Wan di, wan mai di (16. dio)
Imamo nove susjede prije nekoliko tjedana. Oni su Lek, njegova žena u visokoj trudnoći Aom i njihova kći Nong Phrae.
Nisu nam potpuno nepoznati. Prije su živjeli s druge strane stambene zgrade u jednosobnoj kući s klimom. Supruga je ponekad sretala Aom kod perilica rublja i naravno slijedio je razgovor. Nong Phrae također je redovito vozio bicikl u dvorištu.
Kad smo čuli da je Nong Phrae rođendan, istog sam dana odjurio do najbliže pekare s songtaew (vrsta kvartovskog taksija) da joj kupim rođendansku tortu. Od tada sam kuhn lum farang za nju. Lum je naziv za strica.
Susjed Wirote se seli
Naš susjed Wirote htio je ustupiti stan. Ne znam zašto jer supruga i ja apsolutno nismo glasni niti puštamo glasnu glazbu do kasno u noć. Posljednji stan na popisu ima malo više dnevnog svjetla i to je moralo biti odlučujući faktor jer je to samo jedna soba za razliku od našeg stana.
Moja žena je obavijestila Leku da se Wirote seli. Možda je to bilo za njegovu obitelj da živi prostranije, a da cijena ostane ista. Međutim, novi stan - baš kao i naš stan - nema klimu. Lek je o tome morao razmišljati jer život bez klime noću...
Naposljetku je odlučio da je bolje imati više prostora, pogotovo s drugim djetetom na putu, nego jednosobni stan. I tako se preselio prije nekoliko tjedana, nakon malo čišćenja. Kad je Aom bio rođendan, dali smo joj veliku lepezu tako da se nadamo da joj neće previše nedostajati klima (i uštedjeti na računu za struju).
Lek ima raznih poslova
Lek je fin, vrijedan Tajlanđanin. Radi razne poslove kako bi spojio kraj s krajem. Vozač je taksija na mopedu i nedavno je dobio potrebnu registraciju. Prije toga bio je ovisan o šefu koji je držao stajalište taksija za moped (usput, lijepa riječ za Scrabble) na prometnom raskrižju.
U praksi je to značilo da je svaki put morao platiti narančasti prsluk koji je vozač morao nositi. A i da nije imao posla ako ga gazda nije trebao. Ima i stari pick-up s kojim prevozi svašta po želji, a i seli ljude.
Svaki dan ide na tržnicu kupiti hranu za obitelj. Iskreno govoreći, moped taxi stajalište nije daleko od tržnice pa ni njemu nije daleko. Odatle nas zove da pita trebamo li što. Kad dođemo kući, predaje namirnice i mi mu plaćamo namirnice i nešto dodatno za benzin. Tada kuhanje može početi (foto).
Njegova supruga Aom ima honorarni posao u stambenoj zgradi gdje obavlja administrativne poslove. Najvažnije su naplate najamnine na kraju mjeseca, koje se u tajlandskoj praksi uvijek nastavlja do prvog tjedna sljedećeg mjeseca. Uostalom, većina Tajlanđana koji su zaposleni primaju plaću tek zadnjeg dana u mjesecu.
Bit će djevojčica
Aom čeka njihovo drugo dijete. Nong Phrae to još ne zna, ali bit će ponovno djevojčica. Kad se Phrae rodila, porođaj nije išao po planu. Došlo je do komplikacija i liječnik nije adekvatno reagirao, kaže Lek. Više ne riskira i odlazi u dobru bolnicu na pregled i porod, gdje sam mora platiti (debeli) račun.
Strpljivo čekamo dolazak bebe. I sama sam to već tri puta doživjela pa mi više baš i ne treba. Međutim, moja žena je sretna što može povremeno gledati bebu kad se Aom vrati na posao. Nadam se da nije galamdžija. Neće biti loše, mislim. Bit će to čistokrvna Tajlanđanka.
Chris de Boer
Stambenu zgradu u kojoj živi Chris vodi starija žena. Zove je baka, jer je i po statusu i po godinama. Baka ima dvije kćeri (Daow i Mong) od kojih je Mong na papiru vlasnik zgrade.
Zgodan naziv je 'Moped taxist'. Naravno da on vozi taj moped ha, ha… Jednom sam promatrao i vidio te dječake kako igraju Scrabble dodajući svoje prsluke. Tiče se registracijske oznake, što samo znači da su platili policiju.
U prošlosti, u mjestu gdje sam boravio (HH), biciklističkim 'saamlotima' upravljala je policija, a vozači su iznajmljivali vozilo od bogatog biznismena iz Bangkoka, kako su ga zvali.
Jednom sam odlučio uzeti moto taksi kada sam vidio da je promet u Bangkoku u zastoju i morao sam brzo otići do veleposlanstva, koje je bilo jako daleko. Vozač kojeg sam sjedio na stražnjoj strani motocikla vrlo je vješto manevrirao kroz promet, ali jedina briga bila su moja koljena koja sam što čvršće pritisnuo uz njegova bedra. Često je bilo tako malo prostora između dva reda automobila između kojih je vozio velikom brzinom. Jako sam se bojao da će se iznenada otvoriti vrata automobila... Kaciga koju sam dobio bila je premala i labava na vrhu moje glave te ne bi pružila nikakvu zaštitu u slučaju nesreće. Laknulo mi je kad su me u jednom komadu iskrcali ispred Veleposlanstva i stigla sam točno na vrijeme. Ti Motorsai taksiji su božji dar.
Još jedna ukusna priča o svakodnevnim stvarima ui oko stambene zgrade u kojoj žive Chris i njegova žena. Lijepo je vidjeti nizozemsku zastavu na njihovoj kući.
Onda je bolje ako ga pravilno objese. Jer to je zapravo francuska zastava
Monsieur de Boer hahahaha ali to nije stvar