Bajka o konobarici (2. dio)
(Diego Fiore / Shutterstock.com)
Jučerašnji nastavak: Bajka o konobarici
Vožnja od autobusnog kolodvora do naselja Nit traje više od sat vremena. Obitelj je sklopljena u kamionetu. Kad se asfaltirane ceste pretvore u prašnjave zemljane staze, a psi i kokoši pretrče cestu, skoro su stigli.
Pikap se zaustavlja. Farang izlazi i odlazi do kuće, prilično je šokiran. Vidi kolibu s nešto valovitog lima. Kuća obitelji Nit. Njegove oči omamljeno traže namještaj u 'kući'. Vidi samo kutiju sa starim obojenim televizorom na njoj. Malo dalje nekakav kredenc. Za ostalo ništa. Ništa. Plavo, ali slomljeno jedro pokriva pod. Kakvo siromaštvo! Farang jedva skriva svoje čuđenje.
Novi moped
Od faranga se traži novac za hranu i piće. Farang u selu, to treba proslaviti. Još uvijek pod dojmom onoga što je vidio, brzo vadi iz džepa novčanice od XNUMX bahta. Nit se smije, toliko i ne treba. Nit daje petsto bahta svojoj sestri, koja pokreće potpuno novi moped.
Farang to ne razumije. "Što žele s novim mopedom?" misli farang. “Djeca jedva da imaju odjeću i hodaju bosa.” Nit je proteklih godina štedio novac i veliki dio posudio uz visoke kamate. Htjela je ocu i obitelji pokloniti moped. Moped je koštao malo novca, svakako za isanske standarde, ali tata sada može voziti moped na rižina polja i više ne ovisi o drugima.
Farang vidi dva obora iza kuće. "Što je to?" pita Nit. "Idi pogledati", kaže Nit. Farang otkriva WC čučavac (rupu u zemlji) i neku vrstu praonice. Zapanjen, pita Nit je li u hotel može ostati preko noći? Nit izgleda razočarano, htjela bi provesti noć sa svojom obitelji. Najbliži hotel udaljen je XNUMX minuta vožnje odavde. Ali farang ostaje pri svom, ne voli ovdje ići na WC i spavati na podu.
Na putu do hotela voze se kroz isanski krajolik. Povremeno se između slamova nađe lijepa kuća. "Kuća Farang", kaže Nit. S nadom gleda u farang. Za Nit je to krajnji san. Prekrasna kuća u kojoj može živjeti cijela obitelj. S kupaonicom i zapadnim wc-om kao u hotelu. Želi da njezina kći ima više prilika od nje. Nije napustila školu s četrnaest godina da bi radila u gradu. Ona također želi da Pon nauči plivati. Ne mogu sam, nikad nisam naučio.
Pažnja i seks
Dani u Isaanu slijede ustaljeni obrazac. Gdje god krenu, s njima ide cijela obitelj. Nemaju puno privatnosti. Farang je sretan kada se noću može tuširati u hotelu i spavati u normalnom krevetu. Nit se brine da farangu ništa ne nedostaje, obasipa ga pažnjom i seksom. Nada se da će se farang zaljubiti u nju. Farang voli tu pažnju i ne može je se zasititi. Puno je grljenja. Nit bi željela znati hoće li se on brinuti za nju, ali misli da je prerano pitati faranga.
Nit govori o barskom životu u Pattayi. Obavještava faranga da pije svaku večer. Često previše. Alkohol joj pomaže prevladati sramežljivost. Gosti njezinog bara to znaju. Pokušavaju napiti Nit s određenom redovitošću. Znaju oni da Nit ne može odbiti damu piće. Nit se brine za njezino piće. "Nije dobro za moje tijelo", tiho kaže Nit. Farang kima glavom.
On je vidi kao ranjivu pticu i osjeća se sve odgovornijom za nju. Želi je zaštititi. Ipak je oprezan. Zna priče o tajlandskim damama koje uglavnom traže novac. “Ali neće svi biti takvi”, misli. – Ne mogu to zamisliti s njom, tako je draga i iskrena. Farang shvaća da život u baru još nije otupio Nit. Ali to će biti pitanje vremena. On to ne želi. On razumije posljedice. On zna da joj treba novac. To ga stavlja pred tešku dilemu.
Obitelj prije svega
Nit voli i voli faranga, ali zna svoj zadatak i odgovornost. Roditelji su je odgojili i treba im biti zahvalna na tome. Sada je i sama odrasla osoba i mora se brinuti za svoje roditelje. Njezina će se djeca zauzvrat brinuti o Nit kasnije, kada sama više ne bude mogla raditi. Tako je to i tako je godinama u ruralnom Tajlandu.
To znači da koliko god joj se sviđa farang, on nikada neće biti na prvom mjestu. Na prvom su joj mjestu otac i majka te briga za obitelj. Nitko ne intervenira. Ona mora biti dobra kći. Ona zna budistička pravila. To je njezina sudbina, njezina karma. To je ono u što ona vjeruje i za to živi. Svojoj se zadaći posvetila s punom predanošću. Osigurati novac. Za to je morala prebroditi mnogo toga. Odlučila je otići s farangom u bar u Pattayi. Nešto što nije željela i smjela, ali je ipak učinila. Jer joj je to malo olakšalo život.
Ako se ovaj farang ne želi pobrinuti za nju, ona će se namjeriti na drugog faranga. Iako je manje zabavno. Jer ona može sama shvatiti. Ona može naporno raditi, dan za danom. Navikla je rijetko, ako uopće, viđati svoju kćer. Spavanje na podu za Nit nije problem, dovoljno je malo juhe s rezancima za večeru. Nit se uživljava u svoju ulogu. Želi biti dobra supruga farangu, pod uvjetom da se on brine za nju i obitelj. To su nepisani zakoni u Isanu.
Jai dee
Posljednji dan u Isaanu posvećen je posjetu velikoj robnoj kući Tesco Lotus. Farang pušta svog "Jai dee" da govori - njegovo dobro srce - i kupuje odjeću, obuću i igračke za djecu iz Tesca. Farang je nekoliko tisuća bahta siromašniji, ali su djeca presretna darovima. Nakon razdoblja u Isaanu vraćaju se u Bangkok kako bi od tamo odletjeli za Koh Samui. Farang želi provesti tjedan dana na plaži.
Cijela obitelj odlazi na autobusni kolodvor vidjeti faranga i Nit zbogom. Nit se ponovno mora oprostiti od svoje kćeri. I koliko dugo? Farang vidljivo ima problema s tim. "Sranje", misli. “Trebala bi biti sa svojim djetetom. I to ne u tako raskalašnom baru u Pattayi.”
Zadnji tjedan od praznici to je fantasticno. Farang i Nit se lijepo provode zajedno. Nit dokazuje da ima odličan smisao za humor i da je odlično društvo. Farang ima praznik svog života. Nit sada misli da je pravi trenutak da razgovara o svojoj financijskoj situaciji s farangom. Ona počinje nježno. Pita hoće li farang platiti njezinu sobu u Pattayi. Ponavljajući izvor zabrinutosti za Nit. To je samo oko 2.500 bahta, oko 68 eura mjesečno. Farang ne mora dugo razmišljati o tome i pristaje slati novac mjesečno.
Mjesečni doprinos
Farang razmišlja o budućnosti. Želi ostati u kontaktu s Nitom, a također i natrag Tajland idi po nju. Gadi mu se pomisao da će se uskoro vratiti na posao u baru. On zapravo misli da joj nije mjesto u baru i da bi trebala biti sa svojim djetetom. Farang misli da će, kad se nakon godinu dana vrati posjetiti nju u Pattayu, pronaći drugu Nit. Potpuno iscrpljen životom u baru s tetovažama i možda ovisnošću o alkoholu. Ili upozna drugog faranga koji se želi brinuti za nju. Zna da će ona pristati, jer novac ostaje glavna motivacija.
Farang shvaća da mora donijeti teške odluke. Ima normalnu plaću i jedva spaja kraj s krajem. Ipak, može uštedjeti iznos od sedam do osam tisuća bahta mjesečno. To mu ide na račun kasice prasice za sljedeće putovanje u Tajland. Neodržavanje također znači da će mu trebati više vremena da se vrati po nju.
Farang je također sumnjiv. Priče o djevojkama s tri farang sponzora i dečkom Tajlanđaninom mu se motaju po glavi. Što ako potajno počne raditi u baru? Tajlanđani jednostavno nemaju problema s laganjem.
Odluči o tome razgovarati s njom. To nije lako jer Nit još slabo govori engleski. Predlaže joj slati osam tisuća bahta (220 eura) svaki mjesec, ali želi da napusti život u baru. Gnjida grize odmah. Za svoj novac bira jaja. Zarada u baru jako ju je razočarala. Trenutačno ima premalo faranga u Pattayi i kupaca u njezinom baru da bi dobro zaradili.
Kad se vrati kući, možda može potražiti posao u Isaanu. Ako zaradi tri tisuće bahta, ukupno ima jedanaest tisuća bahta. Za isanske standarde to je dosta novca. Prvo o tome želi razgovarati s roditeljima. Farang impresionira Nit da je gotovo, ako laže. Zatim se tezga s novcem zatvara. Nitovi roditelji se slažu i sretni su što se Nit vraća kući.
Izlazi iz Pattaye
Nit ipak sumnja. Ne toliko zbog novca, koliko zbog njezine slobode. Od sada ovisi o farangu. Ne sviđa joj se ta pomisao. Rad u baru nije zabavan, pogotovo u posljednje vrijeme Nit se nasmrt dosađuje. Ali mogla je odlučiti sama. Nit zna priče drugih konobarica da su farangi nepouzdani i lažljivi. Obećaju da će prebacivati novac svaki mjesec, ali prestaju nakon nekog vremena. Onda je stvarno u nevolji.
Ustupila je svoju sobu u Pattayi. Napušta bar u kojem sada ima prijatelje. Ako farang ne održi svoja obećanja, ona se ponovno mora oprostiti od svoje obitelji i kćeri. Onda se vrati u Pattayu, nađi sobu i bar gdje može raditi. Onda sve kreće ispočetka. Povratak znači gubitak lica. Seljaci i ostale konobarice će joj se smijati.
Nit uzdahne i ipak se odluči za farang. Kladi se da je on pošten i da razumije da mora ispuniti svoja obećanja.
Sutra dio 3 (finale)
– Ponovno postavljen članak –
Neko vrijeme živio u Naglui i Pattayi: doživio dosta takvih priča, s različitim završecima. Jedna je čak 30 godina svoj život vezala uz "farang" na Tajlandu, a sada je diplomirana pravnica i pravnica.
Vrlo lijep uvod u priču
Pa, to je dobra priča i odražava stvarnost na mnogo načina. Ali ne u svemu. Citat:
'Nit voli i voli faranga, ali ona zna svoj zadatak i odgovornost. Roditelji su je odgojili i treba im biti zahvalna na tome. Sada je i sama odrasla osoba i mora se brinuti za svoje roditelje. Njezina će se djeca zauzvrat brinuti o Nit kasnije, kada sama više ne bude mogla raditi. Tako je to i tako je godinama na tajlandskom selu....... Otac i majka i briga za obitelj su joj na prvom mjestu. Nitko ne intervenira. Ona mora biti dobra kći. Ona zna budistička pravila. To je njezina sudbina, njezina karma.'
Prošao sam kroz mnogo rasprava, posebno na društvenim mrežama, o tome. Ne slažu se svi s tim. Komentari 'Moj otac kocka, a majka pije, trebam li im pomoći?' Imam dva brata koja dobro zarađuju i nikad ne pomažu!' 'Moja majka zove svaki tjedan za još novca, to me izluđuje!' "Jedva mogu uzdržavati vlastitu obitelj i roditelje?"
Tijekom mog boravka u Tajlandu poznavao sam puno starijih ljudi kojima djeca nisu pomogla. I nema to veze s budizmom i karmom. To im govore roditelji i redovnici. Teret obično pada na kćer(e).
Da Tino, to sam i ja čuo. Pomaganje roditeljima dio je toga, ali to ima ograničenja. Osim toga, jedna osoba nije druga. Neki će se potpuno zanemariti zbog roditelja, drugi ne mare za roditelje i sve između. Pretpostavljam da se to u praksi svodi na: da, pomažem roditeljima gdje je potrebno, oni pod stare dane imaju mala ili nikakva primanja, pa im pomažem jer su moji roditelji bili uz mene kao dijete. Koliko je pomoć primjerena ovisi o svemu (djetetu, roditeljima, ostaloj rodbini, svakakvim situacijama itd.).
Sjećam se kako je moja ljubav razgovarala sa svojom majkom, a zatim frustrirano poklopila slušalicu, zatim se okrenula prema meni i rekla da joj je majka tražila dodatni novac. "Ti pomažeš svojoj majci, zar ne?" Pitala sam, a ona je dodala da su majke od nje dobivale X iznos svaki mjesec, i dodatnu pomoć kad je bilo potrebno, ali da njena majka sada nije takav slučaj i da je puno radila, a i nama treba novac, pa je zato odbila majčin zahtjev. I tako svatko negdje stavlja svoje prioritete. Roditelji ne dobivaju samo novac kao da je izrastao na drvetu.
To nema puno ili nimalo veze s Buddhom, to je samo nešto što ima društvenog smisla. Uz oskudnu pomoć za starost, mi bismo, bilo da se radi o Nizozemskoj, Tajlandu ili Timbuktuu, pomogli obitelji/rodbini/voljenima koje volimo. Onda vam je dobro i društveno, ne više nego normalno, zar ne? Ako se neki čin čini antisocijalnim, religiozna se osoba može čvrsto obvezati na to da može imati posljedice i na tom području. Ali to možete vidjeti i kao laku ispriku ili kao štap kojim ćete nekoga udariti.
Moja svekrva ima 7 djece i samo moja žena mjesečno prenosi novac. 1 Brat povremeno ako može nešto odvojiti, a ostalo ne može ništa.
Ova je priča već bila objavljena na ovom forumu krajem 2016. godine i mora da je napisana mnogo prije, budući da par vodi telefonske razgovore. Danas imate puno više i puno bolje i jeftinije mogućnosti komunikacije putem pametnog telefona i podatkovne veze. Uključujući Skype, WhatsApp, Snapchat, WeChat, imo i popularne aplikacije LINE i Messenger u TH.
Dok je ova priča pisana možda ste još uvijek redovito nailazili na Tajlanđane kojima su roditelji na prvom mjestu i smatrali da im je sveta dužnost brinuti se o njima, ali, kao što je Tino već napisao, takve Tajlanđane danas rijetko srećete.
Veza koja ne stavlja našu obitelj (moj partner, ja i naša malodobna djeca) na prvo mjesto za mene je kršenje dogovora. Odbijam djelovati kao zajmodavac na 2., 3. ili čak 10. rangu.
Također mislim da je to realna priča koja pokazuje da par zapravo ne zna kamo ide, jer dolaze iz dva potpuno različita svijeta. Usuđujem se reći da mnoge čitateljice ovog foruma, uključujući i mene, koje su prvi put ušle u stalnu vezu s (barbarom/dečkom) Tajlanđaninom, zapravo nisu znale u što se upuštaju.