Dugotrajan Vijetnamski rat završila je 30. travnja 1975. zauzimanjem Saigona, glavnog grada Južnog Vijetnama. Nitko nije očekivao da bi Sjeverni Vijetnamci i Viet Cong mogli tako brzo osvojiti zemlju i, štoviše, nitko nije imao pojma o posljedicama i posljedicama. Nije bilo boljeg primjera ove činjenice od mnogih (transportnih) zrakoplova punih južnovijetnamskih izbjeglica, koji su neočekivano sletjeli na U-Tapao zračna baza u Pattaya sletio.

Jedan neposredni problem koji je ovo stvorio bila je diplomatska svađa između Tajlanda, Sjevernog Vijetnama i SAD-a oko vlasništva nad tim južnovijetnamskim zrakoplovima. Sva trojica su tvrdila da su vlasnici i uslijedilo je trostrano natezanje.

Glavni čimbenik koji je pridonio loše planiranoj i loše provedenoj evakuaciji bila je nepokolebljiva vjera američkog veleposlanika u Vijetnam, Graham Martin, koji je vjerovao da Saigon i delta Mekonga mogu ostati u rukama južnovijetnamske vojske. Nije vjerovao u sve veći niz obavještajnih izvješća o brzom napredovanju Sjevernih Vijetnamaca. Nije poduzeo ništa da ikoga evakuira do doslovno zadnje minute.

Kada je evakuacija postala neizbježna jer bi američko i vijetnamsko osoblje bilo u opasnosti, Operacija Talon Vice počela je početkom travnja. Plan je bio koristiti obične civilne zrakoplove za prikupljanje evakuiranih osoba iz zračne luke Tan Son Nhut u Saigonu na uredan način. Ali Sjeverni Vijetnamci su napredovali brže nego što se očekivalo. Plan evakuacije preimenovan je u operaciju Frequent Wind, s helikopterima koji su slijetali na krov američkog veleposlanstva i uzlijetali.

Dok se sjevernovijetnamska vojska kretala prema jugu kako bi zauzela Saigon, prvi znak nevolje pojavio se u zračnoj bazi U-Tapao 25. travnja. Odlazak predsjednika Thieua toga dana i skori pad vlade Južnog Vijetnama označili su kraj rata. Plan evakuacije američkih helikoptera, koji su ljude trebali odvesti do američkih ratnih brodova u Južnom kineskom moru, pretvorio se u potpuni neorganizirani kaos. Tog su dana bezbrojni južnovijetnamski vojni zrakoplovi također sletjeli na U-Tapao, prepun izbjeglica. Ovaj tragični egzodus trajao je 5 dana. Nije bilo nikakvog planiranja, a avioni i helikopteri su slijetali nenajavljeno, totalni kaos.

Zrakoplovi koji su sletjeli uključivali su transportne zrakoplove C-7, C-47, C-119 i C-130, izviđački zrakoplov O-1, jurišni zrakoplov A-37 i lovce F-5 te dosta helikoptera, uglavnom UH-1. "Hueys". U-Tapao je 29. travnja bio dom za 74 vijetnamska zrakoplova i gotovo 2000 izbjeglica. Dan kasnije te su brojke narasle na 130 zrakoplova i 2700 vijetnamskih izbjeglica.

Tajlandska vlada tvrdila je da je američka vlada odgovorna za neželjene izbjeglice. Nova vijetnamska vlada je ubrzo nakon toga zatražila povrat svih zrakoplova. To je bio početak doslovnog trostranog natezanja između tajlandske, vijetnamske i američke vlade oko toga tko će na kraju imati zrakoplove. Iz Tajlanda je stiglo nekoliko izjava koje su proturječile jedna drugoj. Premijer gosp. Kukrit Pramoj i državni tajnik general bojnik Chatchai Choonhavan izjavili su da će svi zrakoplovi biti vraćeni u Vijetnam. Ali potpredsjednik Vlade, ujedno i ministar obrane, gosp. Pramarn Adireksa je rekao da će zrakoplovi i velika količina oružja biti predani SAD-u. gosp. Pramarn je svoju odluku obrazložio time da su Amerikanci donirali avione i oružje Južnom Vijetnamu te da će se vratiti u SAD kada misija završi.

Amerikanci nisu čekali konačnu odluku spletkarske tajlandske vlade. Dana 5. svibnja počelo je preuzimanje zrakoplova. Helikopteri Jolly Green Giant podigli su jedan po jedan avione A-37 i F-5 te brojne helikoptere i odvezli ih do nosača zrakoplova USS Midway koji je boravio u blizini Sattahipa. Nekoliko zrakoplova Air America, CIA-ine tajne zrakoplovne kompanije za jugoistočnu Aziju, također je zarobljeno. Ostao je samo transportni zrakoplov C-130 te neki zrakoplovi i helikopteri koji su bili oštećeni ili na drugi način neupotrebljivi.

Nova vijetnamska vlada ustrajala je u zahtjevima da se zrakoplovi vrate u Vijetnam i zaprijetila je Tajlandu diplomatskom akcijom. To je potrajalo, ali na kraju su se odnosi između Vijetnama i Tajlanda normalizirali.

Članak Leonarda H. Le Blanca, koji je među ostalim objavljen u Pattaya Exploreru. Pisac je bivši američki mornarički časnik, koji sada živi u Bangkoku. Honorarno piše za Time Magazine, između ostalog, a napisao je i dva kriminalistička romana čija se radnja odvija u U-Tapaou.

Video U-Tapao 1969

8 mm film o U-Tapaou 1969. tijekom Vijetnamskog rata:

16 odgovora na “U-Tapao i kraj Vijetnamskog rata”

  1. Hans van den Broek kaže dalje

    Lijep članak i video!

    Dobro je spomenuti da je trenutna Pattaya bila inicijativa Amerikanaca da zabavljaju svoje vojnike i zrakoplovce tijekom vikenda ili tako nešto!

    Kao i zračna baza u Koratu

    • Harrybr kaže dalje

      I druge zračne baze, vidite https://en.wikipedia.org/wiki/United_States_Air_Force_in_Thailand.
      Ali "Pattaya" je možda u početku izrasla kroz i za GI, ali bez Neckermannova cs-a odavno bi umrla laganom smrću. A taj oblik “večernje aktivnosti” stoljećima je poznat i uobičajen u cijeloj JI Aziji, tako da ni on nije izum Jenkija.
      također pogledajte: http://thevietnamwar.info/thailand-involvement-vietnam-war/

  2. Theo kaže dalje

    Ima li netko ideju gdje mogu naručiti knjige Leonarda Le Blanca? Bol.com ih ne isporučuje i preko engleskog Amazona mogu vidjeti samo Kindle verzije (a mogu ih naručiti samo "UK kupci".

    • stranac kaže dalje

      Ni ja je nisam mogao naći, možda samo u tajlandskoj knjižari (Asiabooks?)

      Možda će vas ovaj link odvesti dalje:
      https://www.smashwords.com/profile/view/LeonardleBlancIII

      • Theo kaže dalje

        Veza me odvela do http://ebooks.dco.co.th/

        Uspjela sam naručiti knjige (e-knjige) na ovoj stranici za samo 4,99 dolara po komadu.

        Hvala na savjetu.

  3. Peter Holland kaže dalje

    Divna priča Gringo, bila sam upoznata, ali ne i s ovim detaljima.
    Da ostanem u atmosferi Tajlanda i Vijetnama, imam lijepu priču o avanturistu koji je plovio iz Pattaye u Vijetnam unajmljenim gliserom 1982. kako bi pronašao blago kapetana Kida, ovaj američki dječak odrastao je u Vijetnamu kao dijete, nekima od nas moglo bi biti zabavno čitati ovu gotovo nevjerojatnu priču

    http://en.wikipedia.org/wiki/Cork_Graham

  4. Eric k kaže dalje

    Nekoliko godina kasnije, mislio sam da sam na Božić 1979. bio na Patongu. Američki nosač zrakoplova pristao je odmah izvan zaljeva, au čamcima su posada i male skupine odvedene na plažu gdje ih je dočekala velika skupina djevojaka koje je tom tom pozvao iz cijelog Tajlanda.
    Očito je posada broda znala što slijedi, zadnje metre prije nego što su brodovi stigli do plaže skočili su u more, bacili se kroz surfanje na plažu i bez razmišljanja krenuli dalje s damom za obje ruke i nestali u Patongu. Beach Hotel ili jedan od mnogih malih bungalova koji su stajali između palmi. Došlo je vrijeme za mir u onome što sam tada nazivao rajem Tajlanda, djevičanskom plažom sa 4 restorana, 1 hotelom i puno bungalova između palmi gdje su majmuni okretali kokosove orahe dok ne padnu.

    • Eric k kaže dalje

      U američkoj ratnoj kulturi to se zvalo R&R, odmor i rekreacija za njihove vojnike.

    • Luke Vanleeuwa kaže dalje

      tako sam upoznao Pattayu i vidio kako se razvila u ono što je danas.
      Prvo malo ribarsko mjesto….. a sada…. ?

    • Walter kaže dalje

      točno, jel i tada, odsjeo sam u Sea Viewu, hrana na plaži, piletina s rižom, 1 baht za 2 osobe. kakvo vrijeme, to super vrijeme se nikada neće vratiti.

  5. Kees kaže dalje

    "Iz Tajlanda su dolazile različite izjave koje su bile u suprotnosti"

    Nažalost, tajlandska vlada je malo napredovala u ovom fenomenu u više od 40 godina.

    Ako ste zainteresirani za brutalni Vijetnamski rat, muzej ostataka rata u Ho Chi Minh Cityju (Saigon) vrijedi posjetiti. Ali više ne izlaziš sretan. Gotovo svaki film/serija koju vidimo o tom ratu je iz američke perspektive. Zanimljivo je vidjeti stvari iz vijetnamske perspektive.

    Danas je Vijetnam dinamična zemlja s ogromnim potencijalom rasta. Kada su u pitanju gradovi, HCMC i Hanoi imaju puno toga za ponuditi, ali su vrlo različiti. Obala je također lijepa, s puno novosti u turizmu.

  6. Loe kaže dalje

    Netflix ima sjajan dokumentarac o Vijetnamskom ratu.
    Mnogo Epizoda. Sati detaljnog izvještavanja iz svih kutova.
    Lijepe povijesne, ali i jezive slike.

  7. Jaspis kaže dalje

    Ono što mi nedostaje u ovoj ugodnoj priči jest patnja koju su Amerikanci nanijeli Laošanima i Kambodžanima u istoj borbi. Ljudi i dalje umiru u obje zemlje od neeksplodiranih američkih bombi. Moja žena je bila bombardirana neprekidno u Kambodži 4 godine, kao dijete od 5 godina…..

    • Loe kaže dalje

      Još uvijek gledam Netflixove serije. Vrlo detaljno i svakako pozornost
      bombardiranje Laosa i Kambodže. Opširno se govori i o stravičnim ratnim zločinima Amerikanaca te prijevarama američke vlade, političara i vojnog vrha.
      General Westmoreland kao najveći čudak od svih.
      Strašno koliko je ljudi poginulo na sve strane. Vrlo posebno također, koliko filmskog materijala ima i
      da se usuđuju to pokazati. Americi ne ide baš najbolje. Sigurno ne američka propaganda.

      • Roger kaže dalje

        Pa, zagađivanje vlastitog gnijezda također je medijski trend u SAD-u i to vrlo dobro znaju komercijalni Netflixovi momci koji naravno također žele prodati seriju diljem svijeta. Nije Južni nego Sjeverni Vijetnam započeo rat, a potonji je također mogao učiniti nešto po tom pitanju kroz masakre među protivnicima, da ne spominjemo srodnu dušu Crvene Kmere

  8. HansNL kaže dalje

    Zanimljivo znati, možda.
    Francuzi su htjeli svoje teritorije nazad nakon Drugog svjetskog rata
    Britanske trupe su dobile 90% slučajeva protiv komunista.
    Francuzi mogu bolje, mislili su, Englezi moraju pobjeći od Francuza i Amerikanaca.
    I obojica su bili poraženi.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu