorivo. Ponekad je imala ledeno hladnu vodu, drugi put nešto ugodniju temperaturu.

Kad je povorka na tom mjestu završila, skrenuli smo prečacem do ulice Pethkasem, zatim prešli cestu s povorkom, a zatim preko Hua Hin 72 i Dechanuchit Aleje do Naret Damri Aleje. Ovo je uska ulica koja se proteže paralelno s obalom, ima mnogo zavoja i iznad svega: puno električnih i telefonskih kablova. Čovjek s dugim štapom hodao je s visokim kolicima kako bi maknuo kablove s puta. To nije uvijek uspjelo i nekoliko se komada stiropora odlomilo s automobila. Oglasni pano je odlomio komad lijevog krila demona. Publika je to vidjela i izbili su valovi upozorenja prije nego što je krilo stiglo do reklamnog panoa, ali bilo je prekasno. Međutim, šteta nije bila velika i povorka se nastavila.

Prošetali smo dalje do Hua Hin 61 Alley i tu je polako ali sigurno bio kraj parade. Usput smo sreli naše poznanike, koji su stajali kraj ceste i gledali s vodenim topovima u rukama. Mislim da je ova parada, koja je mojoj Aom i meni bila vrhunac dana, za njih bila samo uvod u ozbiljnije slavlje: partijanje i mokrenje.

Bilo nam je dosta i na putu do tricikla ponovno smo se našpricali po aleji Damnoen Kasam. Usput smo se jako zabavljali sa svim tim ljudima koji su se prskali po ulici. Sad moram priznati da nikoga nisam pošpricao niti bacio mokrog. Jesam pobijelio i bio skroz mokar, ali… ne, nisam o tome ni razmišljao. Ali moj dragi prijatelju još više.

Doživjeli smo tradicionalni Songkran dvije godine i odali počast drevnim ljudima. Ove godine nešto drugačije. Da budem iskren, radost koju sam tog dana vidio na licu svoje djevojke bila je vrijedna toga. Ona je već po prirodi optimistična i vesela osoba, ali ovo je bilo super. Zabavljala se svih tih sati i mislim da će ovaj Songkran dugo pamtiti.

Kad smo se vozili nazad cestom Pethkasem, ona je uvijek imala spremnu kantu, a ja sam svaki put vozio malo sporije (ionako nismo vozili brzo) kad je bila grupa duž ceste koja je prskala prolaznike. Dobili smo punu kantu ovoga. Neposredno prije nego što smo krenuli iz Hua Hina, uspjeli smo napuniti bačvu, tako da smo imali dovoljno za 15 km koji su još bili pred nama...

Mislim da morate sami ispuniti Songkran. Naravno, u takvom razdoblju događa se više nesreća na cesti. Tako je uvijek kad je više ljudi na cesti, a pogotovo kad se više pije. Ali ne vjerujem da je to toliko opasno da ne možete izaći na cestu. Bilo bi drugačije da smo i mi kući otišli pijani.