Zaplijenjen od života Isana (3. dio)
Što takav iseljenik radi tamo u Isaanu? Nema sunarodnjaka u blizini, čak ni europskih kultura. Nema kafića, nema zapadnjačkih restorana. Nema zabave. Pa, Inkvizitor je izabrao ovakav život i nimalo mu nije dosadno. Dnevno, uzeto iz života tjedan dana. U Isanu.
srijeda
Inkvizitor se budi vrlo rano. Samo pet sati, dečko. Previše lijen život može biti uzrok, tijelo i um su odmorni. Na trenutak ga obuzme želja čak i da probudi djevojku, ali ga njezin miroljubivi izraz lica razuvjeri.
Tiho započinje svoj jutarnji ritual. Tuširajte se dok kava počne ključati. Najbolja je ona prva šalica u danu, a u međuvremenu čitajte novine na internetu. Obično je to razlog za blagu zabavu ili ponekad za ozbiljnu smetnju. Uvijek iznova De Inquisitor vidi da je potvrđena njegova odluka od prije 12 godina da sve unovči i preseli se na Tajland. Iako je s godinama smekšao. Budući da su mediji previše skloni sukobu, žele privući pozornost, čak i šokirati. I ovisi o tome kakve su tendencije ti mediji – to utječe na njihovo izvještavanje i oni odmah dodaju sud i tako stvaranje vlastitog mišljenja postaje prilično teško.
Sat vremena kasnije dućan se otvara, a zbog ranog buđenja De Inquisitor odlučuje svoju ljubav pokazati posluživanjem.
Da, zapravo zabranjeno, ta imigracijska ograničenja i sve, ali ovdje u Isaanu o tome ne kukuriče pijetao. Naprotiv, mogu jesti ono što smatraju bučnim farangom sada kada su njihova sramežljivost i nepovjerenje nestali. Veselo 'dobro jutro', oh tako čudno 'hvala vam puno, vidimo se opet', nasmijava ih. Inače, devedeset posto nema pojma o značenju, oslanjaju se na govor tijela. A djeca cijene besplatne slatkiše. A farmer je sretan zbog prevelike količine leda koju De Inquisitor daje za 10 bahta.
Tako brzo bude devet sati, a kad svi rade negdje u polju, žena sprema ukusno jelo, dok Inkvizitor ostaje lijen u dućanu. Igrajte igre na mobitelu. Bez skrupula. Nastavlja i nakon večere, danas mu se ne da aktivirati. Samo sam malo lijen. Briga o psima, tim vječitim krpeljima. Mačke njeguju svoje krzno, dopuštajući im da istražuju dućan dok vlasnik drži pse vani. Ne umorite se od toga.
Poslijepodne De Inquisitor ipak odluči oprati motocikl. Unatoč činjenici da ovdje imaju dućane koji to rade temeljitije za četrdeset bahta. Odmah na brigu o biciklu, sve lijepo u hladovini skloništa. Zatim isprobajte bicikl i krenite na izlet kroz selo i okolicu. To je dobro za odnose s javnošću trgovine, dobro za integraciju faranga. Ali integracija će izmaknuti kontroli.
Negdje na rubu sela je velika farma na kojoj drže svinje. Vlasnici, muž i žena s tri kćeri, simpatični su, vrijedni ljudi malo svjetovnijih nazora od većine seljana. Zapošljavaju i oko šest ljudi. Ali sve na polagani, isanski način, naravno. I budući da farang stiže, oni izlaze iz ormara. Inkvizitor mora, htio ili ne, sjesti za stol. Poslužuju ga najčudnije grickalice, neke jestive, neke ne - na veliku radost svih jer su se pridružili i zaposlenici. Štoviše, ovi ljudi su prilično prosperitetni za ljude iz seoskih krajeva. I pošalju jednog od zaposlenika u našu trgovinu da kupi pivo, farang, znaju oni, ne pije lao kao. Ženka odmah zna gdje je mužić i što radi.
A to je piće. I pijetlovi. U mješavini tajlandskog/engleskog/isaanskog jezika lijepo se slažemo, pogotovo nakon nekoliko boca Changa. Jednostavno nemate priliku dovršiti svoju čašu, stalno je pune. Pa, Inkvizitor to zna cijeniti jer je danas jako vruće i on udobno sjedi u hladu drveta, na drvenoj klupi koja se može ljuljati. I društvo je lijepo, pogotovo kad dođu dvije kćeri i sjednu prilično blizu faranga i po njegovom savjetu Besramno dotjerivanje vlažnim maramicama, nadopunjavanje piva, masiranje ramena i leđa. Riječ je o djevojkama od dvadesetak godina, tako da mogu raditi u Pattayi ili srodnim mjestima ako nose nešto njima prilagođeno.
Ali Inkvizitor zna da je to bezopasno, samo su gostoljubivi, brinu o svojim posjetiteljima. To je lijep bijeg od jednostrane regularnosti njihovih života….
Pivo nastavlja teći sve dok De Inquisitor ne primijeti da se sunce već spušta. Dečko, što će gđa reći. Gegajući se popne na klimavi bicikl na oduševljenje ostalih. Tri kilometra kući postala su najmanje pet jer se ne vozi uvijek ravno... .
A doma, nema problema, fantastično. Nema kukanja, nema ljutnje. Ne, i žena se usrećuje u stanju Inkvizitora, toliko da otvara još dvije boce. Jer i sama želi popiti pivo... .
Inkvizitor je nekako uspio otvoriti zamrzivač, uzeti nešto jestivo i staviti u mikrovalnu pećnicu.
I konzumirati. Nakon toga, uz podršku lijepe dame, još jednom se istuširajte i zaspite kao klada.
Nastaviti
Doista se događa da netko može postati štednjak na tuđi račun. Ali obično je to drugi farang. Ako me negdje pozovu, ljudi uglavnom očekuju da se pivo kupi na moj račun. Zatim mi drugi klinac na svom motociklu odnese 400 bahta u lokalnu trgovinu. Kasnije opet. Pa dobro, pogađam što je 400 bahta? Puno novca u Isaanu. Jednom mi je netko predložio da platim piće, a on bi onda zaklao primjerak živine u svom dvorištu. Bar se čini 1/50.
Događa se i obrnuto. Tajlanđani s novcem inzistiraju na plaćanju svega. Jednom sam proveo 2 dana s grupom Tajlanđana. 1 od tih Tajlanđana je sve platio. Kad sam predložio da i ja doprinesem, to je odbijeno. Čini se da to također ima veze sa statusom.
Ponekad glasno zahtijevaju da ih častim pićem. Sadilice riže u polju, na primjer. Razumio sam što govore jedno drugom. Farang dolazi s vrlo velikim autom. Ima puno novca. Taj auto nije moj, rekao sam iskreno. Ništa nije pomoglo. Nastavio cviliti. Dobri ljudi!
Seoski poglavica također je jednom tražio da mu kupim Lao Khao. Vratit ću se s plastičnom vrećicom. On to nije htio. Pa se vraćam u dućan: Daj bocu. Trgovac: ali već je popio dva.Umire! Ja: Što me briga! Daj bocu! Još je živ.
Nikada nisam vidio tajlandsku poslasticu i platio cijelo mjesto. Uvijek sam zeznut (makar se nisam ni naručio) da platim račun. U selu, obitelj i susjedi misle da sam super momak. Neka tako i bude.
Fantastična.
pozdrav, to je kratak kratki tekst iz života
samo tako nastavi volim čitati ovakve životne priče
pozdrav iz Belgije
Nakon zapadnjačke natjecateljske produktivne natjecateljske faze života pune žurbe i užurbanosti, ovako se opuštate. Nova faza života u potpuno drugačijem modusu. Stvarno odvajanje i usporavanje, ne na trenutak u nekoj umjetnoj sesiji.
Neće se svatko moći nositi s tim. Mi, moja supruga Tajlanđanka i ja, još nismo odlučili trebamo li to željeti, može li to biti nešto za nas. Čini se primamljivim, ali i opasnim, ne samo za mene, već i za naš odnos.
Vrijeme donosi savjete. Napisi De Inquisitora i reakcije na njih također malo pomažu 🙂
Ako živite u relativno velikom mjestu u Isanu, imate nešto od oboje. S jedne strane blizina sela, s druge strane sve prednosti velikog grada. I sam živim u gradu Koratu, ali u predgrađu. Oko kuće poljoprivredna zemljišta, polja i puno zelenila. Također u blizini svih sadržaja, tržnica, restorana, sportskih sadržaja, zoološkog vrta, trgovina i više od nekoliko kilometara.
Inkvizitor
Dobro napisano, jedva čekam nastavak
Prepoznajem priču, javlja se i kod nas.
Ne žele svi Tajlanđani samo profitirati.
Ugodna zabava za čitanje, ovo je život kakav jest.
Nije da sam pitao o tome, ali proveo sam zabavne večeri na račun ljubaznih Thai, bez daljnjih objašnjenja ili posljedica.
Doista nije potreban prijevod nakon potrebnih krigli, govor tijela govori puno.
Moja se djevojka sada navikla na to da ljudima u susjedstvu vičem na svom materinjem jeziku. U početku vas ne razumiju, činite ih nesigurnima, ali u međuvremenu su njihove reakcije na taj čudni farang postale i zabavne. Najvažnije je da se situacijama može nasmijati.
Upravo sam pročitao sva 3 dijela i jedva čekam da emigriram u Isaan. Ja i moja Tajlanđanka već imamo kuću na stupovima u Ban Wang Tongu, zaseoku između Roi-eta i Selaphuma s oko 50 kuća (moglo bi biti i manje).
Rijeka “Shi” teče u blizini naše kuće i mogu pretpostaviti da tamo odlazim svaki dan u ribolov na nekoliko sati ujutro.
Mislim da mi tamo ni trenutka neće biti dosadno. Za sada želim izgraditi lijepu kuću tamo na mjestu gdje je sada kuća na stupovima, jer se ne vidim da ću ići gore-dolje tim stepenicama još 30 godina (?).
Imamo i komad zemlje od hektar i pol, koji je potpuno zarastao. Trebat će dosta vremena da se sve vrati u red, ali Isaan ne bi želio da mi treba dugo da to učinim. U svakodnevnom životu sam tehničar održavanja, pa mogu reći da sam prilično spretan u elektrotehnici i strojarstvu. Mislim da će to cijeniti u mom selu. Ali sve u svoje vrijeme heh…. polako je moj moto.
Najbolje.
Te kuće na stupovima su tu s razlogom, rijeka "ShI" se ponekad zna izliti.
Tada će tvoja nova kuća biti poplavljena, baš kao moja u Bangkoku (2011).
Uvjeravam vas da to nije zabavno. Dakle, izgradite višu kuću.
Pozdrav Gerrit
Moderator: nečitko zbog netočne uporabe interpunkcijskih znakova.
Lijepo je ako kod kuće imate internet sa svim dodacima (vijesti, TV, Facebook, mail, Thailandblog, itd…). Pretpostavimo da to nemate... onda život postaje puno monotoniji...
Ne, farang bez radne dozvole ne smije raditi. Ali što se podrazumijeva pod radom? Mislim da ne biste trebali raditi da biste zaradili novac.
Ali što Inkvizitor radi? Pomaže ženi (ponekad) u trgovini. Je li zabranjeno pomoći vlastitoj ženi? Mislim da s tim nema apsolutno nikakvog problema. I ja bih. Uostalom, on sam time ne zarađuje nikakav 'dodatni' novac. I kako sam De Inquisitor kaže: svi su sretni zbog toga, svi uživaju. Sanuk zar ne? 😀
Ako imate dovoljno vremena, očito automatski radite korisne stvari za koje ovdje 'nemate vremena'... Volim pročitati da De Inquisitor povremeno preuzme inicijativu da učini 'nešto korisno'.
Ali piti sve dok čaša nije prazna? Hhhmmm... ionako to ne bih učinio. Osobno, ja sam pijem vrlo rijetko. Ne mogu se ni sjetiti zadnji put. I ne, nikad nisam bio pijan! U selu gdje mi živi svekar nekoliko puta su me pozvali u šetnjama da zajedno popijemo pivo. Malo sam sumnjičav prema tome i uvijek sam se ljubazno zahvaljivao na tome. Mai duum (na) khrap, Khoop khun (napraviti) khrap. Doista, ondje ima seljana sa sumnjivom reputacijom da su često pijani. Nedavno je (opet) tamo netko (prerano) umro od prekomjernog opijanja. Srećom, to se odnosi samo na 'nekoliko' pojedinaca.
Ne znam što bi moja žena mislila da sam prihvatio poziv da (nastavim) piti. Uostalom, ona me poznaje kao nekoga tko (skoro) nikad ne pije i ne puši. Jer to je tip muškarca kojeg je apsolutno željela.
Sanuk daai, teih tong rawang thang weela na khrap!
(zabava je dozvoljena, ali uvijek budite oprezni 😉 )
Uživaj!
Danijel,
Vrlo mudro od tebe što se držiš što dalje od alkoholnih pića.
Oprostite na vašem komentaru:
“Nedavno je (opet) tamo netko (prerano) umro zbog prekomjernog pijenja. Srećom, radi se samo o 'nekolicini' pojedinaca”.
Osoba koja je umrla je svojom krivnjom. Nažalost, zaboravite spomenuti i da je pijani Tajlanđanin u prometu potencijalni ubojica. Predstavlja opasnost za druge sudionike u prometu.
A što kažete na mnoge jetrene bolesnike u državnim bolnicama?
Dakle, ne radi se samo o nekoliko pojedinaca.
Ali svejedno poštovanje prema tebi što se nisi iskušavao da piješ (neis) (koristiš).
Daniel M je napisao:
Ne znam što bi moja žena mislila da sam prihvatio poziv da (nastavim) piti. Uostalom, ona me poznaje kao nekoga tko (skoro) nikad ne pije i ne puši. Jer to je tip muškarca kojeg je apsolutno željela.
Imat ćeš samo ženu.
Uživajte u pisanju “Inkvizitora”..Prekrasno za čitanje..
Dragi Pieter,
"Imat ćeš samo ženu"??
Da budemo jasni, ta odluka je na meni, a ne na mojoj ženi. To jako poštujem jer smo oboje takvi. To pitanje koje sam postavio bilo je samo moj odraz i iz njega se ništa ne može zaključiti. A pretpostavimo da prihvatim takav poziv, onda ću joj reći, baš kao što to čini Inkvizitor. Moja žena najvjerojatnije neće napraviti veliku stvar oko toga. Zapravo, mislim da su argumenti De Inquisitor i Carpenter (sudjelovanja u društvenom životu) vrlo dobri. Ali na način na koji Timker kaže u svom odgovoru.
Moja žena je blago od žene. Uvijek se posvetila obitelji. Također nikada prije nije imala nikakvu vezu. Zaista je čekala dok nije upoznala onog pravog. To zaslužuje poštovanje, zar ne?
Chanderu: hvala na komplimentu 🙂
Apsolutno mi nije namjera razgovarati o tome. Samo sam htio ovo izvući. Tako da ću ostati pri ovome.
Poštovani Daniel M,
Dugo sam imao isto mišljenje o poslu, ali to u Tajlandu ne funkcionira kao u Nizozemskoj ili Belgiji. Moj prijatelj je pomogao svojoj ženi tako što je odnio neke ručnike iz salona za masažu u svoj kamion. Ti bi se ručnici prali kod njega doma. Policija je došla te večeri i samo je htjela provjeriti bar, koji se nalazi u blizini salona za masažu, za potreban novac za čaj. Prijatelju su u prolazu prišli i rekli da to nije namjera. U slučaju naknadnog susreta na ovaj način, bio bi mu oduzet boravak i mogao bi otići u Nizozemsku. Nije smio raditi, au ovom slučaju nije smio obavljati nikakve usluge. Bilo da je to točno i da riskiram, ne bih se kockao.
Citat: "Mislim da ne biste trebali raditi da biste sami zaradili."
Dragi Daniel M, očito tumačite tajlandski zakon kako vama odgovara. Ali ti si potpuno isključen. Zato Inkvizitor jasno piše:
“Da, zapravo zabranjeno, ta imigracijska ograničenja i sve, ali ovdje u Isaanu o tome ne kukuriče pijetao. Naprotiv, mogu jesti ono što smatraju bučnim farangom sada kada su nestali njihova sramežljivost i nepovjerenje.” On vrlo dobro zna kakve rizike preuzima ovim postupcima i dobro zna: dokle god pijetao pjeva ovdje u Isanu…..
Čak je i dobrovoljni rad zabranjen za Farang bez radne dozvole. Nevažno je da li je rad plaćen ili neplaćen, rad je posao i nema nikakve veze s bilo kakvom naknadom. Ovo je Tajland i najbolje je ne tumačiti zakon po vlastitom nahođenju nego po slovu zakona.
Jedva čekam četvrtak...
Naravno da je ova “srijeda” opet vrlo prepoznatljiva!!!
I “Daniel M” također nije pijanac (a ni pušač), ali ja ne odbijam poziv na “piće” jer to je samo čista zabava i sami određujete svoj (ne)tempo ispijanja. Često se jako dugo zadržim s 1 čašom (nadam se Chang pivo). Uživajte, smijte se, jedite, pijte i kušajte Isaan u svim njegovim aspektima i život je vrlo vrlo dobar. Svatko daje svoje tumačenje svog "tihog" života, ali meni je šteta ispunjavati ga brojnim farang kontaktima.
Bez upadanja u čavrljanje, nesporazum doista treba razjasniti. Baš kao što veliki broj Tajlanđana gleda sa sažaljenjem na stanovnike Isaana, čini se da farange koji su se ovdje naselili sada čeka ista sudbina.
Samopravednost i glupe izjave koje odražava gornja reakcija to dokazuju.
Da budem jasan, nisam bio namamljen, izoliran ili financijski iscrpljen!
Vjerojatno je frustracija nekih ljudi vrlo velika!
Njihov svijet iskustva možda je samo u blještavilu barova i drugim svjetovnim užicima. Od srca ih preporučam!!!
Dapače, siguran sam da tamo nitko nikada nije bio izoliran, namamljen ili financijski iscijeđen. 🙂
Šalu na stranu: srećom svatko može izabrati!
Hoćemo li prihvatiti, poštovati i smatrati izbor jedni drugima ravnopravnim?!
Korištenje ovog bloga za međusobnu razmjenu iskustava čini se boljom idejom nego ne davati jedno drugome sunčevu svjetlost ili pozivati jedno drugo na spavanje.
Nije li ova izvedba realističnija od ciničke kiselosti koju sam smio pročitati u gornjem odgovoru?
Svima, bilo gdje u Tajlandu, Nizozemskoj ili Belgiji, želim dobar provod i puno zabave u sljedećoj epizodi Inkvizitora s Isaana.
Jan
"Ti sam postavljaš svoj tempo (ne)pijenja." Ovo mi zvuči kao piće iz želje. Jer poanta alkohola je upravo u tome da izgubite tu kontrolu, a onda stjecajem (slučajnih) okolnosti ne završi loše. Tajlanđani vam tu neće pomoći, s obzirom na to da se čaša samo ne isprazni. Jako im je zabavno kad padneš s bicikla i, dobro, udari te auto, ali možda predlažem tajlandski kao malo previše lakonski? Ali ne volim reći ne, pa je to za mene zamka u koju sam često upadao, doduše bez incidenata, ali zato ponekad izbjegavam da me pozovu.Volim se zanijeti, ali onda u zabavi , po mogućnosti bez alkohola.
Imam prijatelje koji žive oko Pattaye i imam prijatelje koji žive u Isaanu i da, neke od mojih Pattaya
Prijatelji zapravo ne razumiju kako to mogu podnijeti tamo u isaanu, ali glavna stvar je da poštujemo životno okruženje jedni drugih, koje se odvija u istoj zemlji, ali je svijet različit.
Biti sretan znači osjećati se dobro, bilo na selu ili u užurbanom gradu, zapravo nije važno.
Ja se osobno osjećam kao kod kuće na selu između rižinih polja i nakon života u Belgiji na prometnoj belgijskoj obali, ali ... ovo je također moje mišljenje i iskustvo.
Pozdrav od Meuang Paija
Svaka ptica pjeva prema svom kljunu. Reakcije su različite i često dolaze s emocijama. Mnogi ljudi imaju stare čireve i to svakako vodi do privlačnih tekstova. Ali kao što je već spomenuto, pokušajte to vidjeti iz prave perspektive. Ne doživljavamo svi isto. Ima ljudi koji su vrlo privatni i zadovoljni mirnim životom. Tada bi isaansko selo moglo biti rješenje. Ovo se posebno preporučuje ako ste starija osoba. Ponekad privremeno, tko zna. Ima i onih koji starenju pristupaju na drugačiji način dodajući mnoge mlade žene na svoj popis osvajanja uz veliki popis piva. To vam se moglo jednostavno dogoditi, ali misao iza toga mora biti, a razmišljanje o tome često vas ne vodi mnogo dalje. Jutros sam vidio Falang redovnika, starog oko 55 godina, kako hoda bos kroz vrata po hranu uz dnevni ritual. Neće to biti moj život, ali će biti za njega, pa ima moj blagoslov. Ono što želim reći je da će razlika uvijek biti prisutna i to je dobra stvar u određenoj mjeri.
Besta Bram, i ja sam dopustio da me "povedu" do Isaana. I lijepo se provedi sa mnom! I apsolutno ne predlažem drugačije. Govorite o "većini iseljenika". Vi, kao glasnogovornik ove grupe, imate veliku odgovornost! Možda također koristite tu odgovornost da kažete "većini iseljenika" nakon što ste pročitali mnoga pozitivna iskustva u Isanersu da je šteta koju "većina iseljenika" misli netočna. Cool ako hoćeš.
Pozdrav, dragi Bram. Ne moraš se uopće sažalijevati, imamo to s većinom Faranga u Pattayi i okolici, obično starijih od 65 godina koji hodaju uokolo poput pauna kad ih zovu s: bok zgodni čovječe, ne mogu gledati unutar drugih, ali ja sam u braku 20 godina i nakon života u Nizozemskoj otišao sam na Tajland sa suprugom, sretan sam ovdje jer mnogi uživaju u miru i prijateljskim ljudima, o da, a ja sigurno nisam bio namamljen.