U-Tapao i kraj Vijetnamskog rata

Dugotrajan Vijetnamski rat završila je 30. travnja 1975. zauzimanjem Saigona, glavnog grada Južnog Vijetnama. Nitko nije očekivao da bi Sjeverni Vijetnamci i Viet Cong mogli tako brzo osvojiti zemlju i, štoviše, nitko nije imao pojma o posljedicama i posljedicama. Nije bilo boljeg primjera ove činjenice od mnogih (transportnih) zrakoplova punih južnovijetnamskih izbjeglica, koji su neočekivano sletjeli na U-Tapao zračna baza u Pattaya sletio.

Jedan neposredni problem koji je ovo stvorio bila je diplomatska svađa između Tajlanda, Sjevernog Vijetnama i SAD-a oko vlasništva nad tim južnovijetnamskim zrakoplovima. Sva trojica su tvrdila da su vlasnici i uslijedilo je trostrano natezanje.

Glavni čimbenik koji je pridonio loše planiranoj i loše provedenoj evakuaciji bila je nepokolebljiva vjera američkog veleposlanika u Vijetnam, Graham Martin, koji je vjerovao da Saigon i delta Mekonga mogu ostati u rukama južnovijetnamske vojske. Nije vjerovao u sve veći niz obavještajnih izvješća o brzom napredovanju Sjevernih Vijetnamaca. Nije poduzeo ništa da ikoga evakuira do doslovno zadnje minute.

Kada je evakuacija postala neizbježna jer bi američko i vijetnamsko osoblje bilo u opasnosti, Operacija Talon Vice počela je početkom travnja. Plan je bio koristiti obične civilne zrakoplove za prikupljanje evakuiranih osoba iz zračne luke Tan Son Nhut u Saigonu na uredan način. Ali Sjeverni Vijetnamci su napredovali brže nego što se očekivalo. Plan evakuacije preimenovan je u operaciju Frequent Wind, s helikopterima koji su slijetali na krov američkog veleposlanstva i uzlijetali.

Dok se sjevernovijetnamska vojska kretala prema jugu kako bi zauzela Saigon, prvi znak nevolje pojavio se u zračnoj bazi U-Tapao 25. travnja. Odlazak predsjednika Thieua toga dana i skori pad vlade Južnog Vijetnama označili su kraj rata. Plan evakuacije američkih helikoptera, koji su ljude trebali odvesti do američkih ratnih brodova u Južnom kineskom moru, pretvorio se u potpuni neorganizirani kaos. Tog su dana bezbrojni južnovijetnamski vojni zrakoplovi također sletjeli na U-Tapao, prepun izbjeglica. Ovaj tragični egzodus trajao je 5 dana. Nije bilo nikakvog planiranja, a avioni i helikopteri su slijetali nenajavljeno, totalni kaos.

Zrakoplovi koji su sletjeli uključivali su transportne zrakoplove C-7, C-47, C-119 i C-130, izviđački zrakoplov O-1, jurišni zrakoplov A-37 i lovce F-5 te dosta helikoptera, uglavnom UH-1. "Hueys". U-Tapao je 29. travnja bio dom za 74 vijetnamska zrakoplova i gotovo 2000 izbjeglica. Dan kasnije te su brojke narasle na 130 zrakoplova i 2700 vijetnamskih izbjeglica.

Tajlandska vlada tvrdila je da je američka vlada odgovorna za neželjene izbjeglice. Nova vijetnamska vlada je ubrzo nakon toga zatražila povrat svih zrakoplova. To je bio početak doslovnog trostranog natezanja između tajlandske, vijetnamske i američke vlade oko toga tko će na kraju imati zrakoplove. Iz Tajlanda je stiglo nekoliko izjava koje su proturječile jedna drugoj. Premijer gosp. Kukrit Pramoj i državni tajnik general bojnik Chatchai Choonhavan izjavili su da će svi zrakoplovi biti vraćeni u Vijetnam. Ali potpredsjednik Vlade, ujedno i ministar obrane, gosp. Pramarn Adireksa je rekao da će zrakoplovi i velika količina oružja biti predani SAD-u. gosp. Pramarn je svoju odluku obrazložio time da su Amerikanci donirali avione i oružje Južnom Vijetnamu te da će se vratiti u SAD kada misija završi.

Amerikanci nisu čekali konačnu odluku spletkarske tajlandske vlade. Dana 5. svibnja počelo je preuzimanje zrakoplova. Helikopteri Jolly Green Giant podigli su jedan po jedan avione A-37 i F-5 te brojne helikoptere i odvezli ih do nosača zrakoplova USS Midway koji je boravio u blizini Sattahipa. Nekoliko zrakoplova Air America, CIA-ine tajne zrakoplovne kompanije za jugoistočnu Aziju, također je zarobljeno. Ostao je samo transportni zrakoplov C-130 te neki zrakoplovi i helikopteri koji su bili oštećeni ili na drugi način neupotrebljivi.

Nova vijetnamska vlada ustrajala je u zahtjevima da se zrakoplovi vrate u Vijetnam i zaprijetila je Tajlandu diplomatskom akcijom. To je potrajalo, ali na kraju su se odnosi između Vijetnama i Tajlanda normalizirali.

Članak Leonarda H. Le Blanca, koji je među ostalim objavljen u Pattaya Exploreru. Pisac je bivši američki mornarički časnik, koji sada živi u Bangkoku. Honorarno piše za Time Magazine, između ostalog, a napisao je i dva kriminalistička romana čija se radnja odvija u U-Tapaou.

Video U-Tapao 1969

8 mm film o U-Tapaou 1969. tijekom Vijetnamskog rata: