Kako je Siam/Tajland odgovorio na privlačnost Zapada
Portret kralja Chulalongkorna odjevenog u tradicionalni phanung i golih prsa s cigarom u ustima na tajlandskoj verandi, kako miješa wok na zapadnoj kraljevskoj stolici.
Kako je Tajland odgovorio na kontakte sa Zapadom? Kako su gledali na Zapad? Kojim stvarima su se divili, a koje su izazivale odbojnost? Što su, kako i iz kojih razloga usvojili, a što odbacili? Kratki kulturni vodič.
»okrenem se prema Siam natrag, više sijamski nego kad sam otišao'. Prijestolonasljednik Vajirawudh, kasnije kralj Rama VI, 1902. nakon 9 godina studija u Engleskoj
Dva primjera međusobnog kulturnog utjecaja
Zapadnjačke/tajlandske ceremonije vjenčanja
U dolje spomenutoj knjizi Kukrita postoji prekrasna scena kada se njezina kći Praphai udaje za bogatog kinesko-tajlandskog biznismena, negdje oko 1935. Na kraju ceremonije vjenčanja, on nosi svoju novu ženu u njihovu kuću na iznenađenje mnogih i gađenje mnogih.neki. Teta Praphai ljutito kaže svom mužu: 'Zašto to nisi učinio kad smo se vjenčali?' On odgovara smijući se: 'Nisam tada znao da se to mora učiniti! Ali ako nemate ništa protiv, večeras ću vas odnijeti uz stepenice!'
Redatelj Apichatpong Weerasethakul
Apichatpong je rođen 1970. u Bangkoku od roditelja tajlandsko-kineskog porijekla. Velik dio vremena u školi proveo je u Khon Kaenu gdje je 1993. snimio svoj prvi kratki film. Kasnije je studirao na School of Art Institute u Chicagu. Homoseksualac je i živi s muškarcem.
Godine 2010. osvojio je, uz mnoge druge nagrade, s filmom Uujak Boonmee koji se može prisjetiti svojih prošlih života Zlatnu palmu u Cannesu. Jedva da je poznat ili cijenjen u Tajlandu. U jednom od njegovih filmova tajlandski cenzori uklonili su slike liječnika koji pije u bolnici, kako ljubi muškarce i redovnika koji svira gitaru. Apichatpong je te slike zamijenio minutnim crnim ekranom.
Kratki opis utjecaja Zapada na Siam/Tajland
Općenito, početak tog utjecaja stavlja se u 1855. godinu za vrijeme vladavine kralj Mongkut (Rama IV, r. 1851-1868) kada je sklopljen Bowringski ugovor s Engleskom, a kasnije su se pridružile i druge europske opcije. To je otvorilo trgovinu, omogućilo više zapadnjaka u Sijam, koji su igrali važnu savjetodavnu ulogu u godinama koje su uslijedile. Prije nego što je kralj Mongkut pozvan za kraljevstvo, bio je redovnik 25 godina, tijekom kojih je postao vješt u zapadnjačkoj znanosti i jezicima. Portreti kineskog cara, američkog predsjednika i pape visjeli su u dvorani za audijencije u njegovoj palači. Njegove privatne odaje bile su pune teleskopa, mikroskopa, satova i barometara. No odbacio je zapadne ideje, poput religije na primjer.
Marie d'Orléans s kraljem Chulalongkornom, 1907
Pod sinom kralja Mongkuta, chulalongkorn (Rama V, r. 1868.-1910.) ovaj se zapadni utjecaj dodatno povećao. Sam kralj je mnogo putovao u kolonijalna područja u Aziji gdje je kasnije uzeo zapadne kolonijalne vladare kao primjer i putovao je krajem 19. stoljeća.e i početkom 20e stoljeća također u Europu kako bi uspostavili Sijam kao civiliziranu naciju. Nazivaju ga Velikim modernizatorom. Na slikama kralja Chulalongkorna koje još uvijek (a sada još više) vise u mnogim domovima, vidimo ga odjevenog kao Englez gospodin. Ali i njegov portret na kojem je odjeven u tradicionalnu odjeću phanung (ogrtač omotan oko donjeg dijela tijela) i golih prsa s cigarom u ustima miješa wok na tajlandskoj verandi, ali sjedi na zapadnoj kraljevskoj stolici umjesto na tajlandskoj stolici.
Mnogi sinovi kralja Mongkuta i Chulalongkorna često su stjecali obrazovanje na zapadu, a po povratku su dobivali važne vodeće položaje u novoosnovanoj birokraciji po europskom modelu.
Pod kraljem Vajirawudhom (Rama VI, vidi prvi citat)) postojala je određena prepreka kojoj je on sam pridonio u člancima koje je anonimno pisao za razne novine i časopise. Suprotstavljao se predalekosežnim zapadnjačkim običajima u odijevanju i ponašanju. Trn u oku bio mu je i kineski utjecaj. Tako je izjavio: "Ne treba mrziti strance, ali im ne treba ni potpuno vjerovati". Farang je bio iskušenje i prijetnja u isto vrijeme. Uzalud, međutim. Od tog vremena, 1900. do Drugog svjetskog rata, u Tajlandu se vodila živa rasprava u kojoj su se raspravljale i vagale prednosti i mane zapadnog utjecaja.
Sve je to rezultiralo revolucijom 1932. godine kada je apsolutna monarhija pretvorena u ustavnu. Plaek Phibunsong štand bio je vojna komponenta te revolucije, a on će kasnije izdati "kulturne naloge" koji su nalagali više zapadnjačke nošnje, zabranjivali žvakanje drevnog betela i naredili dužnosnicima da ljube svoje žene na ulaznim vratima dok odlaze na posao. Ovo drugo nije uspjelo.
Zašto su sijamski monarsi poput Mongkuta i Chulalongkorna posebno potaknuli zapadnu modernizaciju Siama?
To se općenito pripisuje njihovom strahu od kolonijalnih ambicija Engleske sa zapada i juga i Francuske s istoka. Pretpostavljali su da će više zapadnjačkog i civiliziranog ponašanja smanjiti vjerojatnost da će kolonijalne sile također preuzeti Siam. Veći tehnički napredak poput boljeg naoružanja i izgradnje željeznica također bi povećao mogućnosti obrane.
Osim toga, to je povećalo moć monarha i od 1900. mogli su sebi podvrgnuti i ostatak Siama s brojnim manjim kneževinama.
Kralj Mongkut bio je zaljubljen u zapadnjačku znanost i tehnologiju, ali je odbacio te ideje osim kada je riječ o budizmu i monaštvu. Osnovao je sektu Thammayuth koja je morala razmišljati i djelovati racionalnije i suprotstaviti se svim vrstama praznovjerja.
Način na koji društva odgovaraju na strane utjecaje
Širenje ideja i drugih kulturnih elemenata, poput tehnologije i znanosti, odvijalo se od prapovijesti, uglavnom kroz migracije. Teško da su granice tome bile i jesu prepreka.
Ne postoji stvar kao čisti, čisti ili autentični tajlandski kultura, ili bilo koju drugu kulturu što se toga tiče. Tajland je u svojoj starijoj povijesti bio pod snažnim utjecajem Monske, Kmerske i Kineske civilizacije. Budizam je u jugoistočnu Aziju došao iz Indije prije tisuću godina, praćen nekim hinduističkim elementima, pomiješanim s lokalnim vjerovanjima poput animizma, a raširio se u 19. stoljeću.e stoljeća na inicijativu kralja Mongkuta na zapadnjačkoj racionalnoj osnovi.
Kralj Chulalongkorn želio je da Tajlanđani jedu na civiliziran način žlicom i vilicom. Mnogi su to prihvatili, ali nesumnjivo ne zato što je bilo civilizirano, već zato što im je bilo zgodno i ugodno.
Poznati povjesničar Nidhi Eeosiwong ukazuje da se strani utjecaji izvana mogu ukorijeniti samo ako je tlo u području primanja plodno. Sjeme za to već mora biti tu, rekao je.
Strani utjecaji prilagođavaju se društvu primatelju. Okus u tajlandskim i kineskim restoranima u Nizozemskoj često je sasvim drugačiji nego u zemlji porijekla. Većina stranih mrlja koje su ušle u Siam/Tajland postale su više ili manje ver-thai-st, a nakon nekog vremena bit će percipirane kao čisto tajlandske. U jednom ranijem članku spomenuo sam kako su radikalni tajlandski mislioci transformirali Karla Marxa u neku vrstu budista i Budi pripisali marksističke kvalitete. (Napomena 2)
Društvo primatelja uvijek će na neki način prosuđivati vanjske utjecaje, obično ih prilagođavajući lokalnim uvjetima, a ponekad ih usvajajući ili potpuno odbacujući. Globalni utjecaji uvijek postaju lokalne stvarnosti.
Dobar primjer kako to funkcionira je tajlandska riječ siwilai, izvedeno iz engleskog za civilizirati, ali se na tajlandskom piše kao ศิวิไลซ์, gdje se prvo slovo odnosi na sanskritsko podrijetlo, uz dodatnu prednost wilai ljepota znači.
U isto vrijeme kada je Rama VI identificirao tajlandski identitet s nacijom, vjera i kralj bio je to povjesničar i polubrat kralja Chulalongkorna princ Damrong Rajanubhab koji je, s druge strane, težiti slobodi, toleranciji i sposobnosti asimilacije među najvažnijim značajkama tajlandskog identiteta. Ovdje vidimo kako sami Tajlanđani mogu vlastitom identitetu dati drugačiju interpretaciju.
Zaključak
Ono što je stvarno tajlandsko i ono što je izrazito netajlandsko uvijek će ostati kontroverzno i nažalost često će se pogrešno koristiti za suprotstavljanje vlastitog zamišljenog identiteta naspram (neprijateljski) drugoga. Ne postoje jedinstvene tajlandske norme, vrijednosti, običaji, običaji ili proizvodi. To je gotovo nerazmrsiv potpourri svih vrsta elemenata iz svih vremena i mjesta, zabavan za istraživanje, ali nebitan za procjenu trenutne tajlandske kulture. Bolje je samo vidjeti ono što je ugodno, lijepo, dobro i prikladno umjesto da na to stavljate tajlandsku ili anti-tajlandsku etiketu.
Žlica i vilica, štapići i rezanci, McDonald's i demokracija sada su samo dio današnje tajlandske kulture, kao i kipovi Bude i hramovi, molam i Gelukhung, laab i prženi skakavci. Ta kombinacija je ono što ga čini tako fascinantnim.
Noten
1 Tek od 1949. Sijam je definitivno nazvan Tajland. Zamorno je i zbunjujuće stalno mijenjati ili pisati Siam/Tajland. Često zaboravim.
2 o lokalnoj prilagodbi marksističkih ideja, vidi: www.thailandblog.nl/background/karl-marx-en-de-boeddha-hoe-radical-thai-thinkers-both-visions-try-to-reconcile/
Dva romana opisujući utjecaj Dalekog istoka i zapada na Tajland:
Botan, Pisma iz Tajlanda. O kineskom imigrantu koji isprva tajlandsko društvo opisuje sa sumnjom i negodovanjem, a na kraju života dobiva bolje i jasnije mišljenje kada upozna kćerinog tajlandskog zaručnika
Kukrit Pramoj, Četiri kralja (Četiri vladavine) . O životu Mae Phloy između 1890. i 1946. godine, koji na duhovit način opisuje promjene u tom vremenu, temeljen na iskustvima njezino četvero djece, koja sva idu u različitim smjerovima. Vidjeti: www.thailandblog.nl/BACKGROUND/roman-vier-koningen-mr-kukrit-pramoj-short-talk/
Glavni izvor
Dvosmislena privlačnost Zapada, Tragovi kolonijalnog u Tajlandu, Silkworm Books, 2011. ISBN 978-616-215-013-5
još jednom lijep i čitljiv članak koji obogaćuje.
Vrijeme je da skupite i objavite sve ove priče.
Hvala Tino na ovom vrlo zabavnom prikazu. Vrlo ugodan za čitanje.
Hvala još jednom Tino. Smatrao sam da je Dvosmislena privlačnost Zapada vrlo ugodna za čitanje, iako u njoj nije bilo ničeg iznenađujućeg. Logično je da je neka država ubrala plodove tuđina i zalila ih vlastitim umakom. Ponešto iz svih zemalja, vremena i naroda.
Draga Tina,
Lijepo je opet naučiti malo povijesti.
I sam uvijek griješim gledajući Sijam kao Bangkok.
Met vriendelijke groet,
Erwin
“Ne postoje jedinstvene tajlandske norme, vrijednosti, običaji, običaji ili proizvodi. To je gotovo nerazmrsiv potpourri svih vrsta elemenata iz svih vremena i mjesta, zabavan za istraživanje, ali nebitan za procjenu trenutne tajlandske kulture. Bolje je jednostavno vidjeti ono što je ugodno, lijepo, dobro i prikladno umjesto stavljanja tajlandske ili anti-tajlandske etikete na to.” (citat).
Naravno da ne postoji JEDINSTVENA tajlandska kultura, ali postoji tajlandska kultura, odnosno niz normi, vrijednosti, razmišljanja, povijesti koje Tajlanđani dijele međusobno, a manje s drugima kao što su Nizozemci ili Belgijanci. Kultura je dinamična i način na koji se Tajlanđani nose s vanjskim utjecajima čini razvoj tajlandske kulture. Kada bi Tajlanđani preuzeli sve od Nizozemaca, kulture bi se približile jedna drugoj, ali nikada ne bi bile iste, pogotovo zbog razlika u povijesti, u kulturnom procesu. Ono što je lijepo, primjereno i dobro TAKOĐER je element kulture određene skupine ljudi.
Postoji kultura na svim razinama: kod kuće, na ulici, u susjedstvu, na poslu, gradu, pokrajini, regiji, zemlji, kontinentu, kontinentu, tektonskoj ploči itd. Sve veće razrjeđivanje jer dovodite sve više i više pojedinaca s njihovim jedinstvenim karakteristikama zajedno pod 1 kišobranom prestaje. Što je kišobran veći, to je više pojednostavljivanja, generaliziranja, a time i stereotipa itd. Zato nikad ne možete i ne smijete karakteristike pojedinca povezivati s grupom pod kišobranom.
I pogledajmo ostale pluseve i uzmimo ono što mislimo da je korisno. Tako to radimo mi zemljani.
Pa, dragi Chris, jednom sam pitao brojne Nizozemce (i o tome se također raspravljalo u literaturi) što je sada 'nizozemska kultura'. Bit će vam drago što je većina odgovora o 'klompama, tulipanima, vjetrenjačama, Elfstedentochtu, rezačima sira, gunđalima, upravljanju vodom' i još ponešto. Je li nizozemska kultura samo nešto što nas razlikuje od drugih? Ili je nizozemska kultura skup svih elemenata, od kojih su mnogi vanjski i dinamični?
"Ovo je tajlandska kultura!" ono što govore mnogi, pogotovo tajlandski vladari, po meni baš i nije dobro.
“Poznati povjesničar Nidhi Eeosiwong ukazuje da se strani utjecaji izvana mogu ukorijeniti samo ako je tlo u području primanja plodno. Sjeme za to mora već biti tu, rekao je.”
Potpuno se slažu. To je vjerojatno i razlog zašto koncept demokracije još uvijek baš i ne želi zaživjeti u tajlandskom društvu?
Vrlo zanimljivo štivo, jako mi se sviđa!
Dragi Jahris, neke stvari se ukorijene kod običnog naroda, ali ponekad odozgo dođe osoba obučena u zeleno, kaki ili neku drugu boju sa mačetom da prerano sruši dalji razvoj. Na primjer, Tajland ima povijest u kojoj su sela bila dosta samostalna i neovisna i stvari su se dogovarale zajedno, u dogovoru. Zbog napretka i širenja urbanih gradova (tajlandske države), ovo je kratko trajalo i više puta krvavo slamano u 20. i početkom 21. stoljeća. Ipak, građani nastavljaju uvijek iznova pružati otpor.
Pogledajte na primjer:
https://www.thailandblog.nl/achtergrond/thaise-democratie-van-historische-dorpscultuur-naar-een-hybride-thais-westers-model/
Ili oni koji više vole govoriti o nečem drugom osim o demokraciji: danas je Tajland više patrijarhalno društvo, gdje je muškarac nešto viši na ljestvici. U ranim danima, Tajland je bio više matrijarhalno društvo: obiteljska loza koja se protezala preko žene, žene koja je bila zadužena za dom (muškarci su često dugo bili odsutni od kuće prema sistemu Sakdina). A postoji i jasan trag ovoga: u mnogim odnosima žena je zadužena za kućnu knjigu ili još uvijek ima puno toga za reći o izborima koje donosi obitelj (i muškarac prema vanjskom svijetu).
Hvala Jahris na odgovoru.
U prošlosti je doista postojala neka vrsta demokracije u seoskim zajednicama u Siamu. Svi članovi seoskih zajednica sastajali su se i zajedno donosili odluke bez mnogo vanjskog uplitanja. Naravno, ponekad je bilo utjecajnih moćnih ličnosti koje su imale nešto više za reći. To je promijenilo proširenje državnog utjecaja sa središta na seoske zajednice tijekom vladavine kralja Chulalongkorna (1850.-1910.). Kralj je to prepisao od nizozemskih i britanskih kolonijalnih vlada.
Prije 2 tjedna bio sam u muzeju Mallam u Chiang Maiju.
Vani je bila sljedeća izjava Apichatponga Weerasethakula:
"Želim pozvati tajlandsku i kolumbijsku vladu, te vlade zemalja u sličnoj situaciji, da se probude i rade za svoje ljude, sada."
Bio sam zapanjen što je tako grubo ismijavanje vlasti prikazano tako “na otvorenom”.
Ah, Apichatpong Weerasethakul je čovjek kojem se jako divim, pravi, 100 posto Tajlanđanin (sarkazam):. Pogledajte ovdje:
https://en.wikipedia.org/wiki/Apichatpong_Weerasethakul
Citat:
Cenzura filma nastala je dok je Nacionalna zakonodavna skupština koju je imenovala hunta razmatrala sustav ocjenjivanja filmova. Kao zamjena za filmski zakon iz 1930., zakon o gledanosti sadržavao je restriktivnu strukturu ocjena i zadržao vladine ovlasti da cenzurira i zabranjuje filmove za koje smatra da bi “potkopali ili narušili društveni poredak i moralnu pristojnost, ili koji bi mogli utjecati na nacionalnu sigurnost ili ponos nacija”.[26] Odbor za ocjenjivanje sastojao bi se uglavnom od birokrata u Ministarstvu kulture, kao i članova Kraljevske tajlandske policije.[27]
Kako bi se suprotstavili nacrtu zakona, Apichatpong i drugi redatelji osnovali su Pokret za slobodnu tajlandsku kinematografiju.[28] Apichatpong je citiran kako je rekao: "Ne slažemo se s pravom države da zabranjuje filmove... Već postoje drugi zakoni koji pokrivaju potencijalna zlodjela filmaša."[29] Ladda Tangsupachai, ravnateljica Odjela za kulturni nadzor pri Ministarstvu kulture, rekla je da zakon o gledanosti bio je potreban jer su gledatelji filmova u Tajlandu "neobrazovani". Nadalje je objasnila: “Oni nisu intelektualci, zato nam trebaju ocjene... Nitko ne ide gledati Apichatpongove filmove. Tajlanđani žele gledati komediju. Volimo se smijati.”[30]