Pustite uši i eksplozija okusa

Njemački vlasnik kuće koju iznajmljujemo nalazi se na Tajlandu i želi živjeti u vlastitoj ruševini tri tjedna. To smo znali kad smo se doselili, pa smo svoje stvari posložili u kutije, sanduke i ormare, te s koferom i nešto rukotvorina krenuli u Lampang.

Provodimo tri tjedna (ili manje: stručnjaci očekuju da će Nijemac ranije spakirati kofere) na rijeci Wang u slikovitoj četvrti Tha Ma O. To je jedna od najljepših četvrti u gradu i najljepša tržnica u Lampangu (tinyurl.com/thamaoh) je ovdje iza ugla svakog petka navečer.

Naravno, nama seljacima, iako smo odrasli u gradu, ipak je potrebno malo privikavanja. Uz naš privremeni smještaj nalazi se pub, ispred kuće, uz rijeku, vodi uska cesta s malo prometa, ali uvijek puno više nego što smo navikli u Lennisheuvelu, Maasheesu, Chiang Daou i Nang Laeu. A s druge strane Wanga je još jedan restoran gdje nam glazba teče preko vode (ali gdje možete pojesti obilan obrok za 55 bahta; i ovdje svaki nedostatak ima svoju prednost). Kao i uvijek, na sve se brzo navikneš, a drugu večer nam više nije smetala sva gradska buka.

Takvo mjesto u gradu ima i svojih prednosti. Kosa mi je već bila duža od centimetra, ali škare su već bile negdje u kutiji, sanduku ili ormariću. Srećom, u većini tajlandskih gradova frizera ćete pronaći svakih nekoliko stotina metara. U Thanon Talad Kao, šetačkoj ulici Lampanger, ulazimo u frizerski salon gdje nitko ne čeka. Mušterija u stolcu je upravo bila ošišana, plahta za sakupljanje kose se skida i on se energično iščetka. pa ću uskoro doći na red. Barem ja još uvijek tako mislim.

Međutim, plahta se ponovno okreće i stolica je sada postavljena u ležeći položaj. Stiže frizer s bijelim krpama i vatom. Nakratko razmišljam o ponovnom odlasku... on ne bi radio dodatni posao kao zubar, zar ne? Odlučio sam ostati i vidjeti kako se najvećom bijelom krpom tapka vrat i lice kupca. Gornja usna i brada se navlaže malom vatom. Iako mom oku nema dlačica, brijač savršeno brije cijelo područje.

Frizer se sada odmiče natrag i malo petlja, nakon čega se vraća s plastičnim stolcem i stojećom svjetiljkom za čitanje. Uključuje svjetiljku u utičnicu, zbog čega ostatak svjetla i TV nakratko bljeskaju. Zatim usmjerava svjetiljku u lijevo uho mušterije i koristi se škarama i drugim alatom. Nakon otprilike 10 minuta uho je spremno i on se vraća natrag. Kupac je sada duboko zaspao. Prođe neko vrijeme prije nego što primijetimo da frizer ruča u stražnjoj sobi. Nakon petnaest minuta obrok je pojeden i vrijeme je za nos u desno uho.

Kad smo već kod nosova, radi se i na dlakama u nosu još usnulog kupca, očito jedna po jedna. Otprilike sat vremena nakon što smo ušli, napokon su mi dopustili da sjednem. Koliko god mogu, pokušavam mu dati do znanja da mašinicom mora odrezati samo mojih nekoliko preostalih dlačica. Pažljivo češljem podigne dio kose, a zatim pokosi sve što strši. Pa, sve... barem veći dio. Nakon 10 minuta on je spreman, mene brzo iščetkaju, skinu plahtu... i opet oblače. Ups…. Ne ide valjda??? moje uši…. moj nos….??? Pojavljuju se tkanina i vata, moj vrat je očišćen tamponom i zatim navlažen vatom. Zatim se škaricama bez češlja uklanjaju i posljednje dlačice s vrata i kože oko ušiju. Plahta se ponovno skine i smijem ustati sa stolice. Fuj!!!

Moram platiti 60 bahta. Mušterija ispred mene bila je tamo sat vremena za 100 bahta. Ali da, 60 bahta je manje od 10% koliko košta nizozemski frizer, pa plaćam bez protesta i izlazim iz zgrade svježe podšišan, s tu i tamo zaboravljenom dugom kosom između. Do kafića preko puta, gdje za cijenu jednog šišanja dobijete dva komada kolača. (Za razliku od Nizozemske, kavu možete popiti u tajlandskom kafiću.)

Petak je, pa odlazimo do tržnice petkom navečer po obrok. Odolijevamo bambusu punjenom slatkom rižom, unatoč čeznutljivim pogledima prodavača koji nas uvijek uspijeva izmamiti svojim razoružavajućim osmijehom. Zadnji put smo otkrili miang kham. Ova grickalica koja spaja slatko, kiselo, slano, gorko i ljuto izaziva pravu eksploziju okusa u ustima. Ne kupujete ga gotovog, već kao “komplet za gradnju”. Na list divljeg betela (ne brkati s listom betela koji se žvače) stavite naribani kokos, pečeni kikiriki, komadić ljutike, komadić limete, sušene škampe i (komad) papra. Dodajte slatko-slani umak, zatvorite stranicu, zatvorite oči, otvorite usta, gurnite paket unutra... vau! (Cijeli recept: tinyurl.com/miangkham)

E, sad je vrijeme za našu treću gradsku noć. Večeri su možda malo bučnije nego u Nang Laeu, ali ovdje smo pošteđeni jutarnjih rituala redovnika. Svaki dan u Nang Laeu između 5:45 i 6:00 ujutro započinju puštanjem tajlandske suzavke koju smo nazvali lokalnom nacionalnom himnom preko zvučnika koji vise na ulicama. Zatim slijedi druga pjesma, često nakon što je pogrešna pjesma slučajno započela jednom ili više puta. Tada dežurni redovnik iznosi svoju priču, nakon čega ona završava trećom pjesmom. Ovo drugo često ne ide dobro ni prvi put. Malo je reći da smo sada već dobro budni. Ali ovdje u Lampangu dopušteno nam je spavati.