Vozimo auto po autoputu, uz cestu vidiš Tajlanđane kako svašta prodaju. Kao i netko tko prodaje zmajeve. Kažem ženi: “Nikad nisam vidio dijete u selu da pušta zmaja”. Ona kaže: “Nisu ni za djecu, već za uzgajivače riže koji, kad završe s žetvom na zemlji, puštaju zmajeve u znak zahvalnosti. Što mi nije bilo jasno.
Zaustavljamo auto da natočimo gorivo. Prozor se otvara i moja žena prolazi dalje: za gorivo od 1000 bahta. Dok točim gorivo, kažem ženi da je plin poskupio. Ne, moja žena kaže da uvijek natočiš za 1000 bahta.
Nakon točenja goriva odlazimo pješice do 7-Eleven. Kupujemo neke proizvode i mislim da ćemo probati i pivo Heineken 0.0%. Alkohol se nažalost ne prodaje u ovo doba dana, jasno mi je na blagajni.... Dijete bez problema može kupiti viski, samo ne u određeno vrijeme. Sada sam naučio da ne ulažem nikakvu energiju u to i pokušavam to ispraviti bilo da se radi o cijenama goriva ili bezalkoholnom pivu.
U redu, vozimo dalje bez navigacije, koliko teško može biti, zar ne? Nakon nekoliko sati vožnje primjećujem da sam negdje krivo skrenuo. I tako stižemo u središte Bangkoka. Nema problema, ne bježimo ni od čega. Pronalaženje hotela također nije problem i dogovara se u tren oka.
Nakon osvježenja odlučujemo se za večeru u argentinskom restoranu. Ne autom nego Tuk Tukom, supruga mi je na tajlandskom objasnila kamo želimo ići i dogovorila cijenu. Upravo smo krenuli, vozač kaže da idemo u prodavaonicu zlata. Kažem mu da ne idemo tamo nego u restoran, ali ne možemo ga uvjeriti. Stajemo negdje usput na semaforu. Kažem ženi ajmo van, idemo van. Iznenađen, vozač se osvrće. Dajem još 20 bahta za dio kojim smo se vozili i odlazim. Ovdje također nemojte ulagati nikakvu energiju i pokušajte da vas ispravi. Idemo metroom zadnji put do restorana.
Nakon obroka u restoranu odlazimo u shopping centar. Samo bacimo pogled i dok smo već ovdje, bilo bi zgodno da nađemo daljinski upravljač za naš Samsung TV. Naš je završio u perilici s posteljinom.
Na upit u trgovini može se naručiti novi, ali isporuka je tek za dva tjedna. Ali prodavač kaže mojoj ženi, za 500 bahta mogu izvaditi 1 iz kutije televizora koji čeka isporuku kupcu. Dakle, ako je netko u Bangkoku dobio TV bez daljinskog, znate gdje je sada.
Povratak u hotel sutra, ponovno na put za samo još jedan dan života u prekrasnom Tajlandu.
Predao Pete
Lijepo ispričano i vrlo srodno.
Jeste li ikada kupili novi TV bez daljinskog upravljača?
Nije problem sam po sebi.
Daljinski upravljač se uvijek izgubi.
Kad smo se vratili nakon 6 mjeseci, TV-a također nije bilo.
Problem riješen.
Luksuzna mikrovalna/roštilj stara 6 mjeseci također je nestala.
Dakle, ako ste ikada kupili Mitshubishi mikrovalnu pećnicu/roštilj s ogrebotinom na prednjoj strani.
Onda razmislite o nama.
Lijepa priča, ali ja ti mogu ispričati i obrnuto s tim benzinom. Ne vozimo se tako često i zato uvijek natočim za 500 bahta. Žena mi se žalila da je benzin poskupio, a ja sam odgovorio, pa ne, još uvijek plaćam 500 bahta…. ona zna da je to jadna šala...
Nema alkohola u prodaji između 14:00 i 17:00 sati puno znači, japanski rižin ocat za sushi nisam nabavio u Makru, također ima minimalan postotak alkohola.
Lijepo napisano s humorom i sve je vrlo prepoznatljivo.
Potpuno ste razumjeli. Vjerujem da ćete živjeti dug i sretan život u ovoj prekrasnoj zemlji.