Isusovci u Sijamu: 1687
Za svoju disertaciju, ponovno sam radio u sveučilišnoj knjižnici u Amsterdamu, kad mi je pogled pao na vrlo intrigantan naslov vrlo stare knjige za posjetitelje Tajlanda:
VOYAGE DE SIAM DES PERES JESUITES, Envoyés par le Roy […] s astronomskim promatranjima te fizičkim, geografskim, hidrografskim i povijesnim promatranjima. Amsterdam, 1687.
Naravno, morao sam se sam upoznati s tim i dao sam knjigu iskopati iz posebnih zbirki i staviti je na uvid. Naravno, ne smijete ponijeti tako staru knjigu sa sobom kući, makar samo da ne dođete u iskušenje da izrežete gravure iz knjige, uokvirite ih i prodate pojedinačno u Oudemanhuispoortu!
Knjigu je napisao jedan od očeva lutalica, Guy Tachart, a opisuje putovanje koje društvo čini u ime Kralja Sunca od Bresta preko Rta dobre nade i Bantama (Jave) do tadašnjeg glavnog grada Siama, koji prema njemu nosi ime Crung Si Aya Tha Ya. Ovo nas vraća na poznato područje. U ovoj prijestolnici imaju posla s Portugalcem Constantinom Phaulkonom na sijamskom dvoru, koji je radio za tadašnjeg kralja i imao više-manje mjesto premijera, dakle vrlo moćnog čovjeka. Očevi su ubrzo shvatili da neće moći puno postići i zadovoljili su se time da zaokupe oči i uši i nauče što više o moralu, običajima i vjerskim pogledima Sijamaca. Guy o tome detaljno izvještava i zabavno je čitati kakva su zapažanja iznijeli, posebno na području religije. Evo nekoliko značajnih najava o tome.
Prema Guyu, njihova religija pokazuje toliko sličnosti s katoličkom vjerom (naravno jedinom pravom vjerom za njega i njegove kolege očeve) da je gotovo neizbježno da je Evanđelje također davno objavljeno Sijamcima, ali da bilo je promijenjeno i iskvareno tijekom vremena neznanjem i njihovim svećenicima. Dobar primjer drevnog isusovačkog obraćenja i inkorporiranja!
Sijamci vjeruju u Boga koji je savršeno biće, sastavljeno od tijela i uma, koji pomaže ljudima dajući im zakon, pokazujući im kako ispravno živjeti, podučavajući ih pravoj vjeri i podučavajući ih potrebnoj znanosti. Guy također napominje da Sijamce zapravo ne zanima nikakva znanost i da ih samo zanima što će im budućnost donijeti: u tu svrhu konzultiraju se s astrolozima i prakticiraju razne druge oblike praznovjerja.
Crkva svete krunice na obali rijeke Chao Phraya u Bangkoku (1887.) – (Wild Alaska Ken / Shutterstock.com)
Sreća njihovog Boga je savršena samo kada on umre a da se nije ponovno rodio, jer tada više nije predmet nesreće i bijede. Ljudi također mogu postati Bog, ali tek nakon dosta vremena, jer prvo moraju postići savršenu krepost. Sada je jasno da Guy govori o Budi, ali čudno je da se to ime ne pojavljuje u cijeloj knjizi! Zagonetan propust ili se iza toga krije jezuitski trik?
Prema Guyu, oni nazivaju svog boga Sommonokhodom, i priča neke zanimljive stvari o ovom liku, ali to bi ovdje otišlo predaleko. Objašnjava zašto se kršćanstvo najvjerojatnije neće moći učvrstiti u toj zemlji: Sijamci se gnušaju Kristova križa jer da je Krist bio pravedan, njegova bi ga pravda i dobrota zaštitile od ove užasne kazne koju je pretrpio. bijes svojih neprijatelja.
Sijamci vjeruju da nebo i zemlja nisu stvoreni već da postoje oduvijek i da im neće biti kraja. Zemlja je ravna i četvrtasta, pluta na oceanu i okružena je izuzetno jakim i čudesno visokim zidom. Postoje raj i pakao koji služe kao privremena nagrada ili kazna za bića koja su to zaslužila dok se ponovno ne reinkarniraju. Njihovi se svećenici smatraju pravim oponašateljima Boga, koji nemaju mnogo veze sa svijetom. Nikada ne pozdravljaju laika, pa ni samog kralja. Primarne zapovijedi za laike su:
- štovanje Boga i njegove Riječi, kao i njegovih svećenika i redovnika;
- ne kradi;
- ne laganje i varanje;
- ne piti alkohol;
- ne ubijati živa bića (ljude i životinje);
- ne činiti preljub;
- post na blagdane;
- ne radi tim danima.
Usporedite li ovaj popis s Deset zapovijedi, iznenađujuće vam nedostaje zapovijed o poštovanju oca i majke, što je načelo čvrsto u tajlandskoj kulturi. Osim toga, prilično je sličan, osim naravno alkohola. I to je očito, jer velika većina tih zapovijedi proizlazi iz činjenice da je čovjek društveno biće, stado s pripadajućim moralom. Ne treba vam bog da to smisli i propiše.
Još zabavnije od gledanja druge kulture kroz vlastite naočale je gledanje druge kulture očima nekoga iz druge kulture i/ili potpuno drugačijeg vremena (što je gotovo isto)!
– Ponovno objavljen postt -
Hvala što si podijelio svoje otkriće, Piet. Vrlo zanimljivo! Nije li tekst knjige poput ove knjižnica digitalizirala kako bi bila dostupnija široj javnosti?
Knjiga je doista digitalizirana i dostupna je besplatno na https://books.google.be/books?id=vZMOAAAAQAAJ&printsec=frontcover&hl=nl&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false
Nizozemski prijevod knjige može se pronaći na: https://goo.gl/3X7CYJ
Zanimljiv članak! Nekoliko dodataka.
Constantin Phaulkon bio je Grk, a ne Portugalac. Pogubljen je zajedno sa svojim sljedbenicima i sijamskim prijestolonasljednikom u lipnju 1688. dok je njegov zaštitnik kralj Narai umirao. Nasljeđivanje prijestolja u Siamu često je bilo krvavo.
To je ono što je abbé de Choisy, koji je bio dio diplomatskog posjeta Siamu 1685., rekao o Phaulkonu (iz: Mémoires pour servir à l'histoire de Louis XIV, 1983:150) [
“Bio je jedan od onih na svijetu koji imaju najviše pameti, liberalnosti, veličanstvenosti, neustrašivosti i bio je pun velikih projekata, ali možda je samo želio imati francuske trupe kako bi pokušao postati kraljem nakon njegove smrti. gospodara, koju je vidio kao neminovnu. Bio je ponosan, okrutan, nemilosrdan i s neumjerenom ambicijom. Podržavao je kršćansku religiju jer je ona mogla podržati njega; ali nikad mu ne bih vjerovao u stvarima u koje njegov vlastiti napredak nije bio uključen.”
Sommonokhodom je najvjerojatnije pokvarenost Sramanana Gautame ('Asketski Gautama'). Buddha ima mnogo imena. U sedamnaestom stoljeću riječ 'budizam' još nije stigla do Europe. Na tajlandskom se Buddha naravno zove phráphoéttáchâo.
Europski putnici tog vremena gotovo su svi mislili da je Buddha bog. Iako se o tome može ponešto zamisliti na površnom pregledu, to ne govori u prilog pronicljivosti, temeljitosti i intelektualnih sposobnosti ovih isusovaca. Nema sumnje da su Sijamci smatrali kršćansku vjeru jednako praznovjernom u čemu su bili u pravu.
'Jezuitski trik' je pežorativni izraz kojim su se protivnici služili za spretnost koju je nemilosti pali red morao pokazati kako bi proglasio ono što su vidjeli kao iskrenu istinu koja nije u skladu s (tadašnjim) Rimska ortodoksna tiranija, jednostavno kako bi se izbjegla teška cenzura i represija. Ovaj termin se također koristi u članku bloga za neopravdanu sumnju jer, kao što je Tino Kuis već naznačio:
U 'Budhism and Science: A Guide for the Perplexed', University of Chicago Press, 2009., autor Donald S. Lopez Jr. ovako je: "Otac Tachard ima ovo reći o Budi, kojeg naziva Sommonokhodom, njegov prijevod tajlandskog izgovora Buddhinog epiteta, Śramaņa Gautama, asketski Gautama:" (Sljedeći engleski citat otprilike odgovara s internetska verzija jezuitskog izvješća na francuskom jeziku o kojoj se raspravljalo, poveznicu vodi 'Marc'.)
Transliteracija 'Gautama' (puni sanskrt: Siddhārtha Gautama ili pali: Siddhattha Gotama) modernija je od 'khodom', ali sigurno za govornike koji nisu engleski dovodi do izgovora tog osobnog imena koji je manje sličan tajlandskom. Budući da u budističkom učenju postoji nekoliko Buda, bilo je prirodno da isusovac spomene najpoznatijeg, slavljenog kao kvazi-božanstvo, njegovim osobnim imenom i (iz kurtoazije ili da bi ga razlikovao od mogućih imenjaka) jednu od njegovih titula . Iako Novi zavjet ima samo 1 Spasitelja, objektivan i savjestan Marsovac koji nikad nije čuo izraz “kršćanstvo” ne bi ga opisao kao 'Krista' nego jednostavno kao 'Gospodina Isusa'.
Hvala na dodatku Tino. Konstantin Phaulkon je doista bio Grk. Njegovo ime na grčkom je Κωσταντής Γεράκης ili Konstantinos Gerakis. Gerakis znači sokol na engleskom i stoga sokol na nizozemskom. Nikad nisam razumio zašto je njegovo grčko ime prevedeno na engleski u Siamu.
Isprike zbog netočnog prijevoda grčkog imena Constantine Phaulkon, trebalo bi biti Κωνσταντῖνος Γεράκης. Usput, kralj Narai dodijelio je Konstantinu Phaulkonu titulu Chao Phraya Wichayen (เจ้าพระยาวิชาเยนทร์).
ovaj članak je pao s neba, da ostane u stilu. Zauzet sam prikupljanjem materijala o mjestu kršćanstva u Nepalu. Znam da su isusovci učinili puno oko potresa 2015., ali da su neki protestantski pokreti vrlo agresivni u proklamiranju svoje vizije.. Iskusite to sami. Sve informacije dobrodošle.
Hvala na dijeljenju, uvijek je lijepo vidjeti drugačiji pogled na zemlju. Također hvala Tinu na daljnjim komentarima.
Sada kada je Phaulkon imao ženu s miješanom portugalskom krvlju Mariju Guyomar de Pinha, nakon smrti svog muža postala je robinja u kraljevskoj kuhinji. Njezin utjecaj na tajlandsku kuhinju je golem, jer su gotovo svi tajlandski tradicionalni deserti portugalskog podrijetla i ona ih je uvela.
Nisu li ti misionari osnovali i KRK u Ayutthayi? Sveti Josip?
Za ljude koji se zanimaju za povijest Siama, mnoga reprinta zanimljivih knjiga o Siamu objavila je White Lotus, koja se nalazi u Hua Yaiju, često prevedena i na engleski.
Knjige u prijevodu koje je objavio Bijeli lotos su, između ostalih, i moje djelo.
Za održavanje raspoloženja, još jedno zanimljivo kršćansko gledište o zemlji može se pronaći u jednom od onih engleskih prijevoda: Opis tajlandskog kraljevstva ili Sijam. Tajland pod kraljem Mongkutom, Monsinjor Jean-Baptiste Pallegoix, objavljeno 1854. To je najbolji opis manira i običaja u Siamu prije dolaska velike modernizacije pod HV kraljem Chulalongkornom.
F. H. Turpin, Povijest Kraljevstva Sijama do 1770., objavljena 1771., još je jedan važan prikaz rane povijesti - u našoj zapadnjačkoj percepciji, naravno.
G. F. de Marini i njegov Novi i zanimljivi opis Kraljevstva Lao, još jedan misionar, objavljen je 1663. Također je riječ o talapoima ili redovnicima i jeziku.
Iscrpan opis Isana je od Etiennea Aymoniera, Isan Travels. Gospodarstvo sjeveroistočnog Tajlanda 1883.-1884., prvi put objavljeno 1895. i 1872. s desecima vrlo detaljnih karata i imena mjesta.
Fascinantno i posebno. Kršćanstvo i budizam imaju mnogo sličnosti. Posjećujem Tajland svake godine od 2003., prvih deset godina u ime zaklade. Uglavnom sam boravio u selima u okrugu Pai. Upoznao sam puno redovnika koji govore engleski i stoga sam mogao pogledati iza kulisa tajlandskog budizma. Isusovci bi sigurno tada uvidjeli da budisti neće prihvatiti nijednu drugu vjeru. To je drugačije među plemenima na sjeveru Tajlanda. Ljudi tamo su animisti, a posebno je aktivna protestantska crkva. Htio sam da ove crkve i njihovi propovjednici ostanu kod kuće. Isusovci su to razumjeli, ali današnji kršćani ne. Ali ostaje lijep doprinos, zahvaljujući Pietu.
Posljednjih nekoliko puta kada sam prolazio kroz Pai (provincija Chiang Mai), vidio sam muslimanke obučene u crno na mopedu; čini se da postoji lijepa zajednica samo na zapadu. U Chai Prakanu postoji donekle kineski šintoistički hram. Nekoliko sam puta posjetio kineski hram u pokrajini Chiang Rai, a na sjeveru također postoje katoličke kršćanske crkve.
Animizam je duboko karakterističan za cijeli Tajland (osim vjerojatno pokrajina koje graniče s Malezijom s pretežno muslimanima): Za mnoge Tajlanđane, theravada budizam je statusno bogat umak koji se jedva provodi u praksi izvan vode i tretmana redovnika. Također, na primjer, trešenje štapića koji predviđa budućnost u wat-u, blagoslov kuće od strane redovnika, kuća duhova i 'lak muang' (urbani stup za penis) su animistički. Kao što su kršćani ponovno tražili božićna drvca, budisti su uključili animizam, ali obično bez pokušaja da ga ugrade u budistička učenja ili da ga oslabe.
Zadnjih nekoliko puta kada sam prolazio kroz Pai (provincija Chiang Mai), vidio sam potpuno crno odjevene, zabradnute muslimanke na mopedu; čini se da postoji lijepa zajednica samo na zapadu. U Chai Prakanu nalazi se kineski šintoistički hram. U pokrajini Chiang Rai, posjetio sam hram nakon višegodišnjih prekida u kojima se ne mogu odlučiti je li redovnička obuka siromašnih dječaka kineskog podrijetla uglavnom društveni rad ili prikriveno sjemenište. Mnogo prije nego što je veliki Buddha podignut na tlu hrama, primijetio sam privlačne svastike (rotirajući kotači koji simboliziraju vječnu promjenu i ponavljanje) iznad ulaza i na krovovima. Na sjeveru također postoje katoličke kršćanske crkve. Brojna animistička 'brdska plemena' jedva da su dovedena od strane glavnih religija.
Animizam je duboko karakterističan za cijeli Tajland (osim vjerojatno pokrajina koje graniče s Malezijom s pretežno muslimanima): Za mnoge Tajlanđane, theravada budizam je statusno bogat umak koji se jedva provodi u praksi osim podrške za 'što' i tretman redovnici.. Također, na primjer, trešenje štapića koji predviđa budućnost u wat-u, blagoslov kuće od strane redovnika, kuća duhova i 'lak muang' (urbani stup za penis) su animistički. Kao što su kršćani ponovno tražili božićna drvca, budisti su uključili animizam, ali obično bez pokušaja da ga ugrade u budistička učenja ili da ga oslabe.
Zaista lijepo otkriće i hvala na dijeljenju sadržaja. Dok sam tražio drugu knjigu naišao sam i na ovu:
http://www.dcothai.com/product_info.php?cPath=46&products_id=1152
Može li to biti prijevod iste knjige?
Pozdrav Wil
Dobra priča, svaka čast. Uz to: isusovački red sigurno nije bio siromašan, što dokazuje i opisano putovanje u Sijam. U srednjem vijeku, Katolička crkva, a posebno isusovci, koristili su slova IHS kao svoj monogram i još ih uvijek možete pronaći na pročeljima crkava, molitvenicima i oltarima. Utemeljitelj isusovačkog reda Ignacije Loyolski odabrao je za svoj pečat slova IHS. Trenutačno korištena objašnjenja za ova slova su Isem Habemus Socium (Imamo Isusa kao pratioca). Bio je to bogat, ako ne i vrlo bogat, red i stoga su slova IHS također prevedena kao Iesuitae Habent Satis (Isusovci imaju dovoljno) ili kao Iesuitae Hominum Seductorres (isusovci su zavodnici ljudi)
IHS je skraćeni latinski prijevod grčkog sricanja za Isusa, samo to ime bez daljnjeg. Zbog deklinacije se u tekstovima javljaju i IHM (akuzativ) i IHV (genitiv, dativ). Grčko-latinska transliteracija prilično je složena jer zbog tek djelomično 'modernizirane' transliteracije tijekom srednjeg vijeka, podrijetlo IHS-a više nije bilo jasno prepoznatljivo, pa su se pojavila svakakva besmislena “objašnjenja” među polu- informirani i neuki, na primjer 'Iesus Hominum Salvator' (Isus Otkupitelj čovjeka).
Franjevac Bernardin iz Siene (1380.-1444.) već je raširio pravopis 'IHS'. Isusovački red, koji je osnovan tek 1534. godine, uglavnom je bio inspiriran modelom Isusa, otuda i njihovo ime. Njihov suosnivač Ignacije Loyola (1491.-1556.) nedvojbeno je znao pravo podrijetlo IHS-a. Dakle, ta je simbolika bila očita njemu i njegovim sljedbenicima. Kao rezultat toga, IHS je postao tipičan za isusovce.
Isusovački red je u svom pravilu (popisu dužnosti) napisao 'siromaštvo' i stoga je tzv. 'siromaški red'. Ne članovi, ali red bi mogao imati imovinu. Postojali su mnogi takozvani 'bogati redovi' čiji su članovi mogli imati osobnu imovinu. Međutim, svi su isusovci bili punopravni svećenici, koji su stoga studirali mnogo više od redovnika većine drugih redova. To samo po sebi znači intenzivnije kontakte u višim razredima. Budući da su isusovci iu svojim krajevima pružali temeljitu naobrazbu, njihovu najvažniju djelatnost uz misionarstvo (i u prvim danima brigu o bolesnicima), mnogi su imućniji ljudi studirali i na isusovačkom učilištu. Ti su 'bolji krugovi' redom redovno davali značajnu potporu, pa ne čudi što je postao bogatiji od ostalih siromašnih redova. Ali prosperitet u odnosu na broj članova često je bio puno veći u bogatim redovima.
Postao je vrlo kontroverzan poredak jer se oko Katoličke crkve vodila dugotrajna borba za moć: zapadnoeuropski katolički svjetovni vladari protiv pape, koji je mogao računati na isusovce. Loši glumci tada su namjerno zlorabili gore spomenuto neprepoznatljivo porijeklo IHS-a kako bi diskreditirali i ismijali poredak, poput Josepha Jongena gore. Godine 1773. Papa je bio prisiljen povući svoju glavnu potporu, ali izvan zapadne Europe ta je papinska naredba bila ignorirana i red je nastavio postojati; Nakon Francuske revolucije službeno ga je ponovno utemeljio papa (1814.).
Zbog isusovačke/IHS udruge, IHS se jedva koristio izvan njihove kontrole, ali sadašnji Papa, Franjo, ima IHS u svom grbu. Sumnjam da se vraća na Bernardina iz Siene.
Ispravak: Moja posljednja rečenica temeljila se na njegovom odabranom papinskom imenu, što bi se i očekivalo od franjevca. Međutim, pridružio se isusovačkom redu 1958., čime je postao prvi isusovac koji je postao papa.
Dragi Jef, "Zli govornici su namjerno zlorabili prethodno neprepoznatljivo podrijetlo IHS-a kako bi diskreditirali i ismijali poredak kao što je Joseph Jongen gore", doslovno ste to napisali. Čak ni ateist se ne ruga niti želi ikoga uvrijediti, što pretpostavljam da vi radite.
Sadašnji papa je isusovac
Ne znam bolje nego da je IHS skraćenica od In Hoc Signo (u ovom znaku).
Jednom sam u školi naučio da IHS doista stoji za IeHSus, ali i za ichthus, ribu na starogrčkom i simbol Krista u prvim stoljećima.
Koga zanima neka pročita što piše u prisezi koju isusovci polažu prije nego što postanu članovi i učlane se.
Isusovačka prisega je na internetu. Uživaj čitajući.