Zašto su Tajlanđani opsjednuti hranom?

Poslanom porukom
Geplaatst u Pitanje čitatelja
Oznake:
Ožujak 24 2019

Dragi čitatelji,

Ovdje na Thailandblogu je također nešto napisano o opsjednutosti Tajlanđana hranom. Naravno da svi volimo dobru hranu, pa tako i ja, ali možete i pretjerati. Moja djevojka provodi cijeli dan jedući. Navečer se naglas pita što će sutra jesti. Kad se probudi, već opet priča o hrani. Sva sreća da nije debela, ali možda se i to dogodi.

Najnovije je da će na svom iPadu gledati i video zapise Tajlanđana koji jedu. Zvuk je prilično glasan pa čujem da netko glasno cmokne u pozadini. Stvarno odvratno. Poslao sam takav video i nadam se da će ga urednici moći objaviti. Prema njezinim riječima, ti su videi iznimno popularni u Tajlandu.

Žao mi je, ali ne mogu zamisliti da ćemo mi u Nizozemskoj sjediti i gledati kako jedemo ljude, zar ne? Što je s tajlandskom hranom? Zašto su toliko opsjednuti time?

Može li mi netko ovo objasniti?

S poštovanjem,

Pljačkati

13 odgovora na “Zašto su Tajlanđani opsjednuti hranom?”

  1. Johnny B.G kaže dalje

    Hrana je osnovna potreba na koju odlazi veliki dio prihoda, posebno za niže prihode.

    Možete to vidjeti kao opsesiju, ali i kao oblik poštovanja prema tome što se ukusne stvari mogu napraviti.

    A što se tiče tvoje djevojke, za očekivati ​​je da će se malo udebljati ako još nije navršila 40 godina.

  2. Alex Ouddeep kaže dalje

    Čega je srce puno, to usta prepune.
    Ali je li srce puno "hrane"?

    Nije li to prilično neutralna tema, poput vremena u Nizozemskoj?
    Svatko se može uključiti u razgovor, ne lupate se glavom, možete se razilaziti u mišljenjima, a da se ne sukobljavate.

    Jednom sam čuo od svojih susjeda da im je teško razgovarati sa mnom. Kako to? “Ne govoriš o običnim stvarima.” Što su to, obične stvari? Čitatelj pogađa: "Ne govorite o hrani."
    Tada sam se sjetio njemačkih marksista-lenjinista koji su se svojedobno reklamirali sloganom “Wir reden nicht vom Wetter”. Od njihovog Lebensernsta poslije nije bilo ništa dobro...

  3. Orobiti kaže dalje

    Da, i ja to prepoznajem, a najviše me smeta što većina jede i priča u isto vrijeme, srećom sam to uspio odučiti od supruge, ali druga stvar je da sve uvijek treba biti začinjeno, moja žena voli puno zapadnjačke hrane je ukusno, ali sve ide s mljevenim čilijem, što po mom mišljenju ubija dosta autentičnog okusa.

  4. Jozef kaže dalje

    Što je loše u zanimanju za hranu?
    Ako netko buči dok jede, to je znak da mu se to sviđa.

  5. Jan R kaže dalje

    Kinezima je također važna hrana i ako žele nešto znati, prvo što pitaju je: što ste jeli? Bilo je to već u vrijeme kada je među kineskim narodom vladalo veliko siromaštvo.

    Tajlanđani potječu iz Južne Kine... tako da sigurno postoji kohezija.

    I sam sam naučio (francuski jezik): Jedem da bih živio ~ Ne živim da bih jeo. Inače ne pričam o hrani jer ne mislim da je važna (sve dok je hrana dostupna). Starija generacija je iskusila zimu gladi i tada stvari stoje malo drugačije.

    (Adekvatna) hrana danas je gotovo samorazumljiva za prosječnog Europljanina, ali očekujem da velik dio Tajlanđana nije dobrostojeći i često teško spaja kraj s krajem s novcem koji im je na raspolaganju. Tada (dobra i ukusna) hrana postaje vrlo važna. I onda se o tome sve češće priča.

  6. John Chiang Rai kaže dalje

    Ne samo hrana, već i pijenje alkohola opsesija je mnogih Tajlanđana, koji očito nikad nisu čuli za granice.
    Ako ne jedete (pet) onda niste sanoek, a ako pokušavate reći da sve ima svoje granice, morate paziti da vas ne etiketiraju kao "kiniau" (škrti).
    Za razliku od većine faranga, koji se sastanu negdje na pivu i nešto zalogajiti, ovo za mnoge Tajlanđane odmah postane gozba u piću i jelu.
    Tajlanđanima je hrana toliko važna da svoj prvi mali razgovor započinju riječima "Gin khau lew reuang" (jesi li već jeo) na njihovom jeziku.
    Kad se obitelj moje žene javi na telefon, druga rečenica je već "Wanni gin arai" (što jedeš danas?)555
    Lijepo jedem i pijem, a ako mi postane previše šareno, Sawadee je tijesan i kratak posao.555

  7. Henk kaže dalje

    Također volim većinu tajlandske hrane, volim je i uživam u njoj većinu vremena iako ::
    Ako sjedimo za stolom s nekoliko Tajlanđana, obično uzmem svoj tanjur i uđem unutra kako bih nastavio jesti sam. Nemam potrebe vidjeti što su neki imali kao prethodni obrok jer skoro gledaš u želudac.Imali smo doma farmu i naučeni smo jesti uredno bez kušanja,prosječne životinje na farmi kod nas su jele bolje od prosječan Tajlanđanin.Uz sve te zvukove nestane me glad, kvragu, kakav neukusan zvuk dok jedem...

  8. Emile kaže dalje

    Osnovne potrebe; Hrana – krov – seks. Naravno, od toga počinju svi primarni ljudi. Tako smo zajedno.

  9. Emile kaže dalje

    Tajlanđanin jede bilo gdje, bilo kada, cijeli dan. Uredno ga podijelimo. Tri obroka i eventualno popodnevni međuobrok. Ne ona. Oni UVIJEK jedu. Uđi u trgovinu..stalno jedu. Sjedi, stoji, lezi, visi. Morate se prilagoditi tome.

  10. Bert kaže dalje

    Ne slušaju samo Tajlanđani uživanje i razgovor o hrani.

    Pogledajte NL društvene mreže koliko se piše i slika o hrani.
    A čujem, znam i ja uživati ​​kad vidim web stranicu ili FB grupu s dobrom hranom i receptima.
    Onda i ja pomislim: i to ću ovaj tjedan kušati ili kupiti.

  11. Rob V. kaže dalje

    U Nizozemskoj malo više razgovaramo i pitamo o vremenu, na Tajlandu malo više o hrani. Imaju li Nizozemci opsjednutost vremenom? Tajlandski s hranom? Ne. Ponekad vidim FB kako pozira iz dana u dan, iz sata u sat? Ne. Da, pojedinci, ali svakako ne na razini cijele populacije.

  12. VRONY kaže dalje

    Vi očito dolazite iz bogate države.
    Jeste li ikada osjetili glad? Onda ne mislim "povući".
    A ni mjesec dana. Ali generacije oskudice.
    To ti je upisano u gene.
    Polako, rekla bih.

    • John Chiang Rai kaže dalje

      Dragi VRONY, u današnjem Tajlandu, uz iznimke, nitko nije patio od stvarne gladi jako dugo.
      Vaš pokušaj dramatiziranja često pretjeranog apetita mnogih Tajlanđana s često generacijama bez hrane, stoga promašuje cilj.
      Prema vašoj teoriji, svi potomci gladne zime 1944. bili bi toliko opterećeni genima da 75 godina kasnije još uvijek moraju jesti svaki sat u danu.
      Nestašica koju opisujete nije bila dostupna u Tajlandu jako dugo, i ukazuje na to da biste trebali malo pažljivije pogledati oko sebe sljedeći odmor.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu