Sletio na tropski otok: vratio se kući na Koh Phangan
Els van Wijlen redovito je boravila sa svojim suprugom 'de Kuukom' na Koh Phanganu. Njezin sin Robin otvorio je kafić na otoku. Nažalost, 'de Kuuk je preminuo nakon kratke bolesti.
**********
slijediti, slijediti sunce
i na koju stranu vjetar puše
kada ovaj dan nestane
**********
Ovo su teška vremena, ali vratio sam se kući na Koh Phangan. Bez mog prijatelja. Kuuk je mrtav.
Još nije shvatljivo.
Životi svih koji su ga voljeli više nikada neće biti isti. Nastavljamo s Kuukom u našim srcima.
Danas poslijepodne vidim malu zmiju kako klizi unutra. Bunch, moja mačka, sjedi pokraj njega i gleda ga.
Vidim tanku smeđu žicu od 20-ak cm koja ide iza ugla, u kuhinju.
Pa sam otišao unutra ponovno zbrisati jadnu životinju. Skriven je ispod pulta iza nekih plastičnih kutija. Srećom, sve je upravo očišćeno kako treba, pa se ne moram brinuti da iza njega živi i veliki pauk. Ne bojim se zmije. Pažljivo povlačim plastičnu kutiju naprijed.
Ooh gottegot, totalno se bojim.
Oči u oči sam sa zmijom od najmanje metar. To je druga priča od velikog crva.
Zmija se također prestraši i diže glavu. Gledali smo se u oči na djelić sekunde. Izjurim iz kuhinje i potražim pomoć.
Budući da ne znam kakva je zmija, jako sam oprezan. Ovdje ima i otrovnih vrsta. Tajlanđanin koji živi u blizini dolazi gledati. Ispostavilo se da se radi o kobri, vrlo otrovnom primjerku, potrebna stručna pomoć.
Stefan kontorcionist dobiva poziv. To je Nijemac koji živi ovdje i već godinama istražuje zmije, posebno kobru. Osim što je istraživač, on je i prava osoba kada treba ukloniti zmije. Na otoku ima mnogo zmija, Stefan je prilično zaposlen sam.
Mirno uhvati zmiju i stavi je u torbu. Ispostavilo se da je jednogodišnjak koji će linjati u roku od oko 5 dana. Pa on samo pazi što radi, sve dok se drži podalje od moje kuhinje. Stefan nosi zmiju u svoju kuću dok se ne linja, a zatim je pušta natrag u prirodu.
Objašnjava: zmije otrovnice općenito nisu baš agresivne i neće tek tako napasti. Navečer u mraku, savjetuje da ponesete svjetiljku. Tada ih je teško vidjeti i ako bih stao na njih, zmija bi mogla ugristi kroz strah. Ne grizu uvijek, ponekad 'udare' glavom da ih prestraše.
Čak i kad kobra ugrize, ne ispušta uvijek otrov. Ali u najgorem slučaju da kobra ipak ugrize i pusti otrov, uvijek imam oko 15 minuta da je odvedem u bolnicu, tamo ima protuotrova.
U bolnici prvo pričekaju dok se ne uvjere da je prilikom ugriza ispušten otrov. Tek tada se primjenjuje protuotrov. Jer ako odmah daju protuotrov i čini se da u krvi nema otrova, umrijet ćete od protuotrova.
Pa, kakvo olakšanje.
Želim li znati sve ovo??
Prema Stefanu, čovjeku zmiji, dobro je to znati jer se tada brže hvata panika.
Tako je bolje. Jer ako vam otrov uđe u krvotok i uhvati vas panika, srce će vam brže kucati i krv će brže teći i otrov će brže djelovati.
Jasna priča; u slučaju ugriza kobre..bez panike...
Također je dobro biti svjestan činjenice da živimo na otoku koji vrvi kobrama.
Uskoro će se i 'moja' kobra vratiti u naš kvart jer tamo joj je i mjesto. I kobre su pametne, a ova mlada zmija se više neće uvući u moju kuhinju. Imaju dobro pamćenje i rijetko ih se drugi put vidi na istom mjestu. Kontorcionist je godinama uzimao DNK od kobri koje je uhvatio i nikad nije dvaput ulovio istu kobru.
Kako bih dobro procijenio svoje šanse za preživljavanje na otoku, raspitam se o statistici: 2x godišnje netko bude ugrižen. U proteklih 10 godina samo su 2 osobe umrle od ugriza. Jedan se rugao zmiji, a drugi je želio poljubac od kobre, pri čemu je zmija ugrizla čovjeka za jezik. Žrtva je bio bivši izvođač radova ovdje na otoku. Dakle Stefanov prethodnik.
Brojke me donekle umiruju i stavljam u perspektivu opasnost, pogotovo kad se sjetim broja poginulih u prometu ovdje na otoku.
Da bismo prebrodili šok i proslavili dobar ishod, pijemo s pomoćnim postrojbama
ali ledeno hladnu, nakon koje se bez kacige sjednem na skuter da jedem.
**********
disati, udahnuti zrak
postavite svoje namjere
snivati s pažnjom
sutra je novi dan za sve,
potpuno novi mjesec, potpuno novo sunce
**********
Lijepo je opet pročitati nešto od tebe Els. Mora da si se jako loše proveo. A sad dalje bez 'de Kuuka'. To neće uspjeti. Srećom, mislim da nisi od onih koji odustaju.
Dobrodošli natrag u Phangan.
zao mi je zbog vaseg gubitka
Dobro došla natrag draga Els, lijepo je ponovno čitati od tebe. Neće biti lako bez tvoje ljubavi i prijatelja. Ovako i danas razmišljam o svojoj ljubavi svaki dan, nekad par sekundi, nekad malo duže. Ponekad u lijepom snu. Osmijeh i suza. Zao mi je zbog vaseg gubitka.
Čestitamo Els! Lijepo je opet čitati od tebe.
Sućut zbog gubitka Kuuka,nažalost nije provjereno može li ti nedostajati voljena osoba,kada dođeš na red ostavit ćeš svakoga koliko god bilo teško.U svakom slučaju snage s obradom ovog velikog gubitka. Lijepo od tebe što se vraćaš sa svojim lijepim pričama i koliko god to glasno zvučalo, ali jadanje iza pelargonija ne pomaže nimalo, pa je super što si opet uhvatila nit da se otpišeš i nama učiniš uslugu Dakle :: DOBRODOŠLI natrag Els .
Els dogodilo se što se dogodilo; i vratio si se. Još dugo ćete vidjeti svoj život onakvim kakav je bio. ne zaboravlja se. Ali život ide dalje. Pokušajte što bolje iskoristiti vrijeme koje vam je ostalo ovdje sa svojim sinom i ljudima oko vas.
Danijel
Nedostajali su mi tvoji dijelovi na tajlandskom blogu. Kako tužno za tebe. Sućut na ovom strašnom gubitku.
Drago mi je da se vraćaš pisanju. Sretno i uspješno, Jose
Lijepa priča i sućut zbog gubitka
Dragi Els, drago mi je što ste se vratili, tako dobro pišete! Sućut i snaga za nastavak bez Kuuka.
Jako cijenim ovu priču o kobri, hvatanju i vraćanju u prirodu! Bolje nego ubiti… Ali da, takvog Stefana morate imati u blizini…