Živjeti kao Buda u Tajlandu, zaključak

U ovom dijelu pokušavam opisati kako drugi farangi doživljavaju Ubon. To postaje donekle negativna slika, ali to je zato što ono što pođe po zlu automatski dobiva više pažnje nego ono što pođe kako treba. Srećom, stvarnost je nešto pozitivnija nego što je ovdje navedeno, ali barem daje ideju o tome što može poći po zlu. Također, ne bi trebalo biti krivca ako nešto pođe po zlu jer sam rijetko čuo dvije strane priče, pa nije bilo kontradiktorne rasprave. A imati brzo gotovu presudu nikad nije pametno.

Ovdje nema prave farang zajednice. Nekada je postojala grupa koja se sastajala dva puta mjesečno u hotelu Laithong u Ubonu kako bi koristila švedski stol i nadoknadila propušteno. Zbog COVID-a trenutno više nema tekućeg bifea, tako da je ta grupa možda ukinuta, ali to nije poanta. Prijatelj mi je jednom rekao da je jednom bio tamo, ali samo jednom jer je mislio da je to samo grupa prigovarača. Sam nemam to iskustvo, jer se srećom farangi koje poznajem ne bune.

Sada nekoliko primjera odnosa između faranga i Tajlanđanina.

Farang je imao naviku povremeno odlaziti na kupanje u rijeku Mun, a budući da je bila udaljena 20 minuta vožnje, uvijek je ostajao odsutan dulje od sat vremena. Ali jednom se vratio ranije nego inače jer je nešto zaboravio. A ono što čitatelj već može sumnjati pokazalo se točnim i taj isti dan farang je spakirao svoje stvari i nestao.

Drugi farang također je iznenada napustio svoju tajlandsku ženu/djevojku nakon više od 5 godina zajedničkog života, na njezino veliko iznenađenje, kako bi se vratio u Pattayu. Ni on se nikad nije vratio. Osobno sumnjam da mu je bilo jako dosadno jer je živio malo izvan sela gdje je naravno bilo malo posla i kad sam ga jednom sreo na lokalnoj tržnici pitao me je li taj posjet toj tržnici moj tjedni vrhunac. . U to sam vrijeme mislio da je to pitanje loš znak.

Drugi farang koji je bio dobrostojeći kupio je lijep komad zemlje u gradu Ubon i dao sagraditi visoki zid oko njega. Na samom mjestu izgrađena je velika kuća, nekoliko pomoćnih zgrada i veliki bazen. Imao je i 20 godina mlađu ženu. Što bi mu se drugo moglo dogoditi? Ono što se dogodilo je da se u blizini otvorio karaoke bar i to mu je uništilo užitak kupanja u njegovom bazenu. Nažalost, čak i s prilično malo novca ne možete sve kontrolirati. Jednom sam sreo tog istog faranga kad je izašao iz japanskog restorana. Rekao je da mu je to omiljeni restoran i da tamo jede barem jednom tjedno. Bez supruge, jer nije voljela japansku hranu.

Neke su Tajlanđanke ovisne o kockanju, a farangova žena/djevojka je na taj način već izgubila dosta novca, koji je farang morao vraćati. Jednom ili dvaput je čak morao otkupiti vlastiti automobil. Bio je već u šezdesetima, ali je i dalje nekoliko puta godišnje radio u inozemstvu kao konzultant i to mu je, srećom, donosilo dovoljno novca. Trpio je ženinu ovisnost o kockanju.

Zatim je postojao jedan farang koji je četiri puta oženio Tajlanđanku i uvijek pred zakonom. Zadnja žena je imala 30 godina dok je on već imao 70 i to naravno ne mora biti problem, ali u njegovom slučaju jeste. Željela je puno slobode i na kraju toliko da je to (opet) završilo razvodom. Nastavio je održavati prijateljske kontakte s posljednjom, ali i s trećom suprugom. Financijski je preživio te razvode jer je uvijek iznajmljivao kuću i imao je dobru mirovinu. Posljednjih godina njegova života zdravlje mu je bilo narušeno, pa je dao Tajlanđanki da se brine o njemu i vozi ga okolo. To mi se čini boljim rješenjem nego završiti u domu za umirovljenike ili staračkom domu u Nizozemskoj.

Naravno, ima i faranga koji su u braku s Tajlanđaninom 40 godina. U konkretnom slučaju sve je te godine išlo dobro dok žena nije prikovana za krevet. Rođak te žene želio se brinuti za nju i došao je živjeti s farangom. Nedugo kasnije, čak je dijelila spavaću sobu s farangom. Sve je dobro što dobro završi, gotovo bi se reklo, barem za faranga. Nažalost, proširile su se glasine da se o ženi prikovanoj za krevet ne brinu kako treba i neki od njegovih prijatelja – uključujući njegove prijatelje farange – nisu ga prihvatili.

Nisu samo farang muškarci ti koji ulaze u vezu s Tajlanđankom. Također sam čuo za uspješnu farang ženu s poslom u Phuketu koja se udavala za DJ-a iz Isaana. U njegovom rodnom selu održana je velika fešta, a roditelji su dobili traktor, a DJ lijep automobil. Brak je trajao samo nekoliko mjeseci, ali ne znam što je pošlo po zlu.

Zaključit ću s dva primjera u kojima je godinama išlo dobro i, koliko ja znam, još uvijek dobro ide. Prvi primjer je Nijemac u 70-ima koji već više od 10 godina živi s 10 godina mlađom Tajlanđankom. Samo jako lijep par.

Drugi primjer je Amerikanac koji je bio stacioniran u Tajlandu tijekom Vijetnamskog rata i tamo je upoznao svoju sadašnju suprugu. I dalje su nerazdvojni, a on je sama dobrota. Samo dvoje jako dragih ljudi.

Nažalost, takav odnos između faranga i tajlanđanina često relativno često pođe po zlu. Jedan od razloga mogao bi biti taj što se često radi o starijim farangima koji dolaze u Isaan. A "stariji" obično znači manje fleksibilan. A bez prilagodbe novim okolnostima bit će teško. Mnogi se farangi osjećaju superiornima u odnosu na Tajlanđane, što mogu naslutiti i iz nekih odgovora na Thailandblogu. I premda su farangi vjerojatno doista superiorniji od Thai u nekim aspektima, to ne znači nužno da su superiorni. Tajlanđanin je vjerojatno superiorniji u drugim aspektima. Da dam primjer: stariji farang obično je dobar u mentalnoj aritmetici iu mnogim slučajevima bolji od mladog Tajlanđanina. Naravno, tako nešto nije presudno za superiornost, ali je dobro za vaše samopouzdanje (i tu naravno nema ništa loše). I sama imam problema s tim jer sam prilikom plaćanja nekih namirnica ponekad izračunala ukupan iznos i već uskladila novac prije nego što ga je blagajnica zbrojila. Učinio sam to u uzaludnom pokušaju da impresioniram blagajnicu. Tako nešto je naravno nevino, ali ako zbog toga imate manje poštovanja prema Tajlanđanima, onda to postaje loša stvar. A u vezi je svakako poštovanje od presudne važnosti.

Nasuprot tome, Tajlanđanin se također može osjećati superiorno. Ministar Anutin to ponekad pokazuje (naravno, krajnje glupo od njega). Ponekad govori o prljavim farangima. I možda ima pravo u tome. Mnogi se Tajlanđani tuširaju dva puta dnevno, a to još uvijek nije običaj u Nizozemskoj. I sama sam odrasla uz tjedno pranje koje je zahtijevalo kupnju tople vode u kanti iz trgovine subotom da njome napunim kadu. U ponedjeljak se ponovilo, ali ovaj put prije pranja rublja. Farangi se također obično znoje više od Tajlanđana, a mogu i mirisati drugačije i manje privlačno od Tajlanđana. Osim toga, turisti često ne mogu na vrijeme obući čistu odjeću, što također može dovesti do problema s mirisom. Ali iako je Anutin možda u pravu, to je naravno još uvijek glupo.

Konačno: ostaje moguće živjeti kao Buddha u Isaanu. Zahtijeva određenu prilagodljivost.