Patnja koja se zove ljubav na daljinu
"Želim prijatelja faranga", odlučila je. Budućnost u kojoj je radilo 10 sati sedam dana u tjednu za sićušnu plaću činila ju je očajnom.
Imala je 'sobu' u siromašnoj četvrti Bangkoka. Svake se večeri, nakon posla, iscrpljena spustila na svoju prostirku na podu. Puno je plakala, beznadna i siromaška egzistencija bez izgleda za bolja vremena. Rad i spavanje, dan za danom.
Kolegica je znala rješenje za svu njezinu bijedu: prijatelja faranga. “Oni su bogati i dat će vam sve što poželite”, rekla je starija žena. Trebala bi znati jer je imala kćer s prijateljem farangom. Svi njezini problemi nestali bi kao snijeg na suncu. Spajanje faranga glavni je dobitak na lutriji, do sada se u to uvjerila.
Otprilike godinu dana kasnije, napokon je doživjela ostvarenje svoje dugo željene želje. Ima prijatelja faranga, svog prvog. I autor ovog članka. Sada kada je ponovno s obje noge na zemlji, procjenjuje i otkriva da prijatelj farang nije nužno raj na zemlji.
Ne postoji priručnik za 'farang dečka'. Imam njezinu knjigutajlandski groznica” poslao. Ovdje su uredno zapisane razlike među kulturama. Papir je strpljiv, ali praksa je puno tvrdoglavija. Iritantna nuspojava je i to što njezin dečko nije bogat već samo 'sirotinja'. Nije znala da postoje. Svi farangi su prljavo bogati, zar ne?
Bio sam iskren s njom od prvog dana o tome što mogu očekivati od ove veze. Nema blještave kuće u Isaanu, nema automobila, nema modernog mobitela. Samo ograničeni mjesečni doprinos kako bi mogla živjeti kod kuće s kćeri i brinuti se o njoj. Drugih okusa nema. Ne zato što sam škrt, nego moja motka ne dopire dalje. Skakanje dalje tada nije korisno.
Moja je ponuda bila poštena i prihvatljiva u njezinim očima. Nakon unutarnjeg obiteljskog vijećanja, pristala je. To je značilo ponovno živjeti kod kuće. Novo iskustvo. S petnaest godina otišla je raditi u Bangkok. Od sljedećih devet godina samo je dvije godine bila kod kuće kako bi rodila i othranila svoju kćer. Otac bebe otišao je s dobro poznatim tajlandskim sjevernim suncem. Nakon ove pauze, vratila se u Bangkok kako bi nastavila svoj stari život čistačice. Čišćenje ureda i hotelskih soba. Nekvalificirana radna snaga. Zatupljujuće, ali novac se mora zaraditi. Za svoju kćer i za mamu i tatu.
Kada se jednom vratite u idilično seosko selo, svakodnevni život nije lak. S farang dečkom vaš status raste, ali nema previše zabave. Nakon što nestane novost, dolazi sljedeća faza. Ova faza se zove: 'imate farang prijatelja, znači imate novac i mi također želimo nešto od toga.'
Svakodnevno su joj prilazili sumještani. Htjeli su novac od nje. Baš kao i njen otac i majka, brat broj 1, brat broj 2, sestra broj 1, baka, stričevi i tetke, rođaci, šogorice, susjedi, prijatelji, nejasni poznanici, bivši kolege i slučajni prolaznici. Uostalom, u Isaanu vlada kronična besparica. A uvijek negdje ima krov koji prokišnjava, bolesno dijete ili kockarski dug koji treba otplatiti.
Onda ona samo kaže ne, pomislili biste. Nažalost, to ne funkcionira u blisko povezanoj tajlandskoj seoskoj zajednici. Morate podijeliti svoje bogatstvo. 'Naam Jai', pokazuje tvoje dobro srce. Mora jer se u budućnosti izgledi mogu promijeniti. Mogu doći loša vremena, veza može biti na raspadu. U tom slučaju, možda će se morati obratiti drugima. Onda nije zgodno ako ste sami poznati kao škrtac.
Ali dijeljenje je teško jer ni ona sama nema mnogo. Zakačila je 'jadnog faranga'. To se seljacima ne može objasniti jer je ipak svaki farang bogat. U jednom je trenutku odlučila ostati u kući cijeli dan. Nema više suočavanja sa sumještanima koji 'prose'. To nije baš pomoglo, ostatak obitelji je jednako nestrpljiv da protrese stablo novca. Isključivanje telefona nije bila opcija. Tada ni ja ne bih mogao doći do nje.
Drugi problem je dosada. U isanskom selu nema se ništa, baš ništa za raditi. Kada je njezina kći u školi, ona ima izbor između čišćenja kuće, gledanja televizije, kuhanja ili pranja. Jedino putovanje je dva puta mjesečno motorom do Tesco Lotusa u susjednom gradu. Tamo pogledati, sve što se ne može kupiti.
Čekala je sedam mjeseci da se okupim praznici slaviti. Za tri tjedna. Proletjeli su ti tjedni. Sada čeka sljedeći praznik i svaki dan me telefonom pita kad ću se vratiti. Ne mogu dati odgovor. Prije svega, moram ponovno štedjeti za sljedeće putovanje. Osim toga, moji raspoloživi dani godišnjeg odmora nisu neiscrpni. Dovesti je u Nizozemsku trenutno nije moguće.
Ovako se ova bajka raspada u komadiće. Vitez u sjajnom oklopu ispada jadni ljigavac na magarcu. Kronična besparica jedva da se riješila, a dosada u selu je smrtonosna. Srećom, ona me jako voli i ja volim nju.
Patnja koja se zove ljubav na daljinu.
sve zvuči vrlo poznato. Moja patnja se zove samo čekanje IND-a
Na svu sreću ne moram uzdržavati cijelu obitelj.. Za sada samo svoje prijatelje i naša 3 psa..
Jeste li dugo čekali IND?
5 mjeseci danas
Pa nije uvijek lako. Mnogo je prepreka koje treba prevladati.
Predivno napisano. Internet i Skype omekšavaju pilulu, ali i dalje ima gorak okus. Supruga bi voljela nastaviti raditi u bkk jer zna da će dosada samo otežati. Dakle, uz sreću, ja ću biti tamo 3 tjedna, oni će biti ovdje 3 mjeseca, ja ću biti tamo 10 dana i onda će oni opet biti ovdje. U međuvremenu prebacivao novac za nju i pokušavao platiti naše karte. Ali sretan sam što mogu odustati od svega jer... znaš...
daleko od pogleda, daleko od uma, uopće nije jednostavno
Točno, Peter sam mogao biti pisac.
Prisjećam se 2002., zaljubio se...pokušao ju dovesti u Nizozemsku na odmor, odbio tri puta...nažalost veza je prekinuta 2008., ali još uvijek sam sretan što se brinem za svoju kćer [iako Ja nisam biološki otac, ali riječ je riječ. I dalje sam sretan, pogotovo kad sam u Tajlandu. I ne iz vida, iz uma
U vezi sam na daljinu skoro 7 godina.
Konačno je boravišna dozvola bila uredna i mogla je doći ovamo živjeti i raditi.
Međutim, iznenada su zahtjevi za novcem i pomoći majki i ostatka obitelji postali izuzetno veliki. Na kraju me ostavila zbog Tajlanđanina.
Zašto? tada više ne bi bilo zahtjeva njezine obitelji za novcem (misli).
Kiselo je nakon cijelog IND cirkusa koji sam priredio.
Još uvijek sam shrvana.
Veza na daljinu, NIKADA VIŠE!!
Kan Petar,
Dobro i jasno rečeno istinito.
Nisam mogao bolje.
Ipak, postoje i 'tajlandski ljubavnici' koji žele ostati u svom selu na selu.
Koji ne moraju/ne žele razmišljati o životu u 'velikom gradu'.
Navečer, nakon napornog dana, sami i usamljeni u svojoj 'sobi' (dobro nam poznate one 'kubike' koje dijele njih 3-4, s ventilatorom i 'WC-om' u hodniku)
dođi i probaj spavati!!
U svom selu ima svoje ljubavi, obitelj, prijatelje i poznanike.
A znam nekoliko koji također imaju daljinski farang.
Petar,
Kako prepoznatljivo! Prepoznajem problem, ali prepoznajem i sebe u tvojoj situaciji: i ja sam “Jadni farang”! I ja sam iskren i to govorim Tajlanđankama, ali oni me i dalje smatraju bogatim, au usporedbi s njima i njihovom obitelji, to je naravno slučaj. Hvala Bogu, hvaljen Buddha.
Divim se vašoj inspiraciji da nastavite pisati novi i zanimljiv članak. Štoviše, svaka vam čast što ste se usudili biti tako ranjivi. Pozdravi!
Istina, cijenim iskrenost i otvorenost, ali stvarnost je obično nerazumijevanje na tajlandskoj strani (i naravno, ne bi bilo tajlandski izraziti ovo. 'Nisi bogat? Mai pen rai!' Mai pen rai ammehoela!) siromašni Tajlanđani nemaju pojma o troškovima u zapadnom svijetu i nastavljaju vidjeti farang kao neiscrpan izvor prihoda. Ako, po njihovom mišljenju, nema dovoljno pomaka, često je prirodno i opravdano da to nadopune na bilo koji način, makar samo da ne bi izgubili obraz ili izgradili kredit za budućnost, kako je već navedeno u članku. ukazuje, pa stoga nije neuobičajeno da je uključeno nekoliko faranga.
Petre, ovo je prekrasan i osjetljiv članak i ne želim ga umanjiti, osim toga, ti si i prilično realan koliko te poznajem, ali možda je za naivnije čitatelje dobro naznačiti da općenito tip dogovor koji ste ovdje sklopili ne funkcionira uvijek. Tajlanđani ovakve ugovore tumače mnogo šire od Nizozemaca, a Tajlanđanima je nepovređivanje ljudi ipak važnije od poštenja. U slučaju barki, ne bih očekivao ništa zauzvrat da izbjegnem razočaranje.
@ Roberte, ovakve dogovore je također teško sklopiti u praksi. Uvijek postoji 'neočekivana' stavka troška koja se pojavi. Stoga se očekuje neka pomoć faranga. I dalje traži ravnotežu. I na vrijeme postavite granice.
Jako dobro poznat Peter, jako dosadan. Sretan sam što mogu tamo često ići, ali čak ni tada nije tako lijepo.
Zašto joj ne date zanimanje poput uzgoja kokoši, pataka, svinja itd.
To ne zahtijeva tako velika ulaganja, imaju što raditi, a donosi i novac.
Tako sam i učinio, i za kratko vrijeme ona će biti neovisna o meni.
Pozdrav karlo
Jako lijepo rekao Petar! Dakle, to su stvari s kojima se često morate nositi kada ste u vezi s partnerom iz daleke zemlje i o kojima nikada niste razmišljali kada je Kupid odapinjao svoje strijele.
Dragi Peter
Iskrena priča, ali ljubav na daljinu ne funkcionira. Živim u Isaanu godinama i stalno mi se obraća Robert. Želim farang i stalno govorim da ne znam.
Imam prijatelje koji me posjećuju ovdje iz Pattaye i Nizozemske i pokazuju im što sve grade ovdje, većina ima 2 ili 3 faranga opna postoji čak i jedna koja ima kuću u Phuketu u vlasništvu Švicarca, ali ona misli da živi s mamom u Isaanu, ali stvarno ona je lijepo udata za jednog engleza i taj gospodin zna da ona ima švicarca. dok također ima koristi od toga.
Dakle, kada farang br. 1 dođe vidjeti što je sagradio, ona pokaže kuću kada dođe broj 2, ona pokaže drugoj kući da vjeruje, ali tajlanđani u selu se smiju i ne govore ništa, a obitelj šuti.
Sada nemam problema s obitelji. Žive u Bangkoku. Mama i tata i njihove 2 sestre i muž jednom godišnje dođu ovamo sa Songkranom, a zatim odemo u makro i kupimo puno ribe, škampa i mesa i napravimo lijepa zabava koju ja plaćam i da se vraćaju kući zadovoljni.Mogla bih nastaviti s pričama koje ovdje doživljavam,ali kapa dolje Petru što je bio tako iskren prema svojoj curi.
@ Robert 48, naravno da znam te priče. Čuo sam ih ili pročitao na stotine njih. Ipak, hvala što ste me upozorili. Oprezan sam, ali joj vjerujem. Nitko nema nikakve garancije u životu, čak ni u zapadnjačkom odnosu.
Bok Peter
Prekrasna priča s kojom se i ja mogu poistovjetiti.
Već više od 6 godina mogu upoznati svoju djevojku i imam sreću da sam s njom 3 do 4 puta godišnje. I da, vjerujem i ja njoj i ona meni. Mislim da je i to neophodno jer se inače nikada ne biste trebali upuštati u takvu avanturu. Ali da, poznajem i ljude ovdje i u okolici
koje imaju više partnera, a žive udaljene svega 10 kilometara jedna od druge. Tako da sam još uvijek jako sretna. U studenom ćemo konačno graditi na vlastitom komadu zemlje i onda ćemo, nadamo se, zauvijek otići u raj za nekoliko godina. Sretno i tebi.
Peter još jednom hvala na tvojoj lijepoj i iskrenoj priči i raduj se pričama svaki dan
na tajlandskom blogu.
A također i iskreni odgovor mnogih čitatelja, a kako me moj pokojni otac naučio,
Iskrenost je najbolja politika i koliko god brza bila laž, istina će je sustići.
Ne želim biti l * ll * g, ali koje su točno sigurnosti/neizvjesnosti bliske veze?
U životu nemate sigurnosti, možete imati samo očekivanja, i povjerenje u bližnjega, a tko čini dobro, dobro mu ide.
U principu se slažem s tobom Henk, ipak postoji razlika između realnih očekivanja i naivnosti. Osim toga, 'činiti dobro' također se može višestruko tumačiti – na kraju krajeva, Tajlanđani čine 'dobro' tako što ne povrijeđuju, dok Nizozemci na poštenje gledaju više kao na 'činjenje dobra'.
U životu se mora malo kockati, naravno, slažem se. I svugdje gdje vaša veza može pasti u kamen. Ali također možete ući u zamku otvorenih očiju, posebno u Tajlandu, pazite da se to redovito događa. Ono što sam pročitao ovdje u lijepim nizozemskim odgovorima, kao što su 'budite jasni', 'recite situaciju', 'idite ravno naprijed' i 'iskrenost je najbolja politika'; sve su to lijepi odgovori koji će dobro funkcionirati u Nizozemskoj, ali čini se da malo govore o općoj svijesti o tome kako stvari funkcioniraju u Tajlandu. Samo ostani svoj, naravno, ali malo prilagodi očekivanja, kažem.
Ne umanjuje Khun Peterovo prekrasno djelo.
ti nastavi, zar ne peter? čini.
osobno nikada nisam primio nikakav zahtjev za potporu, ali ja sam bio taj koji je trebao dobiti podršku….
ali priznajem da veza na daljinu stvarno ne funkcionira, doživjela sam to nekoliko puta, i uvijek završi tugom.
stavi M na sebe, motiviraj je doista projektima koje može napraviti, koji će sve držati mentalno budnima.
moje najbolje želje i da, možda biste ipak trebali donijeti neke odluke.
ali bez financijske osnove koja je prokleto teška.za nju / za tebe.
posebno, što pišeš tako iskreno, moje poštovanje za ovo.
Prekrasna priča Peter, nadam se da ćeš to shvatiti. Kakva gnjavaža ovih dana s IND-om. Nedavno sam razgovarao s jednim Belgijcem i rekao mi je: podnesi zahtjev za schengensku vizu u norveškom veleposlanstvu u Bangkoku. Ovako je dobivaš (rekao je) možeš ih ponijeti sa sobom tri mjeseca (rekao je).Ali sumnjam.
I Robertova priča: ekstremne stvari se događaju posvuda. I u Nizozemskoj dosta, ali to ne možete pretpostaviti. Onda to nikad neće uspjeti.
U svakom slučaju, dobro ste krenuli rekavši joj točno kakva je vilica.
Više se ne možete suočavati s iznenađenjima u tom pogledu.
Morat će pokušati držati tu obitelj na distanci, ali u ESAN kulturi to nije lako. Stanovnici Bangkoka o tome misle sasvim drugačije. Puno su tvrđi i zapadnjački orijentirani.
A ono što me jako žalosti je da ovdje hodaju ljudi koji nikad nemaju priliku.. Nemaju šanse od rođenja, kao ni tvoja djevojka kao čistačica.
Ovdje se svi poslovi prebacuju na rodbinu. Moja žena redovito kaže:
nema kvalitete osim obitelji.
Kompliment za tvoju iskrenu priču i TOI TOI.
U Nizozemskoj se to kaže, nije važno tko si već koga poznaješ
Možda je to luda ideja Peter, ali jesi li ikada razmišljao o tome da se preseliš na Tajland i predaješ engleski? Ako imate HBO obrazovanje i vaš engleski je (jako) dobar, imat ćete posao u Isaanu.
Ne mislim da je to ideja, ali vrlo dobra ideja.
Da Andrew, barem bi imalo više smisla. Tajland Peteru pristaje kao saliven, a pitanje je hoće li i njegova djevojka misliti isto o Nizozemskoj ako bude tamo živjela. Došao sam prije deset godina sa 7 kg prtljage, tisuću dolara na karti u jednom smjeru (za posao koji je propao u zadnji čas)
Nikada nisam bio ni dana bez posla. Na Tajlandu je stvarno moguće izgraditi potpuno novi život u kratkom vremenu. Naravno, morate imati i malo sreće. Uz lošu sreću ne ide to tako..
@ hvala na razmišljanju. Tu sigurno ima vrijednih prijedloga. Stalni život u Tajlandu nije moj izbor. Previše sam vezan za Nizozemsku za to. Gledam mogu li raditi svoj posao u Tajlandu tri mjeseca ili tako nešto (moj posao uglavnom ovisi o lokaciji). To bi bilo prilično poboljšanje. Međutim, potrebno je vrijeme da se to tako organizira. Ovisim o klijentima (slobodne aktivnosti).
U međuvremenu ću morati prihvatiti takvo kakvo jest. Srećom, mogu ga tu i tamo otpisati 😉
Kako lijepo i realno napisana priča.
Također pomalo tužno.
Prepoznajem puno toga u njemu.
Hvala vam.
Gerrit
Ne vjerujem baš u vezu na daljinu, svoju sadašnju suprugu upoznao sam prije nekih devet godina i oboje nam se svidjelo. Tada sam joj predložio da dođe u Belgiju u godinama koje sam još morao raditi, prvo na tri mjeseca (dvaput je odbijeno) pa onda na šest mjeseci s mogućnošću produženja (također odbijeno zbog nedovoljnih primanja, ali iznos koji sam proslijedio u eurima su u odjelu za strance vidjeli kao belgijske franke) Sve je dobro što se završilo pa i mi zajedno uživamo u Belgiji.
Već skoro tri godine živimo u Tajlandu, ali to nam ne olakšava jer onda bogati falang dođe u Tajland i svi su sretni.
Trebalo mi je oko godinu dana da dovedem stvari u red. U početku smo sjedili ovdje svaki dan s 15-ak ljudi koji su jeli i pili, naravno. Onda sam pitao svoju ženu s kim želi živjeti, sa mnom ili s obitelji. Onda jasno je dala do znanja obitelji da se stvari ne mogu nastaviti ovako, privatnost više nije postojala i cijela obitelj je to shvatila i sada imaju normalan obiteljski odnos i pomažu jedni drugima. Konačno, moja žena nije otišla u Belgiju trenutno ne živim u Tajlandu, jer kao što rekoh ne vjerujem toliko u vezu na daljinu i stoga je nikad nisam započeo.
To sam i učinio, dao sam do znanja od početka da mi "farang" nismo "milijunaši" kako nas često nazivaju. I to je najpošteniji način. Moja djevojka je iz Udona (Suwan Khuha) i još uvijek tamo živi, radi negdje u tekstilnoj tvrtki i poljoprivredi za mizernu plaću, mora uzdržavati majku i kćer,... pa, kao što ima toliko slučajeva na Tajlandu. Ali nikada nije tražila da pošalje novac, iako šalje 2 SMS poruke svaki dan. Naravno da imamo planove za budućnost, ali jasno sam rekao da nemamo beskonačan novac. Da i mi moramo puno raditi i žrtvovati da bismo mogli putovati. Pokazivanje brošure vašeg lokalnog Carrefoura natjera ih da na trenutak razmisle kada uspoređuju cijene. Doista nisu svi isti, ali mi “farangi” moramo biti pošteni od početka.
To je ljepota ovog bloga, iskrenost, koja ga čini zanimljivim, poučnim i vrijednim divljenja.
Iskreno i lijepo napisano, uživam u tvojim djelima, a još bolje upoznajem tajlandsku kulturu.
Dobro napisano. Znaš kako se složiti s mnogim ljudima, uključujući i mene. Ali kad pomno pogledam prekrasnu, izražajnu fotografiju, pretpostavljam tvoju tajlandsku ljubav, u članku pomislim: Khun Peter: kakav si ti bogati Farang!! Teško jeste, teško ostaje, ali gdje ima volje ima i načina. Na tebi je, Peter.
@ Hvala Ben! Pa, svakako se osjećam privilegiranim. I bogat, siguran sam: bogat iskustvom, zdrav i zadovoljan.
Sve pohvale su opravdane Peter. Imam Tajlanđanku šest mjeseci, doći će u Nizozemsku za 2 tjedna na 3 tjedna i bila je ovdje 6 tjedana u ožujku/travnju. Otišao sam na Tajland u prosincu i tada sam je upoznao, vratio sam se u veljači da provjerim je li sve ozbiljno, a ne praznična veza i mislim da je ozbiljno.
Toliko je ozbiljno da sam odlučio prestati raditi 1. siječnja 2012., mogu koristiti dobar prijemirovinski sustav (imam 57 godina). Prihodi koje sam tada imao su puno manji nego sada, ali više nego dovoljni za Tajland. Računa se da je tamo jeftinije živjeti veliki dio godine, nego stalno kupovati karte i slati novac. Već je bilo mnogo komentara o slanju novca, moja djevojka nikad nije tražila novac i sam sam to započeo i sada šaljem redovito. Nikada nije tražila novac, tek kad je majka bila u bolnici tražila je troškove. Sada već čujem neke čitatelje kako misle "gdje sam to već čuo?".
U listopadu ću potražiti isaan, u blizini nong bua lamphua, da vidim mogu li tamo iznajmiti unajmljenu kuću po razumnoj cijeni (ako netko zna?) i sviđa li mi se tamo stvarno područje. Sada moja djevojka još uvijek živi u Bangkoku sa svoje dvoje djece i htjela bi biti sa svojom redovito bolesnom majkom.
Vjerujem u našu vezu i svejedno sam želio živjeti na Tajlandu, bez obzira na to kako moja veza ide. Toliko sam informacija i iskustava stekao na tajlandskom blogu i sigurno ću to nastaviti činiti, posebno s ovakvim istinitim pričama.
Wow, nevjerojatno, biti tako otvoren i ranjiv na vlastitom blogu prema ostatku svijeta. Naravno, vaši problemi i podrijetlo ne razumiju zašto ih ne možete dovesti u Nizozemsku (barem jednom ili dvaput godišnje na 1 mjeseca). Ali sada imam puno više razumijevanja za sve ostale tvoje često fascinantne priče koje uvijek rado čitam.
Žive u Isaanu već nekoliko godina i godinama putuju tamo-amo, privremeno su u NL i TH, a nekoliko godina stalno u NL.
Toliko često čitam na blogu o doprinosima toj jadnoj tajlandskoj obitelji i drugim miteserima, ali imam vrlo različita iskustva već 18 godina (u 2 veze i puno obitelji).
Uz malo jasnoće prema obitelji u Bangkoku, kao iu Isaanu, apsolutno nitko ne traži novac. Imati mnogo tajlandskih prijatelja, poznanika i obitelji. Da, i mi smo najbogatiji s najvećom kućom, ali nikome (više) ne pada na pamet moliti za novac. Istina je da mi obično plaćamo večeru, ali to je to.
Budite jasni već jednom i svi će razumjeti, a oni koji ne razumiju, klonit će se. Ali nikada stvarno loših iskustava s njim.
Shvatite da će veza biti pod velikim pritiskom ako se možete vidjeti samo nekoliko tjedana jednom godišnje. Bravo za ovo tako dugo. Onda osjećaji moraju biti stvarni i novac očito nije problem.
Ako ja ne osjećam ništa za definitivan TH, pokušao bih je što prije dovesti u NL, makar i na 3 mjeseca. Moja bi mi ljubav previše nedostajala i nijedan skype ili internetski kontakt to ne može pobijediti.
Sve najbolje. Da uskoro nađete pravo rješenje i da ona bude dovoljno jaka da se odupre "teškoj" obitelji i drugim ojađenim sumještanima.
Opet, lijepo od tebe što si se tako otvorio.
Iskrena priča koja je i meni vrlo prepoznatljiva.
Prošlog utorka (21.-6.) bio sam usred prodornog i dirljivog dokumentarca na Canvasu o mnogim dansko-tajlandskim brakovima u Tyu, regiji na sjeveru Danske, u 3 minuta koliko sam mogao gledati dokumentarac.Već imam dosta uvida u tu materiju, ali mislim da je šteta što nisam uspio vidjeti u potpunosti. Dokumentarac se zove "Ulaznica za raj" i kada sam tražio više informacija na internetu vidio sam da je ovo zapravo dl. 2 diptiha izvjesnog Janusza Metza, prvi dio se zove “Ljubav na isporuku” što sam također propustio. Tražio sam na YouTubeu, Holland Docu i Missed Broadcastu, ali na moju veliku žalost bez rezultata, pa ovo objavljujem u nadi da postoji netko tko ovo čita i nudi rješenje.
više informacija :
http://programmas.canvas.be/documentaire/ticket-to-paradise/
http://programmas.canvas.be/documentaire/love-on-delivery/
dragi prijatelji, mislim da je ovo lijepa priča ali istinita i to nije samo na selu nego i na selu, svi žele bogataša koji će morati uzdržavati obitelj jer onda je ona princeza na bijelom konju, I sam imam 10 godina od iste žene i imam 2 divne djece, 2 dječaka, ali ja nisam i nisam na prvom mjestu, to je obitelj, a ipak znam da me ona voli i ja volim nju i ti se nisi mogao promijeniti taj jv